Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-564/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv optužen FS, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u svezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 80/22 dalje: KZ/11), rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optužene FS izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-211/2024 od 1. listopada 2024., u javnoj sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se optužena BS zbog kaznenog djela članka iz 227. stavka 6. u svezi stavka 1. i 2. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, na temelju tog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu joj se na temeljem članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. travnja 2024. nadalje.
II. Odbija se žalba optužene FS kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-211/2024 od 1. listopada 2024. optužena BS proglašena je krivom za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz članka 227. stavka 6. u svezi stavka 1. i 2. KZ/11, te je na temelju članka 227. stavka 6. u svezi stavka 1. i 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženoj LS je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. travnja 2024. nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. t. 1-6 ZKP/08 u iznosu od 1.431,02 EUR, padaju na teret optužene FS koja je taj trošak dužna podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-21124 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-211/2024), te dokaz o uplati dostavi sudu, a na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 koji se odnosi na nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika padaju na teret optužene FS, o čemu će se donijeti posebno rješenje nakon pribavljanja podataka o trošku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženici izrekne stroža sankcija.
3. Žalbu je podnijela i optužena BS putem branitelja Dragana Pištala, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o kaznenopravnoj sankciji na način optuženici izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju.
4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optužene FS odbije.
5. Spis je u skladu s odredbom 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optužena BS i njen branitelj, odvjetnik Dragan Pištalo te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj, odvjetnik Dragan Pištalo, te optužena BS putem audio-video veze, dok nije pristupio državni odvjetnik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.
7. Žalbe državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optužene FS nije osnovana.
8. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno optuženoj LS olakotnim cijenio neosuđivanost u Republici Hrvatskoj, dok joj nije olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela pravilno ga smatrajući samo formalnim obzirom da iz njene obrane i očitovanja o krivnji ne proizlazi potpuno priznanje predmetnog kaznenog djela te da na raspravi nije izrazila žaljenje zbog nastanka prometne nesreće niti uputila ispriku obitelji oštećenih, dok joj je cijeneći stupanj krivnje, pravilno otegotnim cijenio da se predmetna prometna nesreća zbila na preglednom mjestu na kojem je optuženica na velikoj udaljenosti mogla uočiti vozilo iz suprotnog smjera, te je imala dovoljno vremena i prostora odustati od poduzete radnje pretjecanja, a što ukazuje na veliku razinu lakomislenosti optuženice prilikom prometovanja vozilom prilikom nastanka prometne nesreće.
8.1. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ukazuje da je pored u prvostupanjskoj presudi pravilno opisanog stupnja krivnje, te otegotnih i olakotnih okolnosti, načina počinjenja i posljedice djela, prijašnjeg života i osobnih prilika optuženice, trebalo dati veći značaj otegotnim okolnostima i utvrđenim posljedicama prometne nesreće, odnosno da su žrtve jako mlade osobe u dobi od 19 i 21 godine, brat i sestra, čija smrt teško i trajno pogađa cijelu obitelj.
8.2. Zbog toga je optuženicu za predmetno kazneno djelo trebalo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, jer će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.
9. Sukladno tome, nije prihvatljiva žalba optužene FS kada predlaže izricanje blaže kazne. Naime, u žalbi optuženice zbog odluke o kazni, ističe se da je trebalo i od oštećenika uzeti uzorke radi utvrđivanja prisutnosti alkohola ili drugih nedozvoljenih supstanci, da ovlašteni tužitelj u istrazi nije ispitao svjedoke nesreće koji su bili u vozilu koje je preteklo prethodno vozilo svjedoka F, te da je zanemaren navod vještaka da ne može isključiti mogućnost da je reakcija oštećenika na kočenje bila prethodno izazvana od vozila s kojim se mimoišao prije nesreće, pri čemu se u žalbi ističe da se isto ne navodi u smislu odsustva kazneno pravne odgovornosti optuženice i elemenata koji bi ekskulpirali optuženicu čija primarna odgovornost da je neupitna. Međutim, protivno navodima u žalbi, navedene okolnosti, u odnosu na koje na raspravi nije niti predlagano provođenje dokaza, pored utvrđenog činjeničnog stanja glede nastanka i posljedica predmetnog događaja i počinjenja predmetnog kaznenog djela od strane optuženice, ni na koji način ne mogu utjecati na visinu kaznene sankcije. Naime, okolnost razloga kočenja od strane oštećenika, kao niti pitanje teoretiziranja o alkoholiziranosti žrtve, kao i pitanje jesu li u istrazi ispitani neki mogući svjedoci koji bi bili u vozilu koje se prethodno mimoišlo s vozilom oštećenika, a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje koje se i ne osporava u žalbi, nisu okolnosti, koje bi u konkretnom slučaju, mogle utjecati na visinu kaznene sankcije niti ne ukazuju na bilo kakav doprinos oštećenika kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Također, tvrdnja o izraženom žaljenju i isprici optuženice, iako to ne proizlazi iz zapisnika s rasprave od 1. listopada 2024. osim što se pridružila navodima svog branitelja koji je u završnom govoru izrazio žaljenje, te tvrdnja o isprici od strane optuženice i njene obitelji za koje se u žalbi optuženice i na drugostupanjskoj sjednici tvrdi da su poslane obitelji oštećenika, iako se na tu okolnost ne prilažu dokazi, nisu od takvog značaja da bi utjecale na visinu kazne zatvora na koju je optužena BS osuđena, kada se imaju u vidu sve druge opisane otegotne i olakotne okolnosti. Isto tako protivno navodima u žalbi, „epitet“ visokog stupnja lakomislenosti kod obrazlaganja okolnosti koje utječu na kaznu, nije u kontradikciji sa stupnjem svijesti prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u svezi članka 2. i 1. KZ/11, koje kazneno djelo je počinjeno iz nehaja. Naime, predmetno kazneno djelo prema činjeničnom opisu, te odgovarajućem zakonskom opisu počinjeno je svjesnim nehajem, odnosno na način da je optuženica postupala lakomisleno smatrajući da svojom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud da i lakomislenost u postupanju može biti manjeg, ali, kao što je to u konkretnom slučaju, može biti i većeg intenziteta, kako je to i navedeno u točki 10.2. obrazloženja prvostupanjske presude, a time je i tu okolnost prvostupanjski sud pravilno cijenio prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne.
10. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08 i članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
Rijeka, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
