Poslovni broj: Povrv-155/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Saši Javoranu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja TELEMACH HRVATSKA D.O.O., sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon zaključenja glavne i javne rasprave 22. svibnja 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antuna Zanettija, odvjetnika iz Pule, 4. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, poslovni broj: OVRV-1011/2016-2 od 20. travnja 2016. i to u dijelu u kojemu je tuženiku CF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo da tužitelju TELEMACH HRVATSKA D.O.O., OIB: 70133616033 isplati iznos od 162,67 eur (prije 1.225,66 kn[1] ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 16,40 eur od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 12,26 eur od 15. listopada 2015.,

- na iznos od 14,25 eur od 15. studenog 2015.,

- na iznos od 18,58 eur od 15. prosinca 2015.,

- na iznos od 9,28 eur od 15. siječnja 2016. i

- na iznos od 91,90 eur od 29. veljače 2016.

do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose. drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, poslovni broj: OVRV- 1011/2016-2 od 20. travnja 2016. i to u dijelu u kojemu je tuženiku CF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo da tužitelju TELEMACH HRVATSKA D.O.O., OIB: 70133616033 isplati iznos od 117,36 eur (ranije 884,23 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II Nalaže se tuženiku CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TELEMACH HRVATSKA D.O.O., OIB: 70133616033, u roku od petnaest (15) dana naknadi postupovni trošak u iznosu od 438,15 eur, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. travnja 2016. protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 8. travnja 2016., radi naplate iznosa od 2.109,89 kuna (sada 280,03 eur) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1011/2016-2, od 20. travnja 2016.

3. Tuženik je 15. studenog 2019. podnio pravodobni prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi te je Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-7/2020-2 (sada poslovni broj Povrv-155/2023) od 31. siječnja 2020. pobijano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj 112/2012., 25/2013. i 93/2014., dalje: OZ).

3.1. U svom prigovoru tuženik navodi da je raskinuo ugovor sa tužiteljem 2014. pa stoga u utuženom periodu koji se odnosi na 2015. i 2016. godinu nije mogao koristiti nikakve usluge tužitelja. Tuženik također ističe i prigovor zastare.

4. Tužitelj se na poziv suda u zakonskom roku očitovao na prigovor tuženika, podneskom od 24. veljače 2020., na način da je u cijelosti osporio navode tuženika. Tužitelj navodi da je tuženik bio korisnik tužiteljevih usluga od 2013. te da je 21. travnja 2015. tuženik telefonskim putem sklopio sa tužiteljem ugovor radi pružanja usluga telefona za uslugu "TELEFON L", u skladu sa odredbama članka 247. i članka 249. stavka 2. ZOO-a. Tužitelj nadalje navodi da je krivnjom tuženika došlo do "financijskog raskida" ugovora zbog neplaćanja računa, sukladno čl. 7.5. i čl. 17. Općih uvjeta tužitelja, koje je tužitelj priložio podnesku. Nadalje, iz financijske kartice koju je tužitelj dostavio uz podnesak, vidljivo je da je tuženik od ožujka 2013. redovito podmirivao račune tužitelju, sve do računa utuženih u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljeva tražbina se odnosi na usluge pružene tijekom razdoblja mjeseca kolovoza, rujna, listopada, studenog i prosinca 2015. te siječnja 2016., na koje se odnose utuženi računi koje tužitelj dostavlja u prilogu. Računi za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. odnose se na mjesečnu naknadu za gore navedenu tarifu te naknadu za usluge (promet) koje je korisnik koristio, a koje nisu uključene u ugovorenu tarifu. Račun za siječanj 2016. odnosi se na naknadu za prijevremeni raskid u skladu sa člankom 17. stavkom 4. Općih uvjeta tužitelja. Tužitelj napominje da dostavljeni utuženi računi sadrže detaljan opis i obračun usluga, kao i ispis poziva koje je tuženik u svakom mjesecu korištenja usluge tužitelja uputio s telefonskog broja [broj telefona], iz čega se jasno može utvrditi osnova i visina tužbenog zahtjeva. Naknada za prijevremeni raskid ugovora krivnjom korisnika obuhvaća ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili pak naknadu koja podrazumijeva zbroj svih ostvarenih popusta na proizvode i usluge koje je tuženik ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za korisnika, ovdje tuženika. Prema zbroju ostvarenih popusta i pogodnosti, tuženik je ostvario popust od 499,00 kn prilikom uključenja (u vidu razlike između 500,00 kn za uključenje bez ugovorne obveze od 24 mjeseca i 1,00 kn za uključenje uz ugovornu obvezu), kao i popuste po promociji (ukupno 6 mjeseci TELEFON XL (Call+) za 1 kn mjesečno) u iznosu od 168,60 kn (u vidu razlike u cijeni između tarifa "TELEFON L" (69,90 kn) i "TELEFON XL (99,00 kn), u iznosu od 29,10 kn mjesečno. Navedena se razlika od 29,10 kn množi sa 6 (mjeseci), što daje iznos od 174,60 kn. S obzirom da je tuženik prema promociji "TELEFON L" šest mjeseci plaćao 1 kn mjesečno, od potonjeg se iznosa oduzima iznos od 6,00 kn, što daje gore navedeni iznos od 168,60 kn. Dakle, ukupna naknada za prijevremeni raskid iznosi 667,60 kn sa uključenim PDV-om (499,00 kn + 168,60 kn), budući da je ista manja od iznosa zbroja preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovora (69,90 kn mjesečno za preostalih 16 mjeseci). Tužitelj navodi da je omaškom na računu za siječanj 2016. obračunao viši iznos naknade za prijevremeni raskid (i to 1.241,46 kn uvećano za PDV – op.a.), no sada potražuje manji iznos (gore navedeni iznos od 667,60 kn), uvećan za razmjerni dio mjesečne naknade za korištenje usluga tužitelja u mjesecu siječnju 2016. (u iznosu od 19,64 kn uvećano za PDV – op.a.). Sukladno svemu navedenom, tužitelj je djelomično povukao tužbu na način da umjesto prvotno utuženog iznosa od 2.109,89 kuna (sada 280,03 eur) sada potražuje iznos od 162,67 eur (prije 1.225,66 kn), sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečnog računa do isplate.

