Poslovni broj: Us I-1974/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku IB (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa:

UP/II 560-01/24-01/242, Urbroj: 512-2501-24-2 od 4. srpnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/242, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 4. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 560- 01/23-01/322, Urbroj: 512M2-6510-24-5 od 4. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ Glavice u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 5. siječnja 1992. kao neosnovan.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom nakon iznošenja obrazloženja osporenog rješenja navodi da je on u svom iskazu izjavio da je bio pripadnik ONZ u spornom razdoblju, da su postavljali barikade na cestama, dežurali uz radio stanicu, noću patrolirali po prometnicama i punktovima, da je bio naoružan zaduženom papovkom, a dana 25. kolovoza 1991., aktivno je sudjelovao u napadu na vojarnu JNA "Tadija [adresa] u [adresa]. Stalno je bio u pripravnosti blokirajući objekte "JNA". Navodi da upravna tijela nemaju saznanja o ustroju dragovoljačkih skupina niti što one predstavljaju. Nesporno je da na području Cetinske krajine prije 6. listopada 1991. nije bilo organiziranih vojnih formacija (126.brigada HV), odredi Narodne zaštite su bilu u ZNG, MUP, HOS u tom vremenu, jedan vid naoružanih dragovoljačkih postrojbi u obranu RH. Kako je tužitelj bio član tih postrojbi, a što je nedvojbeno dokazano, trebalo mu je priznati status hrvatskog branitelja u traženom razdoblju. Naredbom o osnivanju štabova NZ od 30. srpnja 1991., koji je donio ministar obrane, a prema kojoj se u svrhu koordiniranog djelovanja ONZ kao organiziranog oblika otpora… osnivaju štabovi narodne zaštite, dakle od tada, tj. od 31. srpnja 1991., počinje druga faza djelovanja NZ koja se označava kao organizirani i oružani otpor neprijatelju i ne više kroz sastav civilne zaštite već kao pripadajuće tijelo Republičkog štaba narodne zaštite. Dakle, tužitelj je bio pripadnik naoružanih ONZ MZ Glavice u navedenom vremenskom razdoblju, sudjelovao u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, dakle, naoružan "papovkom" i pripravan za borbeno djelovanje. Cijelo to vrijeme je bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na stražarskoj dužnosti u cilju čuvanja strateških objekata. Obavljao je predmetne poslove a bio je pripadnik jedinog naoružanog odreda narodne zaštite na tom području. Dakle, obavljao je poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Borbeno je djelovao, odnosno pružao je oružani otpor agresoru dana 25. kolovoza 1991. prilikom napada na vojarnu JNA "Tadija Anušić" u [adresa]. Nadalje, ističe da nije jasno zašto se u pobijanom rješenju spominje samo aktivnosti dežuranja, patroliranja i blokade, a zanemaruje se činjenica da je tužitelj pružao oružani otpor tadašnjem agresoru prilikom napada na JNA " DB" u [adresa] te da to ne predstavlja ključni temelj za donošenje pozitivnog rješenja u pogledu utvrđivanja pripadnosti borbenom sektoru, čime da nisu ispunjene pretpostavke izravne angažiranosti kao pripadnika borbenog sektora najmanje 100 dana u spornom razdoblju. U kojem je sektoru tužitelj bio član naoružanih odreda NZ MZ Glavice ako ne u borbenom. Dakle, ispunile su se sve zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 3. st. 1. podst. b) u svezi sa odredbom članka 3. st. 2. ZOHBDR-a, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti ONZ MZ Glavice u vremenu barem od 31. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj da je bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, dakle naoružan "papovkom" i pripravan za borbeno djelovanje. Izvršio je pripremu i obuku za bojevo gađanje. Cijelo to vrijeme je bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na stražarskoj dužnosti u cilju zaštite vitalnih objekata. Dakle, obavljao je poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Tužitelj ukazuje i na presudu Upravnog suda u Splitu, br. UsImio-404/19-7 od 12. ožujka 2020. u kojoj je sud istakao da: “Uostalom također valja istaći i da je obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavlja borbeno djelovanje u smislu odredbe članka 3. st. 2. ZHBDR, te nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-2350/127-2 od 24. kolovoza 2017.“.Tužitelj ukazuje i na presudu Upravnog suda u Splitu, br. UsImio- 109/19-7 od 16. rujna 2019. kojom presudom je poništeno rješenje MORH-a i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. U obrazloženju citirane presude Upravnog suda u Splitu, između ostalog stoji da je prvostupanjsko tijelo trebalo kod uzimanja izjave kod tužitelja i svjedoka, utvrditi sve bitne činjenice vezano za žaliteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način žalitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je žalitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima. U tom smislu službena osoba se treba brinuti za izjave koje žalitelj daje da ne budu na štetu prava koje bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelj u svezi njegove angažiranosti u obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta RH, postavljaju jasna i precizna pitanja po kojima bi žalitelj i svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti žalitelja u Domovinskom ratu. Tužitelj ističe da tuženo tijelo nije obrazložilo pobijano rješenje u smislu odredbe članka 98. st. 5. ZUS-a, iz razloga što u obrazloženju pobijanog rješenja nisu utvrđene sve relevantne činjenice zbog kojih je, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja u vremenu od 1. kolovoza 1991. do 5. siječnja 1992., kao pripadnika ONZ MZ Glavice. Tužitelj da je dokazao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze, međutim, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog rješenja nisu odgovarajuće tretirane, odnosno nisu dovoljno uzete u obzir, te se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom obrazloženju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno zbog čega je iz priloženih dokaza nedvojbeno izveden zaključak da se tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom vremenskom razdoblju, što navodi na zaključak da je povrijeđena odredba članka 98. st. 5. ZUP-a, a samim time i pobijano rješenje tuženika nije pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Uvidom u spis predmeta da je razvidno kako je provjerom u službenim evidencijama POZPO Split, utvrđeno da je tužitelj evidentiran u bazi IS PU, sudjelovanje u ratu, kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u razdobljima od 19. siječnja 1993. – 6. ožujka 1994. (126. D.P. [adresa]), te od 1. studenog 1995. do 23. prosinca 1995. 814. top. Div. Rogoznica). Imenovani je regulirao vojni rok i imao je obvezu služenja u pričuvnom sastavu. Također je razvidno da tužitelj nije evidentiran na popisu ONZ Glavice. Tužitelj tvrdi da je bio pripadnik ONZ u spornom razdoblju te da su njegove zadaće bile postavljanje barikada na cestama, dežuranje uz radio stanicu, noću patroliranje na punktovima i na prometnicama. Tijekom postupka svjedok LB, potvrdio je u cijelosti izjavu tužitelja. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: ZHBDR), te navodi da suprotno navodima iz tužbe smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužitelja, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ Glavica. S tim u vezi tuženik ističe da se prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 224. svibnja 2023., pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju od Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik NZ. Tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedok saslušan u tijeku postupka također nije nikakvim materijalnim dokazima dokazao istinitost vlastitih tvrdnji, odnosno da je tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnikom naoružanog odreda Narodne zaštite. Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju postavljao barikade na cestama, vršio dežurstva uz radio stanicu, noću patrolirao na punktovima i na prometnicama. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Dakle, suprotno navodima iz tužbe tuženik smatra da je u postupku ispravno utvrđeno da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Slijedom navedenog predlažemo da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 25. travnja 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka ZB i FB, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima ONZ Glavice za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 5. siječnja 1992.

14. Osporeno rješenje tuženika u pogledu odlučnih činjenica se u bitnom obrazlaže time da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ Glavice, te da je uvidom u izjave tužitelja i saslušanog svjedoka razvidno da je tužitelj bio pripadnik ONZ Glavice i da je obavljao zadaće postavljanja barikada na cestama, dežuranja uz radio stanicu, te noću patroliranje na punktovima i na prometnicama, te obzirom na cjelokupan spis predmeta da tužitelj nije bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, to da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj sud, ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika ne nalazi pravilnim i zakonitim.

16. Odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP-a) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

17. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka.

19. Notorna činjenica je da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na takve evidencije jer je predmet upravnog postupka upravo utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. U takvom slučaju dokazna snaga evidencija nije i ne može biti jača od onog što proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu naprijed citirane odredbe članak 9. ZUP-a.

20. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

21. Naime, tužitelj je u svojoj izjavi danoj na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom naveo da je pristupio ONZ MZ Glavice na dužnosti običnog člana od 1. kolovoza 1991. do 5. siječnja 1992. Aktivnosti koje su kontinuirano provodili da su priprema za postavljanje barikada na cestama, dežuranje uz radio stanicu, noćne patrole na prometnicama i punktovima, te da je bio naoružan zaduženom papovkom. Istaknuo je da su imali borbeno djelovanje 25. kolovoza 1991. napadom na vojarnu JNA DB.

22. Navode tužitelja o njegovoj pripadnosti ONZ Glavice u traženom razdoblju kao i zadaće koje je obavaljao u cijelosti je u svom iskazu potvrdio i svjedok LB, koji je također bio pripadnik ONZ Glavice.

23. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, ovaj sud ne može prihvatiti valjanim obrazloženje osporenog rješenje tuženika. Naime, tuženik pri donošenju osporenog rješenja seleketivno cijeni iskaze tužitelja i svjedoka ŽB saslušanog tijekom upravnom postupka, pa tako ne obrazlaže zbog čega napad na vojarnu DB [adresa] koji se dogodio u traženom razdoblju, nije izravno borbeno djelovanje u smislu naprijed citiranih odredbi odnosno kako navedeno predstavlja samo obavljanje stražarskih dužnosti i ostalih zadaća organizacijske prirode, a koje zadaće je tuženik utvrdio da je tužitelj obavljao u spornom razdoblju. Nadalje, činjenicu pripadnosti tužitelja ONZ MZ Glavice u spornom razdoblju, tuženik utvrđuje samo na temelju podataka službene evidencije ne dajući pri tome nikakve razloge zbog čega ne poklanja vjeru iskazu saslušanog svjedoka i tužitelja koji jednako iskazuju o pripadnosti tužitelja ONZ MZ Glavice.

24. Nadalje, tuženik nije niti saslušao predložene svjedoke od strane tužitelja i to svjedoka JB, RB i TB (predloženi u predmetnom zahtjevu tužitelja), te svjedoka FB kojeg je tužitelj predložio saslušati na zapisniku od 24. travnja 2024., a za kojeg je ujedno naveo da mu je bio neposredni zapovjednik, niti su u obrazloženju osporenog rješenja dani razlozi zbog čega nisu izvedeni navedeni dokazi.

25. Naposljetku, za navesti je da neosnovano tuženik navodi kako svjedoci ne raspolažu nikakvim materijalnim dokazima kojima bi potkrijepili svoje iskaze, obzirom da svjedoci nisu dužni u upravnom postupku dostavljati dokaze na okolnost svojih iskaza, već sam iskaz svjedoka predstavlja dokaz u postupku i službena osoba upravnog tijela dužna je ocijeniti iskaz svjedoka i obrazložiti poklanja li vjeru iskazu svjedoka ili ne, i dati razloge izraženom stajalištu.

26. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

27. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

28. U ponovnom postupku tuženik je dužan obzirom na izloženo stanje spisa sam ili putem prvostupanjskog tijela pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužan saslušati sve predložene svjedoke, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, omogući tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novo rješenje, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,

- u spis.