Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-622/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, protiv tuženika JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj od 30. siječnja 2025., poslovni broj: Psp-11/2024-21, dana 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija, a djelomično uvažava žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Makarskoj od 30. siječnja 2025., poslovni broj: Psp-11/2024-21:

- potvrđuje u točki II/ izreke i dijelu točke I\ izreke kojim se utvrđuje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu na način da je u drugoj polovici siječnja 2017. promijenio ulazna vrata i bravu stana - suvlasničkog dijela 50/1114 stambene zgrade, izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] ZU 3294, k. o. [katastarska općina] - Baška Voda, a s kojim suvlasničkim dijelom je povezno vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu oznake S 12, čime je tužitelju onemogućen ulazak u predmetni stan, a za što je tužitelj saznao početkom veljače 2017., kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da preda tužitelju ključ od ulaznih vrata predmetnog stana i da se ubuduće kani takvog i sličnog ponašanja,

- ukida u točki I\ izreke u dijelu kojim se tuženiku zaprječuje novčanom kaznom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I\ Utvrđuje se da je tuženik JF OIB: [osobni identifikacijski broj] zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu na način da je u drugoj polovici siječnja 2017. godine promijenio ulazna vrata i bravu stana-suvlasničkog dijela 50/1114 stambene zgrade, izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3294, k. o. [katastarska općina] - [adresa], a s kojim suvlasničkim dijelom je povezno vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu oznake S 12, čime je tužitelju onemogućen ulazak u predmetni stan, a za što je tužitelj saznao početkom veljače 2017. godine, pa se nalaže tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da preda tužitelju ključ od ulaznih vrata predmetnog stana i da se ubuduće kani takvog i sličnog ponašanja pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu odluku iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1 . točke. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.– dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev, odnosno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet ove parnice tužbeni je zahtjev tužitelja da mu se u odnosu na tuženika pruži posjedovna zaštita čiji je sadržaj pobliže opisan u točki I\ izreke prvostupanjskog rješenja.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev uslijed zaključka utemeljenog na rezultatima dokaznog postupka, posebice na iskazima saslušanih svjedoka i uvidom u priloženu dokumentaciju, da je prednica tužitelja bila posljednja mirna posjednica stana - suvlasničkog dijela 50/1114 stambene zgrade, izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] ZU 3294, k. o. [katastarska općina] - [adresa], a s kojim suvlasničkim dijelom je povezno vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu oznake S 12. Daljnji je zaključak suda prvog stupnja da je upravo tuženik počinio čin smetanja posjeda, koji je opisan u petitu tužbenog zahtjeva i na taj način u potpunosti isključio tužitelja, odnosno ranije njegovu prednicu, sada pok. VF, od dotadašnjeg posjeda i načina korištenja spornog stana, a iz čega zaključuje da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva sukladno čl. 22. i 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – pročišćeni tekst - dalje: ZV).

7. U svojoj žalbi tuženik ukazuje na nedosljednosti u iskazima RF i GF te iznosi sumnje u vjerodostojnost Službene bilješke PP Makarska br.511-12-29-02-SB- 91/17, koja je rukom ispravljana, kao i vjerodostojnost računa za režijske troškove. Tuženik također tvrdi da je izreka rješenja kontradiktorna samoj sebi jer u izreci rješenja sud prvog stupnja utvrđuje da se čin smetanja sastoji od promjene ulaznih vrata, ali nalaže uspostavu prijašnjeg stanja na način da tuženik preda tužitelju ključ od ulaznih vrata predmetnog stana. Konačno, tuženik ističe da propustom suda nije saslušan, kao stranka u svrhu dokazivanja te da se prednica tužitelja nije mogla baviti iznajmljivanjem stana zbog lošeg zdravstvenog stanja.

8. Ispitujući odluku u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu i rješenje nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njegova zakonitost, a nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Polazeći najprije od utvrđenog činjeničnog stanja koje pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je upravo prednica tužitelja u trenutku promjene ulaznih vrata i brave krajem siječnja 2017. bila posjednica predmetnog stana te da čin tuženika u vidu promijene ulaznih vrata i brave stana koji je onemogućio prednicu tužitelja, pa potom i njega u ulasku u stan, ima obilježje samovlasnog čina smetanja, jer za poduzimanje tog čina nije imao dopuštenje posjednice niti je na taj čin bio ovlašten neposredno zakonom ili odlukom koju je sud, odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona, koji dopušta taj zahvat u tuđi posjed.

