Povrv-788/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja Stipe 1 j.d.o.o., OIB: 48822373124, Svirče, Svirče 95, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Radovani, odvjetnik u Splitu, protiv tužene IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krka & Krka iz Splita, radi isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene dana 08.svibnja 2025., na ročištu za objavu dana 23.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Vesne Ogorevc broj Ovrv-55/2020 od 23.listopada 2020. kojim je naloženo prednici tužene isplatiti tužitelju iznos od 41.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim  na iznos od 10.000,00 kn od 08.srpnja 2019.do isplate

 na iznos od 8.500,00 kn od 30.prosinca 2020.do isplate

 na iznos od 22.500,00 kn od 30.siječnja 2020.do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište do 31.srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku iznos od 1.500,00 EUR na ime parničnog troška.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc broj Ovrv-55/2020 od 23.listopada 2023.naloženo je ovršenici HE isplatiti u roku od 8 dana ovrhovoditelju I 1 j.d.o.o., Svirče iznos od 41.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama, odmjereni su troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.017,50 kn. Rješenje je donijeto na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja.

2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Ovrv- 173/2020, po prigovoru ovršenice, rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu kojim je određena ovrha. Daljnji postupak nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno odredbama čl. 445.a – 456. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92., 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

3.1. U dokaznom postupku sud je izveo sljedeće dokaze: pregled Izvoda iz otvorenih stavki na dan 23.listopada 2020., izvatka po transakcijskom računu od 08.srpnja 2019., izvatka po transakcijskom računu od 30.prosinca 2019., potvrde o izvršenom nalogu, rješenje o nasljeđivanju broj O-6096/21 od 02.veljače 2022.,saslušan je svjedok PE te parnične stranke.

3.2. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime pozajmica pri čemu je među strankama sporno postojanje ugovora o zajmu.

5. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO) kojima je reguliran ugovor o zajmu. Člankom 499.propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Ugovor o zajmu je neformalni i konsensualni ugovor. Pisana forma nije uvjet nastanka niti valjanosti, a sama predaja novca spada u ispunjenje ugovora. Ugovor o zajmu bit će sklopljen kada se stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora (čl.247.ZOO), koji su, sudeći prema čl.499.ZOO, određeni iznos novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu uz obvezu zajmoprimca na povrat tog iznosa.

6. U odgovoru na tužbu( ranije prigovoru) tuženica je osporila postojanje odnosa utemeljenog na pozajmici. Tvrdi da sa tužiteljem nije ni u kakvom odnosu niti je ikad tražila ikakvu pozajmicu niti ju je tužitelj ikada dao. Pojašnjava da su njen otac JE i tužitelj bili u poslovnom odnosu na način da je njen otac obavljao poslove prijevoza robe kamionom iz Konzumovog skladišta, a nakon izvjesnog vremena da je njen otac utvrdio da ga tužitelj nije prijavio na HZMO kako su dogovorili, niti mu je isplaćivao dogovorenu plaću ni nastale troškove, čime je nastao poveći dug. Dio tog duga da je tužitelj uplatio na njen račun. Kako je u međuvremenu došlo do daljnjih nesuglasica između njenog oca i tužitelja, suradnja je prekinuta, a što da je za posljedicu imalo pokretanje ovršnog postupka protiv nje.

7.U tijeku postupka tužena HE je preminula te je postupak nastavljen prema nasljednici IE, majci HE.

8.1. U očitovanju na navode tužene kao i u danom iskazu zakonskog zastupnika tužitelja NE u bitnome je tužitelj ustrajao u tvrdnji da je tuženoj pozajmio utuženi iznos u tri navrata te da je dogovoreni rok povrata bio unutar godine dana, međutim da se ne može sjetiti koje godine da je uplatio pozajmicu. Iznos da je uplaćen na račun prednice tužene sa naznakom ''pozajmice'' ,a ponekad da bi znao uplatiti za blagdane stanovit iznos na račun prednice tužene i tad bi se to naznačilo kao ''dar'' ili ''pomoć studentu''. Posljednja pozajmica da je dana za kupnju kamiona (20.000,00 kn) s tim da su prethodne dvije iznosile 10.000,00 kn i 8.000,00. Što se tiče pok.supruga tužene istaknuo je da je isti povremeno radio kod njega te da mu je dio plaćen isplaćen na račun koji je bio blokiran a dio dan na ruke u vidu dnevnica, međutim da je do raskida suradnje došlo zbog situacije u skladištu u Dugopolju kada je uhvaćen u krađi. Naveo je da je ugovor o zajmu bio sklopljen, ali da ga prednica tužene nije nikad potpisala u vratila nazad te da je firma poslala dva pisma prednici tužene s pozivom na vraćanje duga.

8.2. Saslušana kao stranka GE navela je da je njen pok.muž radio kod tužitelja 3 godine, a kako nije imao račune, uplatu plaća tužitelj da je vršio na račun njene kćerke HE. Uplaćeni iznosi da predstavljaju upravo plaću njenom mužu, a nikako pozajmice kako to tužitelja tvrdi, pri čemu navodi da bi tužitelj ponekad u opis plaćanja navodio '' pozajmica'', '' pomoć studentu''. Problemi su nastali kad je njena kćer tražila socijalnu pomoć za sebe i brata invalida kada je utvrdila da je pok.muž odjavljen sa radnog mjesta bez njegova znanja kad je nastao konflikt između njiega i tužitelja. Njen muž da je tužitelja prijavio Državnom inspektoratu, što smatra uzrokom ovog postupka, a pokrenut je protiv pok.kćerke jer je ona imala račun u banci na koji su sjedale očeve plaće. Navela je i to da je njena kćer bila student i radila u Tiska, a sin u susjeda kao vozač kamiona. Pojašnjava da su kamion kojeg je kćer imala u vlasništvu platili nekih 10.000,00 EUR, izvor novca da je prodaja skupljeg kamiona iz obrta, nakon čega je kupljen manji.

8.3. Saslušan kao svjedok PE naveo je da je zaposlen kao vozač kod tužitelja od osnutka firme, a radi se o firmi njegovog oca, radi čega je da znao povremeno obavljati i administrativne poslove te mu je upravo , a i iz razgovora sa ocem, tako poznato da su u nekoliko navrata isplaćene pozajmice pok. HE. Naveo je da se radilo o pozajmicama isplaćenim u više navrata ( posljednje uplaćeni iznos da je bio 20.000,00 kn) ali da mu nije poznato zbog čega bi njegov otac isplatio navedene iznose HE. Navodi da HE ne poznaje niti mu je poznato odkud bi ju poznavao njegov otac, ali ističe da poznaje njenog oca koji je radio kao vozač, ali je zbog problema u firmi gdje je vršio utovar (Konzum) došlo do prestanka suradnje. Naveo je i to da je njegov otac radnicima plaće isplaćivao na račun, ponekad bi znao starijim radnicima isplaćivati pozajmice koje bi oni uredno vratili, ali da predmetne pozajmice nitko od obitelji HE nije vratio tužitelju radi čega je i sam osobno uputio par opomena. Svjedoči i to da je u firmi zaposleno 5 radnika te da sa istima nikad nije bilo problema, ali se nije mogao izjasniti je li kod tužitelja ikad proveden inspekcijski nadzor obrazlažući da to nije u njegovom djelokrugu posla. Jednako tako, nije se mogao izjasniti kada je HE trebala vratiti pozajmice jer da bi to bio očev dio.

8.4.Iz potvrde o izvršenom nalogu od 30.siječnja 2020.proizlazi da je tužitelj dana 30.listopada 2020. na račun HE izvršio uplatu iznos do 22.500,00 kn sa opisom plaćanja ''pozajmica građaninu'' dok je iz izvatka po transakcijskom računu klijenta STIPE 1 j.d.o.o. razvidno da je dana 30.prosinca 2019. STIPE j.d.o.o. uplatio iznos od 8.500,00 kn na račun HE sa opisom plaćanje '' isplata'' te dana 08.srpnja 2019. iznos od 10.000,00 kn sa opisom plaćanja '' isplata''.

8.5.Iz izvoda otvorenih stavki na dan 23.listopada 2020. proizlazi da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama na kontu zajmoprimca HE proknjižio iznos od 41.000,00 kn i to sa rokom dospijeća 08.srpnja 2019. (10.000,00 kn), 30.prosinca 2019. (8.500,00 kn) te 30.siječnja 2020. (22.500,00 kn), svaki sa opisom '' pozajmica građaninu''. Isti dan je podnijet prijedlog za ovrhu na temelju.

9. U situaciji kada druga ugovorna strana osporava postojanje i nastanak konsenzualnog ugovora, teret dokaza da je ugovor sklopljen na onoj je strani koja tvrdi da je takav ugovor zaključen. U konkretnom slučaju na tužitelju je teret dokaza da je sa prednicom tužene zaključio ugovor o zajmu odnosno da su navedeni iznosi isplaćeni upravo temeljem suglasne volje isplatitelja i primatelja da potonji isplaćeni iznos vrati po dospijeću.

10.1.Jedini dokaz, pored navedenih u točkih u točki. 8.4. i 8.5. (koji se cijene u nastavku) kojeg je tužitelj ponudio jest saslušanje svjedoka PE koji saznanje o predmetu sporu crpi upravo od tužitelja, svog oca. Zapravo, o samoj naravi odnosa tužitelja i HE, kao i o eventualnim razlozima davanja navodnih pozajmica svjedok nije znao iskazati. Svjedok je naveo da mu je poznato da bi se radilo o pozajmicama jer da bi povremeno radio administrativne poslove kod oca, kao i da je zaposlen kod oca kao vozač. U vremenu isplate pozajmica imao je oko 20tak godina pa je neuvjerljivo da bi se bavio knjigovodstvenim procesima poslovanja i to baš samo, isključivo i izolirano glede pozajmica tužene. Iako je naveo da je slao opomene, sud uzima da je isto moguće (iako spisu nisu priložene opomene) , ali kako se radi o post factum radnjama (nakon isplate) navedena okolnost nije dostatna za nepobitan zaključak o naravi isplata, osobito kad se uzmu u obzir i okolnosti koje se u nastavku obrazloženja navode.

10.2.Nadalje, sud smatra da svjedok nije bio upoznat za knjigovodstvenim procesima i načinu poslovanja svoga oca, što je osobito vidljivo iz dijela iskaza gdje je naveo da mu je poznato da njegov otac plaće isplaćuje radnicima preko računa, dok je sam zakonski zastupnik tužitelj (otac svjedoka) naveo da bi dio plaće isplaćivao na račun a dio na ruke.

11. S tim u vezi, sud prihvaća navode tužene da bi isplaćeni iznosi bili prednici tužene uplaćivani na ime plaće za rad oca jer to jedino kao logično proizlazi. Naime, HE u vrijeme isplate pozajmica ima oko 20 godina, živi i Trilju te nema nikakve veze sa otokom Hvarom gdje se obavlja djelatnost tužitelja. Čak je i svjedok naveo da istu nikada nije vidio, te nije životno i logično da bi netko pozajmljivao novac osobi za koju je upitno i da li je ikada vidio. U takvim okolnosti, standard pažnje dobrog gospodarstvenika zahtijevao bi osiguranje barem nekakve isprave o nastalom zajmu, ukoliko se uistinu radi o danom zajmu. Jednakom logikom, neživotni su navodi o pomoći radi sufinanciranja kupnje drvene mase rade daljnje prodaje, osobito kad iz iskaza tužene, a isto proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju, br.O-6096/21 (t.I.2.potraživanje prema društvu TISAK d.o.o.a ime dohotka) proizlazi da je HE bila zaposlena kod društva Tisak d.o.o. Što se tiče tvrdnji tužitelja da bi iznos od 20.000,00 kn bio pozajmljen upravo radi kupnje kamiona, za navesti je da je nesporno da je HE bila vlasnica motornog vozila ( opisanog u t.I.1.rješenja o nasljeđivanju), međutim, iz ničeg ne proizlazi da je vozilo stečeno isplaćenim novcem.

12.1.Međutim, čak i neovisno o navedenom u prethodnim točkama, nevjerodostojnost isprave kojom je evidentirana isplata kao dug ( izvod iz poslovnih knjiga) ukazuje na sumnju glede naravi isplate. Naime, jedina isprava koja bi trebala svjedočiti da se radi o ugovoru o zajmu je izvod iz poslovne knjige tužitelja na dan 23.listopada 2020., kada je podnijet prijedlog za ovrhu.

12.2.Svaki poduzetnik dužan je voditi poslovne knjige u kojima će bilježiti nastale poslovne događaje. Poslovni događaji evidentiraju se u poslovnoj knjizi temeljem odgovarajuće knjigovodstvene isprave (račun, isprava o ugovoru, temeljnica…) koja čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Iz predmetnog izvoda nije vidljivo na temelju koje knjigovodstvene isprave je u poslovnim knjigama tužitelja izvršeno knjiženje navedenih iznosa kao pozajmica na teret HE. Nadalje, nije vidljiv niti broj konta iz glavne knjige na kojem se vodilo (navodno) zaduženje na teret HE.

12.3.Nevjerodostojnost izvoda razvidna je iz činjenice da su kao datum dospijeća isplaćenih pozajmica navedeni upravo datumi isplata, dok je zakonski zastupnik tužitelja naveo da su rokovi povrata bili kroz godinu dana, što praktično znači da povrat iznosa isplaćenog 30.siječnja 2020.ne bi ni bio dospio na dan podnošenja prijedloga za ovrhu, osim ukoliko bi se uzeo kao rok dospijeća datum, kao takav, naznačen u ovršnom prijedlogu – 30.siječnja 2020., dakle datum same isplate. Uistinu nije logično pozajmljivati nekome novac s obvezom povrata isti dan kad je novac uplaćen, neovisno o razlogu zajma.

12.4.Na koncu, izvjesno je razilaženje izvoda i potvrda o plaćanju u dijelu kojem se iskazuje opis plaćanja. Naime, za uplate od 08.srpnja i 30.prosinca 2019. u potvrdi o plaćanju kao opis navedeno je ''isplata'' dok se u Izvodu kako opis navodi ''pozajmica građaninu''.

13. Dakle, u situaciji kad ne postoji nesumnjiv dokaz da su iznosi isplaćeni po osnovi zajma pri čemu jedina isprava koja bi trebala predstavljati eventualni vjerodostojni pisani trag ima manjkavosti i nije u skladu sa drugim dokazima tužitelja (iskaz samog direktora), sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je sa prednicom tužene, HE sklopio ugovor o zajmu temeljem kojeg bi bili isplaćeni utuženi iznosi s obvezom povrata po dospijeću. Drugim riječima, nije dokazao da su iznosi od ukupno 41.000,00 kn koji su isplaćeni na račun HE isplaćeni u svrhu realizacije ugovora o zajmu sa obvezom povrata.

14. Prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako je teret dokaza nastanka ugovora o zajmu na tužitelju, a isti nije dokazao navedeno, valjalo je ukinuti platni nalog te odbiti tužbeni zahtjev, kako je odlučeno u točki I.izreke.

15. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl.154.st.1., 151. i 155.ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa) te je tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištu od 11.03.2024, 10.10.2024.,10.12.2024. i 08.05.2025, ukupno 800, 00 EUR ( Tbr.9. i 56.Tarife) te trošak sastava podneska od 18.03.2024., 06.11.2024. (Tbr.8. i 56.Tarife) ukupno 400,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 1.500,00 EUR. Trošak sastava sudske pristojbe nije priznat jer nije postavljen u određenom iznosu.

U Splitu, 23.svibnja 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis