Poslovni broj: Usl – 1026/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, Ruđera Boškovića 4, protiv tuženika Ministarstva mora i turizma Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nakon javne rasprave održane i zaključene 28. travnja 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske Klasa: UP/II-335-06/24-01/5 Urbroj: 529-06-03-02/1-24-2 od 29. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-335-06/24-01/5 Urbroj: 529-06-03-02/1-24- 2 od 29. veljače 2024. poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam Klasa: UP/I-335-01/23-02/230 Urbroj: 2198-18-02-02/1-23-12 od 21. studenog 2023. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje Klasa: UP/I-335-02/03-01/491 Urbroj: 2198-03-02-03-3 od 4. srpnja 203. kojim je utvrđeno da MH, obrt za ribarstvo, ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste konoba naziva „Lanterna“, jer je više ne ispunjava uvjet propisan člankom 24. stavak 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

3. Tužiteljica u tužbi dovodi u pitanje način na koji je tuženik tumači odredbe članka 30. i 25. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. U ovom slučaju radi se o Ugovoru o najmu zemljišta od 29. lipnja 2000., a ne Ugovoru o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Zaključak tuženika u suprotnosti je i s obrazloženjem (str.6.) osporenog rješenja iz kojeg proizlazi da su tužiteljica i zainteresirana osoba suvlasnici čest. 6125 k. o. [katastarska općina] Rat prema zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa] kao i da suvlasnička zajednica nije podijeljena. Tuženik je kod odlučivanja zanemario odredbu članka 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U zemljišnim knjigama nije uknjižen „najmodavac“ pok. KH iz Ugovora o najmu, niti tužiteljica kao njegova nasljednica. S druge strane, zainteresirana osoba uknjižena je kao suvlasnik, ali ne i kao nasljednik pok. najmodavca. Tužiteljica i zainteresirana osoba su svoja prava suvlasništva, a time i pravo uporabe i korištenja suvlasničke zajednice utvrdili u

Poslovni broj: Usl – 1026/2024-11

parničnom postupku iz kojeg proizlazi pravomoćna presuda s utvrđenjem pravne osnove stjecanja prava suvlasništva, koja osnova nije nasljeđivanje pok. suvlasnika. Ako bi se prihvatio zaključak tuženika vezano za prestanak Ugovora o najmu zemljišta, tada bi i zainteresirana osoba kao najmoprimac postao i najmodavac u „zakupnom odnosu“, čime se gubi svrha Ugovora o najmu iz 2000. Nakon utvrđenja pravomoćnom presudom pravne osnove stjecanja prava vlasništva ili suvlasništva na strani zainteresirane osobe, ovlaštenje uknjiženih suvlasnika postaje osnova minimalnih uvjeta. Time želi reći da osoba koja je vlasnik ili suvlasnik ne može istovremeno biti najmoprimac i najmodavac. U trenutku sklapanja ugovora KH bio je samo vlasnik zemljišta, a suvlasnici pokretnina - kontejnera, pored tužiteljice, zainteresirana osoba, kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovnog broja P-1597/2020. Sve su to razlozi zbog kojih tužiteljica osporeno rješenje predlaže poništiti.

4. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da iz predmetnog Ugovora o najmu od 29. lipnja 2000., koji je priložen kao dokaz prava korištenja pri donošenju rješenja od 4. srpnja 2003., proizlazi da se u najam daju nekretnine koje se sastoje od objekta, terase, WC-a kontejnera, a ne zemlja. Kako iz Ugovora ne proizlazi da je sklopljen na određeno vrijeme, niti Ugovor sadrži odredbe o raskidu, pravilno je primijenjena odredba članka 30. stavak 1. i članka 25. stavak 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Protivno tužbenim navodima, zaključak tuženika nije u kontradikciji s utvrđenjem da su tužiteljica i MH suvlasnici čest. 6125 k. o. [katastarska općina] Rat. Za predmetnu upravnu stvar nije bitno na koji je način MH stekao pravo suvlasništva predmetnog poslovnog prostor, već je bitno da je tužiteljica nekretninu koja je predmet zakupa stekla darovanjem od pok. KH, kako to proizlazi iz presude poslovnog broja 25 P-1597/2020 i tako stupila u prava i obveze zakupodavca. Neosnovani su tužbeni navodi u kojima se obrazlaže da ukoliko bi se prihvatio zaključak tuženika vezano uz prestanak Ugovora o najmu zemljišta da bi tada MH kao najmoprimac postao najmodavac u zakupnom odnosu, što istovremeno ne može biti, jer MH nekretninu koja je predmetom zakupa nije stekao od KH i sukladno članku 30. stavak 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ne može biti zakupodavac. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti, a tuženiku naknaditi troškove spora.

