Poslovni broj: Pn-113/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 09.04.2025., dana 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju MA isplati iznos 7.500,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13.04.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 4.788,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se prigovor radi prebijanja za iznos 472.887,46 EUR.

IV. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju MA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 854,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 15.09.2023., koja je konačno postavljena podneskom od 23.01.2025. (str. 321-322 spisa), tužitelj MA zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženici Republici Hrvatskoj naložilo da mu isplati 12.288,00 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti uslijed boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvorima.

2. Tuženica Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da na njenoj strani nema protupravnosti te da su u zatvorima bili ispunjeni svi uvjeti za dostojanstveno izdržavanje kazne zatvora.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to zahtjev za mirno rješenje spora (str. 10-11 spisa), dopis od 26.05.2023. (str. 12 spisa), Izjava od 11.12.2022. (str. 13-14 spisa), medicinska dokumentacija (str. 16-32, 85-86 spisa),

dopis od 01.10.2024. (str. 244-249 spisa), dopis od 07.10.2024. (str. 251 spisa), zapisnik posl. br. Pn-14/2022 od 09.11.2023. (str. 313 spisa), pregledan je zdravstveni karton (str. 255-296 spisa) te su saslušani svjedoci ŠA (str. 310 spisa), RA (str. 330-331 spisa) i tužitelj (str. 308-309 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi uvjeta u kojima je izdržavao kaznu zatvora.

6. Na strani tuženika u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz Zahtjeva od 05.04.2023. (str. 10-11 spisa) proizlazi da se tužitelj prije pokretanja parnice obratio nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj bio smješten u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske, na izdržavanju kazne zatvora.

8. Sporno je da li se radilo o neadekvatnim zatvorskim uvjetima i je li došlo do povrede tužiteljevog prava osobnosti u mjeri koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

9. Prema činjeničnim navodima tužitelja, uzrok povrede njegovog prava osobnosti bili su neadekvatni smještajni, higijenski i sanitarni uvjeti te neadekvatna zdravstvena zaštita za vrijeme boravka u zatvorskom sustavu.

10. Iako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom prvotno obuhvatio smještaj u Centru za dijagnostiku u razdoblju 18.10.2019. – 12.12.2019. te u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 12.12.2019. pa nadalje, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 23.01.2025. (str. 321-322 spisa) obuhvaćeno je samo razdoblje od 28.10.2020. do 12.01.2024., odnosno više nije obuhvaćeno razdoblje smještaja u Centru za dijagnostiku, niti prvi dio smještaja u Zatvoru u Zagrebu.

11. Stoga je sud osnovanost tužbenog zahtjeva ocjenjivao samo u odnosu na tužiteljev smještaj u Zatvoru u Zagrebu, i to za razdoblje od 28.10.2020. do 12.01.2024.

12. Izdržavanje kazne zatvora u zatvorskom sustavu, po prirodi stvari, neizbježno je povezano sa određenim stupnjem trpljenja i poniženja.

13. Po Ustavu RH nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja (čl. 23.), a sa svakim uhićenikom i osuđenikom se mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo (čl. 25.). I po Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni (čl. 3.).

14. Nadalje, po Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 14/2021, 155/2023; dalje: ZIKZ) zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i tim zakonom (čl. 4. st. 1.), a kazna zatvora se izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva (čl. 11. st. 1.). Svaki zatvorenik ima pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima te pravo na zdravstvenu zaštitu (čl. 16. st. 1. toč. 1. i toč. 8.). Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, mora imati dnevno i umjetno svjetlo koji omogućuju čitanje i rad bez smetnji za vid, moraju postojati sanitarni uređaji koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kada god to zatvorenici žele (čl. 81.). Zatvoreniku se osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u sustavu javnog zdravstva za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, s time da zatvorenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu liječnika obiteljske i dentalne medicine u zatvoru ili najbližoj ustanovi javnog zdravstva (čl. 110.).

15. Slijedom citiranih odredbi, država je dužna osigurati da se kazne zatvora izvršavaju u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja kazne ne izlažu zatvorenike takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.

16. Ukoliko se kazna zatvora izvršava u uvjetima u kojima trpljenje i poniženje nadilaze stupanj koji je neizbježiv kod lišenja slobode i boravka u zatvoru, tada se radi o protupravnoj i nedopuštenoj povredi dostojanstva, koja ovisno o intenzitetu povrede i drugim okolnostima slučaja može rezultirati zatvorenikovim pravom na pravičnu novčanu naknadu, kao satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

17. Europski sud za ljudska prava je u presudi Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/2013 od 20.10.2016.) ponovio svoja stajališta o minimalnim uvjetima smještaja u zatvorima:

1. potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2. površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije;

3. oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru;

4. u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru; u takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima; 5. za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju;

6. i drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama, pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni za procjenu sukladnosti s člancima 23. i 25. Ustava i člankom 3. Konvencije. Čimbenici koji se ocjenjuju mogu biti pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima.

18. Iz dopisa Zatvora u Zagrebu od 01.10.2024. (str. 244-249 spisa) proizlazi da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja – od 28.10.2020. do 12.01.2024. – bio smješten u toj ustanovi, s time da je 19.08.2021. do 13.01.2022. imao prekid izvršavanja kazne, pa je time u utuženom razdoblju u Zatvoru u Zagrebu boravio ukupno 1024 dana.

19. Iz istog dopisa Zatvora u Zagrebu nadalje proizlazi da je tužitelj tijekom tog razdoblja bio smješten u sobama br. 53, 90, 114, 121, 124, 130, 136, 137, 140, 147 i 155, koje su sve imale istu površinu 21,10 m2, sa uključenim sanitarnim čvorom površine 1,57 m2, a analizom tog dopisa sud utvrđuje da je tužitelj u takvim sobama boravio:

- tijekom 136 dana sa još 3 zatvorenika;

- tijekom 241 dana sa još 4 zatvorenika;

- tijekom 353 dana sa još 5 zatvorenika;

- tijekom 294 dana sa još 6 zatvorenika.

20. Na temelju izloženih podataka sud utvrđuje da u razdoblju kada je tužitelj u zatvoreničkim sobama boravio sa još 6 zatvorenika – dakle tijekom 294 dana – nije bio ispunjen uvjet od 3 m2 prostora po zatvoreniku.

20.1. Stoga za to razdoblje postoji čvrsta pretpostavka da je došlo do povrede zabrane nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu čl. 23. i čl. 25. Ustava te čl. 3. Konvencije u odnosu na tužitelja.

21. Nadalje, na temelju istih podataka sud utvrđuje da bi u razdoblju kada je tužitelj u zatvoreničkim sobama boravio sa još 4 ili 5 zatvorenika – dakle tijekom 594 dana – postojao snažan indicij da je došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava te čl. 3. Konvencije ukoliko je tužiteljev smještaj bio popraćen drugim neodgovarajućim fizičkim uvjetima boravka u zatvoru, jer je u tom razdoblju u sobama bilo na raspolaganju između 3 i 4 m2 prostora po zatvoreniku.

22. S tim u vezi, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik posl. br. Pn-14/2022- 51 od 09.11.2023. o očevidu u Zatvoru u Zagrebu iz drugog sudskog predmeta (str. 313 spisa). Prilikom tog očevida utvrđeno je da se u sobama nalaze kreveti, stol za šest osoba, klupa za četiri osobe, ormar i komoda te sanitarni čvor (tzv. čučavac“) koji nije u potpunosti odvojen od ostatka sobe, nego tzv. kauboj vratima i zidom visine cca 1,80 metara. Nadalje je utvrđeno da sobe imaju četiri prozora i neonsku rasvjetu, da su zidovi prljavi i da sobe djeluju zapušteno.

23. Iz tužiteljevog stranačkog iskaza (str. 308-309 spisa) proizlazi da ih je u sobi od 20-ak kvadrata bilo po 7-8; da je sanitarni čvor bio u sklopu sobe, odvojen zidom visine cca 1,70 metara i tzv. kaubojskim vratima; da nije bilo ventilacije; da su prehranu dobivali u sobi, a stol za kojim se jelo nalazio se cca 1 metar od sanitarnog čvora; da su imali pravo na 2 sata šetnje dnevno te da osim toga nije bilo nikakve druge mogućnosti za napuštanje sobe; da je tuširanje bilo omogućeno jednom tjedno u zajedničkoj kupaonici izvan sobe; da je po sobi bilo minimalno slobodnog prostora za kretanje; da je tijekom 4-5 mjeseci dobrovoljno radio u kuhinji, od 07-15,00 sati nakon čega bi se vraćao u sobu.

24. Iz iskaza svjedoka ŠA (str. 310 spisa) proizlazi da je tijekom 2022. godine bio smješten u istu zatvorsku sobu kao i tužitelj; da se u sklopu sobe nalazio sanitarni čvor koji nije imao zid do stropa te je imao tzv. kaubojska vrata, pa da su se širili neugodni mirisi; da se stol za prehranu nalazio jedan metar od sanitarnog čvora, a na njemu je bilo mjesta za 4 osobe, s time da su sve obroke konzumirali u sobi; da je bilo malo prostora za slobodno kretanje, samo između stola, kreveta i ulaznih vrata; da se soba mogla napuštati samo tijekom 2 sata šetnje dnevno.

25. Na temelju navedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelju jedini redovni izlazak iz sobe bio svaki dan po 2 sata za šetnju na svježem zraku, a u pravilu je svo preostalo vrijeme bio zatvoren u sobi, u kojoj se k tome nalazio sanitarni čvor koji nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe, pa je stoga tužitelj gotovo čitavo vrijeme provodio u takvim uvjetima zajedno sa još 4-6 zatvorenika, uz minimalnu mogućnost kretanja po sobi. U takvim uvjetima tužitelj je konzumirao i obroke (doručak, ručak i večera), u neposrednoj blizini sanitarnog čvora koji je bio samo djelomično odvojen od ostatka sobe.

26. Zbog navedenog u konkretnom slučaju nije oborena čvrsta pretpostavka da je u odnosu na tužitelja došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava odnosno čl. 3. EKLJP tijekom 294 dana boravka u Zatvoru u Zagrebu kada je na raspolaganju imao manje od 3 m2, jer mu smještaj u sobi nije bio kompenziran dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, niti se u gore navedenim okolnostima radilo o kratkim, povremenim i minimalnim smanjenjima prostora.

27. Sud nadalje utvrđuje da je u odnosu na tužitelja došlo do iste povrede i tijekom daljnjih 594 dana, kada je u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobama koje su imale na raspolaganju između 3 i 4 m2 po zatvoreniku. Naime, takav nedostatak prostora u kombinaciji sa nemogućnošću napuštanja sobe osim 2 sata dnevno (za šetnju na svježem zraku) i sa činjenicom da sanitarni čvor nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe pa je notorno da su se neugodni mirisi širili po sobi, u kojim okolnostima je tužitelj konzumirao i sve obroke (nije bilo posebne blagovaone), prema ocjeni ovog suda predstavlja povredu čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije, jer je tužitelj time bio izložen nelagodi i trpljenju čiji intenzitet prelazi onu razinu koja je neizbježna kod lišenja slobode i boravka u zatvoru. Mogućnost provjetravanja sobe kroz prozore i mogućnost da tek nekoliko puta tjedno napusti sobu na kraće vrijeme (zbog razgovora sa posjetiteljima, odlaska u zatvorsku trgovinu ili sportsku dvoranu i sl.) svakako nije nešto što bi tužitelju moglo olakšati boravak u sobama u kojima nije bilo 4 m2 prostora po zatvoreniku.

28. Iako iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je tijekom 3-4 mjeseca dobrovoljno radio u kuhinji od 07,00-15,00 sati, nakon čega je imao pravo na 2 sata šetnje na svježem zraku, tužitelj je čak i u tom razdoblju bio zaključan u sobi u gore izloženim uvjetima po 14 sati dnevno, pa stoga to što je 8 sati dnevno (tijekom 3-4 mjeseca) radio u kuhinji nije moglo u dovoljnoj mjeri kompenzirati nedostatak prostora i činjenicu da se sanitarni čvor nalazi u sklopu sobe u neposrednoj blizini mjesta za prehranu tijekom preostalih 14 sati kada je morao boraviti u sobi.

28.1. Nadalje, iako iz dopisa Zavora u Zagrebu od 01.10.2024. (str. 245 spisa) proizlazi da je tužitelj, dok je bio smješten u sobi br. 155 – od 04.03.2021. do 19.08.2021. – imao mogućnost izlaska na hodnik jer se ta soba nije zaključavala od 07,00-22,00 sati, sud smatra da niti takva mogućnost nije kompenzirala nedostatak prostora u sobi jer je tužitelj i tada 9 sati dnevno (22,00-07,00) bio zaključan u potpuno neadekvatnim uvjetima, a u pogledu vremena od 07,00 do 22,00 notorno je da tužitelj nije mogao čitavi dan stajati na nogama na hodniku već je morao boraviti i u sobi radi odmora, prehrane, počinka i sl., sve to u gore opisanim potpuno neadekvatnim uvjetima.

29. U odnosu na preostali boravak u Zatvoru u Zagrebu, tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u sobama sa još 3 zatvorenika, pa su te sobe imale više od 4 m2 po zatvoreniku – dakle tijekom 136 dana – sud utvrđuje da nije došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su sobe imale prozore koji su se mogli otvoriti i kroz koje se moglo vršiti prozračivanje i kroz koje je dopirala dnevna svjetlost, a u sobi je postojala umjetna rasvjeta i grijanje. Također proizlazi da je tuširanje bilo omogućeno u zajedničkoj kupaonici 1-2 puta tjedno, da su se plahte mijenjale svaka 2 tjedna, dok se u sklopu sanitarnog čvora u sobi nalazio umivaonik sa tekućom vodom.

29.1. Neugodnosti i trpljenja kojima je tužitelj tom prilikom bio izložen, u okolnostima u kojima je bio zadovoljen prostorni kriterij jer je bilo više od 4 m2 po zatvoreniku, ne prelazi intenzitet onoga što je neizbježno kod svakog lišenja slobode. Prethodni zaključak ne mijenjaju iskazi tužitelja i svjedoka o tome da grijanje nije dobro radilo, da se prozori nisu mogli dobro zatvoriti, da su deke i jastuci bili u užasnom stanju te da je za vrijeme posjeda bila gužva i buka, jer sud takve iskaze prije svega smatra posljedicom njihovog subjektivnog nezadovoljstva zbog lišenja slobode, a osim toga lišenje slobodne nužno je povezano sa raznim nelagodama i trpljenjima, a povremeno i onima takve vrste, koji se s obzirom na svoju prirodu ne mogu izjednačiti sa nečovječnim i ponižavajućim postupanjem.

30. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da u razdoblju u kojem je bio ispunjen zakonski uvjet od 4 m2 po zatvoreniku, ostali uvjeti boravka nisu bili takvi da bi dovodili do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH odnosno čl. 3. Konvencije. U okolnostima u kojima su sobe bile dovoljno velike (sa više od 4 m2 po zatvoreniku) i u kojima su ostali uvjeti smještaja bili primjereni, činjenice da tuširanje nije bilo omogućeno svaki dan i da WC nije bio u cijelosti odvojen od ostatka sobe (ali je bio odvojen zidom visine cca 1,80 m i kaubojskim vratima) – iako su kod tužitelja mogle izazivati određenu nelagodu

– nisu bile takve da bi ga izložile nelagodi i trpljenju čiji intenzitet prelazi onu razinu koja je neizbježna kod lišenja slobode i boravka u zatvoru.

31. Glede iskaza tužitelja o tome kako je u sobi 94 bio sam te da je tada kao redar imao dodatna zaduženja u pogledu podjele obroka i čišćenja hodnika, valja istaknuti da iz dopisa Zatvora u Zagrebu od 01.10.2024. (str. 244 spisa) proizlazi da je tužitelj u sobi br. 94 bio smješten od prosinca 2019. do lipnja 2020., dakle u razdoblju koje nije obuhvaćeno konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, pa taj dio njegovog iskaza nije relevantan za presuđenje.

31.1. U pogledu pisane Izjave tužitelja od 11.12.2022. (str. 13-14 spisa) u kojoj je opisao uvjete smještaja u zatvoru, valja istaknuti da su na te okolnosti u ovom predmetu saslušani tužitelj i svjedok ŠA, pa su stoga uvjeti u zatvoru utvrđeni na temelju njihovih iskaza, a ne na temelju predmetne Izjave, koja je uostalom u bitnom i podudarna sa njihovim iskazima.

31.2. Iskaz svjedoka RA (str. 330-331 spisa), zaposlenika Centra za dijagnostiku, nije relevantan u ovoj pravnoj stvari, jer tužbenim zahtjevom u konačnici nije obuhvaćen tužiteljev smještaj u Centru za dijagnostiku. Također, tužitelj je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka HA i GA (str. 310 spisa).

32. U odnosu na navode tužitelja u neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti, iz priloženog zdravstvenog kartona (str. 255-296 spisa) proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju vrlo često bio pregledavan od zatvorskog liječnika opće prakse (28.10.2020., 10.11.2020., 31.12.2020., 12.01.2021., 01.02.2021., 11.02.2021., 18.02.2021., 15.03.2021., 17.03.2021., 29.03.2021., 01.04.2021., 03.04.2021,. 06.04.2021., 03.05.2021., 14.05.2021., 07.07.2021., 26.07.2021., 16.08.2021., 14.01.2022., 20.01.2022., 03.02.2022., 17.02.2022., 22.02.2022., 28.02.2022., 03.02.2022., 08.03.2022., 11.03.2022., 17.03.2022., 24.03.2022., 31.03.2022., 07.04.2022., 22.04.2022., 02.05.2022., 12.05.2022., 19.05.2022., 02.06.2022., 07.07.2022., 02.08.2022., 11.08.2022., 18.08.2022., 30.08.2022., 29.09.2022., 19.10.2022., 09.11.2022., 28.11.2022., 01.02.2023., 03.02.2023., 04.02.2023., 08.03.2023., 13.03.2023., 27.03.2023., 14.04.2023., 19.04.2023., 28.04.2023., 14.06.2023., 16.06.2023., 19.07.2023., 22.07.2023., 10.08.2023., 04.10.2023., 26.10.2023., 10.11.2023., 13.11.2023., 14.11.2023. ), da su mu pritom bili propisivane terapije te da je bio upućivan na specijalističke preglede (urološki pregled 12.01.2021., radiološki pregled od 07.02.2023., fizikalni pregledi od 13.11.2023. i 21.12.2023., abdominalni pregled od 21.11.2023. – sve u KBC Sestre Milosrdnice, te fizikalni pregled od 20.12.2021. u SBMR Stubičke Toplice), kao i na preglede psihijatra u zatvoru

(22.04.2022., 01.02.2023., 21.03.2023., 04.05.2023.). Slijedom navedenoga, evidentno je da je tužitelju bila pružena zdravstvena zaštita u skladu sa čl. 110. ZIKZ, odnosno bilo mu je liječenje poput onog koje se u sustavu javnog zdravstva pruža obvezno osiguranim osobama.

32.1. Vezano uz navode tužitelja da mu nije bio omogućen odlazak na fizikalne terapije, valja istaknuti kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ozlijedio nogu u kolovozu 2021. za vrijeme prekida izdržavanja kazne zatvora. Iz medicinske dokumentacije (str. 17-22 spisa) proizlazi da je tužitelj, nakon prvotne obrade u Općoj bolnici Zabok od 30.08.2021., vezano uz tu ozljedu išao u privatne zdravstvene ustanove Polikliniku Medikol i Specijalnu bolnicu Agram, gdje mu je nalazima od 05.10.2021., 10.11.2021. i 22.11.2021. (str. 17-21 spisa) preporučeno provođenje fizikalne terapije. Tužitelj međutim ničim nije dokazao da je navedenu fizikalnu terapiju provodio za vrijeme dok je bio na prekidu izvršavanja kazne zatvora, sa kojeg se u Zatvor u Zagrebu vratio tek 13.01.2022. Prema tome, tužitelj je preporuku za provođenje fizikalne terapije dobio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, i to 3 mjeseca prije povratka u zatvor, a ničim nije dokazao da je tu terapiju zaista provodio te da ju nije mogao do kraja provesti prije povratka u zatvor. Budući da je nakon povratka u zatvor tužitelj konstanto odlazio kod zatvorskog liječnika opće prakse, a što proizlazi iz zdravstvenog kartona, očito je procjena tog liječnika bila da tužitelju nisu potrebe fizikalne terapije. S tim u vezi, valja istaknuti da iz tužiteljevih dopisa od 08.06.2023. i 04.07.2023. (str. 29-31 spisa) proizlazi da je od zatvora tražio upućivanje na pregled fizijatra, dok iz medicinske dokumentacije proizlazi da mu je u KBC Sestre Milosrdnice 13.11.2023. izvršen specijalistički pregled od strane specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, pa je dakle tužitelju bilo omogućeno provođenje onog specijalističkog pregleda kojeg je tražio. Vezano uz narudžbu za pregled fizijatra u SB Stubičke Toplice na dan 24.05.2023. (str. 16 spisa), koju narudžbu je izvršio njegov odvjetnik (str. 15 spisa), a za koju tužitelj tvrdi da mu na nju nije bio omogućen odlazak, tužitelj nije tvrdio ni dokazao da je prije zakazivanja tog pregleda zatražio i ishodio odobrenje upravitelja zatvora u smislu čl. 114. st. 3. ZIKZ za provođenje specijalističkog pregleda upravo u toj ustanovi. U svakom slučaju, tužitelj u ovoj parnici nije predložio provođenje medicinskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li zbog neprovođenja fizikalnih terapija ili zbog toga što mu je pregled fizijatra omogućen 13.11.2023. (a ne u lipnju 2023. kada je to zatražio) pretrpio bilo kakve zdravstvene posljedice.

32.2. Što se tiče navoda tužitelja da mu nije omogućeno provođenje pretrage MR jetre, valja istaknuti da iz nalaza KBC Sestre Milosrdnice od 07.02.2023. zaista proizlazi da mu je preporučena daljnja MR obrada jetrenih lezija. Tužitelj je dopisima od 12.04.2023., 08.06.2023. i 04.07.2023. (str. 29-31 spisa) od zatvora tražio da mu se omogući provođenje MR pregleda, a iz zdravstvenog kartona proizlazi da je tužitelj taj pregled izvršio 20.02.2024. (str. 267 spisa). Prema tome, tužitelju je unutar godine dana omogućeno provođenje navedenog specijalističkog pregleda, pri čemu valja napomenuti da je općepoznata činjenica kako se u javnom zdravstvenom sustavu dugo čega na specijalističke preglede s obzirom na tzv. liste čekanja, pa tužitelj samo zbog toga što se nalazi u zatvoru nema pravo u odnosu na ostale građane biti u povoljnijem položaju kod ostvarivanja prava na specijalističke preglede u javnom zdravstvenom sustavu. Ni u odnosu na ovu pretragu tužitelj nije predložio provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđivanja je li trpio bilo kakve zdravstvene posljedice zbog toga što je MR pregled izvršio jednu godinu nakon što mu je to preporučeno.

32.3. Stoga sud smatra da nije bilo nikakve protupravnosti tuženice u pogledu omogućavanja zdravstvene zaštite tužitelju za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu.

33. Slijedom utvrđene činjenice da je u određenim razdobljima tužiteljevog smještaja zatvorskom sustavu – tijekom 888 dana – došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije zbog neadekvatnih smještajnih, sanitarnih i higijenskih uvjeta, sud zaključuje da je posljedično došlo i do povrede njegovog prava osobnosti. Naime, životno je i logično da izlaganje bilo koje osobe uvjetima boravka koji su takvi da ulaze u sferu ponižavajućeg i nečovječnog postupanja, dovodi to povrede dostojanstva te osobe.

33.1. Po čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

34. S obzirom da se radi o povredi temeljnih ljudskih prava, koja nije bila kratka ni povremena, sud zaključuje da u konkretnom slučaju intenzitet povrede opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

35. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir duljinu povrede prava dostojanstva kojoj je tužitelj bio izložen (888 dana). Sud je također uzeo u obzir da mu je intenzitet povrede prava osobnosti u određenoj mjeri bio manji u razdobljima dok je radio u zatvorskoj kuhinji (3-4 mjeseca) pa je iz sobe izbivao po 10 sati dnevno (8 sati rada u kuhinji i 2 sata šetnje), odnosno kada je boravio u sobi br. 155 (pet i pol mjeseci) jer se ta soba nije zaključavala od 07,00-22,00 sata pa je dio vremena mogao provoditi u šetnji po hodniku.

36. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti kojoj je bio izložen prilikom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 28.10.2020. do 12.01.2024., a uzimajući tu povredu prava osobnosti kao jednu cjelinu, pripada pravična novčana naknada u iznosu 7.500,00 EUR, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

37. Na navedeni iznos tužitelju su priznate zatezne kamate od 13.04.2023. (dan podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora), a u skladu sa čl. 1103. ZOO.

38. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

39. Za preostalih 4.788,00 EUR tužbeni zahtjev je previsoko postavljen, pa ga je u tom dijelu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

40. Tuženica je podneskom od 23.05.2024. istaknula procesni prigovor radi prebijanja, u pogledu svojih tražbina prema tužitelju u ukupnom iznosu 472.887,46 EUR na temelju pravomoćnih presuda Općinskog suda u Zlataru posl. br. K-194/2017 od 20.09.2019., Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-62/2014 od 03.02.2016., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-2955/2011 od 09.12.2011., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1331/2017 od 15.11.2017., Općinskog suda u Zlataru posl. br. K-196/2019 od 13.12.2022. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-62/2019 od 27.08.2021. (str. 90-231 spisa).

41. Po čl. 200. toč. 4. ZOO prijebojem ne može prestati tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja.

42. Tužitelju je ovom presudom dosuđen novčani iznos na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, odnosno radi se o naknadi štete zbog povrede prava na duševno zdravlje, pa se stoga u skladu sa čl. 200. ZOO radi o nekompenzibilnoj tražbini koja ne može prestati prijebojem.

43. Slijedom navedenoga istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

44. Tužitelj je djelomično uspio u parnici pa mu je tuženica dužna naknaditi troškove postupka u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 12.288,00 EUR, s time da je u cijelosti uspio u pogledu pravne osnove (100%), dok je u pogledu visine uspio za 7.500,00 EUR, a odbijen je za 4.788,00 EUR. Navedeno znači da je njegov kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu 80,5%, dok je uspjeh tuženice u sporu 19,5%, a razlika tih omjera iznosi 61%.

44.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa je u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) imao sljedeće potrebne troškove ovog postupka:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 200,00 EUR (Tbr. 32);

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 23.01.2025. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 23.05.2024., 19.09.2024., 22.01.2025. i 09.04.2025.

– po 200,00 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a tužitelj u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu tog troška u omjeru 73%, što iznosi 854,00 EUR.

44.2. Tužitelju u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava podnesaka od 22.05.2024. i 18.09.2024., jer je isti predani jedan dan prije održavanja ročišta, pa su njihovi navodi mogli biti izneseni na ročištima.

44.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 23. svibnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Kristina Abramović;

2. ODO-GUO.