Poslovni broj: Us I-683/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PŠ, Sinj, Miljenka Buljana 6D, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528 zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma pogoršanja zdravstvenog stanja s osnove ozljede i bolesti, te priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem nove bolesti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u odsutnosti stranaka, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3687, Urbroj: 522-4/1-1-1-24-6 od 22. veljače 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/23-01/3687, Urbroj: 522- 4/1-1-1-24-6 od 22. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje Sinj, Klasa: UP/I-562-01/23-0601/0129, Urbroj: 2181/1-07-01-01/17-23-0005 od 10. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata VI. skupine s 60% oštećenja organizma za stalno, temeljem ozljede desnog ramena i bolest PTSP, odbijen je sa zahtjevom za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma po toj osnovi, te priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem nove Parkinsonove bolesti.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom iznosi navode iz obrazloženja nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda, te ističe da što se tiče pogoršanja ozljede desnog ramena i leđa tužitelj upućuje na medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu a poradi izbjegavanja ponavljanja, te na potvrdu o stradavanju od 06.08.1997. iz koje je razvidno da je isti stradao dana 05.04. 1992. godine u Zelovu na način da se prilikom neprijateljskog granatiranja isti se bacio u zaklon, kojom prilikom je pao na desno rame, te ga je povrijedio. Po prestanku neprijateljskog djelovanja upućen je u DZ Sinj gdje mu je pružena prva pomoć. Utvrđene su dg. st.post contusionem humeroscapularis I dex, dorsi et L-ssubluxatio posttraumatica art acromioclavicularis lat.dx (stanje nakon kontuzije humeroskapularnog I dexa, dorzalnog i L-s.) (posttraumatska subluksacija akromioklavikularnog zgloba lat.dx). Dakle, tužitelj je kritične prigode povrijedio ne samo desno rame nego je uslijed pada zadobio i udarac u leđa (kralježnicu), a što je verificiranio i predmetnom dijagnozom. Drugim riječima, ne radi se o degenerativnim promjena kralježnice u vidu opisanih tegoba iz medicinske dokumentacije, nego su sve tegobe koje tužitelj ima sa kralježnicom direktna posljedica opisanog stradavanja, odnosno udarca u leđa, a tijek vremena je samo pogoršao stanje. Dakle, ne radi se o degenerativnim (bolesnim) promjenama kralježnice uzrokovane starenjem organizma nego isključivo posljedici ozljede zadobivene na opisani način u Domovinskom ratu. Ovome valja dodati da se iz zdravstvenog kartona tužitelja ne vidi da je isti prije rata bolovao od ikakvih tegoba sa kralježnicom pa se stoga ne može kazati da je on navedene bolesti kralježnice prenio u Domovinski rat. Nadalje, što se tiče Parkinsonove bolesti, iako postoji nekoliko priznatih čimbenika rizika za Parkinsonovu bolest, kao što je izloženost pesticidima, za sada su jedini potvrđeni uzroci Parkinsonove bolesti genetski. Kada Parkinsonova bolest nije genetska, stručnjaci je klasificiraju kao "idiopatsku", a to pojednostavljeno znači da ne znaju koji su točno uzroci. Otprilike 10% slučajeva ima genetski uzrok, a 90% je idiopatsko. U Domovinskom ratu tužitelj je bio izložen mnogim nepovoljnim uvjetima i štetnim kemijskim sredstvima, uslijed ispaljivanja granata i oslobađanja granatnag punjenja nepoznatog kemijskog sastava, plinovima, raznim česticama koje je udisao u zraku i sl. Nema genetske predispozicije za nastanak Parkinsonove bolesti kod tužitelja, pa se stoga ne može kazati da je ista posljedica genetske predodređenosti. Citira i poziva se na relevantne odredbe Pravilnika o načinu imenovanja metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te ističe da glede ozljede leđa u obzir bi dolazila primjena T207 a Liste postotka oštećenja organizma – Lista I (Hebrnija invertebralnog diksa). Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se usvaja tužba i poništava osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik nakon u bitnom iznošenja navoda tužbe ističe da je tužitelju rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 15. studenog 2010. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VI skupine sa 60% oštećenja organizma stalno s osnove ozljede desnog ramena i bolesti PTSP-a, te da isto ostaje na snazi. Tuženik citira odredbu članka 173. stavka 1. i članka 181. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: Zakon) i navodi da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: 562-02/23- 01/3687, Urbroj: 522-4/5-Ž-24-5 od 14. veljače 2024. U opširno i iscrpno obrazloženom nalazu da se navodi kako je Vijeće na osnovi medicinske dokumentacije, uvida u opis ratnog puta i potvrdu o stradavanju i osobnog pregleda branitelja ne nalazi elemenata pogoršanja posljedica ozljede desnog ramena ni tegoba iz kruga PTSP-a, a sve u skladu s Pravilnikom o načinu imenovanja metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 118/2021, dalje Pravilnik). Stoga, oštećenje organizma i nadalje ostaje 60% stalno s osnove ozljede i psihičkog oboljenja (PTSP). Parkinsonova bolest se ne dovodi u vezu sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U drugostupanjskom upravnom postupku da je provedeno temeljito vještačenje te nema činjenice koja bi upućivala na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. Tuženik je stava da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radio stručno-medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, smatramo da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja u kojem su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije, uzeta je i pregledana sva medicinska dokumentacija spisa, ratni put, cjelokupna dokumentacija upravnog postupka uz osobni pregled branitelja, slijedom čega navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te je isti moga poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Tužitelj u upravnom sporu predlaže izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnim sudskim vještacima na okolnost postotka oštećenja organizma, dok tuženik smatra da podaci spisa predmeta to ne zahtijevaju, budući da tužitelj svojim (nepotkrijepljenim) navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. U upravnom sporu provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku nije dostatno samo predložiti već treba obrazložiti zašto je važno i nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u postupku koji se vodi, te treba iznijeti tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze Vijeća. U ovom predmetu konačna ocjena o uzroku i visini tjelesnog oštećenja tužitelja utemeljena je na medicinskim nalazima i mišljenjima koji su dani za potrebe ovog upravnog postupka od liječnika žalbenog Vijeća. Stoga, tuženik je stava da je vještačenje provedeno u potpunosti po "načelima dobre liječničke prakse", odnosno uvažavajući Pravilnik te smatra da u takvoj situaciji nema osnove da prvostupanjski sud provodi sudsko medicinsko vještačenje na okolnost postotka oštećenja organizma kod tužitelja. Ovo stoga jer iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o postotku oštećenja organizma tužitelja i pri izradi nalaza i mišljenja. Također tuženik se protivi i saslušanju samog tužitelja, budući nije jasno na koje okolnosti bi se isti imao očitovati, odnosno iskazivati. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se odbiti tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U podnesku tuženika podnesenom po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 9. svibnja 2024. tuženik u bitnom navodi jednako kao i u odgovoru na tužbu.

6. U sporu su održane rasprave 23. siječnja i 24. travnja 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Sud je na ročištu održanom pred ovim sudom dana 23. siječnja 2025. prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku neurologu na okolnost postotka oštećenja organizma tužitelja kao posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, te naložio tužitelju da u roku od 30 dana uplati predujam za troškove vještačenja i u istom roku dostavi dokaz o uplati, uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja navedenog dokaza u slučaju ne uplate predujma. Kako tužitelj u ostavljenom roku niti po proteku istoga nije uplatio predujam, to je sud zakazao ročište za dan 24. travnja 2025. na kojem ročištu je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenje po sudskom vještaku neurologu, te je izveden dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora i pregledom cjelokupnog spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio i dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem stranka, kao suvišno i nepotrebno, obzirom da su među strankama sporne činjenice medicinske naravi koje se ne mogu utvrditi provođenjem predloženog dokaza.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma po osnovi ozljede desnog ramena i bolesti PTSP, te priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata temeljem nove Parkinsonove bolesti.

12. Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR-a) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Odredbom članka 173. Stavka 1. ZHBDR-a propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

14. Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 24. svibnja 2023. za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma po osnovi ozljede desnog ramena i bolesti PTSP te priznavanjem statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi Parkinsonove bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

15. Nadalje, razvidno je da je tužitelju rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/03-1701/184, Urbroj: 519-04/2-1- 10-14 od 15. studenog 2010. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VI skupine sa 60% oštećenja organizma stalno s osnove ozljede desnog ramena i bolesti PTSP-a.

16. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjsko tijelo u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 2. studenog 2023. kojim je ukupno oštećenje organizma tužitelja ocijenjeno ponovno sa 60% stalno po osnovi ozljede desnog ramena i bolesti PTSP, dok se Parkinsonova bolest ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma sukladno članku 3. stavku 3. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji (Narodne novine broj 118/21; dalje: Pravilnik).

17. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.

18. U povodu žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničko povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja Klasa: 562-02/23-01/3687, Urbroj: 522- 4/5-Ž-24-5 od 14. veljače 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na raniju ocjenu, te da oštećenje organizma tužitelja po osnovi ozljede desnog ramena i bolesti PTSP i nadalje iznosi 60% za stalno, dok je Parkinsonova bolest cijenjena pod točkom 3. nalaza kao bolest koja se na uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i ne može se povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

19. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog povjerenstva se u bitnom navodi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 25.01.1991.-31.07.1992. i od 27.01.1993.-04.03.1996., te da je 05.04.1992. zadobio ozljedu desnog ramena posljedice koje DLP-e 23.04.2008. ocjenjuje po T 59a sa maksimalno predviđenim postotkom od 30% za stalno (ozljeda kralježnice se nije niti navodila). Posljedično proživljenim ratnim stresovima kod tužitelja se razvio i PTSP-i uz komorbidni depresivni sindrom kojega Pe 11.10.2010. ocjenjuje po T 238 c sa maksimalno predviđenim postotkom od 40% i ukupno oštećenje organizma ocjenjuje sa 60% za stalno. U traženju pogoršanja DLP-e 14.12.2011. ne utvrđuje pogoršanja posljedica ozljeđivanja desnog ramena, a tegobe od strane kralježnice uvjetovane su degenerativnim promjenama i nisu posljedica traume iz 1992. (ocjenjeno sa manje od 20%). Navedeni Nalaz i mišljenje osnaženi su i presudom Upravnog suda RH u Splitu 17.09.2012. U ponovnom traženju pogoršanja ozljede desnog ramena i kralježnice P.P-e 05.06.2014. ne utvrđuje pogoršanja, a degenerativne promjene kralježnice nisu uzete u obzir (ocijenjene pod T.3 Nalaza i mišljenja). U svom zahtjevu od 24.05.2023. tužitelj je tražio utvrđivanje novog postotka temeljem ozljede leđa i PTSP-a kao i priznavanje statusa HRVI-a temeljem Parkinsonove bolesti. Prvostupanjsko liječničko vijeće 02.11.2023. ne utvrđuje pogoršanja i ukupno oštećenje organizma ocjenjuje sa 60% za stalno, a Parkinsonovu bolest ne dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. Tužitelj je uložio žalbu u kojoj traži da mu se prizna pogoršanje ozljede leđa te smatra kako njegove tegobe nisu posljedica degenerativnih promjena već ozljeđivanja kralježnice, nadalje smatra kako mu pripada status Ža i po Parkinsonovoj bolesti s obzirom na njegov ratni put, na utvrđeni postotak po PTSP-u nema primjedbi. PTSP-i (teži oblik) s komorbiditetom već ranije ocijenjen maksimalno predviđenim postotkom od 40%. Vezano za ozljedu leđa nužno je naglasiti kako je nakon ozljede 05.04.1992. ambulantno obrađen od strane kirurga u DZ Sinj kada se navodi ozljeda desnog ramena, a ozljeda leđa je bila lakše naravi i nije posebno tretirana niti se utvrdilo hernije intervertebralnog diska. Bez podataka o liječenju do lipnja 1997., a radiološkom obradom 03.07.1998. utvrdi se prisustvo degenerativnih promjena koje se u svim ranijim vještačenjima nisu uzimale u obzir. Novijom radiološkom obradom (MR od 12.09.2016. i 28.05.2019. te MSCT od 06.04.2021.) utvrdi se progresija degenerativnih procesa. Zaključno, tužitelj je u travnju 1992. zadobio lakšu ozljedu leđa koja nije ostavila posljedica, sve sadašnje tegobe posljedica su degenerativnih procesa koji nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH kako je to i ranije ocjenjivano. Ostaje na snazi ranije procijenjeni postotak od 60% temeljem ozljede desnog ramena i PTSP-a. Znaci Parkinsonove bolesti pojavljuju se od 2017. (nalaz neurologa od 7.10.2019.). Radi se o neurodegenerativnoj bolesti središnjeg živčanog sustava nedovoljno poznate etiologije i ista se u priloženim nalazima neurologa ne dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a niti je to moguće s obzirom na propis u članku 35. Pravilnika.

20. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, da je nalaz i mišljenje jasan, potpun i obrazložen isti prihvaća kao temelj za donošenje rješenja, pa je stoga osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

21. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Naime, nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku, kao i nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku donijeti su na temelju medicinske dokumentacije sadržane u spisu upravnog tijela, uvida u opis ratnog puta i potvrdu o stradavanju, te osobnog pregleda tužitelja, vještva su obrazložena te je utvrđeno da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na raniju ocjenu, te da oštećenje organizma tužitelja po osnovi ozljede desnog ramena i bolesti PTSP i nadalje iznosi 60% za stalno, dok je Parkinsonova bolest cijenjena pod točkom 3. nalaza kao bolest koja se na uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i ne može se povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno zakonskim odredbama i odredbama Pravilnika, jasna i dovoljno obrazložena, te ih ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

23. Radi navedenog, nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja u prvostupanjskom postupku i drugostupanjskom upravnom postupku, koji su bitnom suglasni, nisu dovedeni u sumnju prigovorima tužitelja u tužbi, prema kojima oštećenje organizma tužitelja i nadalje s osnove ozljede desnog ramena ocjenjenjuje po T 59a sa maksimalno predviđenim postotkom od 30% za stalno te bolest PTSP po T 238 c sa maksimalno predviđenim postotkom od 40% i ukupno oštećenje organizma tužitelja i nadalje je ocjenjeno sa 60% za stalno. Vezano za ozljedu leđa Liječničko Vijeće je naglasilo kako je tužitelj nakon ozljede 05.04.1992. ambulantno obrađen od strane kirurga u DZ Sinj kada se navodi ozljeda desnog ramena, a ozljeda leđa je bila lakše naravi i nije posebno tretirana niti se utvrdilo hernije intervertebralnog diska. Bez podataka o liječenju do lipnja 1997., a radiološkom obradom 03.07.1998. utvrdi se prisustvo degenerativnih promjena koje se u svim ranijim vještačenjima nisu uzimale u obzir. Novijom radiološkom obradom (MR od 12.09.2016. i 28.05.2019. te MSCT od 06.04.2021.) utvrdi se progresija degenerativnih procesa. Zaključno, vještaci navode da je tužitelj u travnju 1992. zadobio lakšu ozljedu leđa koja nije ostavila posljedica, sve sadašnje tegobe posljedica su degenerativnih procesa koji nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH kako je to i ranije ocjenjivano. Ostaje na snazi ranije procijenjeni postotak od 60% temeljem ozljede desnog ramena i PTSP-a, dok je Parkinsonova bolest cijenjena pod točkom 3. nalaza kao bolest koja se na uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i ne može se uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Stoga je tuženik svoju odluku, kojom je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja mogao utemeljiti na ovakvim nalazima i mišljenjima stručnih tijela medicinskog vještačenja.

24. Nadalje, za istaći je da tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da je ocjena nadležnih tijela vještačenja rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavio dokaze kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju, dok je od predloženog dokaza tužitelja za provođenjem vještačenja po sudskom vještaku neurologu u ovom sporu sud odustao nakon što tužitelj nije predujmio troškove vještačenja, to ovaj sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja oštećenje organizma temeljem ozljede desnog ramena i bolesti PTSP-a i dalje iznosi 60% za stalno, dok se Parkinsonova bolest ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i ne može se povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu (cijenjena pod točkom 3. nalaza).

25. Slijedom navedenog, pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma po osnovi ozljede desnog ramena i bolesti PTSP, te priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem nove Parkinsonove bolesti.

26. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis.

27. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat tuženiku spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.