4.1. Odgovor je dopunjen podneskom od 3. travnja 2025. u kojem se navodi da iz Ugovora o najmu, koji je priložen kao dokaz prava korištenja prilikom donošenja rješenja Klasa: UP/I-335-02/03-01/491 Urbroj: 2198-03-02-03-3 od 4. srpnja 2003. izdanog MH, kao vlasniku obrta za ribarstvo, za obavljanje ugostiteljske djelatnosti proizlazi da se u najam daju nekretnine koje se sastoje od objekta, terase, WC-a i kontejnera, a ne samo zemlja, da je i člankom 26. stavak 1. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina Restorani, Barovi, Catering objekti i Objekti jednostavnih usluga (Narodne novine, br. 82/07, 82/09, 82/09, 75/12, 69/13, 150/14) propisano da konoba mora imati prostoriju za usluživanje gostiju s točionikom, prostor za pripremanje jela, priručni prostor za čuvanje hrane i pića te namještaj uobičajen za primorski kraj, iz čega proizlazi da predmet tog Ugovora nije moglo biti samo zemljište, kako to neosnovano tvrdi tužiteljica. Pored toga, napominje da je prvostupanjsko tijelo, nakon podnošenja tužbe, rješenjem Klasa: UP/-335-01/23-02/230 Urbroj: 2198-18-02/1-24-25 od 29. kolovoza 2024., u ponovnom postupku, ukinulo rješenje Klasa: UP/I-335-02/03-01/491 Urbroj:

2198-03-02-03-3 od 4. srpnja 2003. izdano za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom objektu.

Poslovni broj: Usl – 1026/2024-11

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan sudjelovati MH koji odgovor na tužbu nije dostavio.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 28. travnja 2025.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:

- tužiteljica je 29. svibnja 2023. predložila ukidanje rješenja o minimalnim uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu;

- jer je rješenje izdano temeljem Ugovora o najmu koji je sklopljen s njezinim pokojnim ocem KH **.**.2000.,

- zainteresirana osoba svojim se očitovanjem od 17. kolovoza 2023. usprotivila takvom prijedlogu jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 25 P-1597/2020 od 26. siječnja 2022. utvrđeno suvlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Rat;

- na raspravi održanoj 28. rujna 2023. zainteresirana osoba dodaje da je zatražio uknjižbu svog suvlasničkog udjela (Z-27075/2023), kao i da je ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-11/15062 Urbroj:

2198/1-11/4-16-11 od 29. travnja 2016.;

- u podnesku od 9. listopada 2023. tužiteljica uzvraća da suvlasnička zajednica nije podijeljena, a zainteresirana osoba nema suglasnost za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu za koji se izdaje odobrenje.

11. U izloženom, prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo Zadar Klasa: UP/-335-02/03- 01/491 Urbroj: 2198-03-02-03-3 od 4. srpnja 2003. kojim su utvrđeni minimalni uvjeti za pružanje ugostiteljskih usluga za ugostiteljski objekt konoba "Lanterna", na adresi [adresa], uz obrazloženje da zainteresirana osoba nije dokazala da ima valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog poslovnog prostora.

12. Osporenim rješenjem poništeno je prvostupanjsko rješenje, jer je tuženik stajališta da u postupku nije utvrđeno je li raskinut Ugovor o najmu od 29. lipnja 2000., kojim je zainteresirana osoba dokazala pravo korištenja. Uporište za takvo stajalište tuženik nalazi u odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine, br. 125/11, 64/15, 112/18).

13. Prema mišljenju ovog suda, tuženik je pogrešno pošao od pretpostavke da u ocjeni ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21) ključnu ulogu ima odredba članka 30. stavak 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora prema kojoj zakup ne prestaje kad treća osoba kupnjom ili po drugoj osnovi stekne pravo vlasništva od zakupodavca poslovnog prostora (stavak 1.), a treća osoba stupa u prava i obveze zakupodavca. Pravo (su)vlasništva kao osnovno stvarno pravo samo po sebi konzumira pravo raspolaganja i korištenja nekretnine. Ugovorom o najmu zainteresirana osoba stekla je mogućnost korištenja nekretnine koja je bila predmet sklopljenog Ugovora. Nakon što je pravomoćnom presudom stekao pravo vlasništva, to je prestala obveza zainteresirane osobe ispunjavati tim Ugovorom preuzete obveze, jer je sada u mogućnosti nekretninu koristiti kao (su)vlasnik. Ovdje je, dakle, došlo do sjedinjenja (konfuzije) jer je ista osoba postala zakupoprimac i

Poslovni broj: Usl – 1026/2024-11

vlasnik. U takvim okolnostima, prema stajalištu iz presude Vrhovnog suda br. Rev- 640/05-2 od 22. veljače 2006. nema potrebe za pokretanjem parnice radi raskida ugovora o zakupu, koji je zbog konfuzije već prestao. Posljedično, takav Ugovor ne može ni biti dokaz da zainteresirana osoba kao ugostitelj ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.

14. Kod izloženog, odlučeno je u primjeni članka 117. stavak 1. ZUS osporeno rješenje poništiti, kao što je to navedeno u izreci presude.

U Splitu, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis