REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Pn-56/2022-32

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića, Merime Ibrahimović, Ivane Bilić Komparić, Vladimira Veljovića i Alana Alagića, iz Pule, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zakonske zastupnice tužene, 23. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 da tužitelju JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi iznos od 6.636,14 eur na ime naknade štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2019. godine pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eur-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. travnja 2022. podnio sudu tužbu protiv Republike Hrvatske i Hrvatskih cesta d.o.o., kao solidarnih dužnika, da mu naknade štetu povodom štetnog događaja od 28. ožujka 2019., kada je osobnim vozilom marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka] naletio na divljač – srnu, pri čemu mu je na vozilu nastala šteta. Predmetnu tužba podnosi protiv Republike Hrvatske radi naknade štete kao posljedice naleta vozila na divljač na državnoj cesti DC 52 obzirom da na predmetnom području u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo ovlaštenog lovoovlaštenika koji bi gospodario državnim otvorenim lovištem „Krivi Javor III“. Hrvatske ceste da solidarno odgovaraju za nastalu štetu tužitelju obzirom da na mjestu nastanaka štetnog događaja nije bilo postavljenog prometnog znaka opasnosti – divljač na cesti dok je upravljanje državnom cestom DC 52 u njihovoj nadležnosti. Nastala šteta na vozilu obuhvaća prednji branik, prednju masku, prednje desno svijetlo i prednji desni blatobran, a kako je to utvrđeno Potvrdom Policijske postaje Otočac. Obzirom na sveobuhvatnost nastale štete, motorno vozilo nije u voznom stanju te do današnjeg dana nije izvršen popravak stoga tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja radi utvrđivanja konačnog novčanog iznosa potrebnog radi naknade nastale štete. Tužitelj je dana 1. travnja 2019. godine prijavio štetu, odnosno podnio Zahtjev za naknadu štete Croatia osiguranju d.d. koje je otklonilo odštetni zahtjev iz razloga što je divljač – srna istrčala sa desne strane kretanja vozila na prometnicu iz lovišta kojim gospodari „Krivi Javor III“ koje lovište nije na popisu Hrvatskog Lovačkog Saveza, a koji ima sklopljenu policu kod navedenog osiguravajućeg društva, dakle uslijed promašene pasivne legitimacije. Dakle, lovište „Krivi Javor III“ predstavlja državno otvoreno lovište, a u trenutku nastanka štetnog događaja lovištem nije gospodarilo niti jedno lovačko društvo. Uzevši u obzir da se divljač definira kao opasna stvar, a da je člankom 1045. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se „za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovora bez obzira na krivnju“, dok je člankom 1064. Zakona o obveznim odnosima propisano da „za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik“ razvidno je da prvo tuženik odgovara po načelu objektivne krivnje za nastalu štetu tužitelju. Tužitelj ističe da je u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljao vozilom poštivajući prometna pravila i propise, dakle nije prekoračio ograničenja brzine niti je bio pod utjecajem alkohola, dok je recentnom sudskom praksom već u više navrata dokazano da u takvoj iznenadnoj prometnoj situaciji vozač ne može dovoljno brzo prikočiti da bi se izbjegao sraz vozila i divljači uzimajući u obzir istrčavanje divljači zbunjene prometnom bukom i zaslijepljene vertikalnom prometnom svjetlosnom signalizacijom neposredno pred motorno vozilo. Također, tužitelj ističe da na mjestu nastanka štetnog događaja nije bilo znaka opasnosti „divljač na cesti“, pa ima solidarno odgovarati i pravna osoba koja upravlja državnom cestom DC 52, odnosno drugo tuženik - Hrvatske ceste sukladno članku 1067. Zakona o obveznim odnosima kojom odredbom je propisano da „ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje“.

2. Dana 9. veljače 2023. donesena je djelomična presuda poslovni broj Pn-56/2022- 14 u odnosu na tuženika Hrvatske Ceste d.o.o. kojom je odbijen zahtjev tužitelja te je navedena presuda postala pravomoćna.

3. Tužena Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Odgovornost tužene tužitelj da temelji na navodima da lovište "Krivi Javor III" predstavlja državno otvoreno lovište, a u trenutku nastanka štetnog događaja da lovištem nije gospodarilo niti jedno lovačko društvo, te s obzirom da je divljač opasna stvar i pozivom na odredbe članka 1045. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11). Tužena prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. To stoga što sukladno odredbi članka 11. stavka 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19 i 32/20), na površini državne ceste DC 52, niti u naselju gdje je došlo do nezgode nije ustanovljeno lovište. Pored navedenog, rješenjem Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-323- 03/16- 01/162 od 9. rujna 2016. trgovačkom društvu "DALMATA JAGD" j.d.o.o. Šibenik povjerena je provedba mjera uzgoja i zaštite divljači u predmetnom državnom otvorenom lovištu, počev od 09. rujna 2016. do lipnja 2020., dakle i u vrijeme štetnog događaja. Uzimajući u obzir da je u predmetnom državnom otvorenom lovištu trgovačkom društvu "DALMATA JAGD" j.d.o.o. Šibenik povjerena provedba mjera uzgoja i zaštite divljači, to tuženica ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koja je prouzročena divljači iz tog državnog otvorenog lovišta. Nadalje, ukazuje da su u blizini nastanka štetnog događaja tri lovišta, i to: lovište kojim upravlja lovačka udruga Panos, lovište kojim upravlja lovačka udruga Ravna Gora Sinac, te državno otvoreno lovište Krivi Javor III, da iz potvrde Policijske uprave Ličko Senjske, Policijske postaje Otočac, broj: 511-04-06/2-1174/2019, proizlazi (pod točkom 2.) da je divlja životinja (srna) na kolnik istrčala s područja kojim gospodari lovačka udruga "Panos" koja je na mjestu uginula, da je paušalna tvrdnja tužitelja da je srna istrčala sa područja kojim gospodari " JFH", jer su policijski službenici koji su izašli na mjesto događaja utvrdili, ne samo u potvrdi koju prilaže tužitelj, već i u zapisniku o očevidu, da je srna istrčala iz područja koje pripada lovačkoj udruzi "Panos". S obzirom na sve navedeno, smatra kako nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti Republike Hrvatske za štetu.

4. U tijeku postupka pročitana je potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac od 17. srpnja 2019., obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 27. prosinca 2019., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 28. ožujka 2019., zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac od 7. srpnja 2019., izvadak iz baze cestovnih podataka s popisom prometnih znakova na predmetnoj dionici ceste, rješenje Ministarstva poljoprivrede klasa: UP/I-323-03/16-01/162, urbroj: 525- 11/16-1 od 9. rujna 2016., rješenje Ministarstva poljoprivrede klasa: UP/I-323-03/16- 01/162, urbroj: 525/11-65-11-2 od 3. lipnja 2020., spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac broj 511-04-06/2- 1174/2019, odluka Ministarstva poljoprivrede o poništenju dijela javnog natječaja za davanja državnog lovišta u zakup od 16. lipnja 2020., spis Usž-4010/18, ostala dokumentacija u spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka BF i tužitelja kao parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva naknadu štete koja mu je prouzročena naletom njegovog vozila registarske oznake [registarska oznaka], na srnu, na dionici državne ceste DC 52 kod 11 kilometra i 700m dana 28. ožujka 2019.

7. Među parničnim strankama sporno je iz kojeg je lovišta istrčala divljač, odnosno da li je divljač istrčala iz područja kojim gospodari lovačka udruga Panos ili iz lovišta Krivi Javor III za kojega tužitelj tvrdi kako u vrijeme nezgode nije gospodarilo niti jedno lovačko društvo, dakle, sporna je pasivna legitimacija tužene, odgovornost tužene, visina štete i doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

8. Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac od 17. srpnja 2019., proizlazi da je divlja životinja – srna na kolnik istrčala s područja kojim gospodari lovačka udruga "Panos".

8.1. Iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Otočac od 7. srpnja 2019., proizlazi da je divlja životinja – srna na kolnik istrčala s područja kojim gospodari lovačka udruga "Panos". Predmetni zapisnik predstavlja javnu ispravu, sukladno odredbi čl. 230 st. 1. ZPP, a tužitelj u postupku nije dokazao, niti je tvrdio, sukladno st. 3. istog članka, da su u policijskom zapisniku neistinito utvrđene činjenice, ili da je zapisnik nepravilno sastavljen.

9. Sud je odredio saslušanje svjedoka zamolbenim putem, putem Općinskog suda u Šibeniku, te je temeljem rješenja ovoga suda poslovni broj Pn-56/2022-24 od 30. listopada 2023. pozvan svjedok SF koji se sudu nije odazvao.

10. Putem Općinskog suda u Gospiću, Stalne služne u Otočcu, saslušan je zamolbenim putem svjedok BF, prometni tehničar zaposlen u Policijskoj postaji Otočac koji je bio na licu mjesta kao policijski službenik nakon štetnog događaja. U svom je iskazu svjedok naveo da se predmetnog štetnog događaja sjeća kroz maglu, a da mu je tužitelj ostao u sjećanju jer je rekao " opet ću imati problema sa isplatom štete". Naveo je kako je podatak odakle je istrčala srna dobio od sudionika prometne nezgode kojem nije u interesu da pogrešno navede kojem LD pripada. Cesta gdje se dogodio štetni događaj je granica između dva različita lovišta koja nisu pod istim lovačkim društvom, s time da bi s desne strane gledano iz smjera kretanja tužitelja se nalazilo Lovačko društvo Panos, a s lijeve strane pretpostavlja Lovačko društvo Ravna gora-Sinac. U nastavku prema Otočcu, na istoj strani gdje se nalazi i LD Panos, nalazi se i Lovačko društvo Otočac, s time da po izjavi tužitelja na mjestu nezgode područje na kojem se nezgoda dogodila pripada LD Panos. Kada pristupe na mjesto događaja pitaju sudionika iz kojeg smjera je izašla životinja te takav podatak proslijede operativnom dežurstvu koje na temelju toga i karte utvrdi o kojem je lovačkom društvu riječ na kojem je području izletjela divlja životinja. Tek nakon tih informacija se sastavlja zapisnik o očevidu s mjesta nezgode. Kada se utvrdi o kojem se lovačkom društvu radi isti se odmah obavještava o predmetnom događaju. Ukoliko odgovorna osoba iz lovačkog društva izađe na lice događaja isto bi bilo evidentirano u zapisniku. U pravilu je netko od predstavnika lovačkog društva pozvan radi preuzimanje uginule životinje, no da je u konkretnom slučaju nakon što je on napustio lice mjesta srna ostala na mjestu događaja, točnije van ceste. Osobno nije kontaktirao Lovačko društvo Panos. Ne sjeća se da li se na mjestu predmetnog događaja nalazi znak "divljač na cesti", ali da bi to bilo evidentirano u zapisniku, a da takvi znakovi mogu stajati i na udaljenosti do 4-5 km.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se predmetnog dana vraćao u [adresa] iz BIH preko Bihaća, te da nije vozi brzo jer je bila velika gužva, oko 50km/h, bila je noć a srna je izletjela sa njegove desne strane. Pokušao ju je izbjeći, ali nje uspio, udario je u nju i od udarca mu je oštećen bio branik, far, blatobran. Cura koja je vozila iza njega zaustavila se i pozvala policiju, policija je došla i napravila sve što treba. Srna je uginula. Sjeća se kako je sa lijeve strane bila kuća čiji stanar mu je dao alat da osposobi vozilo da nastavi put. Auto je popravio koliko je mogao, dijelovi za njega su skupi, samo blatobran košta 7.000,00 kn, te misli da je za ono što je popravio potrošio oko 17.000,00 kuna. U vrijeme nezgode vidljivost je bila relativno dobra, nije bilo ni magle ni kiše te da on nije mogao ništa poduzeti u svezi štetnog događaja, da je ograničenje na cesti bilo 50km/h i da nije vozio više od toga jer je promet bio gust. Nema račune za popravak auta, nekada je radio u Uljaniku, a kako je ostao bez posla popravljao je auto kako je mogao.

12. Sud prihvaća iskaz tužitelja i svjedoka BF kao objektivan, obzirom su isti u pogledu smjera naleta divljači iskazivali identično, da je divljač izletjela sa desne strane gledajući iz smjera kretanja tužitelja, a navedeno je u skladu i sa ispravama u spisu.

13. U odnosu na odgovornost tužene ukazuje se da je odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne Novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024) propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je tužena odgovorna obzirom je divljač izletjela iz područja koje nije imalo svojeg lovoovlaštenika.

13.1. U ovome je predmetu sud na temelju provedenog dokaznog postupka, uvida u zapisnik i potvrdu MUP-a RH kao i iz iskaza policijskog službenika, svjedoka BF i samog tužitelja utvrdio kako je divljač u konkretnoj prometnoj nezgodi naletjela na vozilo tužitelja s desne strane iz smjera njegova kretanja, sa koje strane se, prema zapisniku o očevidu i iskazu svjedoka BF nalazi područje kojim gospodari lovačko društvo PANOS.

13.2. Nadalje, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to za pretpostaviti u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, a sve temeljem čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovačko društvo kada se nije provodio lov, valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Slijedom navedenog, premda je čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. ZOO u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu kao imatelj opasne stvari, što srna u konkretnoj situaciji je. Slijedom navedenog, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tužene te je zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

14. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjih dokaza, obzirom na utvrđenu promašenu pasivnu legitimaciju i činjenicu da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, a predloženi dokazi ne odnose se na utvrđenje područja iz kojeg je srna izletjela na prometnicu.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP).

15.1. Tuženoj je priznat trošak zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 15. srpnja 2022. 25 bodova (Tbr. 8.3.), za zastupanje na ročištu 12. siječnja 2023., 19. rujna 2024., 29. listopada 2024., 9. travnja 2025. za svaku radnju po 100 bodova (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 12. travnja 2024. 25 bodova (Tbr. 9.5.), odnosno ukupno 550 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur iznosi 1.100,00 eur.

15.2. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 9. travnja 2025. obzirom sastav istoga nije bio nužan za vođenje ovoga spora, kao ni zatraženi trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora obzirom bi izostanak tog očitovanja imao isti pravni učinak kao i odgovor na zahtjev za mirno rješenje predmeta spora, obzirom da je odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP-a propisano da ako zahtjev iz st. 1. tog članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegovog podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Dakle, podnošenje odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe i ne predstavlja trošak nužan za vođenje ovoga postupka.

15.3. Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovome postupku, slijedom čega je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka.

U Puli 23. svibnja 2025.

S u d a c

Heleni Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnicima uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženoj po zakonskom zastupniku