10. Sud prvog stupnja je iznio razloge zbog kojih je iskaze pojedinih svjedoka prihvatio tj. ukazao je na konkretne momente koji govore u prilog zaključka da je prednica tužitelja VF posjedovala nekretninu od dana kupnje 15. srpnja 2003., time da je stan najprije koristio njen sin pok. ĐF, sa suprugom i djetetom sve do njegove smrti 11. prosinca 2015., nakon čega su prema dogovoru u obitelji ĐF, VF i njen suprug OF zajedno stan koristili za iznajmljivanje. Ukupnost provedenih dokaza posebice navodi GF i RF, dovedeni u vezu sa Ugovorom o kupoprodaji nekretnine, Poreznim rješenjem VF kao pružatelju usluge građana u domaćinstvu na adresi [adresa], Ugovorom o korištenju mreže i javne usluge opskrbe električnom energijom na adresi obračunskog mjesta [adresa], kao i sa reakcijom obitelji VF na promjenu brave i vrata od strane tuženika evidentiranom u službenim bilješkama PP Makarska, nedvojbeno potvrđuju ispravnost ocjene prvostupanjskog suda da je prije promjene brave na vratima u stanu na drugom katu na adresi [adresa] u posjedu ove nekretnine bila upravo VF koja je stan iznajmljivala i za njega plaćala mjesečne troškove režija. Logička povezanost i komplementarnost provedenih dokaza ne ostavljaju dvojbu o činjenici tko je bio u posljednjem mirnom posjedu prije promjene vrata i brave.

11. Tuženik u žalbi u bitnome iznosi stav da su svjedoci RF i GF različito iskazivali o okolnosti tko je uočio promjenu brave od strane tuženika, tko je išao na policiju i podnio prijavu te tko je ponovno promijenio bravu (da li tužitelj i OF ili prednica tužitelja). Ocjenu dokaza prvostupanjski sud je, valja ponoviti, izvršio savjesno i brižljivo, obrazloživši relevantne okolnosti i prezentiravši konkretne razloge za svoj zaključak, što žalbom nije argumentirano dovedeno u pitanje. U tom smislu pravilno je ocijenjeno da iskazi svjedoka u svojoj ukupnosti te u vezi sa utvrđenjima proizašlim iz priložene dokumentacije, opravdavaju zaključak da je upravo prednica tužitelja u trenutku promjene brave po tuženiku bila posljednja mirna posjednica predmetnog stana. Naime, u okviru slike dobivene iz cjeline provedenih dokaza da je obitelj OF u dogovoru kupila i koristila stan tijekom vremena na različite načine, ali da su to od 2003. do promjene brave na vratima početkom 2017. bili isključivo ĐF sa obitelj pa potom VF i OF, dakle obitelj OF, uočena odstupanja u iskazima na koje ukazuje tuženik ne utječu na zakonitost ocjene prvostupanjskog suda da je prednica tužitelja bila posjednica stana dugi niz godina prije promjene brave. Okolnost koji član obitelji OF je evidentiran u službenoj bilješci kao prijavitelj promjene brave i na koji način je u bilješci evidentirana okolnost tko je uočio promjenu brave, tko je ponovno promijenio bravu od strane obitelji OF i po čijem nalogu, kao i kasnije tko je od obitelji OF uočio i reagirao na postavljanje novih vrata od strane tuženika, prema ocjeni ovoga suda niti na koji način ne utječe na relevantni zaključak prvostupanjskog suda o okolnostima bitnim za donošenje odluke, dakle na odluku o tome tko je u trenutku promjene brave po tuženiku bio u posjedu i kakav je taj posjed bio. Nebitno je pri tom da li je prijavu o primjeni brave sačinila VF ili njen suprug, sin ili unuk u dogovoru s njom, kao što je nebitna i okolnost tko je fizički koristeći samopomoć ponovno zamijenio bravu na vratima prije izmjene vrata.

12. Isto tako, protivno navodima žalbe da sud prvog stupnja u postupku nije saslušao tuženika što je bilo od utjecaja na zakonitost donesene odluke, ukazuje se da na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje nekog od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbe, odnosno ako činjenice na koje se predlaže provođenje tog dokaza nisu odlučne za ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti tvrdnje stranaka. U okviru utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao posljednji mirni posjed svoje prednice i smetanje počinjeno po tuženiku, sukladno načelu ekonomičnosti, prvostupanjski sud nije provodio daljnje saslušanje tuženika. Iako je doduše prvostupanjski sud propustio u obrazloženju navesti zbog čega nije proveo predloženi dokaz, svoju je odluku u dovoljnoj mjeri obrazložio ocjenom svih drugih dokaza i na njima je pozivom na odredbe čl. 22. st.1. ZV temeljio svoja utvrđenja i konačnu odluku, čime nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi aludira tuženik.

13. Daljnje navode tuženika da je izreka rješenja kontradiktorna samoj sebi jer u izreci rješenja sud prvog stupnja utvrđuje da se čin smetanja sastoji od promjene ulaznih vrata, ali nalaže uspostavu prijašnjeg stanja na način da tuženik preda tužitelju ključ od ulaznih vrata predmetnog stana, ovaj sud također ocjenjuje neosnovanim. Naime, sud je ispravno utvrdio čin smetanja posjeda, a to je promjena ulaznih vrata u stan i brave stana na koji način su prednica tužitelja pa potom i tužitelj potpuno onemogućeni u uživanju posjeda. Predajom ključa tužitelju, bit će mu omogućeno posjedovanje nekretnine. Isto tako, iznošenje u žalbi navoda da je prednica tužitelja kupila drugu nekretninu, a ne stan na drugom katu [adresa] i da zbog toga nema pravo na posjed predmetnog stana, kraj činjenice da su stranke tijekom postupka učinile nespornom identifikaciju predmetne nekretnine odnosno da su izjavljivali da među njima nije sporno o kojoj nekretnini je riječ u ovoj pravnoj stvari, zbog čega sud niti nije izlazio na lice mjesta, ovaj sud ocjenjuje neosnovanima. Vlasništvo niti temelj stjecanja u vidu Ugovora o kupoprodaji nisu predmet raspravljanja u parnicama pokrenutim radi smetanja posjeda (čl. 441. ZPP-a).

14. Konačno, potpuno su promašene tvrdnje tuženika da prednica tužitelja zbog činjenice da ima 73 godine, da je u kolovozu 2016. operirala kralježnicu i da unatrag 8 mjeseci ima progresivne smetnje govora, gutanja i hoda, pa kada se uzme u obzir da ima prebivalište u [adresa], nije niti mogla biti u posjedu predmetnog stana. Okolnosti životne dobi i zdravstvenog stanja pok. VF tijekom 2016. i 2017. irelevantne su za njenu sposobnost da posjeduje nekretninu osobito kraj slike o odnosima unutar obitelji VF, koja je proizašla iz provedenih dokaza, iz koje proizlazi povezanost članova obitelji i dogovorno upravljanje nekretninom.

15. Međutim, kako iz citirane odredbe čl. 22. ZV- a ne proizlazi da je u postupcima radi smetanja posjeda uz nalog za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu smetanja ubuduće dopušteno uz zabranu ponovnog smetanja zaprijetiti i novčanom kaznom (kako je to propisivao u čl. 22. Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV-a dana 1. siječnja 1997.), to je u ovom dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo žalbu tuženika usvojiti te u navedenom dijelu ukinuti pobijano rješenje temeljem čl. 380. toč. 3 ZPP-a.

16. Sud je ispravno dosudio tužitelju i trošak prvostupanjskog postupka u visini jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova prema Tbr. 7. točka 2., prema Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23., dalje: Tarifa) koji iznos je u smislu Tbr. 46. Tarife uvećan za 25 % PDV-a te troškovi ukupno iznose 625,00 EUR, pa je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom članka 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio odluku o troškovima postupka.

17. Budući da pored svega navedenog, kao što je rečeno, nije ostvaren niti koji od daljnjih žalbenih razloga na koje ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, žalbeni sud je u konačnici osim djelomično u točki I\ izreke, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

U Varaždinu 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović