Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Pp-7064/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZT, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, br. 5/90, 30/90. 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), u povodu optužnoga prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Druge policijske postaje Split, klasa: 211-07/25-5/11149, ur. broj: 511-12-24-25-1 od 29. travnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, policijskog službenika MT, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
okrivljenik ZT, rođ. **.**.1984. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], SSS, vozač, bez zaposlenja, prima socijalnu pomoć, državljanin RH, osuđivan,
na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi 29. travnja 2025. oko 16,30 u [adresa], na javnom mjestu narušio javni red i mir tako što je iz svojega stana reproducirao glasnu glazbu koja se čula i na udaljenosti većoj od 50 m od stana i time uznemirio stanare navedene zgrade, kao i slučajne prolaznike, a dolaskom policijskih službenika ustrajao je u narušavanju javnog reda i mira tako da je ispred zgrade na ulici u vidno rastrojenom stanju galamio i pjevao nerazumljivim riječima te mahao nekontrolirano rukama,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnim aktom okrivljenika se tereti za prekršaj opisan u izreci presude.
2. Okrivljenik se ne smatra krivim za prekršaj zbog razloga koji se posebno ne iznose, jer je nađeno da djelo koje je predmet optužbe, onako kako je opisano, po propisu nije prekršaj.
3. Sastavnice su prekršaja: radnja, biće, protupravnost i krivnja. Prema članku 25. stavku 1. Prekršajnog zakona, kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Iz činjeničnog opisa mora se moći zaključiti o sastavnicama krivnje (ubrojivost, protupravnost, namjera ili nehaj), ali nije nužno i da činjenični opis sadrži zakonsko pravno nazivlje sastavnica krivnje (Kzz- 21/2017 od 16. svibnja 2017.). Bit krivnje, kao njegovog unutarnjeg odnosa prema protupravnom djelu, sadržana je u počiniteljevoj svijesti da je učinio nešto nedopušteno (Kzz-23/2015 od 2. lipnja 2015.).
4. Ubrojivost se presumira te ne mora biti posebno naznačeno u činjeničnom opisu da je počinitelj bio ubrojiv. Međutim, da bi sudski postupak u kojem se odlučuje o krivnji počinitelja imao smisla, nužno je da tužitelj smatra i polazi od toga da je okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv, a ne da tu pretpostavku isključuje u optužnom aktu.
5. Rastrojenost je živčana poremećenost koja onemogućava trezveno rasuđivanje (Z, V.: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2007., str. 473.). Da je ustvari riječ o istoznačnici za neubrojivost potvrđuje dodatno i činjenica da je definicija iz Krivičnog zakonika Kraljevine Jugoslavije u članku 22. propisivala da „neće biti odgovoran, tko u vrijeme učinjenja djela nije mogao shvatiti prirodu i značaj svog djela ili prema tome shvaćanju raditi uslijed duševnog rastrojstva ili pomućenja svijesti ili umne nerazvijenosti ili slaboumnosti“ (M, Pojam ubrojivosti u kaznenopravnoj teoriji, zakonodavstvu i praksi, Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 38, br. 3/2017, str. 1188.) (https://hrcak.srce.hr/clanak/285795).
6. Prema tome, u konkretnom slučaju iz činjeničnog opisa ne može se zaključiti o ubrojivosti kao sastavnici krivnje, jer je ovlašteni tužitelj navodom o „rastrojenom stanju“ isključio pretpostavku počiniteljeve ubrojivosti, time i krivnju, zato što počinitelj kojemu živčana poremećenost onemogućava trezveno rasuđivanje nije kriv za djelo (članak 4. Prekršajnog zakona). Isključenjem krivnje nema prekršaja, zbog čega djelo počinjeno u rastrojenom stanju po propisu nije prekršaj. Zato je presuđeno kao u izreci te je okrivljenik oslobođen od optužbe.
7. Premda nije odlučno zbog razloga zbog kojeg je oslobođen od optužbe, napominje se kako prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji okrivljenik boluje od epilepsije i rezidualne shizofrenije, u višegodišnjem je tretmanu psihijatra, liječen je i u PB Rab, na kontrole ne odlazi, terapijski upitne suradljivosti, lišen je poslovne sposobnosti, skrbnik mu je polubrat po ocu. Živi sam, završio je osnovnu školu, osposobio se za keramičara, drugih primanja osim socijalne pomoći nema.
8. Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu 23. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Sanda Peroš, v. r.
Ljiljana Vuko, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- okrivljeniku
- ovlaštenom tužitelju
- u spis