5. Člankom 193. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008 i 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Člankom 456. stavkom 1. ZPP propisano je da ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog. Iz stanja spisa proizlazi da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i to podnošenjem prigovora na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. S obzirom da se u ostavljenom roku po primitku podneska tužitelja (od 24. veljače 2020.) kojim je isti djelomično povukao tužbu tuženik nije očitovao o učinjenom povlačenju, sud je temeljem članka 193. stavka 2. i članka 456. stavka 1. ZPP-a odlučio kao u točci I izreke ovog rješenja.

6. Na pripremnom ročištu od 3. ožujka 2020. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod svih navoda iz dotadašnjih podnesaka i dokaznih prijedloga, dok je tuženi ostao kod odgovora na tužbu i svih dotadašnjih navoda, uz dodatak kako prigovor nije pisao sam, nego uz pomoć prijatelja. Na istome je ročištu tuženim naveo da je pripadnik talijanske nacionalne manjine i da ne razumije dobro pravnu terminologiju na hrvatskom jeziku te je pripremno ročište odgođeno. Tuženiku je tijekom postupka, kao utvrđenom pripadniku talijanske nacionalne manjine, sukladno potvrdi Matičnog ureda u Puli (str. 97. spisa) osigurano sudjelovanje stalnog sudskog tumača za talijanski jezik te su mu sva pismena dostavljena u prijevodu na talijanski jezik. Na pripremnom ročištu od 22. svibnja 2025. održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ponovo ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva preostalog nakon djelomičnog povlačenja tužbe. Budući da tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga te da se suglasio da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu predmeta, na istom je ročištu zaključen prethodni postupak i provedena je glavna rasprava.

7. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži u spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu (str. 1. do 3. spisa), izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (str. 4. spisa), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj: OVRV-1011/2016-2 od 20. travnja 2016. (str. 6. spisa), prigovor tuženika (str. 14. do 15. spisa), podnesak tužitelja od 24. veljače 2020. kojim se očituje na prigovor tuženika (str. 29. do 32. spisa) sa prilozima i to ispis stavaka od 20. veljače 2020. (str. 33. spisa), Opće uvjete poslovanja pravnog prednika tužitelja H1 Telekom d.d. (str. 34. do 73. spisa), ispis stavaka od 20. veljače 2020. (str. 74. spisa), račun br. 742690-20-1 od 4. rujna 2015. sa specifikacijom naknada i prometa (str. 75. do 76. spisa), račun br. 829320-20-1 od 5. listopada 2015. sa specifikacijom naknada i prometa (str. 77. do 78. spisa), račun br. 871615-20-1 od 4. studenog 2015. sa specifikacijom naknada i prometa (str. 79. do 80. spisa), račun br. 958069-20-1 od 4. prosinca 2015. sa specifikacijom naknada i prometa (str. 81. do 82. spisa), račun br. 51295-20-1 od 5. siječnja 2016. sa specifikacijom naknada (str. 83. do 84. spisa), račun br. 170918-20-1 od 4. veljače 2016. sa specifikacijom naknada (str. 85. do 86. spisa), Cjenik pravnog prednika tužitelja H1 Telekom d.d. (str. 87. do 92. spisa), podnesak Matičnog ureda Pula od 8. listopada 2020. (str. 97. spisa) i podnesak tužitelja od 9. veljače 2023. (str. 135. spisa).

8. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. u svezi članka 3. stavak 3. ZPP-a nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

9. Preostali tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

10. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelih, a neplaćenih tražbina po osnovi pruženih usluga fiksne telefonije za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2016. te naknade za prijevremeni raskid, u ukupnom iznosu od 162,67 eur (prije 1.225,66 kn). Sukladno odredbi članku 461.a ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor te su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

11. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara za utužene tražbine.

13. Uvodno je sud ispitao prigovor zastare koji je istaknuo tuženik. Odredbom članka 232. stavka 1. točke 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima. Uvidom u vjerodostojne isprave koje je dostavio tužitelj i to u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga – otvorene stavke tužitelja prema tuženiku od 8. travnja 2016. (str. 4. spisa) i račune na str. 75. do 86. spisa, utvrđeno je da se utužene tražbine odnose na pružene usluge fiksne telefonije za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2016. Najstarija utužena tražbina dospjela je na naplatu 15. rujna 2015., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 19. travnja 2016., dakle unutar propisanog jednogodišnjeg zastarnog roka. Slijedom navedenog, prigovor zastare je neosnovan.

14. Ispitujući osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na utužene tražbine, izuzev tražbine naknade za prijevremeni raskid ugovora, sud polazi od navoda tuženika iz prigovora na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na str. 14. spisa : "Ističem da sam, koliko se sjećam, kao korisnik odjavio uslugu i raskinuo ugovor s ovrhovoditeljem (sada tužiteljem – op.a.) još 2014. godine…". Iz navedenog proizlazi da je tuženik svakako bio korisnik telefonskih usluga koje pruža tužitelj prije 2014. godine. Uvidom u ispis stavaka za razdoblje od 20. veljače 2020. za razdoblje od 1. veljače 2013. do 20. veljače 2020. (str. 33. i 74. spisa) utvrđeno je da je tuženik koristio usluge tužitelja u neprekinutom razdoblju od 11. veljače 2013. do 31. siječanj 2016., uvijek pod istom šifrom pretplatnika broj 575934. Nasuprot tome, tuženik nije ničim dokazao da je raskinuo ugovor sa tužiteljem. Nadalje, utvrđenost tužiteljevog navoda da je tuženik 21. travnja 2015. promijenio ugovorenu tarifu, odnosno pod istom šifrom sklopio novi ugovor na razdoblje od 24 mjeseca i to za uslugu "TELEFON L" proizlazi iz navedenog ispisa stavki za tuženika (str. 33. i 74. spisa) te iz utuženih računa, čiji su sastavni dio specifikacije naknada za pružene telefonske usluge, iz kojih je vidljiv mjesečni telefonski promet koji je ostvarivao tužitelj u utuženom razdoblju. Dakle, tuženik je nesumnjivo koristio navedene telefonske usluge tužitelja u utuženom razdoblju. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Članak 65. stavak 1. ZOO-a određuje da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Budući da je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju pružio tuženiku ugovorene telefonske usluge iz tarife "TELEFON L", odnosno da je tuženik iste koristio, tužitelj je ovlašten zahtijevati ugovorenu protučinidbu na novčano davanje od tuženika, a tuženik je istu dužan ispuniti tužitelju kao vjerovniku.

14.1. Visina utuženih tražbina za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2016., izuzev tražbine naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 88,61 eur (prije 667,60 kn), proizlazi iz Cjenika H1 telekom d.d. (str. 87. do 92. spisa) i utuženih računa sa specifikacijom mjesečnog prometa kojeg je ostvario tuženik u utuženom razdoblju (str. 75. do 86. spisa). Naime, Cjenikom je propisana mjesečna naknada za ugovorenu uslugu TELEFON L u iznosu od 55,92 kn (sada 7,42 eur) bez PDV-a, odnosno 69,90 kn (sada 9,28 eur) sa PDV-om (str. 89. spisa) te naknade za pozive po minuti i to za lokalne pozive u iznosu od 0,23 kn (sada 0,03 eur), za nacionalne pozive u iznosu od 0,28 kn (sada 0,04 eur) te za pozive prema nacionalnim pokretnim mrežama u iznosu od 1,56 kn (sada 0,21 eur), sve sa uključenim PDV-om (str. 89. spisa). Dakle, tuženiku je zaračunata mjesečna naknada u iznosu od 69,90 kn (sada 9,28 eur) za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2015., dok mu je za siječanj 2016. (u kojem je mjesecu tužitelj jednostrano raskinuo ugovor) zaračunata naknada u razmjernom iznosu i to za 0,35 mjeseca, u iznosu od 24,8 kn (sada 3,29 eur). Tuženiku su također zaračunate i naknade za ostvareni telefonski promet (telefonske pozive) sukladno Cjeniku.

15. U odnosu na tražbinu tužitelja na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 88,61 eur (prije 667,60 kn) obračunatu na način naveden u podnesku tužitelja od 24. veljače 2020. (opisano u točci 4. ovog obrazloženja), sud je uvidom u Opće uvjete poslovanja H1 Telekom d.d. (pravnog prednika tužitelja) utvrdio da je predmetna naknada propisana člankom 7.5. i 17.4. tih uvjeta (str. 44., 57., 66. i 72. spisa).

15.1. Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP) uređena je zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu pa tako između ostalog i pravo na pravnu zaštitu potrošača. Prema članku 49. stavku 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno stavku 2. citiranoga članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 49. stavkom 4. ZZP-a, propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno članku 55. stavku 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Člankom 327. stavkom 1. ZOO-a propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Po stavu ovog suda odredbe članka 7.5. i 17.4. Općih uvjeta poslovanja H1 Telekom d.d. (pravnog prednika tužitelja u ovoj pravnoj stvari) su nepoštene, čime su i ništetne jer kao odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle tuženik nije imao utjecaja (tužitelj nije dokazao suprotno!), suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud po službenoj dužnosti na temelju članka 327. stavka 1. ZOO-a utvrdio kako su odredbe članka 7.5. i 17.4. Općih uvjeta poslovanja H1 Telekom d.d. nepoštene u smislu članka 55. stavka 1. u vezi članka 49. stavka 1. i 2. ZZP te su kao takve ništetne.

15.2. Člankom 368. stavkom 1. ZOO-a propisano je da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1089. stavkom 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Tužitelj navodi da je krivnjom tuženika došlo do "financijskog raskida" ugovora zbog neplaćanja računa. Da nije došlo do prijevremenog raskida ugovora, tužitelj bi za preostalo vrijeme do isteka obveznog trajanja ugovora od 16 mjeseci od tuženika zaradio ukupni iznos od 148,48 eur (69,90 kn / sada 9,28 eur mjesečno za preostalih 16 mjeseci). Tuženik tijekom postupka nije dokazao podmirenje utuženih računa za usluge tužitelja u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2016., a koje je dokazano koristio kako je navedeno u točci 14. ovog obrazloženja te iz navedenoga proizlazi da je tužitelj doista krivnjom tuženika raskinuo predmetni ugovor. Kako je ugovor sklopljen 21. travnja 2015. sa obveznim trajanjem od 24 mjeseca, a isti je raskinut u siječnju 2016., tuženiku je time nanesena imovinska šteta u vidu izmakle zarade za preostalih 16 mjeseci u ukupnom iznosu od 148,48 eur te mu je ista i priznata u zatraženom iznosu od 88,61 eur (prije 667,60 kn).

16. Slijedom svega navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, sud smatra da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku iz točke II izreke ovog rješenja temelji se na članku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a ("Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.") i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu: OT). Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., objavljenom na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

17.1. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u zatraženom iznosu odmjerenom Rješenjem na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj: OVRV-1011/2016-2 od 20. travnja 2016., u iznosu od 65,50 eur (prije 493,50 kn).

17.2. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat je parnični trošak za sljedeće radnje u postupku: sastav obrazloženog podneska od 24. veljače 2020. kojim se očituje na prigovor tuženika u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT, za sastav podneska od 9. veljače 2023. u visini od 6,25 bodova sukladno Tbr 8/3 OT, za zastupanje na ročištima od 3. ožujka 2020., 24. studenog 2020., 31. svibnja 2023. i 22. svibnja 2025. po 25 bodova za svako od navedenih ročišta sukladno Tbr 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT te za zastupanje na ročištu od 23. listopada 2024. u visini od 12,5 bodova sukladno Tbr. 9/2 u vezi sa Tbr. 7/1 OT ili ukupno 143,75 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur sukladno Tbr. 52. i 54. OT daje iznos od 287,5 eur. Tužitelju pripada i trošak PDV-a na navedeni iznos sukladno Tbr. 46 OT, u iznosu od 71,88 eur. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur sukladno Tar. br. 1. st. 1. u vezi sa Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023). Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 2. ožujka 2020., 4. ožujka 2020. i 3. kolovoza 2023., budući da je istima tužitelj samo dostavio punomoć i zamjeničke punomoći za svoje punomoćnike. Tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2024., budući da je isto odgođeno, odnosno nije održano. Tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da po stavu ovog suda navedeni trošak nije nužan za vođenje postupka. Dakle, tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 372,65 eur, dok je isti odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim.

17.3. Dakle, tužitelju je priznat ukupni postupovni (ovršni i parnični) trošak u iznosu od 438,15 eur (točka II izreke ovog rješenja), dok je isti odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu postupovnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

17.4. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana, sukladno članku 328. ZPP-a.

U Puli, 4. srpnja 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku.