REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-401/2021-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽZ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 2. VZ iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), osobno i kao nasljednica iza pok. tužitelja ŠZ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 3. ČZ iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) osobno i kao nasljednik iza pok. tužitelja ŠZ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 4. BZ iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), svi zastupani po punomoćnicima HZ, Krešimiru Bagiću i Matteu Manarinu, odvjetnicima u Rijeci protiv tuženog Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A (OIB 75665455333), zastupan po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. tužiteljice i 3.tužitelja osobno, 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju ŽZ s osnove naknade imovinske štete na vozilu isplati iznos od 611,85 € s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 26.3.2019. do isplate, u roku 15 dana, dok se tužbeni zahtjev prvotužitelja odbija u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 768,47 € zajedno sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici VZ s osnova naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i imovinske štete isplati ukupan iznos od 35.104,03 € s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od 31.8.2020. do isplate, u roku od 15 dana dok se tužbeni zahtjev drugotužiteljice odbija u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 431,34 € zajedno sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici VZ s osnova naknade štete radi povrede prava osobnosti isplati iznos od 5.657,50 € s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 31.8.2020. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 792,50 € zajedno sa zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku da trećetužitelju ČZ s osnova naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i imovinske štete isplati ukupan iznos od 35.104,03 € s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od 31.8.2020. do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev trećetužitelja odbija u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 431,34 € zajedno sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku da četvrtotužiteljici BZ s osnova naknade štete radi povrede prava osobnosti isplati iznos od 8.845,99 € s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 31.8.2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev četvrtotužiteljice odbija u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 360,00 € zajedno sa zateznim kamatama.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 28.567,19 € s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 23. svibnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se 26. ožujka 2019. dogodila prometna nezgoda na Čavlima u kojoj je pokojna PZ zadobila po život opasne tjelesne ozljede u svojstvu putnika u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kada je u vozilo udarilo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženog DZ i koji je bio isključivi krivac za predmetnu nezgodu. Uslijed teških tjelesnih ozljeda da je preminula u KBC Rijeka 29. ožujka 2019. Tuženik da je 1. tužitelju isplatio imovinsku štetu na vozilo, a ostalim tužiteljima i naknadu štete zbog povrede prava osobnosti međutim u neprimjerenim iznosima. Temeljem čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelj da imaju pravo na naknadu za duševne boli zbog smrti bliske osobe otvori (supruge i majke). Prvotužitelj potražuje razliku do iznosa stvarne štete na vozilu, a ostali tužitelji troškove crnine i troškove pogreba, te razliku do potpunog obeštećenja naknade neimovinske štete, sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 22. svibnja 2019. do isplate.

1.1. Pored navedenog drugotužiteljica VZ i četvrtotužiteljica BZ potražuju i naknadu neimovinske i imovinske štete budući da su stradale kao putnice u vozilu, sve zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25. rujna 2019. do isplate, a temeljem tužbe koju su podnijele 15.5.2020. u predmetu Pn-151/20 koji je radi zajedničkog raspravljanja spojen na predmet Pn-401/2021.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana 26. ožujka 2019. dogodila predmetna prometna nezgoda u kojoj je pok. PZ kao putnica na mjestu iza suvozača u vozilu Mazda 6, reg. oznake [registarska oznaka], zadobila po život opasne ozljede od kojih je preminula **.**.2019. Ne osporava niti odgovornost osiguranika tuženika DZ za predmetnu prometnu nezgodu koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Osporava osnovu i visinu štete kako je to označeno u tužbi po svim osnovama te ističe prigovor doprinosa šteti i visini štete od strane pok. PZ iz razloga što kao putnica na stražnjem sjedalu nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Stoga cijeni njezin doprinos nastanku zadobivenih ozljeda 50%. Tuženik da je nesporno isplatio 50% štete sukladno Orijentacijskim kriterijima i to tadašnjem tužitelju ŠZ iznos od 120.982,52 kn (110.000,00 kn na ime naknade za duševne boli zbog smrti supruge, te 10.982,52 kn na ime troškova i crnine), tužiteljici VZ iznos od 75.750,00 kn (75.000,00 kn na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti majke, te 750,00 kn na ime troškova i crnine), tužitelju ČZ iznos od 75.750,00 kn (75.000,00 kn na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti majke, te 750,00 kn na ime troškova i crnine). Osporava svako daljnje potraživanje i visinu štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 50% štete po svim osnovama. Nadalje, tuženik navodi kako je isplatom iznosa od 21.600,00 kn tužitelju ŽZ šteta na vozilu u cijelosti nadoknađena, s obzirom da je vozilo bilo staro 16 godina i nastupila je totalna šteta. Osporava i početak i tijek zakonski zateznih kamata kao i zahtjev tužitelja za naknadom izvansudskog zastupanja po odvjetniku.

2.1. U odnosu na zahtjev tužiteljica VZ i BZ za naknadom neimovinske i imovinske štete jer su stradale kao putnice u vozilu, tuženik ističe prigovor njihove suodgovornosti od 40% budući da nisu bile vezane sigurnosnim pojasom. Tužiteljici BZ da je nesporno isplatio iznos od 18.000,00 kn, a koji iznos predstavlja cjelokupno pretrpljenu štetu umanjenu za doprinos od 40%. Osporava svako daljnje potraživanje i visinu štete preko nesporno isplaćenog iznosa po svim osnovama te osporava troškove puta i liječenja i uništenih stvari jer takvi troškovi nisu dokazani niti dokumentirani. Tužiteljica VZ da uopće nije postavila odštetni zahtjev. Osporava i početak i tijek zateznih kamata kao i izvansudske troškove zastupanja po odvjetniku.

3. Tijekom dokaznog postupka proveden je dokaz uvidom TRCZ automobili (list 15 spisa), račune i uplatnice KD Kozala (list 16-21 i 24-28 spisa), račun za rashladnu komoru (list 22 spisa), račune za osmrtnicu (list 23 spisa) u račun Zagrebačkog holdinga (list 29 spisa), Izvadak iz matice umrlih i matice vjenčanih (list 30-31 spisa), rodne listove (list 32-33 spisa), odštetni zahtjev od 21.5.2019. (list 35-36 spisa), odgovor na odštetni zahtjev i prigovor (list 37-38 spisa), izvid štete (list 45-47 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠZ (list 188-190 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 210-211, 276-468 spisa, 499-509 spisa), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu Pn-151/20 (list 27-47), potvrdu o prijavi štete BZ (list 52 spisa Pn-151/2020), obavijest o isplati nespornog dijela od 28.11.2019. (list 53 spisa Pn-151/20), odluku o prigovoru od 6.12.2019. (list 54-55 spisa On-151/20), saslušani su svjedoci DZ (list 167-168 spisa) i IZ (list 167-168 spisa), tužitelj ŽZ (list 168-169 spisa), tužiteljice VZ (list 206-207 spisa), tužitelja ČZ (list 263 spisa), provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, sudskom vještaku za cestovni i zračni promet (list 218-232 spisa) i doc.dr.sc. Mariji Baković, sudskoj vještakinji sudske medicine (list 234-238 spisa), a vještaci su svoj nalaz i mišljenje iznijeli i na ročištu održanom 15. studenog 2022. (list 259-262 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku traumatologu Željku Cesarcu (list 473 – 483 i 484 spisa), zatim medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru Klementini Ružić (list 528-533 spisa) te po vještaku specijalisti maksiofacijalne kirurgije Margiti Belušić (list 543-551 spisa), te je izvršen uvid u spis ovoga suda posl. br. K-2/2020.

3.1. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem UZ u svojstvu svjedoka i njegovim suočavanjem sa sudskom vještakinjom Marijom Baković budući da je predloženi svjedok UZ u svojstvu sudskog vještaka vještačio u kaznenom postupku protiv osiguranika tuženika, te on ima stručna saznanja u vezi predmeta, a ne neposredna ili posredna u vezi odlučnih činjenica o kojima svjedoče svjedoci. Pored navedenog, sud je poklonio vjeru iskazu vještakinje Marije Baković, kako će to kasnije biti obrazloženo, a stranke nisu predlagale novo vještačenje.

4. Nakon ocjene dokaza u smisli odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Prije svega valja reći kako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva, a koja preinaka je učinjena nakon promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, te kasnije preinake učinjene nakon provedenih medicinskih vještačenja. Međutim sud je temeljem odredbe čl. 190. st.2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva koji je konačno specificiran podneskom od 25. travnja 2024., a kojim podneskom su konzumirane i sve ranije preinake. Naime, upravo su nakon provedenih medicinskih vještačenja tužitelji bili u mogućnosti realno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu pravične novčane naknade i s tim povezane neimovinske i imovinske štete, te je ovaj sud mišljenja kako upravo ove situacije ima u vidu odredba čl. 190. st.2. ZPP-a. Drugačije tumačenje predstavljalo bi ograničenje prava na pristup sudu tužiteljima jer bi strogo formalnim tumačenjem ove zakonske odredbe tužitelji bili dovedeni u situaciju da ih se ograniči u njihovom pravu na potpuno obeštećenje kao posljedicu istog štetnog događaja, a na temelju već u tužbi utuženih vidova štete (u tom smislu vidi i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022.). Pored navedenog, stajalište da žrtve prometnih nezgoda, kao što su to tužitelji u ovom predmetu, nakon zaključenja prethodnog postupka, po provedenom medicinskom vještačenju ne bi mogle precizirati tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju, bilo bi suprotno zajamčenom korisnom učinku odredaba prava Europske unije jer bi im se time neproporcionalno ograničilo pravo na potpuno obeštećenje (u tom smislu vidi i presudu Suda EU u predmetu Van Ameyde Espana SA protiv GES, Seguros y Reaseguros SA, C-923/19 od 10. lipnja 2021., ECLI:EU:C:2021:475). Konačno, ističe se da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. studenog 2021., posl.br. Su IV-162/2021 usvojen zaključak kojim je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza, doduše financijskim vještačenjem, ali ovaj sud ne vidi razloga zbog čega bi u odnosu na istu zakonsku odredbu bilo drugačije stajalište u pogledu postupaka radi naknade štete, tim više što i potrošači ali i oštećenici (iz prometnih nezgoda) predstavljaju osobito ranjive stranke (vidi presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1037/2023 od 18. siječnja 2024.).

5.1. Također valja istaći da je dopuštena preinaka tužbe prije zaključenja prethodnog postupka (podneskom od 31.8.2020.), pa čak i nakon zaključenja prethodnog postupka ako je tužbeni zahtjev povećan na temelju Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade budući da se u tom slučaju radi o preinaci koju tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli izvršiti do zaključenja prethodnog postupka (vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-775/2023 od 16. srpnja 2024.).

6. Nadalje, budući da je tužitelj ŠZ tijekom postupka preminuo sud je donio rješenje o prekidu postupka 13. travnja 2021., dok je rješenjem o nastavku postupka od 20. listopada 2021. postupak nastavljen te su kao nasljednici iza pok. tužitelja ŠZ označeni ovdje tužitelji VZ i ČZ, kao njegovi zakonski nasljednici sve sukladno Rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŠZ od 19. svibnja 2021. (list 188-190 spisa).

6.1. Ovdje valja istaći da tuženik osporava potraživanje nasljednika iza pok. KZ s obzirom da ta potraživanja ne proizlaze iz rješenja o nasljeđivanju. Međutim, člankom 1105. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i dr. - dalje: ZOO) propisano je da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike, samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. U slučaju podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe po pravnom predniku nasljeđuje se, dakle, tražbina za koju je u tijeku postupak te nasljeđivanje predstavlja - pravo nasljednika za nastavljanje postupka, u kojemu će tek visina te tražbine biti utvrđena (tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-957/2023 od 6. prosinca 2023.).

Stoga je ovaj prigovor tuženika neosnovan.

7. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika DZ skrivio prometnu nesreću koja se dogodila 26. ožujka 2019., a u kojoj je pok. PZ, supruga tužitelja ŠZ i majka tužitelja VZ i ČZ, zadobila teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminula **.**.2019.

7.1. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio:

- iznos od 21.600,00 kn / 2.866,81 € prvotužitelju ŽZ na ime imovinske štete na vozilu;

- iznos od 120.982,54 kn / 16.057,14 € pok. ŠZ po osnovi imovinske i neimovinske štete uslijed smrti njegove supruge pok. PZ;

- iznos od 75.750,00 kn / 10.053,75 € drugotužiteljici VZ na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed smrti majke pok. PZ;

- iznos od 75.750,00 kn / 10.053,75 € trećetužitelju ČZ na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed smrti majke pok. PZ;

- iznos od 18.000,00 kn / 2.389,01 € četvrtotužiteljici BZ na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete.

8. U odnosu na prvotužitelja ŽZ sporno je, je li isplaćenim iznosom od 21.600,00 kn u potpunosti namirena nastala šteta na vozilu.

8.1. Saslušan kao stranka prvotužitelj ŽZ je u bitnome iskazao kako je uslijed sudara bio uništen prednji lijevi kraj njegovog automobila Mazda diesel, cijela bočna lijeva strana kao i zadnji trap. Sva oštećenja da su evidentirana u procjeni štete. Vozilo da je u trenutku nezgode imalo 130 000 km do 140 000 km, godina proizvodnje 2005., a on da ga je kupio od rabljenog od jedne autokuće i tada da je imalo oko 121 000 km. Tuženik da mu je isplatio iznos od 21.600,00 kn.

8.2. U svojem nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Srećko Hlišć je naveo kako je na osobnom vozilu prvotužitelja Mazda 6 CD 120 CE/03, reg. oznake [registarska oznaka] nastupila totalna šteta. Nadalje, vještak je procijenio vrijednost vozila iznosom od 29.120,00 kn, ostatke vozila vrijednošću od 2.910,00 kn te da je zadržavanjem ostataka visina štete iznosila 26.210,00 kn.

8.3. Stranke nisu imale primjedbe na ovaj dio nalaza i mišljenja te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, obrazložen i izrađen sukladno pravilima struke. Sud je u cijelosti poklonio vjeru i iskazu prvotužitelja budući da je detaljno, uvjerljivo i životno logično iskazivao te njegov iskaz nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima.

8.4. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom (podneskom od 25.4.2024.) prvotužitelj potražuje na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 32.000,00 kn umanjeno za nesporno uplaćeni iznos. Uvidom u Odluku po prigovoru tuženika od 19. srpnja 2019. (list 48 spisa) utvrđeno je da je tuženik po prigovoru prvotužitelja utvrdio vrijednost vozila iznosom od 24.000,00 kn, taj je iznos umanjio za vrijednost spašenih dijelova (2.400,00 kn) te ponudio iznos od 21.600,00 kuna koji je u konačnici nesporno i platio. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u daljnjem iznosu od 4.610,00 kn/ 611,85 € dok je tužbeni zahtjev prvotužitelja valjalo odbiti za iznos od 768,47 €. Sud je prvotužitelju dosudio i zatezne kamate na dosuđeni dio koje teku od dana nastanka štete 26.3.2019. do isplate.

8.5. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

9. U odnosu na drugotužiteljicu VZ, kćerku pok. PZ, valja istaći kako se njezin tužbeni zahtjev odnosi na naslijeđeno potraživanje iza pok. ŠZ (u ukupnom iznosu od 15.461,05 €), zatim potraživanje naknade štete radi smrti majke pok. PZ (u ukupnom iznosu od 20.074,32 €), te potraživanje naknade štete radi zadobivenih teških tjelesnih ozljeda kao putnica u vozilu (u ukupnom iznosu od 6.450,00 €), sve kako je konačno specificirano podneskom od 25.4.2024.

9.1. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor doprinosa šteti i visini štete od strane pok. PZ jer da kao putnica na stražnjem sjedalu nije bila vezana sigurnosnim pojasom te da je time njezin doprinos nastanku zadobivenih ozljeda 50%.

9.1.1. Svjedokinja IZ je u svojem iskazu navela da se ona kretala svojim vozilom te je naišla na predmetnu prometnu nezgodu u kojoj su sudjelovali vozilo Mazda i Peugeot. Iz vozila Mazde da su izašle sve osobe koje su se u njemu nalazile izuzev jedne starije ženske osobe koja je sjedila na stražnjem sjedalu iza vozača i bila je u besvjesnom stanju. Svjedokinja je nadalje navela kako je uočila da je ta osoba bila vezana sigurnosnim pojasom i tako vezana je tijelom bila nagnuta bočno na desnu stranu te je navela kako je sto posto sigurna da je bila vezana sigurnosnim pojasom. Za ostale putnike i vozača da ne zna jesu li bili vezani jer su oni već bili izašli iz vozila kada je svjedokinja do vozila došla.

9.1.2. Prvotužitelj ŽZ je u svojem iskazu naveo kako je on prilikom predmetne nezgode vozio automobil Mazdu te je njegova supruga sjedila na mjestu suvozača, kćerka na stražnjem sjedalu iza vozača i punica na stražnjem sjedalu iza suvozača. Svi da su bili vezani sigurnosnim pojasom i u to da je sto posto siguran iz razloga što automobil pušta zvučni signal ako koji od putnika nije vezan, uključivo i putnika na stražnjem sjedalu. Da su svi bili vezani sigurnosnim pojasom iskazala je i drugotužiteljica VZ u svojem iskazu.

9.1.3. Tijekom postupka provedeno je kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje. Sudski vještak Srećko Hlišć, dipl. ing. prometa je u svojem nalazu i mišljenju u bitnome naveo da je brzina vozila tužitelja kod sudara iznosila oko 42 km/h, a osiguranika tuženika oko 84 km/h. Na vozilo tužitelja udarna sila je najprije djelovala od naprijed s lijeve strane pod kutom od oko približno 18° u odnosu na uzdužnu os, kada su se aktivirali zračni jastuci, uz ostvarenje promjene brzine od oko 42 km/h, nakon čega se još događa lijevo bočni udar uz manje zakretanje stražnjeg dijela vozila tužitelja udesno. Kada je u nestabilnom kretanju osiguranik tuženika reagirao naglim skretanjem ulijevo uz kočenje brzina mu je iznosila oko 109 km/h, a reagirao je na oko 49,4 m ispred mjesta sudara ili oko 1,8 s prije sudara. Kojom se brzinom kretalo vozilo tužitelja prije nesreće tehničkim putem nije moguće utvrditi, pa ako bi 1. tužitelj uz izmicanje udesno i zakočio kada se moglo vidjeti da vozilo osiguranika tuženika skreće prema njemu preko površine za usmjeravanje prometa oko 1,0 s prije sudara ili oko 25,2 m ispred mjesta sudara, brzina mu je mogla iznositi oko 48 km/h, a nalazio bi se oko 13,1 m ispred mjesta sudara. U tome trenutku za 1. tužitelja je nesreća bilo potpuno neizbježiva. Zašto je vozilo osiguranika tuženika bilo destabilizirano kada je osiguranik tuženika reagirao skretanjem i kočenjem nije moguće utvrditi, s time da tragovi na kolniku ne ukazuju na neku tehničku grešku koja bi tome pridonijela, a razmak između dva zavoja je tako velik da bi se od svakog prosječnog vozača očekivalo da izlaskom iz prethodnog relativno dužeg i blagog desnog zavoja može održati svoju stabilnost usprkos povećanoj brzini kretanja. Bez prethodne destabiliziranosti vozila do nesreće ne bi došlo da se osiguranik tuženika kretao svojom desnom voznom trakom i za brzinu koju je imao u trenutku reagiranja kočenjem, a što se tehnički moglo ostvariti dolaskom do zavoja u kojem se nesreće dogodila. Da se osiguranik tuženika kretao znakom ograničenom brzinom od 50 km/h, način zanašanja i putanja koju je njegovo vozilo imalo bila bi nemoguća, pa tako i sama nesreća, a kada bi se i dogodila, vozilo osiguranika tuženika bi se zaustavilo ispred mjesta sudara i nesreće ne bi bilo.

9.1.4. Sudsko medicinski vještak doc. dr. sc. Marija Baković je u svojem nalazu i mišljenju navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je pok. PZ nastradala u prometnoj nesreći 26. ožujka 2019. te je uslijed zadobivenih ozljeda 29. ožujka 2019. nastupio smrtni ishod. U medicinskoj dokumentaciji da se vezano uz predmetni štetni događaj navode slijedeće ozljede i dijagnoze: otvorene rane glave, krvni podlijev mekog oglavka čeono, oguljotine desnog lakta, prijelom kosti lica (luk lijeve jagodične kosti, lijevi maksilarni sinus, lijeva očna šupljina), traumatsko krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice desno sljepoočnotjemeno, prijelom drugog vratnog kralješka, desne strane trupa, prijelom trupa 6. vratnog kralješka, višestruki prijelomi rebara (oba I., II.-VllI. Iijevo u lopatičnoj liniji, lX. i X. Iijevo uz kralježnicu, Xl. desno) s pomakom ulomaka, prijelom lijeve lopatice, prijelom lijeve ključne kosti, nagnječenje donjeg dijela lijevog pluća, prisutnost zraka u lijevom prsištu, prijelom desnog poprečnog nastavka desetog prsnog kralješka, prijelom desne polovice trupa i desnog poprečnog nastavka 1. i 2. slabinskog kralješka, razdor slezene, krvni podljev gornjeg pola lijevog bubrega, nagnječenje lijeve nadbubrežne žlijezde. Vještakinja je nadalje navela kako prema smjeru udarne sile tijela polijeću prema naprijed i lijevo pod kutom od približno 18 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os kada je ostvarena najveća promjena brzine s aktiviranjem sustava zaštite putnika. U kasnijoj dinamici odigravanja sudara vozilo tužitelja je zadobilo udar s lijeve bočne strane, kada su već destabilizirana tijela u putničkom prostoru tijekom zakretanja vozila poletjela lijevo bočno prema deformiranom lijevom boku, a cijeli se događaj zbog kratkoće vremena stapa s prethodnim. Iz fotoelaborata kaznenog spisa da je navedeno „izvučeni pojas suvozača“. Prema zapisniku o očevidu za pok. PZ se ne navodi korištenje/nekorištenje pojasa, a u izvidu štete tuženika dijelova za zamjenu se navode brave pojasa i sigurnosni pojasevi lijevo i desno prednji. U svojem mišljenju vještakinja je nadalje navela kako uzimajući u obzir dinamiku prometne nesreće kakva proizlazi iz prometnog dijela kombiniranog vještačenja i ozljeda koje je pok. PZ zadobila u predmetnom događaju, da proizlazi kako pokojna nije koristila sigurnosni pojas jer da je koristila ne bi zadobila otvorene rane glave, krvni podljev mekog oglavka čeono, prijelom kosti lica (luk lijeve jagodične kosti, Iijevi maksilarni sinus, Iijeva očna šupljina), prijelom lijeve lopatice, prijelom lijeve ključne kosti, krvni podljev gornjeg pola lijevog bubrega, nagnječenje lijeve nadbubrežne žlijezde, prijelom desnog poprečnog nastavka desetog prsnog kralješka, prijelom desne polovice trupa i desnog poprečnog nastavka 1. i 2. slabinskog kralješka. No, vještakinja je navela kako bi pokojna i usprkos korištenju sigurnosnog pojasa mogla zadobiti ozljede koje bi međutim u tom slučaju očekivano bile manjeg opsega i to višestruke priielome rebara s pomakom ulomaka, nagnječenje donjeg dijela lijevog pluća, prisutnost zraka u lijevom prsištu. Vještakinja je također navela da bi usprkos korištenju sigurnosnog pojasa pokojna mogla zadobiti traumatsko krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice desno sljepoočnotjemeno, prijelom drugog vratnog kralješka -desne strane trupa, priielom trupa 6. vratnog kralješka, razdor slezene. Konačno vještakinja je navela da nije moguće sa sigurnošću tvrditi da bi smrtni ishod bio izbjegnut u slučaju da je pokojna koristila sigurnosni pojas, ali bi ta vjerojatnost bila značajno manja.

9.1.5. Na ročištu održanom 15. studenog 2022. odgovarajući na primjedbe stranaka vještakinja je pojasnila kako je pok. PZ zadobila više ozljeda koje bi mogle biti siguran uzrok smrti, primjerice unutarnja ozljeda glave (krvarenje u lubanji), ozljeda prsnog koša s brojnim prijelomima rebara i prisutnošću zraka u prsištu te razdor slezene. S obzirom na brojnost ozljeda ne može izdvojiti neku ozljedu koja bi vjerojatnije bila u većoj mjeri uzrok smrti. Ozljede koje je pokojna zadobila nastale su u inicijalnom polijetanju prema naprijed s otklonom lijevo prema uzdužnoj osi vozila te u polijetanju prema lijevo koje se nadovezalo na inicijalno polijetanje prema naprijed. Za navedene ozljede ne može sa sigurnošću tvrditi da bi bile izbjegnute korištenjem sigurnosnog pojasa osobito traumatsko krvarenje u unutrašnjosti lubanje i razdor slezene dok bi ozljeda prsnog koša s prisutnošću zraka u lijevom prsištu mogla nastati ali bi očekivano bila manjeg opsega. Vještakinja je nadalje navela kako iz ozljeda koje je tužiteljica BZ, koja je sjedila na stražnjem sjedalu vozila iz vozača, ne proizlazi da je udar tijeka pok. PZ u nju bio tolikog intenziteta da bi na njezinoj desnoj strani tijela uzrokovalo kakve ozljede od sudara, ali je moguće da su ozljede koje su nastale na lijevoj strani njezina tijela bile nešto jačeg intenziteta. Međutim, te ozljede je tužiteljica BZ mogla zadobiti i bez udara tijela pok. PZ u njezino tijelo. Dalje je pojasnila da intrakranijalno krvarenje odnosno krvarenje unutar lubanje može nastati i djelovanjem akceleracijsko deceleracijske sile (sile ubrzanja ili usporenja) koja djeluje na tijelo te nije nužan udar glave o neku čvrstu prepreku. Razdor slezene također da može nastati djelovanje akceleracijsko deceleracijske sile ako bi došlo do razdora u području tzv. hilusa slezene gdje je slezena vezana uz krvne žile, a može nastati i djelovanjem tupe traume na donji dio prsnog koša, povezano s prijelomima donjih rebara. Prijelom rebara i prisutnost zraka u prsištu isto može dovesti do smrtnog ishoda. Kod osobe vezane sigurnosnim pojasom nije vjerojatno da bi došlo do prijeloma svih dvanaest rebara, ali i prijelom jednog ili dva rebra teoretski može dovesti do prisutnosti zraka i smrtnog ishoda. Zbog svega navedenog, vještakinja je mišljenja da bi i unatoč vezivanju sigurnosnim pojasom pok. PZ mogla zadobiti sve ove ozljede te nije moguće isključiti da bi smrtni ishod bio izbjegnut u slučaju da je bila vezana sigurnosnim pojasom ali bi vjerojatnost bila značajno manja.

9.1.6. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazima i mišljenjima sudskih vještaka Srećka Hlišća i Marije Baković budući da su nalaz i mišljenje sačinili sukladno pravilima struke, objektivno, detaljno te su i usmeno na ročištu odgovorili na sve primjedbe i pitanja suda i stranaka. S druge strane, sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje IZ koja je navela da je pok. PZ sjedila iza vozača budući da su tužitelj ŽZ i tužiteljica VZ iskazali da je pok. PZ sjedila iza suvozača, a navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Nadalje, sud nije poklonio vjeru iskazima svjedokinje IZ te tužitelja ŽZ i VZ da je pok. PZ prilikom predmetne prometne nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom budući da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Marije Baković proizlazi suprotno.

9.1.7. No, usprkos činjenici što pok. PZ nije bila vezana sigurnosnim pojasom, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi nevezivanje sigurnosnim pojasom doprinijelo smrtnom ishodu budući da sudska vještakinja Marija Baković nije mogla isključiti da bi smrtni ishod bio izbjegnut i u slučaju da je bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime i u toj situaciji pok. PZ je mogla zadobiti po život opasne ozljede kao što su intrakranijalno krvarenje, razdor slezene, prijelom rebara i prisutnost zraka u prsištu, sve ozljede koje su dokumentirane u medicinskoj dokumentaciji. Ovdje valja istaći da smanjena vjerojatnost smrtnog ishoda nije isto što i doprinos nastanku štete budući da doprinos znači da je nevezivanje sigurnosnim pojasom uzrokovalo ozljede koje su donijele do smrtnog ishoda, dok smanjena vjerojatnost samo ukazuje na mogućnost boljeg ishoda ali bez uzročne sigurnosti. Drugim riječima, iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi uzročno-posljedična veza između nevezivanja i smrti, već samo da vezivanje povećava šanse za preživljavanje, ali nije utvrđeno da bi vezivanje u konkretnom slučaju promijenilo ishod. Budući da tuženik, na kome je teret dokaza, nije tijekom postupka dokazao da bi smrtni ishod bio izbjegnut ili da bi posljedice bile blaže da je pok. PZ bila vezana sigurnosnim pojasom, ovaj sud je mišljenja kako je neosnovan prigovor doprinosa šteti i visini štete pok. PZ.

9.2. Tuženik je nesporno isplatio pok. ŠZ iznos od 110.000,00 kn na ime naknade za duševne boli zbog smrti supruge i dodatni iznos od 10.982,52 kn na ime naknade imovinske štete (troškovi, crnina…). U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva koju je pok. ŠZ, prednik tužitelja VZ i ČZ potraživao, sud je uvidom u račune na listu 16-29 spisa utvrdio da su opravdani zahtjevi za nadoknadom troškova objave u Novom listu (440,00 kn), troškovi rashladne komore (300,00 kn), pogrebni troškovi po računu (6.158,64 kn), pogrebni troškovi po računu (1.720,81 kn), kupnja grobnog mjesta (6.010,38 kn), naknada za grobno mjesto (1.106,60 kn), troškovi nadgrobnog spomenika (1.483,53 kn), troškovi biljega (70,00 kn) i troškovi kremacije (675,09 kn). Budući da je tuženik za ove troškove nesporno već podmirio 50% iznosa, to bi bio osnovan zahtjev pok. ŠZ u iznosu od 8.982,54 kn/1.192,19 € na ime naknade imovinske štete. Sud nije priznao troškove crnine za pok. ŠZ (zatražena razlika od 1.250,00 kn) budući da iz iskaza tužiteljice VZ proizlazi da se crnina nije nosila jer je njezina pokojna majka bila protiv tog običaja, te nisu priznati niti troškovi karmina (2.750,00 kn) budući da je tužiteljica CZ iskazala da je troškove hrane i pića snosio njezin otac, pok. ŠZ ali da ne zna u kojem iznosu. Pored navedenog, ističe se da je tuženik već isplatio po ove dvije osnove pok. ŠZ iznos od 750,00 kn za crninu i iznos od 1.250,00 kn za troškove karmina, što je dovoljno za podmirenje stvarno nastalih troškova. U odnosu na naknadu neimovinske štete uslijed smrti bračnog druga, ovaj sud je mišljenja kako bi temeljem čl. 1101. ZOO-a pok. ŠZ pripadao pravičan iznos od 330.000,00 kn što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 110.000,00 kn, iznosi ukupno 220.000,00 kn/29.199,02 €. Pri ovoj ocjeni sud je cijenio činjenicu da su pok. ŠZ i pok. PZ bili u braku 48 godina, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice VZ. Slijedom navedenog pok. ŠZ bi pripadalo pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete uslijed smrti njegove supruge pok. PZ u ukupnom iznosu od 30.391,21 €.

9.2.1. Slijedom navedenog drugotužiteljici VZ, kao nasljednici iza pok. ŠZ koji je preminuo tijekom ovog postupka pripada pravo na polovicu iznosa koji bi pripao pok. ŠZ odnosno iznos od 15.195,61 € zajedno sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 31.8.2020. (list 84-87 spisa).

9.3. Drugotužiteljica VZ potražuje i iznos troškova crnine i naknade neimovinske štete za duševne boli uslijed smrti majke temeljem čl. 1101. ZOO-a. S obzirom da je drugotužiteljica iskazala kako nije kupovala niti nosila crninu, valjalo je odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 165,90 EUR-a, dok joj je sud dosudio iznos od 19.908,42 € s osnove duševnih boli zbog smrti majke. Da su drugotužiteljica i majka bile u bliskim odnosima, iako nisu živjele u zajedničkom kućanstvu, proizlazi iz njezinog iskaza u dijelu u kojem je navela kako su ju roditelji redovito posjećivali za vrijeme blagdana, Božića, Uskrsa, Nove godine i rođendane, iako su živjeli u [adresa]. Od 2018. pa sve do predmetne prometne nezgode njezina majka da je boravila kod nje jer joj je pomagala sa kćerkom, ovdje tužiteljicom BZ koja je imala zdravstvenih problema. Na dosuđeni iznos sud je dosudio tužiteljici i zatezne kamate koje teku od 31.8.2020. (list 84-87 spisa) do isplate.

9.4. Slijedom navedenog, sud je drugotužiteljici kao nasljednici iza pok. ŠZ i uslijed duševnih bolova zbog smrti majke dosudio ukupan iznos od 35.104,03 € zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 31.8.2020. (list 84-87 spisa). do isplate, dok je tužbeni zahtjev drugotužiteljice odbio za iznos od 431,34 € zajedno sa zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

9.5. U odnosu na zahtjev drugotužiteljice VZ za naknadom štete radi zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, temeljem čl. 19. ZOO-a prije svega valja istaći kako iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje nedvojbeno proizlazi da je drugotužiteljica bila prilikom predmetne prometne nesreće vezana sigurnosnim pojasom, a na to upućuju ozljede koje je zadobila (nagnječenje lijeve strane prsnog koša s krvnim podlijevom lijeve dojke). Stoga je neosnovan prigovor sudogovornosti drugotužiteljice. Sud je nadalje proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku traumatologu Željku Cesarecu. U svojem nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je u bitnome naveo kako je drugotužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila ozljedu vratne kralješnice. U odnosu na ovu ozljedu temeljem medicinske dokumentacije i pregleda drugotužiteljice sudski vještak je naveo kako je utvrdio prisutnost objektivno malih promjena i to u vidu ograničenja funkcije vratne kralješnice u lakom stupnju u završnim fazama pojedinih kretnji, lagani hipertonus pripadajuće paravertebralne muskulature i povremena bolnost. Navedene promjene da otežavaju obavljanje samo onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuju jako i dugo funkcijsko-fizičko opterećenje i angažman vratne kralješnice, nagle kretnje, dugi boravak u prisilnom položaju i sl. U odnosu na ozljedu prsnog koša koja je nastala djelovanjem sigurnosnog pojasa (vještačenje sudskog medicinara) vještak je naveo kako je ova ozljeda primarno rezultirala razvojem krvnog podljeva – hematoma u području lijeve dojke. Nadalje je naveo kako je upitan utjecaj trajnih posljedica ove ozljede na eventualno trajno umanjenje opće životne aktivnosti. Kako su te posljedice direktna posljedica doživljene ozljede, vještak je mišljenja da ih treba valorizirati (iako u vrlo malom brojčanom iskazu) kroz bolnost na grublji pritisak uvjetovan nošenjem neadekvatnog grudnjaka, ležanjem na lijevoj strani – boku i sl, što stvara određenu nelagodu i utječe na kvalitetu života. Ozljeda lijevog ramena da se praktički niti ne spominje kod primarne obrade te po raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji nisu poduzeti nikakvi dijagnostičko terapijski postupci. Pregledom za potrebu vještačenja da nisu utvrđene nikakve promjene koje bi se mogle povezati sa ozljedom i koje bi dodatno mogle utjecati na umanjenje opće životne aktivnosti. Što se tiče psihičkih promjena koje bi se odnosile isključivo na predmetnu nezgodu da je razvidno kako je tužiteljica cca 2 tjedna po istoj zatražila stručnu pomoć psihijatra. Međutim, tužiteljica je još 2010. imala učestale psihičke probleme pod dijagnozom miješanog anksioznodepresivnog pomaka. Psihičke tegobe (prije nezgode 2019.) da su značajno potencirane zbog doživljenog teškog stresa uvjetovanog srčanim arestom kćerke 2018., posljedicama istog ( hipoksično oštećenje mozga ) i potrebe stalne brige oko posljedičnog teškog invaliditeta kćerke, koja je uz to također nastradala u predmetnoj nezgodi. Usprkos svim teškim objektivnim okolnostima, tužiteljica u kontaktu ostvarenom na pregledu za potrebu vještačenja da djeluje izrazito komunikativno, kooperabilno, stabilno i realno u razmišljanjima, te je mišljenja da događaji u predmetnoj nezgodi (smrt majke, ozljeda ionako invalidne kćeri, osobne ozljede) nisu rezultirale dodatnim pogoršanjem ranije promijenjenog psihičkog statusa koje bi dodatno utjecale na ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti. Uzimajući u obzir opisane promjene - posljedice koje proizlaze iz navedenih fizičkih ozljeda iste utječu na ukupno umanjene opće životne aktivnosti u malom brojčanom iskazu od cca 4 - 5 %. Pri donošenju ocjene vođeno je računa o svim relevantnim čimbenicima ( karakter ozljeda, okolnosti liječenja, sadašnji klinički nalaz, značajni utjecaj ranijih promjena na vratnoj kralješnici i sl.), kao i o izbjegavanju klasičnog matematičkog zbrajanja ocjena pojedinih posljedica.

9.5.1. U odnosu na fizičke bolove temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da su karakter ozljeda, te okolnosti liječenja istih, mogli prouzročiti bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od cca 3 - 4 dana , vezano prvenstveno za postoperacijski period nakon zahvata na vratnoj kralješnici, a odnosi se na dio kratkog bolničkog liječenja (mogućnost kontrolirane – veće analgezije ) te dio boravka u kućnoj njezi. Bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati ukupno 20 - 25 dana, a vezani su uz neposredniju fazu po ozljedama nakon faze stres analgezije ), razvoj hematoma, razvoj bolnog CB sindroma, određeni period nakon operacije, te nakon odstranjenja okovratnika, prve prevoje, odstranjenje šavi, početnu fazu opterećenja te aktivacije – mobilizacije ozlijeđenih regija, prvenstveno VK, a manje prsnog koša. Bolovi slabijeg intenziteta mogli su biti prisutni kroz nešto duži vremenski period, vezani za kasniju fazu CB sindroma, sanaciju hematoma, postupno – progresivno opterećenje, te brojne neugodnosti tijekom liječenja ( RTG obrade, MSCT, MR, mamografije, UTZ, injekcije i sl. ). Isti se mogu sumirati na vremenski period od cca 1,5 - 2 mjeseca. Povremeni bolovi nakon tog vremena ulaze u sastav – brojčani iskaz trajnog umanjenja opće životne aktivnosti.

9.5.2. U odnosu na strah, sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je drugotužiteljica primarni strah jačeg intenziteta, a koji je vezan uz stres doživljen mehanizmom nastanka nezgode proživjela u trajanju unutar 1 sata, sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 5 – 6 dana, vezan uz spoznaju o težini zadobivenih osobnih ozljeda, kasniju spoznaju o potrebi operativnog zahvata te postupcima oko istog, teškim ozljedama majke koja je preminula treći dan, ozljedama inače teško bolesne kćerke i sl, Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati cca 20 - 25 dana, kao neposredno produžena reakcija na traumu i ostala zbivanja, doživljeni stres, zadobivene ozljede, okolnosti liječenja i sl, ( s potrebom stručne psihijatrijske pomoći i liječenja ). Sekundarni strah slabijeg intenziteta je prema navedenim zbivanjima imao prolongirani tijek trajanja (iako je realiziran samo još jedan kontrolni psihijatrijski pregled u 05. mj 2019.) , a u smislu produljene reakcije na teški stres, okolnosti liječenja i opravdanom zabrinutošću za krajnje trajne posljedice, kako osobno tako i kod kćerke (cca 2 mj).

9.5.3. U odnosu na potrebu za tuđom njegom i pomoći, sud je utvrdio da je kroz samo 3 dana realizirano bolničko liječenje u kasnijoj fazi ( 11. mj 2020. ), kroz ukupno 1,5 - 2 mj postojala je potreba tuđe – nestručne pomoći kroz cca 3 sata dnevno (subakutna posttraumatska i prvenstveno postoperativna faza boravka u kućnoj njezi sa potrebom korištenja okovratnika i rasteretnog režima). Ista se odnosi na osnovne aktivnosti svakodnevnog života poput cjelovite higijene, toalete, oblačenja, obuvanja, odlaska na kontrolne preglede, pripreme hrane i sl. Kroz narednih cca 1 – 1,5 mj potreba tuđe nestručne pomoći reducirana je na cca 1 - 2 sata dnevno (slobodniji režim, postupno progresivno opterećenje).

9.5.4. Konačno, prema iskazu tužiteljice u vrijeme liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi imala je dopunsko osiguranje, tako da su troškovi participacije bolničkog i ambulantnog liječenja išli na teret HZZO-a. Što se tiče troškova puta realizirala je ukupno 13 specijalističkih ambulantnih pregleda, sa poduzetim dg postupcima, od kojih je ukupno 4 - 5 istih zbog tadašnjeg stanja tužiteljice iziskivalo prijevoz druge osobe od mjesta stanovanja do ustanova pružanja medicinske usluge.

9.5.5. Sud je u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka Željka Cesarca budući da je nalaz detaljno obrazložen, sačinjen je prema pravilima struke te stranke nisu imale primjedbe na njega. Sud je poklonio vjeru i iskazu drugotužiteljice VZ u pogledu navoda o potrebi za tuđom pomoći i njegom te prijevozom u bolnice.

9.5.6. Temelj svega utvrđenog sud je utvrdio da drugotužiteljici pripada pravo na 4.500,00 € s osnove povrede prava osobnosti, i to za pretrpljene bolove 2.000,00 €, proživljeni strah 1.500,00 € i smanjenje opće životne aktivnosti 1.000,00 €, a sve cijeneći utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka.

9.5.7. Nadalje, sud je utvrdio da drugotužiteljici pripada i pravo na naknadu imovinske štete i to za troškove tuđe pomoći i njege pri čemu je sud cijenio 1 sat tuđe pomoći i njege iznosom od 4,65 €, te joj je po toj osnovi dosudio iznos od 1.000,00 €, a cijeneći utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka te dopunski iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela kako joj je nakon predmetne nesreće pomagali suprug, stariji sin i otac koji je odlazio u dućan, pomagao joj u kuhinji, kupovao joj lijekove te su joj pomagali i oko održavanja osobne higijene. Drugotužiteljica je nadalje u svojem iskazu navela kako je išla u Sušačku bolnicu na preglede, a kod svoje obiteljske liječnice na previjanja, kao i u Cambierievu ulicu vikendima. Otac i suprugu su ju vozili automobilom. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljica imala 13 specijalističkih ambulantnih pregleda te uvažavajući notornu činjenicu da tužiteljica stanuje unutar kruga od 2,5 km od bolnica i ambulanti (adresa prebivališta tužiteljice je [adresa]), sud je tužiteljici dosudio na ime troškova putovanja iznos od 32,50 € (5 km u oba smjera x 13 odlazaka x 0,50 €/km = 32,50 €). Drugotužiteljica je u svojem iskazu navela i kako joj je u prometnoj nezgodi uništen novi mobitel Samsung koji je platila oko 1.200,00 kn i jakna koju je platila oko 300,00 kn. Stoga joj je sud po ovoj osnovi dosudio iznos od 125,00 €.

9.5.8. Slijedom navedenog sud drugotužiteljici temeljem čl. 19. ZOO-a zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio neimovinsku štetu (4.500,00 €) i imovinsku štetu (1.157,50 €) u ukupnom iznosu od 5.657,50 € zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 31.8.2020. (list 84-87 spisa). U preostalom dijelu iznad dosuđenog tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

9.5.9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

10. U odnosu na trećetužitelja ČZ valja istaći kako on kao nasljednik iza pok. ŠZ nasljeđuje polovicu iznosa naknade imovinske i neimovinske štete koja je utvrđena u par. 9.2. ove presude, isto kao i drugotužiteljica VZ. Stoga je sud utvrdio da trećetužitelju pripada prava na iznos od 15.195,61 € s osnove naslijeđenog potraživanja iza pok. ŠZ zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22.5.2019. do isplate (list 35-36 spisa), dok je u preostalom dijelu trećetužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom.

10.1. U odnosu na tužbeni zahtjev trećetužitelja ČZ za naknadom neimovinske štete uslijed smrti majke, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da je trećetužitelj imao troškove crnine, kako to proizlazi iz iskaza samog trećetužitelja i drugotužiteljice VZ, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti (iznos od 165,90 €). Međutim, sud je trećetužitelju dosudio iznos od 19.908,42 € s osnove duševnih boli zbog smrti majke jer je iz iskaza drugotužiteljice i trećetužitelja (kojem je sud također poklonio vjeru jer je životno logično i uvjerljivo iskazivao) utvrdio da je i trećetužitelj bio povezan sa majkom iako nije živio s njima u istom domaćinstvu. Također, je utvrđeno kako je posjećivao roditelje tijekom ljetnih mjeseci i za blagdane, bio je s njima u redovitom kontaktu, a i roditelji su dolazili i boravili kod njega u [adresa]. Na dosuđeni iznos sud je trećetužitelju dosudio i zatezne kamate koje teku od 31.8.2020. (list 84-87 spisa) do isplate.

10.2. Slijedom navedenog, sud je trećetužitelju kao nasljedniku iza pok. ŠZ i uslijed duševnih bolova zbog smrti majke dosudio ukupan iznos od 35.104,03 € zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 31.8.2020. (list 84-87 spisa) do isplate, dok je tužbeni zahtjev trećetužitelja odbio za iznos od 431,34 € zajedno sa zateznim kamatama.

10.3. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

11. U odnosu na četvrto tužiteljicu BZ, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Marije Baković proizlazi da uzimajući u obzir dinamiku prometne nesreće kako proizlazi iz prometnog dijela kombiniranog vještačenja i oštećenja na vozilu, raspored sjedenja u vozilu (kao putnik iza vozača), kao i ozljede koje je zadobila, proizlazi da nije moguće utvrditi je li četvrtotužiteljica BZ u predmetnom događaju koristila sigurnosni pojas budući da bi i u slućaju korištenja sigurnosnog pojasa mogla zadobiti sve ozljede koje je zadobila (višestruke rane glave, krvni podljev oko lijevog oka, višeiverni prijelom lijeve jagodične kosti, višestruki prijelom vanjskog zida i dna lijeve očne šupljine, potres mozga i krvni podljev desne potkoljenice). Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je neosnovan prigovor sudogovornosti tuženika budući da bi četvrtotužiteljica i koristeći sigurnosni pojas mogla zadobiti sve ozljede koje je i zadobila u predmetnom štetnom događaju. Ovdje valja istaći kako tuženik nije imao primjedbi na ovaj dio nalaza i mišljenja vještakinje Baković.

11.1. Sud je nadalje proveo psihijatrijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke Klementini Ružić, na okolnost zaostalih posljedica u psihičkog sferi čertvrto tužiteljice, a koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te s tim u vezi zaostalom smanjenju opće životne aktivnosti i pretrpljenom strahu, te vještačenje po prof. dr. sc. Margite Belušić, stalne sudske vještakinje medicinske struke iz područja maksiofacijalne kirurgije. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazima i mišljenjima obje vještakinje budući da su nalaz i mišljenje objektivno, detaljno i prema pravilima struke izradile te same stranke nisu imale primjedbi na njih.

11.2. Temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Klementine Ružić sud je utvrdio da je četvrto tužiteljica radi ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi bila hospitalizirana na Klinici za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju te u nalazu kod prijema stoji da se događaja ne sjeća te je amnestična za događaj. Tijekom hospitalizacije je zatražen pregled psihologa i psihijatra te su oba specijalista procijenila da se radi o akutnoj reakciji na stres te je preporučena diferentna simptomatska terapija i psihološka podrška nakon izlaska iz bolnice. Iz zdravstvenog kartona proizlazi kako četvrto tužiteljica nakon otpusta sa bolničkog liječenja nije bila u tretmanu psihijatra ili psihologa, što upućuje na izostanak psihičkih simptoma odnosno na spontani oporavak psihičkoga stanja po otpustu sa bolničkog liječenja. Tijekom 2021. četvrto tužiteljica da je bila kod psihologa i psihijatra, međutim u ovim nalazima se ne spominje prometna nezgoda niti psihičke posljedice (simptomi te nezgode). Nadalje je utvrđeno kako kod četvrto tužiteljice postoje kognitivna oštećenja organskog uzroka te su ta oštećenja odnosno poremećaji posljedica hipoksično-ishemijske lezije mozga nastale nakon iznenadne srčane smrti i kardiopulmonalne resuscitacije iz 2018. Ovo stanje tužiteljice je postojalo prije, u vrijeme i nakon predmetnog događaja te nije posljedica predmetnog događaja. Stoga da trajne posljedice s osnova smanjenja životne aktivnosti i to s psihijatrijskog aspekta izostaju jer nema objektivnih medicinskih dokaza o postojanju psihičkih smetnji koje bi bile posljedica predmetnog događaja.

11.3. Sud je nadalje temeljem nalaza i mišljenja sudske vještakinje Klementine Ružić utvrdio da primarni strah nije moguće procijeniti s obzirom da je četvrto tužiteljica amnestična za događaj. Sekundarni strah jakog intenziteta četvrto tužiteljica je mogla osjećati u trajanju od oko tri dana po štetnom događaju odnosno do pregleda psihijatra kada joj je propisan lijek za strah. Sekundarni strah srednjeg intenziteta tužiteljica je mogla osjećati u trajanju od četiri dana odnosno do otpusta sa bolničkog liječenja, a srednji strah blagog intenziteta u periodu od oko tri tjedna. Konačno je utvrđeno i da je strah dio kliničke slike akutne reakcije na stres koja je dijagnosticirana po pregledu psihijatra u ukupnom trajanju od oko mjesec dana od dana predmetnog događaja. Stoga je sud s osnove pretrpljenog straha četvrtotužiteljici dosudio iznos od 950 €.

11.4. Nadalje je utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja sudske vještakinje prof. dr. sc. Margite Belušić, stalne sudske vještakinje medicinske struke iz područja maksiofacijalne kirurgije, i to temeljem priložene medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda da je četvrto tužiteljica BZ trpjela bolove jakog intenziteta od stradavanja pa do dolaska u bolnicu kada je dobivala analgetike, sve u trajanju od cca 2 sata. Bolove srednjeg intenziteta je trpjela od stradavanja do prve operacije (tri dana) te oko deset dana nakon operacije (dok je bila prisutna oteklina mekih tkiva nakon operacije) što iznosi oko 13 do 15 dana. Zatim sedam do deset dana nakon druge operacije (vađenje pločica i vijaka) te nekoliko dana nakon vađenja stranog tijela (stakla) što ukupno iznosi 25 do 30 dana bolova srednjeg intenziteta. Bolovi slabijeg intenziteta su zbog samih lomova kosti trajali povremeno oko tri mjeseca pri čemu je uzeta u obzir i lokalna upala koja je bila prisutna u isto vrijeme oko osteosintetskog materijala (pločice) koji je provirio kroz sluznicu usne šupljine te je zbog toga taj osteosintetski materijal izvađen 4.7.2019. Bolovi slabijeg intenziteta zbog toga su trajali cca 2,5 mjeseca nakon operacije odnosno nakon što su bolovi srednjeg intenziteta prešli u slabije. Također zbog učestalih upala vezanih za „izbacivanje stranog tijela“ (stakla) bolovi slabijeg intenziteta su povremeno trajali sve do veljače 2020. kada je izvađen zadnji komadić stakla. Stoga su bolovi slabijeg intenziteta u svojoj ukupnosti trajali cca devet mjeseci. Na temelju navedenih utvrđenja sud je mišljenja da tužiteljici pripada pravo na pravičnu naknadu u iznosu od 4.900,00 € s osnove pretrpljenih bolova.

11.5. Što se tiče naruženosti, sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka da četvrto tužiteljica ima nekoliko ožiljaka na licu koji nisu jako vidljivi u mirovanju, ali su vidljivi pri mimici lica. Uzimajući u obzir da se radi o vrlo mladoj osobi gdje je svaki ožiljak itekako bitan za njezinu percepciju svoje ljepote, pogotovo ako je on vidljiv drugim osobama, utvrđeno je da se radi o naruženju lakog do srednjeg stupnja. Stoga je sud mišljenja da četvrtotužiteljici po ovoj osnovi pripada pravo na pravičnu naknadu u iznosu od 2.100,00 €

11.6. Što se tiče smanjenja životnih aktivnosti, utvrđeno je da četvrto tužiteljica ima nekoliko ožiljaka na licu, kapku, usnici, koji su vidljivi kod mimike lica te je procijenjeno da se radi o ožiljno deformirajućem oštećenju lica lakog/srednjeg stupnja. Zbog tegoba koje opisuje vezano za operiranu regiju da se može zaključiti kako kod promjene vremena ima tegobe u području postavljenog osteosintetskog materijala (titanske pločice i vijci na donjem rubu orbite), što je česta posljedica prisustva osteo sintetskog materijala koji na tom mjestu podražuje senzibilni živac n. infraorbitalis (baš na tom mjestu izlazi iz kosti) te izaziva neugodne senzacije koje četvrto tužiteljica prilikom pregleda opisuje. Također četvrto tužiteljica opisuje i tegobe povezane s otežanim žvakanjem na lijevoj strani što se može dovesti u vezu sa povredom te regije. Nakon povrede četvrto tužiteljica nosi naočale za vid koje prije povrede nije nosila, što se također dovodi u vezu s traumom lijeve orbite. Temeljem svega navedenog utvrđeno je da se radi o smanjenju životnih aktivnosti zbog povreda maksilofacijalne regije od 15%. Stoga po osnovi umanjenja opće životne aktivnosti ovaj sud je mišljenja da četvrtotužiteljici pripada prava na pravičnu naknadu u iznosu od 2.250,00 €.

11.7. Konačno, utvrđeno je da zbog samih povreda maksilofacijalne regije koje je četvrto tužiteljica imala normalno zdravom čovjeku ne bi bila potrebna tuđa pomoć i njega, ali uzimajući u obzir njezino opće stanje nakon reanimacije godinu dana prije prometne nesreće, gdje ona nije u potpunosti samostalno funkcionalna, utvrđeno je da je četvrto tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i skrb oko četiri sata dnevno dva tjedna nakon prve operacije te oko tjedan dana nakon druge operacije i nekoliko dana nakon vađenja stranog tijela, sveukupno oko četiri tjedna. Ta skrb je podrazumijevala toaletu rane, pripremanje obroka (mekana kašasta hrana), skrb da se ona pridržava svih datih uputa kod hranjenja, uzimanja terapije i pratnje na kontrole liječnika. Nakon toga i dalje joj je trebala pomoć pri pripremni obroka i nadzor kod hranjenja slijedeća dva mjeseca oko dva do tri sata dnevno sve dok kosti nisu zarasle i dok se hranila mekanom kašastom hranom. U tom periodu više nije bila potrebna skrb oko rana jer su one već zarasle. Pojačana prehrana nije bila potrebna, već obične svakodnevne namirnice koje se mogu izmiksati što znači da je bio potreban veći angažman u izboru i pripremi hrane. Stoga je sud četvrtotužiteljici s osnova troškova tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 1.000,00 €, cijeneći jedan sat nestručne pomoći i njege iznosom od 4,65 €. Prilikom dosuđivanja iznosa neimovinske štete sud je uzeo u obzir i iskaz njezine majke VZ (drugotužiteljice) koja je iskazala da su nakon prometne nezgode njezin otac i suprug pomagali u kući, pa i u brizi oko četvrtotužiteljice, koja nakon operacije nije mogla žvakati pa su joj stalno morali miksati hranu.

11.8. Sud je također dosudio četvrtotužiteljici iznos od 35,00 € s osnove uništenih stvari, a cijeneći iskaz drugotužiteljice koja je navela da su četvrtotužiteljici u nesreći uništene traperica i jakna u vrijednosti 200,00 kn – 300,00 kn. Sud četvrtotužiteljici nije dosudio troškove prijevoza i puta budući da tijekom postupka nije dokazano da bi oni nastali.

11.9. Budući da je tuženik četvrtotužiteljici nesporno isplatio iznos od 2.389,01 €, sud je četvrtotužiteljici dosudio ukupan iznos od 8.845,99 € imovinske i neimovinske štete (11.235,00 € - 2.389,01 €) temeljem čl. 19. ZOO-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na ovaj iznos od 31.8.2020. (list 84-87 spisa) dok je tužbeni zahtjev četvrtotužiteljice za isplatom iznosa od 360,00 € zajedno sa zateznim kamatama valjalo odbiti. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st.5., a budući da tužitelji nisu uspjeli u sporu u neznatnom dijelu svojeg zahtjeva (svega 3%) i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

12.1. Sud tužiteljici priznao trošak sastava tužbe (1.327,00 € – Tbr. 7/1), sastav tužbe u predmetu Pn-151/20 (200,00 € - Tbr. 7/1), trošak sastava četiri obrazložena podneska (1.327,00 € x 4 - Tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročišta održana 22.10.2020., 19.1.2021., 17.2.2022., 15.11.2022 i 21.5.2025. (1.327,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1), te trošak pristupa na ročišta održana 27.8.2020., 7.9.2022., 12.3.2025. te 29.10.2020. u predmetu Pn-151/20 (663,50 €, svako ročište – Tbr. 9/2), sve uvećano za zastupanje više osoba (16.124,00 € x 30% - Tbr. 40) i pripadajući PDV (5.240,30 €).

12.2. Sud je tužiteljima priznao i troškove vještačenja u iznosu od 664,00 € i 544,16 €, trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu Pn-11/20 (425,90 €) i Pn-151/20 (68,02 €), kao i trošak sudske pristojbe na presudu (663,61 €).

12.3. Slijedom navedenog sud je tužiteljima dosudio parnične troškove u iznosu od 28.567,19 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate (čl. 150. st.3. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki VI. Izreke presude.

U Rijeci, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana njezina primitka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu (663,61 €)

-pun. tuženog