REPUBLIKA HRVATSKA
P-2282/2023-35
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U KARLOVCU
Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Jadranki Mađeruh, na prijedlog sudske savjetnice Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, radi isplate iznosa od 1.161,79 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33,OIB: 26187994862 platiti tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 iznos od 1.161,79 eura (slovima: tisuću sto šezdeset jedan euro i sedamdeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2020. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, naknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 trošak postupka u iznosu od 757,76 eura (slovima: sedamsto pedeset sedam eura i sedamdeset šest centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. lipnja 2023. navodi da je tuženiku po njegovom regresnom zahtjevu, u povodu prometne nezgode od 6. srpnja 2018., platio iznos od 1.161,79 eura (ranije: 8.753,54 kuna) s osnova štete nastale na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu IR, koje je bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja broj 004626118181. Dalje navodi da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pp P-3776/2019 od 7. siječnja 2020. tužiteljev osiguranik oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da je time izazvao prometnu nezgodu. Navodi da je tuženik isplatio tužitelju u cijelosti iznos od 1.161,79 eura, (očito krivo navedeno da je tuženik isplatio tužitelju taj iznos) te da tužitelj uopće nije u obvezi isplate štete jer da je naknadno utvrđeno da ne postoji odgovornost tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Navodi da je zbog toga tuženik postao nesavjesni stjecatelj koji je dužan tužitelju vratiti neosnovano stečeni iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju članka 1111. stavka 3. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Također, navodi da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za vraćanjem neosnovano stečenog iznosa kojemu tuženik nije udovoljio. Dakle, tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 1.161,79 eura.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva te priznaje činjenicu da je tužitelj po osnovi regresnog potraživanja platio tuženiku 4. ožujka 2019. iznos od 1.161,79 eura. Navodi da je tužitelj kao profesionalac već prilikom odlučivanja o regresnom potraživanju imao na raspolaganju relevantnu dokumentaciju i mogućnost utvrditi tko je u predmetnom slučaju odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Dalje navodi da je oslobađajuća presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Pp P-3776/2019 donesena 19. rujna 2019., irelevantna jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti. Ističe da činjenica što je tužiteljev osiguranik oslobođen, ne umanjuje njegovu građanskopravnu odgovornost te da oslobađajuća kaznena presuda ne obvezuje, a tim više ne može obvezivati prekršajna presuda.
3. Na ročištu od 12. ožujka 2024., od 24. travnja 2024. i od 15. travnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.
4. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:
57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u regresni zahtjev od 6. veljače 2019. (list 5 spisa), zbrojni nalog za prijenos od 4. ožujka 2019. (list 6 i 7 spisa), u presudu poslovni broj PpP-3776/2019 od 7. siječnja 2020. (list 8 do 11, 84 do 88 spisa), u dopis MUP PU Zagrebačka od 30. kolovoza 2018. sa službenom bilješkom i fotografijama (list 12 do 19 spisa), u oznaku štete od 7. srpnja 2018. (list 20 i 21, 77 i 78 spisa), u račune autokuće BAOTIĆ (list 22 i 23, 81 i 82 spisa), u dopis HOK osiguranja d.d. od 22. rujna 2020. (list 24 i 62 spisa), uvid u spis MUP PU Zagrebačka (list 47 do 56 spisa), u službenu bilješku od 6. srpnja 2018. (list 64 do 66 spisa), u provjeru osiguranja (list 67 spisa), u prijavu štete i odštetni zahtjev od 7. srpnja 2018. (list 68 i 69 spisa), u prometnu dozvolu (list 70 i 71 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 72 spisa), u vozačku dozvolu (list 73 i 74 spisa), u policu osiguranja automobilskog kaska 004626118181 (list 75 i 76 spisa), u fotografije (list 79 i 80 spisa), u izvadak 141 od 24. srpnja 2018. (list 83 spisa), te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Igoru Jakopliću i saslušanjem svjedoka HR i TR.
6. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 1.161,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. rujna 2020. do isplate zbog tuženikovog stjecanja tog iznosa na temelju osnove koja je otpala, dok tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva.
7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj platio tuženiku iznos od 1.161,79 eura po osnovi regresnog potraživanja i to 4. ožujka 2019. No, među strankama je sporno je li osnovano tužiteljevo potraživanje navedenog iznosa od tuženika zbog toga što je, prema tužiteljevim navodima, otpala pravna osnova po kojoj je on platio tuženiku utuženi iznos.
8. Iz dokumentacije u spisu neprijeporno je utvrđeno da je IR prijavio kasko štetu na vozilu Nissan Qasqai reg. oznake [registarska oznaka] (list 68 i 69 spisa) po polici automobilskog kaska broj 004626118181 (list 75 i 76 spisa) svom osiguratelju CROATIA osiguranju d.d., ovdje tuženiku, te da je tuženik napravio izvid štete 7. srpnja 2018.u Zagrebu (list 77 i 78 spisa). Iz računa Autokuće BAOTIĆ broj 1266/2/1 od 19. srpnja 2018. (list 22 i 81 spisa) koji glasi na iznos od 909,81 eura i računa Autokuće BAOTIĆ broj 6477/1/1 od 20. srpnja 2018. (list 23 i 82 spisa) koji glasi na iznos od 251,98 eura, proizlazi da je toliko iznosio popravak nastale štete na predmetnom vozilu. Također, iz izvatka 141 od 24. srpnja 2018. (list 83 spisa) proizlazi da je tuženik platio iznos od ukupno 1.161,79 eura (ranije 8.753,54 kuna) Autokući Baotić, odnosno tuženik je svom osiguraniku platio osigurninu sukladno odredbi članka 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), koja propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.
9. Isto tako, sud je neprijeporno utvrdio da se tuženik obratio tužitelju s regresnim zahtjevom 6. veljače 2019. (list 5 spisa) jer je tuženik svom kasko osiguraniku platio štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj je predmetnu štetu platio tuženiku na temelju njegovog regresnog zahtjeva, što proizlazi iz zbrojnog naloga za prijenos od 4. ožujka 2019. (list 6 i 7 spisa), kako je to tuženik izričito priznao.
10. Neprijeporno je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila 6. srpnja 2018. na južnom kolniku Jadranske avenije – kružnom toku prometa Rotor Remetinec u kojoj su sudjelovali TR, upravljajući skupom vozila, teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja, i priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, te HR koja je upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, u kojoj prometnoj nezgodi je nastala šteta na teretnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] i osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kako to proizlazi iz spisa PU Zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb (list 47 do 55 spisa).
11. Iz navedene dokumentacije, sud je utvrdio i da je protiv vozača skupa vozila reg oznake I i reg. oznake ČK506HE, TR podneseno izvješće o počinjenom prekršaju zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj . 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024; dalje: ZSPC) koja propisuje da je vozač dužan, prije započinjanja radnji vozilom, uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
12. Uvidom presudu poslovni broj PpP-3776/2019 od 7. siječnja 2020. (list 8 do 11, 84 do 88 spisa), za koju tužitelj nije dokazao da je postala pravomoćna, utvrđeno je da je okrivljenik TR oslobođen optužbe da bi 6. srpnja 2018. u 20,20 sati u Zagrebu upravljao teretnim automobilom marke VOLVO reg. oznake ČK383DV koji je vukao priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] srednjom prometnom trakom južnog kolnika Jadranske avenije u smjeru sjevoroistoka te dolaskom do križanja s kružnim tokom prometa rotor Remetinec ušao u raskrižje u srednju prometnu traku navedenog kružnog toka gdje da bi skrenuo desno, a da se ne bi prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ne vodeći pri tom računa o položaju i smjeru kretanja vozila kojim upravlja te o položaju i smjeru kretanja drugih sudionika u prometu te da bi tom prilikom desnim bočnim dijelom teretnog vozila naletio na stražnji lijevi bočni dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala HR desnom prometnom