REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: Kzd-93/2023-124
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, po sucu toga suda Iki Peranović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Klare Triske kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene DR, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetnika broj KOz-DO-51/2023 od 17. ožujka 2023. godine, izmijenjene podneskom od 20. rujna 2024., nakon nejavne rasprave održane 22. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Josipa Kopunića, okrivljene DR, izabrane braniteljice odvjetnice Marine Burić Ramadanović i branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Sebastiana Miše te punomoćnice oštećenika odvjetnice Ane Hrabar, dana 23. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljena DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] , kćer IR i NR, djevojački D, rođena **.**.1988. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], za završenim Medicinskim fakultetom, zaposlena u neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači sa mjesečnom plaćom od oko 1.800,00 eura, bez drugih prihoda, sa visokom stručnom spremom, vlasnica osobnog vozila marke Mini Moris starog tri godine bez druge vrijedne pokretne i nepokretne imovine, neudana, majka jednog djeteta u dobi od 8 godina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana
k r i v a j e
što je:
- u razdoblju od 26. veljače 2020. pa do 23. svibnja 2024., u [adresa], usprkos presudi Općinskog suda u Splitu, broj: P Ob-515/17, od 22. siječnja 2020., pravomoćnoj od 7. veljače, a ovršnoj od 25. veljače 2020., kojom je uređeno da roditelji zajednički i sporazumno ostvaruju pravo na roditeljsku skrb, kao i osobni odnosi oca KR s maloljetnom kćeri SR (rođeno **.**.2017.) na način da se održavaju prvog tjedna u mjesecu od ponedjeljka do nedjelje na način da će majka dovesti dijete u petak prije tog ponedjeljka, dijete će provesti s ocem taj vikend te cijeli idući tjedan te će ga u nedjelju majka preuzeti u Splitu i vratiti u Zagreb, nakon toga kontakti oca i djeteta u tom mjesecu održavat će se svaki vikend, od petka pa do nedjelje, sve na način da će otac preuzimati dijete u Zagrebu i po proteku vremena vratiti ga u Zagreb, ljetne, proljetne i zimske praznike će dijete provoditi naizmjence s roditeljima, jedne godine prvi dio zimskih i proljetnih praznika s jednim roditeljem, a iduće godine drugi dio zimskih i proljetnih praznika s tim roditeljem, ljetne praznike na način da će dijete biti naizmjence s roditeljima po 10 dana, naizmjence državne praznike i vjerske blagdane, pa iako je bila svjesna da je spomenuta odluka donesena radi zaštite dobrobiti i interesa djeteta, da je dužna poticati osobne odnose kćeri i oca, kao i da je njen stav i pozicija prema ulozi oca važna s obzirom da ih dijete usvaja, želeći ne postupiti prema istoj odluci te u cilju da KR onemogući susrete i druženja s kćeri, a na način određen odlukom suda, bez opravdanog razloga dijete nije predavala ocu u petak kako je to određeno, već tek u subotu na nekoliko sati i u nedjelju na nekoliko sati, a pod njenim nadzorom i prisutnosti, iako to ničim nije određeno, prilikom čega je ona inzistirala na komunikaciji i druženju s djetetom, pa je tako KR onemogućavala samostalno i nesmetano druženje s kćeri, a od listopada 2022., susrete i druženja je dozvoljavala samo subotom i nedjeljom, u njenom stanu na gore navedenoj adresi i u obližnjem parku na svega 15
– 30 minuta, te pod njenom prisutnošću i nadzorom, dok u više navrata uopće nije ni dozvolila susretanje oca s kćeri, a iako je TR već došao u Zagreb i prethodno se najavio, opravdavajući isto time da ga maloljetna I ne želi vidjeti, da ona ili dijete nemaju vremena ili da je kći bolesna, a sudsku odluku u pogledu ljetnih, proljetnih i zimskih praznika, vjerskih blagdana i državnih praznika uopće nije provodila pa tako maloljetna I nijedne praznike ili blagdane nije provela kod oca, a kako je to određeno sudskom odlukom, dok pri tome kći ni na koji način nije poticala, pripremala i privikavala na susrete s ocem već je sprječavala razvoj privrženosti djeteta spram oca, te nije obavještavala ni uključivala KR u donošenje odluka o školovanju i drugim aktivnostima maloljetne BR, čime mu je onemogućila ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi, pa je takvim sveukupnim ponašanjem ozbiljno ugrozila dobrobit i pravilan psihofizički razvoj maloljetne BR,
- d a k l e, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,
- čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina i postupanjem protivno pravilima struke – opisano i kažnjivo po člaku 173. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11)
pa se okrivljena DR na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 10 (DESET) MJESECI
Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP, okrivljena DR je u roku od 15 dana dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6.,7. i 8. ZKP a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura), na nužne izdatke oštećenog KR i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, te na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, o čijim visinama će se odlučiti posebnim rješenjima.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu svojom optužnicom broj KOz-DO-51/2023 od 17. ožujka 2023. godine (list 154 do 158 spisa) koja je izmijenjena podneskom od 20. rujna 2024. (list 425 do 426 spisa), tereti okrivljenu DR za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina i postupanjem protivno pravilima struke - iz članka 173. stavka 1. KZ/11.
2. Upitana kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljena DR je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužbom stavlja na teret.
3. Pozvana da iznese svoju obranu, okrivljena je navela da što se tiče optužbe i onoga što joj se stavlja na teret, nije kriva i sve je zasnovano na lažnom iskazu KR te na nestručnosti i neprofesionalnosti djelatnika DORH-a koji su zanemarili sve priložene dokaze iz kojih je evidentno da KR nije poštivao sudsku odluku, a unutar određenog djela inkriminiranog razdoblja je kršio zakon i u odnosu na druga kaznena djela. Lažno je prijavljivao prebivalište i boravište svim institucijama. Što se tiče ovoga što joj se stavlja na teret, želi reći da su otac djeteta KR i ona imali interni dogovor o susretu i druženja između njega i djeteta jer je on rekao da nije sposoban samostalno boraviti sa djetetom te je inzistirao na njezinoj prisutnosti, a što je razvidno iz SMS komunikacije od 2019. godine koja se može sudskim putem tražiti od nadležnog operatera. Dakle što se tiče odluke koja je predmet ovog postupka a to je presuda Općinskog suda u Splitu PO b-515/2017, navela je da je upravo on taj koji nije poštivao tu odluku iz razloga koje je prethodno navela. Osim toga, nadalje je dodala kako je državno odvjetništvo prilikom optuženja izgubilo iz vida da je jednim djelom tijekom inkriminiranog razdoblja bio COVID pa su bile zatvorene granice između županija pa se nije moglo putovati. I nakon razdoblja pandemije, otac djeteta je rijetko dolazio, svaki koji tjedan, i to ne u navedeno vrijeme u presudi, inzistirao je da spava i boravi kod nje u stanu ili u apartmanima koje je on iznajmljivao, a što je evidentno iz komunikacije. Tvrdi kako nije istina da ovo cijelo inkriminirano vrijeme otac nije ostvario susrete i druženja s djetetom jer su u ljeto 2020. a i u zimu 2020. godine, oba puta u vremenu od oko mjesec i pol dana, dijete i ona boravili u [adresa] i boravili su svakodnevno u kući kod njega na njegovu inicijativu. Nadalje ističe, da se gubi iz vida da je nakon što je donijeta predmetna presuda Općinskog suda u Splitu, dijete 1. rujna 2020. upisano i počelo pohađati vrtić u Zagrebu, a u vrijeme donošenja presude dijete nije išlo u vrtić jer otac nije dao suglasnost za to. Osim toga tijekom inkriminiranog razdoblja dijete se liječilo na Goljaku i na tjednoj bazi je imalo tretmane, a liječilo se skoro tri godine aktivno, a i još uvijek je u tretmanu, a to je otac isto prethodno branio. Ovakav neformalni dogovor između oca i nje oko viđanja djeteta, bio je sve do kraja 2021. godine odnosno početka 2022. kada ju je on ucijenio da se vrati u Split i to njemu jer će joj u protivnom oduzeti dijete i pokrenuti sudske postupke protiv nje. Pri tome ističe da je otac oko pola godine prije ove ucjene još više prorijedio svoj dolazak u Zagreb, pa bi dolazio svaki koji tjedan, a to znači jednom u četiri do pet tjedana otprilike, a nekada i više i to tek na koji sat. Osim toga početkom 2022. otac je samostalno viđao dijete kada bi došao u ovom prorijeđenom razdoblju, odlazio bi sa djetetom i šetao po gradu, vozio je u autu bez sjedalice, u prtljažniku, spavao pored nje u kinu. Ovo je sada jedan dio toga kako se otac ponašao sa djetetom i dijete je počelo odbijati odlaziti s njim i boraviti. Otac je dijete sa ovih druženja vraćao iscrpljenu, uplakanu, nenahranjenu, nenaspavanu, nekada dijete ne bi ni vratio kada bi dijete plakalo. Otac je prijetio djetetu da će je uzeti i odvesti u Split. Jednom prilikom je ona bila prisutna kada je otac rekao djetetu da će je baciti u bazen zato što je ona njemu krivo rekla "dida" umjesto "tata". Kada bi bio u Zagrebu otac bi po gradu šetao u ekstremnim vrućinama a ona nikada nije ocu onemogućavala susrete i druženja a kako ju se to tereti. Točno je da dijete nikada nije bilo samo s ocem i u Splitu a kako je to navedeno u presudi, ali otac nikada nije to tražio, nego je počeo inzistirati na tome i na provođenju te presude te sve konstruirati, tek u prvom mjesecu 2023., a to je bilo kada je dijete već krenulo u školu, odnosno kada je bila u predškolskom uzrastu. Dakle predmetna presuda je bila neprovediva pa je ona zbog toga u konačnici i pokrenula postupak za izmjenu te odluke u travnju 2024. godine, a osim toga inzistiranjem na predmetnoj presudi krše se i prava djeteta na obrazovanje. U trećem mjesecu 2022. otac je predlagao hrvatskom zavodu za socijalni rad, plan i program za druženje s djetetom koji je potpuno suprotan od ove presude. Nakon što je u siječnju 2023. počeo konstruirati sve ovo, otac puno puta nije uopće bio u Zagrebu u navedenim terminima po presudi nego se nalazio u Splitu, gdje je viđen od strane više osoba, čak je bio u Italiji što je on sam i objavio na statusu WhatsAppa a istovremeno je govorio da dijete čeka u Splitu. Navela je da je ona poticala dijete na održavanje susreta i druženja s ocem na način da je djetetu govorila da će joj biti lijepo s tatom, da će je on vratiti kada bude htjela, a onda bi otac na to počeo vikati da on neće tako, da ona to mora znati da mora ići s njim, te je rekao da je s tim ciljem i pokrenuo ovršni postupak kako bi kroz čupanje od strane policije i socijalnih radnika dijete shvatilo da mora ići s njim. Inače ona daje ocu informacije o svemu vezano za dijete, putem WhatsApp komunikacije ili telefonskim putem ako bi u tom trenutku otac nazvao. Otac se uopće ne interesira o zdravstvenom stanju djeteta a što je razvidno iz zadnjeg nalaza pedijatra. Zabranio je odlazak djeteta psihologu jer nije dao suglasnost za to. Dijete je krenulo u vrtić 1. rujna 2020. i to u Zagrebu, krajem 2022./2023. bila je predškolski odgoj, 2023./2024. je bila prvi razred, a 2024./2025. je drugi razred. Osim toga dijete pohađa glazbenu školu u Zagrebu od 2024./2025. Nakon što je dijete krenulo u vrtić ona ga nije ni jedan put dovela u Split sukladno ovoj presudi, ali je dijete tada krenulo u vrtić i nije imalo praznike u tolikom obujmu. Kada otac traži medicinsku dokumentaciju za dijete, ona mu dostavlja, a osim toga dostupni su mu i u kartonu kod liječnika. Na upit da li je dijete tijekom 2022. i 2023. i 2024. provelo praznike u Splitu s ocem sukladno presudi, navela je da je već objasnila i dala odgovore na pitanja, a to je da nije iz razloga koje je već iznijela. Kada ju se pita da li postupa po pravomoćnom ovršnom rješenju odgovara da je to rješenje neprovedivo. Inače, ona je s SR doselila u Zagreb kada je I bila stara godinu i pol dana, a primarno se u Zagreb doselila radi njezinog liječenja. Nije se odmah zaposlila nego godinu i pol dana kasnije, a zaposlena je kao liječnica psihijatrica na specijalizaciji, primarno je zaposlena u Popavači a sada je trenutno u KBC Sestre Milosrdnice. Dok je na poslu I bude u produženom boravku, i uglavnom ona sama brine o N a po potrebi dođe njena majka malo joj pomoći.
4. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenu DR, zatim je pregledao i pročitao presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: P Ob-515/17, od 22. siječnja 2020, s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 4 do 13 spisa), ispis elektronske komunikacije dostavljen po podnositelju prijave (list 17 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KR od 17. veljače 2023. u OKDO Zagreb (list 24 do 28 spisa), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Gornji Grad – Medveščak od 1. ožujka 2023. (list 52 do 53 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime djeteta BR (list 62 do 63 spisa), ispis komunikacije putem poruka između okrivljene i oca djeteta oštećenog JR sa fotografijama (list 83 do 104 spisa), službenu zabilješku PU zagrebačke, I. PP Zagreb od 20. siječnja 2022. i od 24. veljače 2023 povodom prijave JR o nepoštivanju sudske odluke u vezi viđanja djeteta (list 104 i list 144 spisa ), obavijest HZSR-a PU Gornji-grad s ispisom komunikacije sa ocem djeteta JR od 8. veljače 2023. (list 136 do 138 spisa), zamolbu okrivljene upućena Centru za socijalnu skrb Zagreb, Područni ured Gornji grad - Medveščak za postupanja od 11. siječnja 2023. (list 139 do 143 spisa), izjavu dječjeg vrtića Brat Sunce od 5. srpnja 2022. o dolasku oca djevojčice BR u vrtić (list 178 spisa), podnesak oca, JR kao ovrhovoditelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu Ovr Ob-60/2022 sa ispisom WhatsApp poruka između okrivljene i oca djeteta JR (list 179 do 192 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-60/2022-54 od 15. lipnja 2023. (list 210 do 222 spisa), podnesak oca, oštećenog KR od 30. lipnja 2023. sa ispisom WhatsApp poruka (list 226 do 230 spisa), mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Gornji grad-Medveščak od 28. lipnja 2023. (list 234 do 238 spisa), ispis komunikacije putem WhatsApp poruka između okrivljene i oca djeteta oštećenog KR (list 240 do 244 spisa), obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Gornji grad - Medveščak od 4. kolovoza 2023. (list 250 spisa), ispis komunikacije putem e-maila između oca djeteta JR i HZSR (list 265 do 266 spisa), službenu zabilješku HZSR, PU Gornji grad - Medveščak od 26. srpnja 2023. (list 267 spisa), upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu koje je izrekao HZSR, PU Gornji grad - Medveščak od 28. kolovoza 2023. (list 270 do 271 spisa), dopis oca djeteta od 2. listopada 2023. te od 9. listopada 2023. te od 26. listopada 2023. sa ispisom WhatsApp poruka (list 274 do 277 i 279 do 281 i 288 do 289 spisa), rješenje Županijskog suda u Šibeniku od 26. rujna 2023. broj Gž Ovr Ob- 2/2023-2 (list 291 do 298 spisa), dopis oca djeteta JR od 18. studenog 2023. uz priloge (list 303 do 309 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2024. broj Ovr Ob-60/2022-77 (list 320 do 324 spisa i list 322 do 336 spisa), dopis oca oštećenog JR od 14. ožujka 2024. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2024. (list 338 do 342 spisa), dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike okrivljenoj od 6. studenog 2023. o izvršenom izvanrednom upravnom nadzoru nad HZSR, PU Gornji grad - Medveščak (list 363 do 364 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2024. broj Ovr Ob-60/2022-96 o novčanom kažnjavanju okrivljene (list 380 do 382 spisa), dopis oca djeteta, oštećenog JR od 16. srpnja 2024. s izlistom WhatsApp komunikacije istoga sa okrivljenom (list 391 do 393 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2024. odbacivanju zahtjeva okrivljene za izuzeće sutkinje Marine Aralice Dodik u predmetu broj Ovr Ob- 60/2022 (list 394 do 395 spisa), dopis oca djeteta, oštećenog JR od 18. kolovoza 2024. s izlistom WhatsApp komunikacije istoga sa okrivljenom (list 397 do 408 spisa), dopis oštećenog JR socijalnoj radnici ĐR od 23. rujna 2024. (list 428 spisa), podnesak okrivljene upućen PU Gornji grad - Medveščak 22. ožujka 2023. (list 462 do 466 spisa), izjavu o pohađanju odgojno-obrazovne ustanove djeteta BR (list 467 spisa), dopis oca djeteta oštećenog JR od 23. listopada 2024. uz rješenje Vrhovnog suda o odbacivanju prijedloga za reviziju u ovršnom postupku (list 521 do 534 i list 535 do 537 spisa), podnesak oštećenog JR od 21. studenog 2024. (list 559 do 561 spisa), podnesak oštećenog JR od 11. prosinca 2024. te od 18. prosinca 2024. (list 566 i list 570 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2024. broj Ob-360/2022-80 o odbacivanju prijedloga okrivljene za svrsishodnom delegacijom (list 571 do 573 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji grad – Medveščak od 27. veljače 2025. uz prijedlog i mišljenje stručnog tima HZSR PU Gornji grad – Medveščak od 26. veljače 2025. (list 658 do 660 spisa), podnesak oštećenog JR od 7. ožujka 2025. (list 661 do 668 spisa), podnesak okrivljene po punomoćnici od 8. srpnja 2024. s prilozima (list 689 do 696 spisa), ispis poruka između MR i okrivljene (list 698 spisa), podnesak oštećenog KR po punomoćnici od 25. ožujka 2025. uz priloge (list 730 do 732 spisa), podnesak okrivljene po punomoćnici od 8. travnja 2025. o kojim se očituje na podnesak oštećenika po punomoćniku od 25. ožujka 2025. kao i na dosadašnji tijek postupka sa prilozima (list 734 do 744 spisa, list 746 do 794 spisa), presliku fotografije od 4. travnja 2025. o proslavi rođendana djeteta BR na kojem je bio prisutan i otac TR a koju je u spis predala majka okrivljene NR prilikom ispitivanja 9. travnja 2025. (list 805 do 806 spisa), podnesak oštećenika KR po punomoćnici od 11. travnja 2025. uz priloge (list 807 do 810 spisa).
4.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenika u svojstvu svjedoka KR sa rasprave od 23. svibnja 2023. (list 357 do 361 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐR sa rasprave od 5. lipnja 2024. (list 372 do 375 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka DRN od 16. srpnja 2024. (list 385 do 390 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedoka NR od 9. travnja 2025. (list 796 do 799 spisa).
4.2. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP sud je odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane za ponovnim ispitivanjem svjedoka KR, ĐR, ŠR i NR, zatim za provođenjem psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećenog KR, zatim za ispitivanjem u svojstvu svjedoka MR, zatim IR, ŽR, CR, PR i ĆR kao i za pribavljanjem WhatsApp i SMS komunikacije između okrivljene i oštećenog KR te za čitanjem priloga – dokumentacije koju je obrana danas predala u spis uz podnesak.
4.3. Što se tiče ponovnog ispitivanja svjedoka KR, ĐR, ŠR i NR, radi se o svjedocima koji su ispitani na raspravi a svjedokinja NR je ispitana izvanraspravno uz pristanak i u prisutnosti stranaka, pa se ponovno njihovo ispitivanje bez obzira na protek vremena ukazuje nevažnim i nepotrebnim, s obzirom da su svi ispitani na sve relevantne okolnosti i činjenice koje se odnose na predmet postupka. Što se tiče provođenja psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećenog KR, sud smatra nevažnim navedeni dokazni prijedlog jer činjenice i okolnosti na koje se predlaže provesti ovaj dokaz, se ukazuju nevažnim za odlučivanje u ovom postupku i za predmet postupka. Što se tiče ispitivanja svjedokinje MR sud smatra da je taj dokazni prijedlog nevažan jer se okolnosti i činjenice na koji se predlaže ispitati svjedokinju, ne ukazuju relevantnim za predmet ovog postupka i za odlučivanje. Što se tiče ispitivanja svjedoka IR, AR, CR, PR i ĆR kao i za pribavljanjem WhatsApp i SMS komunikacije između okrivljene i oštećenog KR te za čitanjem priloga – dokumentacije koju je obrana predala u spis uz podnesak, sud smatra sve ove dokazne prijedloge nevažnim i nepotrebnim, jer su sve činjenice i okolnosti na koje je predloženo ispitivanje navedenih svjedoka u dovoljnoj mjeri utvrđene pa se ispitivanje tih svjedoka na sve te iste činjenice i okolnosti ukazuje nepotrebnim i nevažnim, a u pogledu pribavljanja WhatsApp i SMS komunikacije između okrivljene i oštećenog JR valja reći da je to irelevantno za predmet ovog postupka, i provođenjem ovog dokaznog prijedloga se ne bi utvrdile nikakve činjenice i okolnosti odlučujuće za predmet ovog postupka.
5. Prije ispitivanja okrivljene, sud je pročitao izvod iz kaznene (list 810 do 811 spisa) i prekršajne evidencije (list 812 do 813 spisa) za okrivljenu.
6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je našao dokazanim da je okrivljena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
7. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da je Općinski sud u Splitu dana 21. siječnja 2020. donio presudu poslovni broj P Ob-515/17 koja je postala pravomoćna 7. veljače 2020. a ovršna 25. veljače 2020. i kojom je određeno da roditelji zajednički i sporazumno ostvaruju pravo na roditeljsku skrb, a osobni odnosi oca KR sa maloljetnom kćerki SR rođenoj **.**.2017. na način da se održavaju prvog tjedna u mjesecu od ponedjeljka do nedjelje na način da će majka dovesti dijete u petak prije tog ponedjeljka, dijete će provesti s ocem taj vikend te cijeli idući tjedan te će ga u nedjelju majka preuzeti u Splitu i vratiti u Zagreb, nakon toga kontakti oca i djeteta u tom mjesecu održavat će se svaki vikend, od petka pa do nedjelje, sve na način da će otac preuzimati dijete u Zagrebu i po proteku vremena vratiti ga u Zagreb, ljetne, proljetne i zimske praznike će dijete provoditi naizmjence s roditeljima, jedne godine prvi dio zimskih i proljetnih praznika s jednim roditeljem, a iduće godine drugi dio zimskih i proljetnih praznika s tim roditeljem, ljetne praznike na način da će dijete biti naizmjence s roditeljima po 10 dana, naizmjence državne praznike i vjerske blagdane. Nije sporno da je okrivljena svjesna navedene odluke te da se u inkriminiranom razdoblju osobni odnosi maloljetne BR i njezinog oca JR nisu održavali na opisani način. Sporno u ovom postupku je bilo da li se osobni odnosi djeteta sa ocem nisu održavali na opisani način iz razloga što je okrivljena to onemogućavala svojim ponašanjem i radnjama a kako joj se to stavlja na teret. Naime, okrivljena u svojoj obrani poriče svoju krivnju, tvrdi da otac TR nije poštivao sudsku odluku i da su njih dvoje imali interni dogovor o susretima i druženja njega i kćeri jer je on rekao da nije sposoban samostalno biti s djetetom te je inzistirao na njezinoj prisutnosti, da je otac rijetko dolazio u Zagreb, možda jedan puta u četiri do pet tjedana i to ne u vrijeme koje je određeno presudom, da se tijekom covida nije moglo putovati, da je dijete 1. rujna 2020. počelo ići u vrtić a poslije u školu pa da je presuda zapravo bila neprovediva i da bi inzistiranje na provedbi presude predstavljalo kršenje prava djeteta na obrazovanje. Tvrdi da nakon siječnja 2023. kada je otac djeteta "počeo konstruirati sve ovo", u terminima iz presude uopće nije bio u Splitu odnosno u Zagrebu. Također tvrdi da je ona poticala dijete na susrete i druženja na način da je kćerki govorila da će joj biti lijepo s tatom, da će je on vratiti kada bude htjela, no onda bi otac na to počeo vikati kako on neće tako, da ona mora znati da mora ići s njim te da je rekao da je on s tim ciljem i pokrenuo ovršni postupak kako bi kroz čupanje od strane policije i socijalnih radnika dijete shvatilo da mora ići s njim. Tvrdi i da ona ocu daje informacije o svemu vezano za dijete, a kada on traži dostavlja mu i medicinsku dokumentaciju za dijete "iako se on uopće ne interesira o zdravstvenom stanju djeteta".
8. Nakon provedenog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir dokumentaciju nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Gornji grad – Medveščak, zatim odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ovršnom postupku koji se vode protiv okrivljene, dopise oca djeteta JR upućene nadležnom PU Gornji grad
– Medveščak, ispis komunikacije između njega i okrivljene, a dovodeći sve to u vezu sa iskazom oca KR kao svjedoka te sa iskazima svjedoka ĐR i DRN a djelomično i sa iskazom svjedokinje NR i obranom okrivljene bez obzira što osporava krivnju, sud je utvrdio da je okrivljena DR suprotno njezinim tvrdnjama svojim ponašanjem kako joj se to stavlja na teret, svjesno i namjerno onemogućila provođenje pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu P Ob-515/2017 i održavanje osobnih odnosa, susreta i druženja djeteta BR sa svojim ocem JR a na način kako je to određeno navedenom pravomoćnom i ovršnom presudom.
9. Tako iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji grad – Medveščak od 1. ožujka 2023. (list 53 do 54 spisa) proizlazi da je tijekom mjeseca veljače 2022. kod tog područnog ureda pokrenut postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih postupaka a vezano za roditelje djeteta BR, majke DR i oca JR te da je postupak okončan tijekom travnja 2022. godine. Nadalje u izvješću se navodi kako se tijekom obavljanja savjetodavnog razgovora sa roditeljima djeteta evidentira nemogućnost postizanja dogovora oko ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta BR te ispunjavanja novog plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zbog toga je otac djeteta pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj Ovr Ob-60/2022 pokrenuo ovrhu radi predaje djeteta te je dana 2. lipnja 2022. sa oboje roditelja obavljen savjetodavni razgovor. U izvješću se navodi kako majka iskazuje nezadovoljstvo odlukom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ob-505/17, pri čemu naglašava kako je djevojčica polaznica dječjeg vrtića te kako je uključena u izvanškolske aktivnosti koje su prema riječima majke "djevojčici bitne". Otac pak navodi da je važno da se odluka suda poštuje pri čemu je on spreman na dogovor i suradnju i predlaže da djevojčicu on petkom odvede na izvanškolske aktivnosti i da nakon toga krene s djevojčicom na put prema otoku [adresa] gdje je on tada boravio, no majka navedenu mogućnost ne prihvaća. Također se navodi kako otac tijekom razgovora ističe da se susreti sa djevojčicom odvijaju uvijek u majčinom stanu uz njezinu prisutnost što njemu predstavlja nelagodu i smatra da ne bi trebao udovoljavati takvim zahtjevima majke. Majka verbalizira spremnost na suradnju s ocem, iako dogovor izostaje, ne govori izričito da smatra kako otac i dijete ne bi trebali ostvarivati osobne odnose bez njezine prisutnosti, ali ističe kako je "ona prisutna zato jer je ocu tako lakše" ali otac to negira. Također se navodi kako je područni ured u svrhu izrade mišljenja na traženje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, majci djeteta DR u više navrata upućivao pozive da dovode dijete na razgovor s nadležnim psihologom, no majka to nije učinila tako da razgovor s djetetom nije obavljen i područni ured je o tome obavijestio Općinski građanski sud u Zagrebu. U izvješću se nadalje navodi kako je 22. veljače 2023. u prostorije područnog ureda nepozvan pristupio otac djeteta obavještavajući ih kako je susret i druženje s kćerkom ostvario 22. siječnja 2023. ponovno na adresi majke te u njezinom prisustvu. Otac se ujedno požalio i da ga majka samoinicijativno ne obavještava o bitnim okolnostima koje se odnose na djevojčicu, a komunikaciju s majkom je opisao lošom navodeći da je ona "smetnja" u gradnji kvalitetnog odnosa između njega i djevojčice. Žali se i kako je primijetio da je djevojčica opterećena cjelokupnom situacijom pri čemu opisuje situaciju kada je prošlog ljeta s djevojčicom boravio, kako mu je ista cijelo vrijeme govorila "moraš me vratiti do 13,00 jer je tako mama rekla".
10. Nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Gornji grad – Medveščak je 9. lipnja 2023. sačinio izvješće i mišljenje za potrebe postupka spora o roditeljskoj skrbi u predmetu Općinskog građanskog suda P Ob-360/2022 a koji je pokrenut po prijedlogu okrivljene (list 234 do 238 spisa) te se u istom navodi da je otac usmjeren na obiteljski život i želju za provođenjem više vremena s kćerkom te da kod istog psihologijskom obradom nisu utvrđena psihopatološka odstupanja, razvidno je kako otac ima visoku razinu motivacije za uspostavom odnosa s kćerkom no da mu to nije omogućeno s obzirom da se susreti održavaju u prisutnosti majke pa otac nema mogućnost nasamo provoditi vrijeme s djetetom a sve s ciljem uspostave njihovog kvalitetnog odnosa. Kod majke također nisu utvrđene pishopatološka odstupanja, s tim da se napominje kako dobivenim rezultatima u odnosu na nju, treba pristupiti s oprezom zbog socijalnog poželjnog načina odgovaranja. Navodi se da majka pokazuje motivaciju za roditeljsku skrb te je emocionalno angažirana oko djevojčice, ali se postavlja sumnja u njezinu motiviranost za suradnju s ocem u svrhu postizanja kvalitetnog roditeljskog odnosa odnosno ostvarivanja najboljeg interesa djeteta. Naime, navodi se da, iako majka na deklarativnoj razini iznosi da je spremna na suradnju s ocem te da je uloga oca podjednako važna kao i majčina, u stvarnosti svojim dosadašnjim ponašanjem i prijedlogom za izmjenu roditeljske skrbi oca dovodi u podređeni položaj. Uglavnom u zaključnom prijedlogu i mišljenju navedenog izvješća se zaključuje kako majka nije u stanju osigurati djetetu stabilno životno osiguranje iako je neupitan njezin emocionalni angažman oko djeteta i motivacija za roditeljsku skrb, a s obzirom na izostanak njezine suradnje s ocem u svrhu postizanja kvalitetnog roditeljskog odnosa te da majčino postupanje predstavlja rizik za ugrozu socio- emocionalnog razvoja djeteta, pa se smatra kako je u interesu djeteta BR da otac TR roditeljsku skrb samostalno ostvaruje te da ista živi s njim a sa majkom DR ostvaruje osobne odnose.
11. Iz službene zabilješke od 20. siječnja 2023. (list 104 spisa) te od 24. veljače 2023. (list 144 spisa) proizlazi da je otac djeteta, oštećeni TR, I. policijskoj postaji prijavio kršenje sudske odluke od strane okrivljene DR a vezano za ostvarivanje susreta i druženja između njega i djeteta BR. Iz službene zabilješke od 20. siječnja 2023. je razvidno kako je otac tog dana obavijestio okrivljenu da će preuzeti dijete iz vrtića, na što mu je ista odgovorila da je ona već dijete preuzela iz vrtića ranije zbog obaveza koje dijete ima, a kada ju je pitao kada može tijekom dana doći po dijete, ista nije dala konkretan odgovor. Iz službene zabilješke od 24. veljače 2023. je razvidno kako je okrivljenik prijavio kršenje sudske presude opisujući da je tog dana iz mjesta prebivališta (otok [adresa]) došao u Zagreb gdje je trebao preuzeti dijete od majke preko vikenda i vratiti ga majci u nedjelju 26. veljače 2023., međutim majka se nije javila na njegove pozive kako bi se dogovorili o mjestu i vremenu preuzimanja djeteta a provjerom u vrtiću koje dijete pohađa doznao je da dijete taj dan nije došlo u vrtić.
12. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob- 60/2022-54 od 15. lipnja 2023. (list 210 do 222 spisa), proizlazi da je povodom prijedloga za ovrhu od 6. svibnja 2022. koji je radi ostvarivanja osobnih odnosa sa kćerkom SR podnio otac djeteta TR, dana 15. lipnja 2023. sud donio navedeno rješenje o ovrsi kojim se nalaže okrivljenoj da preda dijete ocu sukladno pravomoćnoj odluci Općinskog suda u Splitu P Ob-515/17 od 22. siječnja 2020. te odredio ovrhu da je okrivljena u roku od osam dana dužna ispuniti ovu svoju obvezu zaprečujući joj novčanom kaznom u slučaju da ne ispuni navedenu obvezu. Iz rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr Ob-2/2023-2 (list 292 do 298 spisa) je razvidno da je odbijena žalba ovršenice (okrivljene) kao neosnovana te se potvrđuje prethodno navedeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-60/2023 od 15. lipnja 2023.
13. Iz dopisa od 18. siječnja 2023. upućenog nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Gornji grad – Medveščak od strane oca djeteta oštećenog KR, razvidno je kako isti moli za pomoć u ostvarivanju susreta i druženja sa svojim djetetom SR (list 137 spisa). Tako u dopisu isti navodi kako sa svojom kćerkom SR od kako se rodila nije proveo 15 sati samostalno, na 99% susreta je bila prisutna majka djeteta. On dolazi u Zagreb dva puta tjedno (vikendom) pa iako je u pravomoćnoj odluci dosuđeno da kćer viđa svaki vikend i cijeli prvi tjedan u mjesecu da bude sam s njom bez majke, na način da majka dovodi dijete, to međutim nikada nije zaživilo, odnosno majka niti jedan puta nije dovela dijete. Ovo nekoliko puta što ju je bio samostalno vidio vikendom (to je bilo par puta ljetos) izgleda na način da mu majka preda dijete u 11,00 a on ju mora vratiti do 13,00, onda ju ponovno uzima oko 18,30 i mora je vratiti u 20,00, a u nedjelju je vidi od 11,00 do 13,00 i to kad majka odluči. Ne želi dijete odvesti u Split jer joj ne želi praviti stres jer smatra da bi majka djeteta "poludila" i na dijete i na njega i napravila bi skandal. Od listopada 2022. dolazi u kuću kod kćerke i njezine majke jer se djetetu ne da izlaziti no on se tu osjeća suvišnim jer se majka igra sa djetetom, a opravdanje koje majka daje za ovakvo druženje je da "ne želi nagovarati dijete da izlazi van iz stana ako ne želi". Jednostavno smatra da majka ne podržava gradnju odnosa između njega i kćerke. Zadnjih mjesec i pol dana uopće nije vidio kćer jer ju majka nije htjela izvesti ispred zgrade, majka to opet opravdava na isti način "dijete ne želi a ona je ne želi nagovarati". Dodaje kako zbog svega navedenog osjeti da gubi dijete. Kada je išao na policiju, rekli su mu da oni mogu intervenirati na način da uzmu dijete i predaju mu ga, na što im je on rekao da ne želi jer kćerki ne želi raditi stres. Zaključno moli za pomoć, moli za svoja prava, žali se da je "mali pijun sa kojim se upravlja" sve na štetu djeteta, boji se da s obzirom da vrijeme prolazi da će ga dijete zamrziti a sve to je na štetu djeteta, majka ne podržava druženja i onda kćer stvara distancu s njim jer misli da je on loš. Ističe da se on želi boriti ali sve to traje vječnost a vrijeme koje je u ovom slučaju najdragocjenije, prolazi.
14. Iz dopisa od 26. srpnja 2023. kojeg je e-mailom poslao otac djeteta, oštećeni TR nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Gornji grad – Medveščak (list 265 spisa) razvidno je da isti ponovno moli za pomoć u ostvarivanju susreta i druženja s kćerkom. U dopisu otac navodi da više ne može ni telefonom do djeteta, da majka sustavno isključuje mobitel tako da on ne zna uopće gdje je dijete, moguće je i u Splitu na godišnjem pa da je zato majka isključila mobitel "kako ne bi bilo da mu ni u istom gradu, ne dozvoljava kontakte". Ističe kako već prolazi i srpanj mjesec a on nijedan dan ljetnih praznika nije proveo sa svojim djetetom, na njegovih desetak poruka majka nije odgovorila a njegov zadnji prijedlog je bio da onda cijeli kolovoz dijete provede s njim ako je već cijeli srpanj i dio šestog mjeseca bila s njom ali majka jednostavno ni na to nije odgovorila. Navodi da je očajan, da mu dijete fali jako, da primjećuje promjene u djetetovom ponašanju, kada ju uspije dobiti na telefon nezainteresirana je i cijelo vrijeme video poziva gleda u majku koja joj suflira što da kaže pa dijete ne gleda u kameru nego u majku koja je ispred. Navodi da će u prostorije PU doći kad god ga pozovu i kada je to potrebno ističuću da mu je njegovo dijete sve, samo želi biti s djetetom i biti joj tata ali prema onome što radi očito je da majka smatra kako je dijete samo njeno. S obzirom na sve moli za pomoć. O navedenom zaprimljenom podnesku i postupanju povodom tog podneska, stručna djelatnica područnog ureda Gornji grad – Medveščak je sačinila službenu zabilješku (list 267 spisa) iz koje je razvidno da je i ona pokušala telefonom kontaktirati majku u nekoliko navrata ali bezuspješno. Također se u zabilješci navodi da se majka nije odazvala na službeni poziv za dan 20. srpnja 2023. te joj je poslan novi poziv za dan 2. kolovoza 2023. te da će s istom pokušati stupiti u kontakt i putem e-maila a svemu tome je obaviješten i otac djeteta. Stručna djelatnica PU je isti dan uputila e-mail i okrivljenoj (list 266 spisa) u kojem ju obavještava o sadržaju podneska oca djeteta KR te ju informira da ju je i ona tijekom dana pokušala telefonom kontaktirati ali bez uspjeha pa da joj stoga šalje službeni poziv za termin dolaska u PU Gornji grad – Medveščak. Također skreće pozornost okrivljenoj na odredbe obiteljskog zakona prema kojim roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, te da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Također ukazuje na i na članak obiteljskog zakona prema kojem su roditelji dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.
15. Unatoč svemu prethodno navedeno, iz dopisa nadležnog područnog ureda Gornji grad – Medveščak od 4. kolovoza 2023. (list 250 spisa) dostavljenog sudu, proizlazi da ih je otac djeteta ponovno obavijestio kako i nadalje ne uspijeva ostvariti osobne odnose s kćerkom unatoč ovršnom rješenju Općinskog građanskog suda Ovr Ob-60/2022. U dopisu se također navodi kako se na njihov poziv za razgovor za dan 2. kolovoza 2023. majka nije odazvala a niti je ispričala nedolazak pa je izostalo obavljanje savjetodavnog razgovora s istom a s ciljem da ju se motivira u postupanju po odluci suda.
16. Dana 28. kolovoza 2023. nadležni područni ured Gornji grad – Medveščak je okrivljenoj izrekao upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu (list 271 do 271 spisa), u kojem se okrivljena kao roditelj upozorava da je dužna surađivati sa stručnim radnicama područnog ureda, da je dužna postupati po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr Ob-60/2022 te poticati maloljetnu djevojčicu GR na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem te majku upućuju da se uključi u savjetovalište obiteljskog centra, sa svrhom jačanja roditeljskih kompetencija. Također upozoravaju okrivljenu kao majku da ukoliko se neće pridržavati navedenih uputa iz upozorenja, područni ured će sa svrhom zaštite osobnih prava i dobrobiti maloljetnog djeteta poduzeti i druge mjere obiteljsko pravne zaštite iz svoje nadležnosti, sukladno odredbama obiteljskog zakona. Na kraju se navodi da se predmetno upozorenje donosi isključivo radi zaštite prava, interesa, dobrobiti i svestranog razvoja maloljetnog djeteta.
17. Otac djeteta oštećeni KR je unatoč svemu navedenom i dalje obavještavao nadležni PU o nepoštivanju sudske odluke i molio za pomoć. Tako u mailu od 23. rujna 2024. koji je upućen nadležnoj socijalnoj radnici ĐR (list 428 spisa) navodi kako okrivljena i dalje ne poštuje rješenje, on joj pošalje poruku dan prije kada i gdje će mu predati dijete u Zagrebu no ista mu ne odgovara, te da niti jednom nije dovela dijete u Split. Navodi da kćerku nazove svaka dva ili tri dana da je čuje i da barem telefonom imaju komunikaciju, no dijete gubi interes u razgovoru i ne da joj se puno razgovarati. Majka je svaki puta kraj nje te kada ju pita gdje je bila i s kim kao npr. vezano za ljeto, more i kupanje, što je radila, dijete zastane te pitanje ponovi majci koja joj šapne što da odgovori. Ističe da majka djetetom manipulira i loše utječe jer dijete mora lagati u tom trenutku po uputama majke. Ističe kako je prošli tjedan u razgovoru sa kćerkom istoj rekao da je voli najviše na svijetu, da je njegov centar i da mu je najbitnija, majka je stajala kraj nje te se nasmijala na podrugljiv način, kćerka je samo rekla "dobro" i da mora završiti razgovor. Uglavnom kakav god je njegov pokušaj izražavanja emocija i pokazivanja interesa za život djeteta, majka sabotira. Ponovno ističe da dijete nije vidio cijelo ljeto jer mu majka nije dovela kada je trebala niti mu je potvrdila da će mu dati dijete u Zagrebu. Slijedom iznijetog ponovno izričito moli za pomoć jer ima osjećaj da kćerku gubi i da ovakvo ponašanje majke ide na štetu djeteta već duže vremena. Moli da mu se pomogne i nešto poduzme kako bi kćerka i on uspostavili odnos dostojan oca i kćeri.
18. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob- 60/2022-77 od 18. siječnja 2024. (list 320 do 324 spisa) je razvidno da je navedenim rješenjem okrivljenoj izrečena novčana kazna u iznosu od 663,61 eura radi ne postupanja po pravomoćnom rješenju o ovrsi te se istovremeno okrivljenoj ponovno poziva na postupanje, a u suprotnom zaprečuje joj se novom novčanom kaznom odnosnom kaznom zatvora.
19. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob- 60/2022-96 od 13. lipnja 2024. (list 380 do 382 spisa) je razvidno da se okrivljenoj i po drugi put izriče novčana kazna, sada u iznosu od 1.327,22 eura radi ne postupanja po pravomoćnom rješenju o ovrsi te se okrivljena ponovno poziva na postupanje po rješenju o ovrsi uz upozorenje da će se u protivnom novčana kazna zamijeniti kaznom zatvoru.
20. I u konačnici iz komunikacije između okrivljene i oca djeteta KR putem WhatsApp poruka (list 17, 83 do 94, 99 do 103, 182 do 192, 227 do 230, 240 do 244, 275 do 277, 280 do 281, 289, 392, 398 do 408 spisa), proizlazi da je isti kontinuirano i uporno tražio i molio okrivljenu da mu omogući i dozvoli vidjeti dijete te ju podsjećao na sudsku odluku i opseg njegovog prava na viđanje i na susrete i druženja s djetetom. Iz ove komunikacije jednako tako je razvidno da se otac cijelo vrijeme pokušavao dogovoriti s okrivljenom oko preuzimanja djeteta te mogućnosti da ju vidi izražavajući spremnost prilagoditi se na bilo koji način samo da bi mogao dijete vidjeti a okrivljena ne prihvaća takve njegove prijedloge ili ga ignorira, a ne prihvaćanje njegovih prijedloga obrazlaže u bitnom uvijek na istovjetan način, da dijete ima obveze ili da je bolesno.
21. U svojem iskazu u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu 17. veljače 2023. (list 24 do 28 spisa) svjedok KR je naveo da okrivljena i on nisu nikada bili u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici ali imaju zajedničko dijete GR koja je rođena **.**.2017. te je Općinski sud u Splitu donio privremenu mjeru kojom je bilo određeno da će kćer I stanovati sa majkom a oboje će ostvariti pravo na roditeljsku skrb te su privremeno uređeni i susreti i druženja između kćerke i njega. No u tom dijelu ova sudska odluka se nikada nije provodila kako je to određeno a iz razloga što je okrivljena uvijek inzistirala da mora biti prisutna prilikom susreta i druženja njega i djeteta, dijete mu nikada nije predavala sukladno toj odluci, a dijete je samo jedan put dovela u Split ali je svo vrijeme inzistirala da ona bude prisutna i da nadzire njegovo druženje s kćerkom. Budući da je on želio vidjeti kćer, s obzirom na ovakvo ponašanje okrivljene, bio je prisiljen stalno dolaziti u Zagreb gdje bi petkom iznajmio apartman samo da bi vidio kćer, no okrivljena mu nije htjela sukladno odluci suda predati kćer u petak nego u subotu. Uglavnom on bi subotom i nedjeljom po nekoliko sati bio sa kćeri ali u prisustvo okrivljene, a kada bi ju on zamolio da ih ostavi same ona bi to jednostavno ignorirala i inzistirala je na tome da se ona druži sa SR. Protekom vremena okrivljena međutim više nije dozvoljavala ni ovakvo održavanje susreta i druženja, mogao je kćer vidjeti jedino na način da bi subotom došao na njihovu adresu stanovanja gdje bi ga okrivljena pustila u stan da vidi kćer na petnaest do trideset minuta, nakon čega bi zatražila od njega da napusti stan. Što se tiče dijela odluke koji se odnosi na ljetne, proljetne, zimske, državne i vjerske praznike, u tom dijelu se odluka nije provodila tj. kćer ni za jedne od ovih praznika nije bila kod njega u Splitu sukladno sudskoj odluci. S obzirom da je ovakvo ponašanje okrivljene sve više eskaliralo, naveo je da ju je više puta pozivao na poštivanje sudske odluke, na što bi mu ona govorila kako smatra da je prema sudskoj odluci dano previše vremena za susrete druženja njega i kćeri, da je to nepraktično i da kćer za sada nema toliku potrebu za viđanjem oca. O svemu ovome on je tijekom siječnja ili veljače 2022. obavijestio i nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Medveščak, te je i njima okrivljena iznijela iste razloge za samovoljno smanjenje opsega održavanje susreta i druženja između njega i kćerke a djelatnici PU su nastojali sve to riješiti van sudskim putem. Međutim, kako je to ostalo bezuspješno, rekli su mu da može podnijeti prijedlog za ovrhu što je on i učinio. Okrivljena je također pokrenula postupak radi smanjenja intenziteta i obima susreta i druženja između njega i kćeri. Uglavnom kao što je rekao, od listopada 2022. kćer viđa samo subotom i nedjeljom na petnaest do trideset minuta i to u stanu kod okrivljene uz njezin nadzor, ali više puta se dogodilo da mu uopće nije dozvolila da dođe u stan i vidi kćer a to opravdavala time da ga kćer ne želi vidjeti, da ima neke obveze ili da je bolesna. Što se tiče telefonske komunikacije s kćeri, naveo je da mu okrivljena uglavnom to dozvoljava, no bilo je situacija da mu se uopće nije htjela javiti niti ga povratno nazvati kako bi on mogao komunicirati s kćerkom. S obzirom na sve navedeno, smatra da on zbog toga ne može ni izgraditi neki odnos prisnosti s kćeri, kćer nije naviknuta na njegovu prisutnost, smatra da je kćer pod utjecajem majke po tom pitanju i očito je da majka svjesno sabotira provođenje sudske odluke. Također se znalo dogoditi da bi tijekom ovih kratkotrajnih druženja s kćeri, kćer više puta rekla kako ne želi da ju on vodi u Split, iako joj to on nikada nije spomenuo, a više puta mu je rekla da ga ne voli, i on smatra da je sve ovo kćer rekla zbog negativnog utjecaja majke. Okrivljena svoju prisutnost susretima i druženjima između njega i kćerke obrazlaže bojaznošću da bi on dijete mogao svojevoljno odvesti u Split, što on međutim nikada nije učinio, iako prema odluci suda u Splitu on ima pravo provesti s kćeri vikend i čitav prvi tjedan u mjesecu.
22. U svojem iskazu na raspravi 23. svibnja 2024. (list 357 do 361 spisa) svjedok KR je naveo kako nakon 17. veljače 2023. kada je dao ovaj svoj prethodni iskaz u OKDO Zagreb, i dalje ne ostvaruje susrete i druženja s kćerkom, okrivljena i dalje ne poštuje sudsku odluku. On bi obično dan prije nego treba doći u Zagreb po GR, okrivljenu kontaktirao i ona bi uglavnom od prilike isto govorila "mala ima obveza, ima neke rođendane, znaš da to tako ne ide". Uglavnom kada bi on došao u Zagreb, a većinom bi dolazio, vidio bi GR možda 15 minuta ili pola sata, u stanu kod okrivljene ili u parku, a kada bi ju pitao da li može dijete uzeti sa sobom u Split a kako je to odlučeno sudskom odlukom, ona bi rekla "naravno" da ne može, a isto tako kada bi je pitao da li može biti na samo sa djetetom na primjer da ode s njom na sladoled ili slično, ona bi onda dijete pitala da li želi otići s njim, na što bi dijete reklo ne, ne, ne, i onda bi njemu okrivljena rekla "eto vidiš da ne želi". Nekada on ne bi ni došao u Zagreb, kada bi procijenio da dijete neće vidjeti jer bi mu okrivljena rekla da dijete ima obvezu i slično, a ne bi tada došao jer smatra da bi to onda samo bilo gubljenje i dana i vremena. Ističe da okrivljena a kako je to naloženo sudskom presudom, nikada nije dijete dovela u Split, niti mu je dijete dala za blagdane i praznike. Znalo se dogoditi i da on dođe u Zagreb, ali ne bi vidio dijete jer bi mu okrivljena rekla da dijete ima obveze i slično ili bi rekla da je dijete bolesno. Kada bi on i vidio dijete na način kako je to ispričao, uglavnom bi bili sami njih troje, dakle, dijete, okrivljena i on, a na samo dijete i on bi znali biti samo na kratko ako bi npr. okrivljena izašla iz sobe pa bi onda njih dvoje ostali na kratko sami. Što se tiče njegovih odlazaka u stan kod okrivljene, naveo je da je odlazio u stan kod nje samo iz razloga kako bi vidio dijete jer je to bio uvjet okrivljene, a ne zato što je on samoinicijativno želio otići kod nje u stan i vidjeti dijete. Inače u protivnom uopće ne bi vidio dijete. Više puta se dogodilo da je on znao doći u Zagreb kako bi vidio dijete, a onda bi mu okrivljena rekla da dijete može vidjeti samo ako dođe u stan, on je znao ne prihvatiti takav njezin uvjet, ali onda ne bi vidio dijete. Isto tako se znalo dogoditi da on dođe do stana pa onda okrivljena izvede dijete na vrata i onda bi on dijete vidio tako na vratima pet do deset minuta. To bi bila kratka komunikacija, on bi dijete pitao kako je provela dan, da li želi sa njim ići na sladoled ili si nešto lijepo kupiti što ona želi, na što bi dijete reklo "ne, ne, ne". Donio bi joj poklone i dao na vratima, a onda bi je poljubio i otišao, pogotovo ako bi bilo hladno. On inače ne poznaje susjede okrivljene koji žive u zgradi u kojoj žive ona i dijete, a ŽR je prijateljica okrivljene, koja živi u [adresa], ali ne zna na kojoj adresi. Sjeća se da ju je prošle godine u desetom mjesecu kontaktirao telefonom kako bi ju pitao kako je okrivljena, i tada joj je rekao da li je okrivljena svjesna kud sve ovo vodi, i da je to sve na štetu BR, da on želi da I ima i mamu i da ovaj sudski postupak može završiti negativno za nju u smislu da izgubi posao ili završi u zatvoru. ŽR mu je rekla da se okrivljena i ona ne čuju baš često, nego rijetko, rekla je da se ona ne razumije u sudski postupak no da je sada zabrinuta, te je rekla da će kontaktirati okrivljenu i popričati s njom. Uglavnom ovom prilikom on nije prijetio ni na koji način i nikome, ni ŽR, a ni okrivljenoj, volio bi da se razgovor snimao. Osim BR, on ima i sina, no sin i I se nikada nisu upoznali. Naime, savjetovali su ga i iz HZSR da je možda bolje da djecu ne upoznaje a i on smatra da možda to ne bi bilo dobro kako djecu ne bi izložio nekoj neugodnoj situaciji. Uglavnom on nikada nije sa SR proveo ljetne, proljetne i zimske praznike, kada bi od okrivljene tražio da provede s djetetom kao i prošlog ljeta, ona jednostavno to ne bi dozvoljavala. Inače okrivljena ga nikada nije pitala ili konzultirala za bilo kakve odluke vezano za GR u smislu njenog školovanja, uključivanja u bilo kakve tretmane, aktivnosti i slično, a on nema ništa protiv da dijete napreduje i da ona njega uključuje u sve što je za dobrobit djeteta, ali samo želi istaknuti da se njega ništa ne pita. Okrivljena ga je obavijestila da će I pohađati glazbenu školu, nije tražila njegovu suglasnost niti njegovo mišljenje nego mu je samo tako rekla, rekla je kako ona smatra da će to biti dobro za nju. Kada bi mu rekla da je dijete bolesno, najčešće bi mu to govorila petkom, rijetko mu je znala poslati medicinsku dokumentaciju. Od 17.2.2023. on nije niti jedan puta ostvario susrete i druženja sa SR na način kako je to naloženo pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom Općinskog suda u Splitu, osim ovo kako je naprijed ispričao na koji način je znao vidjeti dijete. S SR nije imao video poziv već godinu dana, pretpostavlja da je to zbog toga što se je oženio i od kako mu se rodio sin 3.11.2023., a video pozive ne ostvaruje jer kada zove okrivljenu na njen telefon nikada se ne javi na njegov video poziv, ali kada zove na obični poziv skoro uvijek se I javi. Ako se odmah ne javi, obično se kasnije javi, rijetko se dogodi da se naknadno ne javi. I zna da ima brata jer joj je on to rekao, na što mu je dijete reklo da zna da joj je rekla mama. Kada ne bi ostvario susrete i druženja s djetetom, on je znao prijavljivati policiji, najprije u Zagrebu, a onda u Splitu. Negdje u 3. mjesecu 2024. godine otišao je po GR u školu, međutim učiteljica mu nije dala dijete dok okrivljena nije došla, stalno je govorila "sad će ona, sad će ona (I)", iako su sva druga djeca izašla iz škole, i tek kada se pojavila okrivljena, I je izašla. Okrivljena mu ni tada nije dozvolila da ostvari susrete i druženja kako je to trebao po sudskoj odluci. Točno je da je on tijekom inkriminiranog razdoblja okrivljenoj osobno uputio plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, to je učinio po savjetu HZSR, PU Medvešćak jer su ga oni tako savjetovali. Kako okrivljena od početka nije poštivala sudsku odluku, on nije odmah išao na policiju jer je smatrao to suvišnim i mislio je da bi to bilo previše, nego je pokušao s okrivljenom nekako dogovoriti ako je njoj previše ovo što stoji u sudskoj odluci, predložio joj je da se nekako drugačije dogovore, samo kako bi on mogao viđati GR. Sjeća se da su se nešto usmeno i bili dogovorili ali se više ne sjeća što, ali okrivljena se nije ni toga pridržavala jer sa SR nikada nije provodio samostalno vrijeme. Što se tiče upisa BR u školu on nije dao suglasnost za to a kada mu se predočava dokument pod nazivom "zahtjev za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta/učenika" a koji je braniteljica predala u spis, objasnio je kako se sjeća da je okrivljenoj jednom potpisao neki dokument, ne zna što je to bilo, no zna da je taj dokument bjanko potpisao. Nakon 26. veljače 2020. okrivljena i on nisu više bili u emotivnoj vezi, jesu pričali o tome da bi za dobrobit BR pokušali ponovno, ali nisu to realizirali. Nakon sudske odluke Općinskog suda u Splitu, on je uglavnom kada bi došao u Zagreb, za sebe iznajmio apartman i onda bi okrivljena sa SR došla kod njega kako bi se on podružio s SR ili bi on odlazio kod njih u stan, no ponavlja da bi to druženje uvijek bilo na isti način, kratko i uvijek u prisutnosti majke. On je pristajao na ovaj način viđanja BR samo iz razloga što je želio vidjeti GR, a to nije bilo regulirano ni od kakve ustanove niti bilo kakvom drugom odlukom bilo kojeg nadležnog tijela. Nakon što je Općinski sud u Splitu donio odluku, u početku jedno vrijeme on je dolazio svaki petak u Zagreb kako bi preuzeo Marčelinu, no kako se to nikada nije dogodilo, on je nju viđao samo na način kako je već opisao, s time da se znalo dogoditi da on ostane npr. petak, subotu i nedjelju u Zagrebu i onda bi nekada znao svaki dan vidjeti na kratko GR u prisutnosti okrivljene. Nikada se nije dogodilo da bi on znao ostati preko tjedna u Zagrebu jer je morao raditi. Od 26. veljače 2020. nikada se nije dogodilo da bi I sa njim provela vrijeme u Splitu ovako kako je odlučeno u sudskoj odluci. Upitan da li mu je poznato iz kojeg razloga okrivljena nije dozvoljavala da ostvaruje susrete i druženja sa SR na način kako je to odlučeno, odgovorio je da je ona njemu govorila da će njega I sama potražiti kada odraste, da će to doći samo od sebe kada ona naraste, kada bude mislila da ga treba tražiti. Inače za ovu sudsku odluku Općinskog suda u Splitu okrivljena je uvijek znala isto komentirati, a ti komentari su bili u smislu "neće meni treće osobe određivati gdje će moje dijete i kako ćeš ga ti viđati", a pri tome je mislila na sud i HZSR.
23. Svjedokinja ĐR u svojem iskazu na raspravi 5. lipnja 2024. (list 371 do 376 spisa) je navela da je kao socijalna radnica uključena u postupanje u obitelji KR
- DR negdje od početka 2022. godine kada je pokrenut postupak savjetovanja radi izmjene sudske odluke Općinskog suda u Splitu o ostvarivanju susreta i druženja oca KR sa kćerkom SR. Naime, otac je obavijestio njihov područni ured da majka ne poštuje ovu sudsku odluku Općinskog suda u Splitu i da mu onemogućava ostvarivanje susreta i druženja sukladno toj odluci. Tijekom provođenja postupka savjetovanja, roditelji nisu mogli postići dogovor oko ostvarivanja susreta i druženja, otac je govorio kako majka inzistira da on dolazi u stan gdje ona i djevojčica žive kako bi ostvario susrete i druženja, on je rekao da je njemu to neprihvatljivo, rekao je da je prije to činio, no sada više ne želi. Rekao je da on želi sa djetetom biti nasamo a ne u prisutnosti majke u njenom stanu. Majka je pak govorila drugačije, sve ove navode oca je negirala, rekla je da je ona suradljiva, jednostavno se prikazivala suradljivom. Međutim unatoč njihovim pokušajima u postupku savjetovanja da se na bilo koji način dogovore da otac ostvaruje susrete i druženja s djetetom, suradljivost majke izostaje, a otac je govorio da ne želi više dolaziti u stan kako bi vidio dijete jer ponašanje djevojčice nije slobodno, djevojčica pogledom traži majku, na njegova pitanja odgovara da ne zna i slično. Koliko je njoj poznato djevojčica nikada nije sukladno sudskoj odluci sa ocem provela dane u Splitu, ako i jest onda područni ured o tome nije obaviješten ni od strane oca ni od strane majke. Otac je govorio da se ova odluka Općinskog suda u Splitu ne provodi a to je i majka govorila, otac je govorio da se ne provodi jer majka to ne čini dok je majka govorila da se to ne čini iz različitih razloga, da dijete pohađa vrtić. Otac i majka su govorili da imaju i nekakav interni svoj dogovor o ostvarivanju susreta i druženja, ali oni ih nisu ispitivali o sadržaju tog njihovog dogovora jer su bile oprečne te njihove izjave o tome, a kolegica i ona su se uostalom držale ovršne odluke Općinskog suda te su im govorile da se oni ne mogu sami dogovarati mimo te sudske odluke nego moraju tu sudsku odluku promijeniti odnosno tražiti promjenu te sudske odluke. Zna da je onda majka pokrenula postupak izmijene sudske odluke a otac je pokrenuo postupak ovrhe. Poznato joj je da je majka dostavljala njihovom područnom uredu pisani prijedlog da područni ured sudjeluje u dogovoru između nje i oca vezano za ostvarivanje susreta i druženja, u smislu da sudjeluju kao neki medijatori, što oni nisu učinili zato što to nije u njihovoj nadležnosti niti su ovlašteni za to. Ona nikada nije rekla okrivljenoj da ova sudska odluka Općinskog suda u Splitu takva kakva jest, nije na dobrobit djeteta. Okrivljena se kao majka djeteta pisanim podneskom obratila područnom uredu u kojem je navodila emocionalno nasilje i zlostavljanje oca nad djetetom kao i obiteljsko nasilje nad njom, i oni su to proslijedili policiji. Sjeća se da je majka podnijela prijavu nadležnom resornom ministarstvu protiv njihovog područnog ureda te je povodom te prijave izvršen izvanredni nadzor u područnom uredu i u rezultatima nadzora je stavljena opaska da nisu obavili razgovor sa djevojčicom SR. Navela je da je točno da razgovor s djevojčicom nisu obavili, no to nisu učinili jer je majka opstruirala obavljanje tog razgovora i to onemogućavala odnosno njezina sadašnja odvjetnica a s obrazloženjem da područni ured možda nema dovoljno stručne osobe za takav razgovor, da možda nemaju adekvatno opremljen prostor za to i slično. Uglavnom od strane nadzora im je sugerirano da vezano za mišljenje i prijedlog koji su kolegica i ona dostavili Općinskom građanskom sudu vezano za postupak izmijene sudske odluke koji je inicirala majka, ponovno probaju ostvariti suradnju sa majkom i pokušaju u kontaktu i radom sa njom doći do djevojčice i obaviti razgovor, pa onda sukladno tome dati eventualno revidirano svoje mišljenje i prijedlog Općinskom građanskom sudu. Kolegica i ona su bezbroj puta pokušavale dogovoriti s majkom da dođu na adresu stanovanja nje i djevojčice i da obave razgovor s djevojčicom, no ona je govorila da je dijete u školi, da je bolesno, da se one moraju prilagoditi djetetu, uglavnom nisu bile u mogućnosti ni na koji način obaviti taj razgovor i o tome su obavijestile nadležno resorno ministarstvo te su ostali pri svojem mišljenju i prijedlogu koje su ranije uputile Općinskom građanskom sudu Zagreb. Istaknula je da su kolegica i ona i prije inspekcijskog nadzora pokušale obaviti razgovor s djevojčicom i pokušali su majku motivirati i upozoriti da moraju obaviti razgovor s djevojčicom a sve je to vidljivo iz zapisničke izjave. Sada se točno ne može sjetiti iz kojih točno razloga nije obavljen razgovor s djevojčicom i prije inspekcijskog nadzora, to bolje zna kolegica DRN, psihologinja koja obavlja razgovor s djecom i koja je trebala obaviti taj razgovor. Vezano za adresu stanovanja oca djeteta u vrijeme kada su okrivljena i on dolazili u njihov područni ured, koliko se sjeća otac je živio i u Splitu i na [adresa], oni to nisu utvrđivali nego su od Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Splitu zatražili terensku provjeru radi utvrđivanja tog podatka i dobili su obavijest da otac živi u [adresa]. Nadalje, u odnosu na ponašanje okrivljene je navela da je područni ured imao problema s majkom i u dostavi poziva, majka je inzistirala da joj se dostava vrši "u skladu sa Zakonom o upravnom postupku" tj. da joj se dostavlja putem pošte ali je bilo problema na taj način da joj se uruči poziv, pa su oni nastojala s okrivljenom komunicirat putem e-maila, no ona nije pristajala na takvu komunikaciju. Sjeća se kako jednom prilikom okrivljena nije htjela preuzeti poziv jer je omaškom na pozivu napisano " K" umjesto " DR" a u prezimenu je napisano " S" a ne " DR". Što se tiče spomenutog mišljenja njihovog područnog ureda koje su dostavili Općinskom građanskom sudu u postupku promjene sudske odluke, isto nije stavljeno izvan snage od strane inspekcijskog nadzora, odnosno resornog ministarstva. To je mišljenje od 28. lipnja 2023. Od 1. travnja 2024. provodi se mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora koju je odredio njihov područni ured a koja je mjera izrečena ocu i majci, imaju dva voditelja mjere, jedan u Zagrebu, a drugi u Splitu. Interes svakog djeteta je da ima dostupnost oba roditelja i da ostvaruje susrete i druženja sa oba roditelja, pa dakle konkretno i djevojčice BR. Neostvarivanje susreta i druženja s ocem ostavlja posljedice na djevojčici N, i to posljedice psihosomatske naravi, dijete pati, boli je glava, boli je trbuh. Podatke o tome su dobili od same majke djeteta a onda im je to potvrđeno i u kontaktu i razgovoru s vrtićem koji djevojčica pohađa. Što se tiče ostvarivanja susreta i druženja oca s djevojčicom a vezano za ovaj prvi tjedan u mjesecu kada dijete treba biti s ocem a s obzirom na činjenicu da je dijete krenulo u školu, navela je da otac nikada nije problematizirao ništa vezano za sve to, u smislu da dijete onda taj tjedan ne bi išlo u školu a kako joj se to predočava da majka tvrdi, otac je govorio da će se on prilagoditi. Inače nema nikakvih saznanja o tome da bi majka prijavljivala oca policiji za neka druga kaznena djela, a nije sigurna da li je njihov područni ured prijavljivao majku policiji za emocionalno zanemarivanje i zlostavljanje, ali misli da jest. Ne zna da li je otac imao ovlaštenje da preuzima djevojčicu u školi, no zna da je jednom došao u školu po dijete ali mu učiteljica nije omogućila preuzimanje djeteta i zvala je majku, pa je onda došlo do nekog incidenta pred djetetom, čini joj se da ih je je o tome obavijestio otac ili osobno ili putem svoje odvjetnice, a zna da ih je i škola o tome obavijestila. Prema njezinom saznanju okrivljena kao majka ne postupa ni po pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu koje je donijeto u postupku provođenja ovrhe. Misli da otac sa djevojčicom ne provodi ni praznike, a to misli zato što ih nitko o tome nije obavijestio. Ne može odrediti razlog niti motiv zbog kojeg se majka ponaša na način kako ju se to tereti i zbog čega onemogućava provođenje sudske oduke i ostvarivanje susreta i druženja djevojčice i oca. Majka govori da je brižna i da se brine o djevojčici i ona ne sumnja da majka voli djevojčicu, no smatra da se dijete tako ne odgaja i da to nije ljubav, smatra da je na taj način previše tereta stavljeno na ramena djeteta, i smatra da bi dijete trebalo zaštiti dijete od takvog roditelja. Može samo reći kako majka njima govori da dijete ne želi ići kod oca, da ne želi sa ocem biti na samo.
24. Svjedokinja DRN u svojem iskazu na raspravi 16. srpnja 2024. (list 384 do 390 spisa) je navela da je zaposlena kao psiholog u HZSR, PU Gornji grad - Medveščak i obitelj SR je upoznala 2022. godine vezano za postupanje područnog ureda u obitelji SR i okrivljene, a vezano za postupak ostvarivanja roditeljske skrbi nad djetetom SR, postupak ovrhe radi predaje djeteta, i ostvarivanje susreta i druženja oca s djetetom. Što se tiče postupka ostvarivanja susreta i druženja djeteta s ocem, otac i majka se nisu mogli dogovoriti o tome tako da je majka podnijela tužbu na Općinskom građanskom sudu a onda je sud od njih zatražio mišljenje i prijedlog, tako da je onda područni ured radi sastavljanja tog prijedloga i mišljenja, počeo postupati. Uglavnom njihovo postupanje koje je trebalo uslijediti a to su trebali obaviti kolegica socijalni radnik ĐR i ona, bilo je otežano a pod time misli da nisu uspjele obaviti razgovor s djevojčicom a koji su trebali obaviti za potrebe davanja mišljenja i prijedloga. Naime, majka nije dovela dijete niti jedan puta na razgovor a poslali su joj sigurno desetak poziva, a onda poslije su joj ponudili da to učine kroz terensko postupanje u smislu da će kolegica i ona doći na adresu stanovanja i obaviti razgovor sa djevojčicom, ali ni to nije realizirano. Okrivljenoj su slale pozive, a pokušavale su s njom dogovoriti i putem e-maila i slanjem poziva putem pošte, putem telefonskih poziva, međutim ona je uvijek davala neko obrazloženje zbog kojeg je navodila da ne može dovesti dijete na razgovor, odnosno kasnije da one ne mogu doći na adresu stanovanja, pa je tako znala govoriti da je dijete bolesno, da ima infekcije, da mora na operaciju krajnika, pa onda da ima postoperativni oporavak, zatim je govorila da se ona ne može organizirati zbog svojeg posla jer je liječnica. Također je govorila da je dijete niske kronološke dobi pa da zbog toga ne želi da se obavi razgovor s djetetom a uz izgovor da je upravo ona (svjedokinja) navodno jedan puta rekla da razgovor s djetetom neće biti obavljen jer je dijete niske kronološke dobi. Ona se doista ne sjeća da bi okrivljenoj to rekla, ali ako je to tako postavlja se pitanje zašto okrivljena to nije odmah rekla kada su je prvi puta pozvali da dovede dijete na razgovor, a ne kasnije. Kolegica i ona su prošle godine (2023.) u osmom mjesecu nenajavljeno otišle na teren na adresu stanovanja okrivljene i djeteta, ali nisu nikoga zatekle. Uglavnom na koncu su kolegica i ona dale mišljenje i prijedlog sudu bez obavljenog razgovora s djevojčicom zaključivši da održavanje susreta i druženja djevojčice s ocem nije ugrožavajući za dijete a to su na neki način zaključili i iz razgovora s majkom djeteta. Dale su mišljenje da otac samostalno ostvaruje skrb nad djetetom i da dijete živi s njime a da majka ostvaruje sa djetetom susrete i druženja. Što se tiče ostvarivanja susreta i druženja oca s djetetom, otac im se učestalo obraćao, i e-mailom i podnescima tražeći od njih pomoć i intervenciju jer je navodio da se susreti i druženja ne ostvaruju sukladno sudskoj odluci nego na način da on dođe u Zagreb i da djevojčicu vidi svega 15 ili 20 minuta u stanu kod majke. Otac je navodio da bi on htio samostalno uspostaviti odnos s djevojčicom ističući da ovo kratko vrijeme kada vidi dijete, bude u prisustvu majke, a on to ne želi, a također se žalio da bi majka znala neodgovarati na njegove poruke i pozive kada bi on došao vidjeti dijete, a kada bi se javila onda bi se ostvarili ovi kratki susreti i druženja u prisutnosti majke koje on nije želio na taj način pa se ne bi ni dugo zadržavao. Otac nije ostvarivao ni ove druge načine druženja susreta sa djetetom u smislu da dijete provodi kod njega dio ljetnih i zimskih praznika, vikende i sve ostalo što je određeno pravomoćnom sudskom odlukom, govorio bi da bi on majci poslao poruku da se dogovore o tome kada može preuzeti dijete, no kao što je rekla, majka ili ne bi odgovarala na te poruke ili bi nalazila razloge da ne preda dijete. Sjeća se da je otac rekao kako je majka govorila da ne zna kada će ići na godišnji odmor, uglavnom nije predavala dijete, nije dijete dovodila u Split kako je trebala. Poznato joj je da su im majka i otac djeteta govorili da između njih postoji interni dogovor da će se susreti i druženja oca s djevojčicom održavati sukladno njihovom dogovoru ovisno o njihovim obvezama i mogućnostima djevojčice, ali ne sjeća se da li je bilo spominjano konkretno na koji način će se to odvijati. Otac, odnosno roditelji djevojčice su im se obratili u veljači 2022. upravo zbog problema o neostvarivanju susreta i druženja oca s djetetom, i tada su govorili da su ranije imali taj neki interni dogovor, međutim rekli su da to nije funkcioniralo, majka je govorila da otac nije sposoban sam biti s djetetom a otac je pak govorio da to nije istina, da majka ne dozvoljava da on bude sam s djetetom. Također joj je poznato da se i majka obraćala njihovoj podružnici tražeći pomoć i posredovanje na način da oni pomognu da se ona i otac dogovore o ostvarivanju susreta i druženja oca s djetetom ali ne sukladno sudskoj odluci nego da oni postignu neki svoj interni dogovor dok se ne završe sudski postupci, na što su joj oni rekli da nisu nadležni za takvo posredovanje, rekli su joj da je dužna poštivati sudsku odluku dok se ne donese druga ili drugačija, i da o tome odlučuju samo nadležna tijela. Vezano za mišljenje i prijedlog koji su dali Općinskom građanskom sudu, od strane njihovog Ministarstva bio je nadzor nakon kojeg im je rečeno da nisu dovoljno utvrdili činjenično stanje vezano za mišljenje i prijedlog koji su dali. Majka je tražila od Ministarstva taj nadzor. Vezano za ovaj nadzor sačinjen je inspekcijski nalaz. Ovo što je rekla da su pokušali kolegica i ona terenski obaviti razgovor s djevojčicom na način da su otišle na adresu stanovanja, bilo je prije ovog inspekcijskog nadzora a i poslije tog nadzora su pokušavale dogovoriti sa okrivljenom dolazak nudeći joj različite termine za to, ali to nije nikada realizirano. Kada su kolegica i ona a kako bi sastavili mišljenje i prijedlog za Općinski građanski sud, pokušavali dogovoriti s majkom da dovede dijete na razgovor, majka je znala poslati medicinsku dokumentaciju za dijete kao opravdanje da ne može dovesti dijete, i u toj medicinskoj dokumentaciji nikada nije bilo napisano da ne smije dovesti dijete na razgovor, bilo je samo napisano da se dijete ne izlaže stresnim i traumatskim iskustvima, pri čemu u toj medicinskoj dokumentaciji nije stajalo, odnosno nije sasvim jasno da je to napisao stručnjak koji je pregledao dijete, nego se moglo odnositi i na izjavu majke o tome. No, ističe da su upravo roditelji ti koji dijete izlažu stresnom i potencijalno traumatskom iskustvu. Sjeća se da im je otac djeteta prije govorio da je on znao ući u stan kod okrivljene kako bi vidio dijete, međutim u zadnje vrijeme navodi da ne ulazi u stan jer se boji da ga okrivljena ne prijavi za nasilje. Rekao je da ga je već prijavljivala za nasilje. Rekao je da u ovim situacijama od kako ne ulazi u stan ako uspije vidjeti dijete, dijete vidi samo na vratima stana, a ne zna da li majka tome bude prisutna. Uglavnom kao što je rekla, otac im se znao često žalili da kada dođe po dijete u Zagreb, ne ostvaruje susrete i druženja s djetetom jer majka kaže da je dijete bolesno, nekada im u područni ured majka dostavi medicinsku dokumentaciju nekada ne, s tim da nije sigurna da ih otac svaki puta obavijesti kada dođe u Zagreb vidjeti dijete a ne uspije o tome, ali zna da ih često obavijesti o tome. Otac im je govorio da petkom kada on dođe po dijete, majka mu često ne odgovara na poruke odnosno mobitel joj je isključen i tek drugi dan mu odgovori na poruku. Nije sigurna da je HZSR, podnosio prijavu protiv okrivljene zbog emocionalnog zlostavljanja djeteta.
25. U svojem iskazu od 9. travnja 2025. (list 796 do 799 spisa) svjedokinja NR je navela da je predmetna presuda Općinskog suda u Splitu donijeta krajem 2019. godine no otac i majka su imali interni dogovor vezano za ostvarivanje susreta i druženja, razgovori o tome su se vodili u njezinoj kući, a dogovaralo se na temelju onoga što je isključivo ocu odgovaralo. Dijete je tada sa majkom već živjelo u [adresa], i liječilo se u bolnici Goljak zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, a otac je sukladno tom njihovom dogovoru svaki drugi vikend od subote između 11 i 13 sati dolazio u Zagreb i ostajao do nedjelje navečer, boravio bi u njihovoj obiteljskoj kući gdje kćerka i I žive, na adresi [adresa]. To je sve tako bilo do siječnja 2022. godine. Što se tiče predmetne sudske odluke Općinskog suda u Splitu, ta odluka se nikada nije poštivala jer je upravo otac želio da se susreti i druženja održavaju sukladno ovom njihovom neformalnom dogovoru. U prvom mjesecu 2022. njena kćer je od oca BR je dobila poruku sadržaja "ili ćeš se vratiti sa djetetom u Split ili počinju sudski postupci". Nakon te poruke, u ožujka 2022. otac je počeo tražiti da se susreti i druženja sa djetetom ostvaruju sukladno ovoj sudskoj odluci suda u Splitu. Međutim, unatoč tome, susreti i druženja oca i djeteta se ni tada nisu počeli odvijati sukladno ovoj sudskoj odluci Općinskog suda u Splitu jer je otac prestao dolaziti u Zagreb pa je dijete zbog toga odbijalo viđati se s njim. Njezina kćer je tada u ožujku 2022. tražila promjenu sudske odluke na Općinskom sudu u Zagrebu. Tijekom ove dvije godine kada je bio neformalni dogovor između njezine kćerke i Marčelininog oca vezano za susrete i druženja BR i oca, kćerka i I su znale avionom dolaziti u Split, Marčelinin otac bi ih sa aerodroma dovezao u njezinu kuću i cijeli vikend bi oni svi skupa boravili kod njih, to bi se odvijalo svaki drugi vikend, što znači jedan vikend bi otac dolazio u Zagreb a jedan vikend bi kćerka i I dolazili u Split. Istaknula je kako je njezina kćer negdje od 01. srpnja do 15. kolovoza 2021. neprekidno sa SR boravila u [adresa], i tijekom tog razdoblja je svako jutro sa SR odlazila kući kod Marčelininog oca i tamo bi obje boravile do navečer pa i do 22 sata. Osim toga, Novu godinu 2020. na 2021. kćer i Marčelinin otac su proslavili zajedno i cijelo to vrijeme sve do siječnja 2022. dok nije došla ova poruka koju je spomenula, njih dvoje su bili u intimnoj vezi. Marčelinin otac je GR zadnji puta vidio 04. travnja 2025. kada je I imala svoj osmi rođendan, tada je bio u stanu Marčelinin otac o čemu predaje fotografije. Nakon što je njezina kćer primila ovu poruku u siječnju 2022., ona nikada nije branila Marčelininom ocu da viđa GR. Inače tijekom ovog razdoblja od kako se susreti i druženja između oca i I ne održavaju sukladno neformalnom dogovoru, otac GR viđa na način da dođe na vrata stana ali ne želi ući u stan, iako su ga kćerka i I zvale da uđe u kuću, on je jednostavno odgovorio da ne želi a nije navodio razloge zašto, jednostavno je rekao da neće ući u kuću. Uglavnom u razdoblju od kako je Marčelinin otac počeo tražiti susrete i druženja sa SR sukladno sudskoj odluci, on je kontinuirano četvrtkom i petkom slao kćerki WhatsApp poruke sadržaja "kada ćeš mi predati GR, kada ću pokupiti GR". Osim toga Marčelinin otac je znao kćerki slati poruke da je u Zagrebu i tražiti dijete, a zapravo bi stvarno bio u Splitu gdje bi ga ona osobno znala vidjeti. I je krenula u vrtić sa četiri godine a poslije toga je krenula u školu, i sada je drugi razred osnovne škole. Poznato joj je kakav je sadržaj sudske odluke Općinskog suda u Splitu, a to je da bi I svaki petak trebala odlaziti u Split, s tim što je u toj odluci neodređeno navedeno kako bi to I trebala odlaziti u Splitu. Nadalje u toj presudi piše da svaki prvi tjedan u mjesecu provodi kod oca u Splitu i to od petka prethodni tjedan do nedjelje tekućeg tjedna. Njezina kćerka je stavila zahtjev za medijaciju vezano za predmet ovog postupka odnosno predmet raspravljanja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, no otac je to odbio. Do siječnja 2022. Marčelinin otac nikada nije tražio od njezine kćerke da se poštuje odluka Općinskog suda u Splitu. Kada je Marčelinin otac počeo tražiti ostvarivanje susreta i druženja sukladno sudskoj odluci, kćerka je razgovarala sa SR ali je I počela odbijati te susrete i druženja iz razloga što je njezin otac prestao dolaziti. Do prvog mjeseca 2022. kada bi otac dolazio u Zagreb, on je znao dva do tri sata provoditi nasamo sa SR ali je onda počeo nazivati kćerku i govoriti joj da on ne može biti nasamo sa SR, govorio bi kćerki kako on želi da ti susreti i druženja budu zajedno sa svima njima. Kada je dijete počelo odbijati viđati se s ocem, kćerka je počela razgovarati sa SR, uvjeravati je, govoriti joj da će joj biti lijepo s tatom, međutim odbijanje djeteta je dovelo do toga da se dijete počelo skrivati po kući. Djelatnice HZSR PU Gornji grad – Medveščak nisu upozoravale kćerku ni o čemu vezano za ostvarivanje susreta i druženja BR i oca sukladno sudskoj odluci. One su govorile da se ta sudska odluka takva kakva jest, ne može izvršavati. I nije nikada sukladno sudskoj odluci kod oca provela, proljetne, ljetne ili zimske praznike a kako je to naloženo sudskom odlukom. Što se tiče sudske odluke u dijelu u kojem stoji da je kćerka kao majka dužna dovesti dijete u Split kako bi dijete provelo sa ocem od ponedjeljka do nedjelje, kćer nikada nije dovela dijete i predala ga ocu sukladno ovoj sudskoj odluci na ovaj način. Poznato joj je da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi ovršni postupak i građanski postupak protiv kćerke, ali joj nisu poznati detalji tih postupka odnosno nisu joj poznati detalji ovog ovršnog postupka, a što se tiče ovog drugog parničnog postupka, taj postupak je pokrenula kćerka. Jednako tako joj je poznato da je Hrvatski zavod za socijalni rad vezano za ovaj parnični postupak, dao prijedlog da se kćerki oduzme skrbništvo nad Marčelininom. Na ovom rođendanu čije fotografije je predala u spis, bilo je i drugih gostiju, bile su tri ili četiri curice i njihove majke. Poznato joj je da je kćerka podnijela USKOKU kaznenu prijavu protiv Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Gornji grad – Medveščak, a ne zna da li je još protiv nekoga podnosila kaznenu prijavu.
26. Ocjenjujući provedene dokaze, pročitanu i pregledanu dokumentaciju iz koja je sud crpio sva prethodna utvrđenja, sud je ocijenio vjerodostojnom i istinitom. Naime, radi se o ispravama koje su sačinile službene osobe a vezano za svoja službena postupanja, sukladno onome što su saznali i utvrdili tijekom svojeg službenog postupanja. Nema nikakvog razloga da bi kao službene i neutralne osobe u te isprave unosili, bilo što i neistinito ili neosnovano, a što se tiče izvješća, dopisa i službenih zabilješki nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, valja reći da su u suglasju i sa iskazima ispitanih svjedoka ĐR, DRN, zatim oštećenog KR a u pretežitom djelu i sa obranom okrivljene i iskazom svjedokinje NR.
27. Sukladno navedenom, iskaze ispitanih svjedoka ĐR i DRN sud je ocijenio istinitim, vjerodostojnim i objektivnim. Naime, obje svjedokinje su o ponašanju okrivljene i njezinoj nesuradnji iskazivale identično a njihovi iskazi su u suglasju sa pročitanom i pregledanom dokumentacijom. Radi se o svjedocima koji nisu zainteresirani za predmet postupka i nemaju nikakvog razloga ni motiva lažno teretiti okrivljenu ili bilo što neistinito iskazivati, sva njihova saznanja o predmetu postupka potječu iz službenog postupanja prema okrivljenoj kao majci djeteta i prema ocu djeteta JR, i njihovo iskazivanje je bilo potpuno objektivno i nepristrano. Jednako tako iskaz svjedoka oštećenog JR, oca djeteta BR, sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim te objektivnim i njegov iskaz je u potpunom suglasju sa iskazima prethodno navedenih neutralnih svjedoka ĐR i DRN kao i sa pročitanom i pregledanom dokumentacijom na kojoj je sud temeljio svoja utvrđenja, a u pojedinim dijelovima osobito u ne postupanju okrivljene po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci Općinskog suda u Splitu kao i po odlukama Općinskog građanskog suda u Zagrebu i sa obranom okrivljene i iskazom svjedokinje NR u dijelovima u kojim su one iskazivale o navedenim okolnostima.
28. Što se tiče obrane okrivljene i njezinih tvrdnji kojim poriče svoje protupravno postupanje i krivnju, sud smatra da je svoju obranu okrivljena iskonstruirala na način kako bi otklonila od sebe kaznenu odgovornost, tvrdeći kako ona nije onemogućavala provođenje sudske odluke u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa kćerke BR sa ocem nego da je ovu sudsku odluku kršio otac djeteta, a koje tvrdnje okrivljene su neosnovane i suprotne utvrđenjima suda. Na isti način sud je ocijenio i iskaz svjedokinje NR, majke okrivljene koja je svojim svjedočkim iskazom nastojala otkloniti kaznenu odgovornost od svoje kćerke što je i razumljivo s obzirom da joj je majka. Naime, iz njezinog iskaza kao i iz obrane okrivljene je razvidno da one zapravo i ne osporavaju činjenicu da okrivljena nije postupala po pravomoćnoj i ovršnoj Općinskog suda u Splitu, ali obje nalaze opravdanje za to i žele dokazati da se radi o opravdanim razlozima zbog kojih smatraju da nema krivnje i protupravnog postupanja od strane okrivljene.
29. Dakle, na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja koja proizlaze iz pročitanih i provedenih kako materijalnih tako i personalnih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da tijekom inkriminiranog razdoblja okrivljena nije poticala osobne odnose kćeri i oca, nije dijete pripremala i privikavala na susrete s ocem i nije mu predavala dijete u petak kako je to određeno presudom nego tek u subotu i nedjelju na nekoliko sati ali pod njezinim nadzorom i uz njezinu prisutnost pri čemu bi se ona družila i komunicirala s djetetom, a od listopada 2022. susrete i druženje oca s kćeri je dozvoljavala samo u svojem stanu na adresi stanovanja i u obližnjem parku i to samo na 15 do 30 minuta, opet samo uz njezinu prisutnost i pod njezinim nadzorom a više puta uopće ne bi dozvolila ocu susret s kćeri govoreći mu da ga kćer ne želi vidjeti, da dijete ili ona nemaju vremena ili da je dijete bolesno, a u odnosu na boravak djeteta s ocem za vrijeme proljetnih, ljetnih i zimskih praznika te vjerskih blagdana i državnih praznika, sukladno sudskoj odluci ni jednom nije postupila. Također je utvrđeno da okrivljena oca nije obavještavala niti ga je uključivala u donošenje odluka o školovanju i drugim aktivnostima djece čime mu je onemogućila ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi. Naime, sve prethodno navedeno prvenstveno proizlazi iz iskaza oca djeteta svjedoka KR koji je naveo da je okrivljena uvijek inzistirala da mora biti prisutna prilikom susreta i druženja njega i djeteta a dijete mu nikada nije predavala sukladno sudskoj odluci, dijete je samo jedan puta dovela u Split kada je svo vrijeme inzistirala da ona bude prisutna i da nadzire njegovo druženje s kćerkom. Istaknuo je da budući je želio vidjeti kćer, bio je prisiljen stalno dolaziti u Zagreb gdje bi petkom iznajmio apartman samo da bi vidio kćer, no okrivljena mu nije htjela predati kćer u petak nego u subotu i nedjelju kada bi po nekoliko sati bio sa kćeri ali sve u prisustvu okrivljene, a kada bi ju zamolio da ih ostavi same, ona bi to jednostavno ignorirala i inzistirala je na tome da se ona druži sa kćerkom. Naveo je da protekom vremena okrivljena više nije dozvoljavala ni ovakvo održavanje susreta i druženja nego je kćer mogao vidjeti jedino na način da bi subotom došao na njihovu adresu stanovanja gdje bi ga okrivljena pustila u stan na 15-30 minuta, nakon čega bi zatražila od njega da napusti stan, a što se tiče ljetnih, proljetnih, zimskih, državnih i vjerskih praznika, kćer niti jednom ni za jedne od ovih praznika nije bila kod njega u Splitu sukladno sudskoj odluci. Istaknuo je da je više puta pozivao okrivljenu na poštivanje sudske odluke na što bi mu okrivljena govorila kako smatra da je prema sudskoj odluci dato previše vremena za susrete i druženja njega i kćeri, da je to nepraktično i da kćer za sada nema toliku potrebu za viđanjem oca, da će njega kćer sama potražiti kada odraste i kada bude mislila da ga treba tražiti, da će to doći samo od sebe. Uglavnom naveo je da od listopada 2022. kćer viđa samo subotom i nedjeljom na 15-30 minuta u stanu okrivljene u njezin nadzor, ističući da se više puta dogodilo da mu uopće nije dozvolila da uđe u stan i vidi kćer, govoreći mu da ga kćer ne želi vidjeti, da ima neke obveze ili da je bolesna, a svoju prisutnost susretima i druženjima između njega i kćerke je obrazlagala bojaznošću da bi on dijete mogao svojevoljno odvesti u Split. On bi obično dan prije nego što treba doći u Zagreb, okrivljenu kontaktirao, nekada bi mu ona znala reći kako dijete ima obveza, da ima neke rođendane, rekla bi mu "znaš da to tako ne ide", ili bi kćer vidio na 15 minuta do 30 minuta u stanu okrivljene ili u parku. Kada bi okrivljenu pitao da li može dijete uzeti sa sobom u Split a sukladno sudskoj odluci, ona bi mu rekla "naravno da ne može", a kada bi ju pitao da li može biti na samo sa djetetom npr. da odu na sladoled ili slično, ona bi dijete pitala da li želi ići s njim, na što bi dijete odgovorilo "ne ne ne" i onda bi okrivljena njemu rekla "eto vidiš da ne želi". Kada bi mu okrivljena znala reći da dijete ima neke obveze ili da je bolesno, pa on procjeni da dijete ne bi vidio, onda je znao i ne doći u Zagreb. Istaknuo je da je odlazio u stan kod okrivljene samo iz razloga kako bi vidio kćer jer mu je okrivljena postavljala to kao uvjet, a ne zato što je on to samoinicijativno želio. Što se tiče zajedničke skrbi nad djetetom, naveo je da ga okrivljena nikada nije pitala ili konzultirala za bilo kakve odluke vezano za školovanje kćeri, uključivanja u bilo kakve tretmane, aktivnosti i sl., napominjujući da on nema ništa protiv toga da dijete napreduje i da bude uključeno u sve što je za njezinu dobrobit, ali jednostavno okrivljena ga o tome nikada ništa nije pitala. Kada bi dijete bilo bolesno, okrivljena bi mu to obično govorila petkom a rijetko kada bi mu poslala medicinsku dokumentaciju. Što se tiče prisutnosti okrivljene susretu i druženju njega i kćeri, naveo je da je on pristajao i na to samo da bi mogao vidjeti dijete a to nije bio nikakav njihov dogovor ili njegovo traženje. O prisutnosti okrivljene susretima i druženjima oca sa kćeri i nepoštivanju sudske odluke, u svojim iskazima su govorili i svjedokinja ĐR i IRN. Tako je svjedokinja ĐR navela da ih je početkom 2022. otac obavijestio da majka ne poštuje sudsku odluku Općinskog suda u Splitu, da im je otac govorio da majka inzistira da on dolazi u stan gdje ona i kćer žive a kako bi ostvario susrete i druženja, govorio je da je to njemu neprihvatljivo i da je to prije činio ali sada više ne želi, želi biti nasamo sa svojim djetetom a ne u prisutnosti majke u njezinom stanu jer ponašanje djevojčice nije slobodno, pogledom traži majku, na njegova pitanja odgovora da ne zna i sl. Rekao im je da kćer nikada nije s njim provela dane u Splitu sukladno sudskoj odluci, majka ju ne dovede, govoreći različite razloge za to, npr. da dijete pohađa vrtić. Svjedokinja DRN je navela da im se otac učestalo obraćao tražeći od njih pomoć i intervenciju jer se susreti i druženja s kćeri ne ostvaruju sukladno sudskoj odluci nego na način da on dođe u Zagreb i kćer vidi svega 15 ili 20 minuta u stanu kod majke, govorio im je da bi on htio samostalno uspostaviti odnos s kćeri jer i ovo kratko što vidi kćer, bude u prisustvu majke, a on to ne želi. Također se žalio da bi majka znala ne odgovarati na njegove poruke i pozive kada bi on došao vidjeti dijete, a kada bi pokušao s njom dogovoriti predaju djeteta za vrijeme praznika, ona mu ili ne bi odgovarala na poruke ili bi nalazila razloge da ne preda dijete, pa bi mu tako znala reći da ne zna kada će na godišnji odmor uglavnom mu dijete nije predavala a niti je dovodila u Split kako je trebala. Majka im je govorila kako otac nije sposoban sam biti s djetetom a otac je to poricao, govorio da to nije istina da majka ne dozvoljava da on bude na samo s djetetom. Također je navela kako su upozoravali okrivljenu da je dužna poštivati sudsku odluku dok se ne donese druga ili drugačija i da o izmjeni načina ostvarivanja osobnih odnosa oca i kćeri, odlučuju samo nadležna tijela. Osim toga navela je da im je otac djeteta prije govorio da je on ulazio u stan kod okrivljene kako bi vidio dijete, međutim sada im je rekao da više ne ulazi u stan jer se boji da ga okrivljena ne prijavi za nasilje jer ga je već prijavljivala. Rekao je da od tada kako ne ulazi u stan, ako uspije uopće vidjeti dijete, to bude samo na vratima stana. Također im se znao često požaliti da kada dođe po dijete u Zagreb ne vidi dijete jer majka kaže da je dijete bolesno a također im se požalio da petkom kada on dođe po dijete u Zagreb, majka mu često ne odgovara na poruke ili ima isključen mobitel i tek drugi dan mu odgovori na poruku. Da se okrivljena ponašala na način kako se to činjenično tereti te da je takvo njezino ponašanje bilo usmjereno na onemogućavanje provođenja sudske odluke Općinskog suda u Splitu broj P Ob-505/2017 te da je takvim ponašanjem onemogućavala ostvarivanje osobnih odnosa djeteta BR sa svojim ocem JR, sud je utvrdio i na temelju materijalne dokumentacije. Tako se u izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Gornji grad – Medveščak od 1. ožujka 2023. navodi kako je Područni ured u postupku savjetovanja pokušao postići dogovor između okrivljene i oca djeteta u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa između njega i njegove kćeri BR jer se ti odnose ne održavaju, ali majka je iskazivala ne zadovoljstvo ostvarivanja tih susreta sukladno sudskoj odluci Općinskog suda u Splitu s obrazloženjem da je I polaznica dječjeg vrtića te da je uključena u izvanškolske aktivnosti koje su "djevojčici bitne" dok je otac bio spreman na dogovor i suradnju pa je dao prijedlog da on kćer petkom odvede na izvanškolske aktivnosti i nakon toga ju uzme sa sobom sukladno sudskoj odluci, ali majka navedenu mogućnost nije prihvatila. Također se u izvješću navodi kako se otac žali da se susreti sa kćerkom uvijek odvijaju u stanu okrivljene i uz njezinu prisutnost a on to ne želi, a okrivljena pak to obrazlaže "kako je ona prisutna zato što je ocu tako lakše", što on negira, a požalio se i da ga okrivljena ne obavještava o bitnim okolnostima koje se odnose na kćer. U izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Gornji grad – Medveščak od 9. lipnja 2023. se navodi kako se otac i dalje žali da nema mogućnost ne samo provoditi vrijeme s djetetom i uspostaviti kvalitetan odnos jer se i dalje susreti i druženja održavaju u prisutnosti majke, dok majka samo deklaratorno iznosi da je spremna na suradnju s ocem ali u stvarnosti to ne čini nego oca dovodi u podređeni položaj kao roditelja u odnosu na njihovu kćer, a također stručne osobe navode kako procjenjuju da majčino postupanje predstavlja rizik za ugrozu soci emocionalnog razvoja djeteta BR. Iz službenih zabilješki I. policijske postaje Zagreb je razvidno da je otac dva puta prijavio kršenje sudske odluke od strane okrivljene a vezano za ostvarivanje susreta i druženja između njega i kćerke BR, i to na način da mu ista nije odgovarala na njegove poruke i pozive kako bi se dogovorili o mjestu i vremenu preuzimanja kćerke sukladno sudskoj odluci. Nadalje i na temelju dopisa koje je otac djeteta TR upućivao nadležnom HZSR PU Gornji grad – Medveščak, sud je utvrdio da je okrivljena svojim ponašanjem onemogućila provođenje sudske odluke te njegove susrete i druženja sa kćerkom. Naime u tim dopisima otac se žali kako zadnjih mjesec i pol dana uopće nije vidio kćer jer ju majka nije htjela izvesti ispred zgrade, a onda je to opravdavala na isti način kao i uvijek da dijete ne želi izaći a ona je ne želi nagovarati (dopis oca od 18. siječnja 2023.). Iz dopisa od 26. travnja 2023. (list 265 spisa) u bitnom proizlazi isto kao i u prethodnom dopisu, otac ponovno moli za pomoć nadležni PU Gornji grad – Medveščak navodeći da više ne može ni telefonom do djeteta, da je majka isključila mobitel a on sumnja da se možda nalazi i u Splitu, da majka na njegove poruke ne odgovara. Ovakve navode oca potvrđuje i službena zabilješka stručne djelatnice navedenog PU iz koje je razvidno da je i ona pokušala telefonom kontaktirati okrivljenu i to u više navrata, ali bezuspješno, a isto tako okrivljena se nije odazvala ni na službene pozive koji su joj upućeni da se javi u PU a niti na e-mailove koji joj je stručna djelatnica uputila. Tom prilikom okrivljena je u navedenim pismenima stručne djelatnice upozorena na odredbe obiteljskog zakona da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom a da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. S obzirom da se okrivljena oglušila na sve navedene pozive i upozorenja, nadležni područni ureda Gornji grad – Medveščak joj je 28. kolovoza 2023. izrekao upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu u kojem su okrivljenu kao roditelja upozorili da je dužna surađivati sa stručnim djelatnicima PU, da je dužna postupati po odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr Ob-60/2022 te poticati dijete GR na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem te je isto tako upozorena da ukoliko se neće pridržavati navedenih uputa iz upozorenja, da će PU sa svrhom zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta BR, poduzeti i druge mjere obiteljsko-pravne zaštite i svoje nadležnosti, sukladno odredbama obiteljskog zakona, ističući da se predmetno upozorenje donosi isključivo radi zaštite prava i interesa te dobrobiti i svestranog razvoja djeteta BR. Da se okrivljena ponašala na način kako joj se to stavlja na teret ne želeći postupiti po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, nedvojbeno upućuje i pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu o ovrsi poslovni broj Ovr Ob-60/2022-54 od 15. lipnja 2023., kojim je okrivljenoj naloženo da u roku od 8 (osam) dana dijete GR preda ocu JR sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu zaprečujući joj novčanom kaznom ako tako ne postupi. Međutim, okrivljena nije izvršila ovu svoju obvezu naloženu joj navedenim rješenjem o ovrsi pa je Općinski građanski sud u Zagrebu 18. siječnja 2024. donio rješenje poslovni broj Ovr Ob- 60/2022-77 kojim je okrivljenoj izrečena novčana kazna radi ne postupanja po pravomoćnom rješenju o ovrsi zaprečujući joj novom novčanom kaznom odnosno kaznom zatvora ako ponovno ne postupi po ovoj obvezi. Okrivljena ponovno nije postupila po rješenju o ovrsi pa je Općinski građanski sud u Zagrebu ponovno donio rješenje poslovni broj Ovr Ob-60/2022-96 od 13. lipnja 2024. kojim je okrivljenoj drugi puta izrekao novčanu kaznu te ju ponovno pozvao na naloženo postupanje po rješenju o ovrsi a u protivnom da će joj novčana kazna biti zamijenjena kaznom zatvora. I u konačnici svoju utvrđenje da se okrivljena ponašala na inkriminirajući način ne želeći postupati po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, sud temelji i na ispisu komunikacije između okrivljene i oca djeteta, iz koje je razvidno kako isti kontinuirano i uporno moli okrivljenu i traži od nje da mu omogući i dozvoli vidjeti dijete, podsjećajući je na sudsku odluku i na njegova prava na viđanje, susrete i druženja s kćerkom SR, pokušava se dogovoriti s njom i izražava spremnost prilagoditi se bilo kojem načinu samo da bi mogao biti sa svojom kćerkom, no okrivljena ne prihvaća takve njegove prijedloge ili ga ignorira, ne odgovara na poruke i pozive, a ne prihvaćanje prijedloga i molbi oca djeteta, obrazlaže u bitnom uvijek na identičan način ili da je dijete bolesno ili da ima neke druge obveze, ili da ona ne može i sl.
29.1. Okrivljena je bila svjesna svih okolnosti djela i htjela je djelo kao takvo i kao svoje. Naime, bila je svjesna postojanja pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Split poslovni broj P Ob-515/2017 od 22. siječnja 2020. te da je ta odluka usmjerena na zaštitu prava, interesa i dobrobiti djeteta BR, bila je svjesna što joj je naloženo tom presudom i da je dužna tako postupati, bila je svjesna da ne postupanjem po toj presudi i svojim inkriminirajućim joj ponašanjem, ozbiljno ugrožava dobrobit i pravilan psihofizički rast i razvoj svojeg djeteta BR jer ju takvim svojim ponašanjem lišava i ljubavi, odgoja, pažnje, povezanosti i svih drugih dobrobiti od strane njezinog oca koji želi i ima pravo a na koncu i dužnost, sve to djetetu i pružiti. Unatoč svijesti okrivljene o svemu navedenom i unatoč upozorenjima stručnih osoba i odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu u postupku ovrhe a u konačnici i unatoč upozorenjima molbama oca djeteta koji ju je uporno podsjećao da je dužna postupati po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci kao i na svoja prava i na prava djeteta u ostvarivanju njihovih osobnih odnosa, okrivljena ustrajno sve to odbija te svjesno i namjerno onemogućava provođenje sudske odluke koja je donijeta radi zaštite dobrobiti i interesa djeteta. Stoga su se u ovakvom ponašanju okrivljene ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina i postupanjem protivno pravilima struke iz članka 173. stavka 1. KZ/11.
30. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju bi bilo primjereno izreći okrivljenoj za počinjeno kazneno djelo, sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti. Okrivljena je u dobi od 37 godine i do sada nikada nije počinila nikakvo kazneno djelo, a ni prekršaj. Naime, iz izvoda iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da do sada nikada nije osuđena ni za kazneno djelo, a ni za prekršaj. Okrivljena je zaposlena, živi od svojeg rada i na taj način uzdržava i svoje dijete. Sve navedene okolnosti sud je okrivljenoj cijenio olakotnim.
30.1. Otegotnim sud je okrivljenoj cijenio iznimnu upornost u protupravnom postupanju te značajnu jačinu povrede zaštićenog dobra a to je dobrobit djeteta. Naime, okrivljena od veljače 2020. kada je donijeta pravomoćna i ovršna sudska odluka pa sve do kraja svibnja 2024. dakle više od četiri godine, a i nakon završetka inkriminiranog razdoblja kontinuirano i uporno ne postupa po ovoj sudskoj odluci i onemogućava susrete i druženja oca s djetetom, unatoč brojnim savjetima, i upozorenjima od strane stručnih osoba o štetnosti takvog ponašanja za dijete i posljedicama za djetetov psihofizički i socijalni razvoj, rast i odgoj. Iznimna upornost okrivljene u protupravnom postupanju razvidna je iz činjenice da okrivljena ne postupa ne samo po pravomoćnoj i ovršnoj predmetnoj presudi Općinskog suda u Splitu nego ne postupa ni po odlukama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ovršnom postupku koji se vodi protiv nje unatoč novčanom kažnjavanju i zaprečivanju i kaznom lišenja slobode a to je kazna zatvora, a koja kazna joj je izrečena i u ovom postupku. Izlaganjem sebe ovakvim posljedicama, okrivljena ne nanosi štetu samo sebi nego izlaže šteti i svoju osmogodišnju kćer GR koja od rođenja živi s njom. Sve navedeno pokazuje i iznimno visok stupanj nekritičnosti okrivljene prema svojem protupravnom postupanju i odnosu na posljedice za dijete u smislu ugrožavanja njezine dobrobiti a što je zaštitni objekt predmetnog kaznenog djela.
31. Imajući u vidu sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, sud je okrivljenoj za počinjeno kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, smatrajući da će se jedino takvom osudom postići svrha kako specijalne tako i generalne prevencije. Naime, sud smatra da je jedino ovakva kazna prikladna samom kaznenom djelu, okolnostima djela, osobi okrivljene i njezinom visokom stupnju u protupravnom postupanju te iznimno nekritičnom odnosu prema takvom ponašanju kao i prema posljedicama djela, a radi se o liječnici psihijatrici za koju je za očekivati da zbog toga bude osjetljivija na ovakvo ponašanje i ugrožavanje psihosocijalnog rasta i razvoja djeteta, pa sud smatra da će se jedino ovakvom kaznom utjecati na okrivljenu da se ubuduće suzdrži od počinjenja ovakvog djela ali i drugih kaznenih djela. Isto tako sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom ukazati na društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na jačanje povjerenja građana i pravni poredak i utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela.
32. Obzirom da je proglašena krivom, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, sud je odlučio da je okrivljena DR u roku od 15 dana dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6., 7. i 8. ZKP/08 a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 eura, zatim na nužne izdatke oštećenog KR i na nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika te na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, o čijim visinama će se odlučiti posebnim rješenjem. Odlučujući o visini paušalne svote sud je uzeo u obzir složenost ovog kaznenog postupka kao i materijalne prilike okrivljene, te smatra da je postupak bio složen, provedeno je više rasprava i sudskih radnji, a što se tiče materijalnih prilika okrivljene, ista je radno sposobna, zaposlena je i ima redovite mjesečne prihode, pa sud smatra da plaćanjem troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje a ni uzdržavanje njezinog djeteta koje je dužna uzdržavati.
U Zagrebu, 23. svibnja 2025.
Sudac za mladež :
Ika Peranović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od pismenog primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KOz-DO-51/2023
2. okrivljena DR
3. Braniteljica okrivljene, odvjetnica Marina Burić Ramadanović
4. Branitelj okrivljene, odvjetnik Sebastian Miše
5. Punomoćnica oštećenog odvjetnica Ana Hrabar
5. oštećeni TR, [adresa]
6. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Gornji grad – Medveščak - nakon pravomoćnosti