trakom kružnog toka prometa rotor Remetinec, u smjeru istoka, zadržavajući smjer kretanja, a na koji se neposredno prije prometne nesreće uključila s južnog kolnika Jadranske avenije krećući se desnom prometnom trakom u kojoj prometnoj nesreći je nastala materijalna šteta. Iz službene bilješke i izvješća o počinjenom prekršaju Policijske uprave Zagrebačke II. postaje prometne policije Zagreb od 6. srpnja 2018. (list 48 do 52 spisa) utvrđeno je da je zbog izazivanja prometne nesreće protiv vozača TR podneseno izvješće o počinjenom prekršaju budući da postoji sumnja da je počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. kažnjivo po članku 43. stavku 3. s primjenom članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
13. Sud prvenstveno ističe da je odredbom članka 12. stavka 3. ZPP propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. U konkretnom slučaju, protiv tužiteljevog osiguranika TR, proveden je prekršajni postupak u kojem je isti oslobođen od optužbe da je počinio prekršaj opisan u članku 43. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, parnični sud nije vezan takvom oslobađajućom presudom donesenom u prekršajnom postupku te su prava u građanskopravnoj odgovornosti šira od kaznenopravne odgovornosti pa činjenica da nije utvrđena prekršajna odgovornost tužiteljevog osiguranika ne znači da je samim tim tužbeni zahtjev osnovan. Nadalje, posebno se ističe da tužitelj nije izvršio plaćanje tuženiku temeljem neke sudske odluke koja bi potom bila stavljena izvan snage tj. ukinuta ili preinačena, već je tužitelj platio štetu temeljem tuženikovog zahtjeva za plaćanje i dokumentacije uz isti, a za koju je tužitelj očito ocijenio da osnovano upućuje na odgovornost (krivnju) tužiteljevog osiguranika za štetni događaj od 6. srpnja 2018.
14. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023: dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odrebom stavka 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
15. Nadalje, odredbom članak 1112. stavka 1. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
16. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
17. U konkretnom slučaju, tužitelj je platio tuženiku naknadu štete po štetnom događaju od 8. srpnja 2018. nakon što je primio tuženikov odštetni zahtjev, ocijenivši da treba izvršiti isplatu, i to neovisno o presudi u prekršajnom postupku, odnosno prije donošenja presude u prekršajnom postupku. Dakle, tužitelj nije platio štetu temeljem pravomoćne presude koja je ukinuta pa da bi otpala pravna osnova, kako je obrazloženo u točki 13.
18. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja i dinamike nastanka štetnog događaja, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka HR, TR te je proveo dokaz prometnim vještačenjem.
19. Svjedok TR iskazao je da je 6. srpnja 2018. u Zagrebu na rotoru Remetinec došlo do prometne nezgode tako da se on kretao iz smjera zapada i vozio je vanjskom desnom trakom rotora imajući namjeru skrenuti desno prema izlazu Velesajam-Istok. Iskazao je da ga je u jednom trenutku s njegove desne strane preteklo vozilo i skrenulo na njegovu traku pri čemu je došlo do sudara tih dvaju vozila. Iskazao je i da je vozio šleper pa prilikom vožnje u rotoru nije mogao, u retrovizoru, vidjeti drugo vozilo koje ga je pretjecalo. Iskazao je i da je do sudara došlo na način da je to drugo vozilo lijevim stražnjim dijelom udarilo u njegovu prednju desnu stranu, a da je vozio brzinom od oko 20 km/h pri čemu ga je drugo vozilo preteklo prelazeći preko pune crte vozeći brzinom od oko 40 km/h. Iskazao je i da je do sudara došlo prije nego je on započeo radnju skretanja u desno dok još nije imao upaljen desni žmigavac. Naveo je da je na mjesto prometne nezgode izašla policija koja je napravila zapisnik o prometnoj nesreći i da je policijsko vozilo zaustavilo promet a sudarena vozila su stala sa strane. Naveo je da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak, ali da je oslobođen krivnje. Dalje je iskazao da je on išao iz smjera Zapada-Ljubljane, a da se sudar dogodio između izlaza Remetinec i izlaza Velesajam te je ponovio da je prilikom ulaska u rotor ušao u krajnje desnu vanjsku traku kojom se kretao cijelo vrijeme.
20. Sud je iskaz svjedoka TR prihvatio u dijelu u kojem navodi da kretao po rotoru iz smjera zapada – Ljubljane i da je imao namjeru izaći s rotora na izlazu Velesajam te da nije bio upaljen pokazivač smjera kad se dogodio sudar jer je u tom dijelu njegov iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu i iskazom svjedoka HR. U preostalom dijelu, sud nije prihvatio iskaz jer je nelogičan i kontradiktoran te nije u skladu s dokumentacijom u spisu.
21. Svjedok HR iskazala je da je vozila osobno vozilo i 6. srpnja 2018. oko 20,00 krećući se vozilom od Arena Centra prema rotoru u smjeru Novog Zagreba navodeći da se kretala zadnjom desnom trakom odnosno vanjskom trakom kojom se kretala s namjerom izlaska na Aveniju Dubrovnik odnosno prema Avenue Mall-u i u toj traci je ostala i nije se prestrojavala ni u koju drugu traku. Dalje je iskazala da je u jednom trenutku vidjela u retrovizoru ili zbog toga što se okrenula da se šleper prestrojava u njenu traku, ali ne zna je li vidjela da je dao žmigavac i tada se osjetio udarac u njezino vozilo. Iskazala je da je njezina brzina kretanja bila 20 ili 30 km/h jer je već trebala izaći iz rotora. Također je iskazala da su se vozili još metar ili dva kad je shvatila što se dogodilo pa je zakočila, a onda je stao i vozač kamiona, ali ne zna je li on bio u cijelosti u njezinoj traci nakon čega su onda pozvali policiju. Iskazala je i da je brzina kamiona bila slična kao i brzina kojom je ona vozila i da se nisu micali s mjesta sudara već su u tom položaju dočekali policiju.
22. Sud je iskaz svjedoka HR prihvatio u dijelu u kojem navodi da se kretala po rotoru iz smjera Arena Zagreb vanjskom desnom trakom namjeravajući izaći na izlaz Avenija Dubrovnik vozeći brzinom sličnom kao i kamion, po istoj traci u kojoj je ušla u rotor, te da je vidjela da se kamion prestrojava u njezinu traku, jer je u tom dijelu njezin iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu.
23. U pisanom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2025. sudski vještak Igor Jakoplić navodi da su vozila sudionika nezgode odmah nakon nezgode parkirana uz desni rub kolnika Remetinečke ceste pa da se mjesto sudara nalazilo u razini sjecišta kolnika rotora i izlaznog spojnog kolnika prema Remetinačkoj cesti. Navodi da su oba vozača iskazala da se mjesto sudara nalazilo na dijelu kolnika rotora neposredno prije izlaza prema južnom kolniku Avenije Dubrovnik što tehnički nije moguće jer bi u takvom slučaju vozila nakon nezgode bila parkirana uz desni rub kolnika Avenije Dubrovnik, a ne uz rub Remetinačke ceste. Također navodi da su na vozilu tužiteljevog osiguranika nastala oštećenja na prednjem desnom uglu vozila, a na osobnom vozilu tuženikovog osiguranika oštećen je stražnji lijevi bočni dio te da je vidljivo da je plastični rubnjak stražnjeg lijevog blatobrana pomaknut iz ležišta potpuno unazad. Dalje navodi da su uzdužne osi vozila u trenutku kontakta bile položene pod kutom od oko pet stupnjeva, ali da tehničkim načinima nije moguće utvrditi koje vozilo je bilo u fazi bočnog pomicanja u svoju susjednu prometnu traku. Također navodi da se mjesto sudara moralo nalaziti na površini vidljivoj na fotografiji prometne policije koja je načinjena odmah nakon nezgode na kojoj je vidljivo da uz desni rub južnog kolnika Jadranske avenije nema nikakvih proširenja već se odmah nalazi izdignuti rubnjak i odbojna ograda. Nadalje, navodi da je vozačica HR iskazala da se tegljač djelomično prestrojio u njenu krajne desnu prometnu traku iz srednje prometne trake, kad je došlo do sudara, te navodi da u tom dijelu iskaza ne nalazi tehnički neodrživih dijelova. Isto tako, vještak navodi kako je vozač teretnog skupa vozila, TR, iskazao da se u trenutku sudara kretao po svojoj krajnje desnoj prometnoj traci kad ga je vozilo tuženikovog osiguranika započelo pretjecati s desne strane, dakle, između njegovog skupa vozila i odbojne ograde, što tehnički nije održivo, jer je prometna traka zajedno s rubnom trakom preuska za takvo pretjecanje i da je to vozačica HR pokušala, udarila bi s vozilom već u sražnji dio poluprikolice, koji se nalazi odmaknut za oko 16 metara iza oštećenog dijela skupa vozila.
24. Podneskom od 14. veljače 2025. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te je vještak na ročištu od 15. travnja 2025. usmeno iznio nalaz i mišljenje navodeći da se iz oštećenja jednoznačno može utvrditi jedino da je osobno vozilo u trenutku kontakta bilo brže od teretnog skupa vozila, dok se mjesto sudara na temelju navedene razlike u brzinama ne može utvrditi., te da se ne radi o klasičnom pretjecanju i potpuno mu je nejasno kako je vještak Husinec zaključio da je osobno vozilo bilo u prestrojavanju iz desna u lijevo. Pojasnio je da se iz oštećenja može jasno utvrditi međusobni sudarni položaj vozila, pozicija uzdužnih osnih vozila u trenutku sudara. Međutim, navodi da se iz oštećenja nikako ne mogu utvrditi pravci kojima su se vozila kretala u odnosu na uzdužnu os kolnika, a tek iz toga bi mogli doći do zaključka koje vozilo je bilo u bočnom izmicanju, a koje se držalo svoje prometne trake. Naveo je i da je vozačica morala čuti i osjetiti kontakt dok nije moralo doći do trzaja. Također, iskazao je da je stražnji branik konstruiran prvenstveno za preuzimanje stražnjih udarnih sila dok je u konkretnom slučaju došlo do bočnog okrznuća u trenutku dok se osobno vozilo kretalo prema naprijed i došlo je do "čupanja" lijeve bočne strane stražnjeg branika i djelovanja sile u suprotnom smjeru od one koja je konstrukcijski primarno bila predviđena, tako da intenzitet oštećenja je samo vizualno opsežan, dok strukturno ne.
Isto tako, naveo je da se jedino može utvrditi da je vozačica osobnog vozila bila u desnijoj traci od vozača teretnog skupa vozila tijekom nailaska prema mjestu sudara. Naveo je i da su izlaz Avenija Dubrovnik i izlaz Velesajam – istok, jedan te isti izlaz s rotora. Istaknuo je da prema policijskom izvješću i fotografijama vozila su zaustavljena već na izlazu Remetinec pa bi da su bili u izlasku s rotora kada se dogodila nezgoda morali napraviti cijeli krug po rotoru da bi došli na mjesto gdje su vozila bila zaustavljena nakon nezgode, odnosno kada je došla policija. S obzirom na poziciju na kojoj su vozila zatečena, vjerojatnije je da se prometna nezgoda dogodila na samom ulazu u rotor. Naveo je da vozačica HR nije mogla pretjecati kamion jer, s obzirom da se na kolniku s desne strane nalaze metalna odbojna ograda i izdignuti rubnjaci, nema mjesta za pretjecanje kamiona, te da bi takvo pretjecanje tehnički bilo moguće u slučaju da se teretni skup vozila kretao metodom "stani-kreni" kada bi vozačica osobnog vozila uspjela proći pored 16,8 m dugačkog teretnog skupa vozila i počela bi se vraćati prema kolniku rotora.
25. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića prihvatio u cijelosti jer nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno, te u skladu s pravilima znanosti i vještine te da je otklonio tužiteljeve prigovore.
26. Prema tome, sud je utvrdio da je tužiteljev osiguranik, TR, bio u srednjoj traci rotora, kako je to utvrđeno i u prekršajnom postupku, a što proizlazi i iz činjeničnog opisa Izvješća o počinjenom prekršaju II. postaje prometne policije Zagreb (list 48 i 49 spisa). Također, iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi da se vozačica HR tijekom nailaska prema mjestu sudara nalazila u desnijoj traci od vozača skupa vozila TR. Životno nije logično ni uvjerljivo da bi se vozačica HR prestrojavala iz desne trake u kojoj je bila u lijevu traku, ispred kamiona, s obzirom na to da je imala namjeru izaći na izlaz Avenija Dubrovnik, koji je dolazi odmah nakon izlaza Remetinečka cesta. Osim toga, vještak Igor Jakoplić u nalazu i mišljenju iznio je mišljenje da iskaz svjedoka HR je tehnički održiv, dok za iskaz TR navodi da nije tehnički održiv. Ističe se i da iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi da vozačica HR nije mogla pretjecati skup vozila koji je upravljao TR s lijeve strane jer bi morala proći između tog skupa vozila i metalne ograde na desnoj strani za što ne bi imala mjesta. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev osiguranik, TR, odgovoran za nastalu štetu.
27. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO određeno je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Tužitelj je istaknuo da za štetu nije kriv njegov osiguranik. Međutim, kako je sud već prethodno naveo, granice građanskopravne odgovornosti su šire, a za nastalu štetu sudarom dvaju vozila, odgovara vlasnik vozila koji je kriv za štetni događaj. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je za štetni događaj upravo kriv vozač vozila osiguranog kod tužitelja, TR, pa je po toj osnovi tužitelj bio dužan platiti štetu. Osim toga, neovisno o navedenom, tužitelj je platio štetu temeljem tuženikovog odštetnog zahtjeva, iako u toj fazi tužitelj nije bio dužan platiti štetu tuženiku, ako je smatrao da njegov osiguranik nije kriv za štetni događaj. Prema tome, tužitelj ni po toj osnovi, nema pravo na povrat plaćenog, sukladno odredbi članku 1112. stavku 1. ZOO, jer je izvršio isplatu, znajući da u toj fazi nije bio dužan platiti tuženiku naknadu štete.
28. S obzirom na to da je na tužitelju bio teret dokazivanja da njegov osiguranik nije odgovoran za nastalu štetu, a tužitelj to nije dokazao, već je sud utvrdio da je tužiteljev osiguranik isključivo kriv za štetni događaj, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.
29. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora od 1.161,79 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za zastupanje na ročištu 12. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 24. travnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 15. travnja 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1.) što iznosi 600,00 eura uvećano za PDV od 150,00 eura, te troškove dolaska svjedoka HR na ročište 24. travnja 2024. u iznosu od 7,76 eura. Dakle, tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 757,76 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na trošak parničnog postupka tuženiku pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je nije određeno zatražio, što je protivno odredbi članka 164. stavku 1. ZPP. O troškovima parničnog postupka odlučeno je u točki II. izreke presude.
Karlovac, 23. svibnja 2025.
Sudac
Jadranka Mađeruh
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.
1 0
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2,
2. Tuženiku po punomoćniku Alenu Čičaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić&partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1
