Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-1618/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna Služba u Delnicama, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja CG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika mlt. CGT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zakonskoj zastupnici GG, [adresa], a ona po punomoćniku Daliboru Čajkovskom, odvjetniku iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene javne glavne rasprave u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te zakonske zastupnice tuženika i njenog punomoćnika, javno objavivši dana 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta dana 2. rujna 2022. godine po prijedlogu ovrhovoditelja mldb. GGT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po majci i z.z. ĐG, [adresa] protiv ovršenika CG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ovršne presude Općinskog suda u Delnicama posl.br. P-569/11 od dana 16. siječnja 2012. godine a radi naplate novčanog iznosa u iznosu od 147.103,66 kn.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl.29.ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate“.

II Nalaže se tužitelju da na ime parničnog troška plati tuženiku iznos od 1.062,50 eur (tisućušezdesetdvaeuraipedesetcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od dana 17. studenog 2022. godine zaprimljenog po tužitelju dana 21. studenog 2022. godine, upućen ovršenik (ovdje tužitelj) u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. st. 1. točka 6. Ovršnog zakona.

Ovrhovoditelj zastupan po majci i z.z. (ovdje tuženik) podnio je FINI Zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Delnicama P-569/11 od dana 16. siječnja 2012. Po zaprimljenom zahtjevu FINA je zaplijenila novčana sredstva na računu tužitelja u ukupnom iznosu od 147.103,66 kn a koji se novčani iznos odnosi na sve rate po presudi iz točke 2. ove tužbe za period od mjeseca rujna 2011.godine pa do mjeseca rujna 2022. godine kao i kamatu na svaki iznos pojedinačno koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka (dospijeva 15-og u mjesecu za tekući mjesec) pa do dana zaprimanja zahtjeva po Fini – 02.rujna 2022.godine.

Prema evidenciji tužitelja, isti je nakon donošenja presude iz točke 2. ove tužbe plaćao tuženiku uzdržavanje i to na račun majke i z.z. GG pa je prema evidenciji kojom raspolaže tužitelj platio na ime uzdržavanja ukupni iznos od 41.300,00 kn a što se odnosi na rate uzdržavanja za period od rujna 2011. godine pa do siječnja 2015. godine. Unatoč izvršenim uplatama tužitelja, tuženik da je podnio Zahtjev za izravnu naplatu zanemarujući izvršene uplate te tražeći od FINE da postupi po ovršnoj ispravi

– sudskoj presudi – u cijelosti.

Nadalje navodi tužitelj da on ima otvoreno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pod nazivom OPG Ožbolt, nositelja IG. OPG Ožbolt već nekoliko godina aplicira za novčane potpore koje mu odobrava i isplaćuje Agencija AGRONET i te se dobivene novčane potpore isplaćuju na žiro račun tužitelja otvoren u Erste banci IBAN: 5224020063102191303. Novčana sredstva koja su uplaćena tužitelju na račun od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju da su sredstva potpore za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te uzgoj goveda i ista su namijenjena isključivo za obavljanje djelatnosti OPG-a. Predmetna novčana sredstva tužitelj može koristiti jedino za obavljanje djelatnosti svog OPG-a kao što je nabavka stočne hrane, folije za baliranje, naftu za kosilicu, kompletnu prehranu domaćih životinja i svega što im je potrebno za njihov uzgoj. Predmetna sredstva potpore isplaćuju se tužitelju sukladno čl. 41. st. 5.Zakona o obiteljskom gospodarstvu i radi se o zaštićenim sredstvima sukladno navedenoj odredbi a koja su izuzeta od ovrhe sukladno čl. 75., 172. st. 1. točka 15. Ovršnog zakona, a sukladno Zakonu o poljoprivredi i Zakonu o obiteljskom gospodarstvu. Svrha je uplaćenih novčanih potpora osigurati dugotrajnu održivost aktivnim poljoprivrednika koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost te se dodjeljuju za proizvodnju, uzgoj ili sadnju poljoprivrednih proizvoda, za uzgoj ili držanje stoke, kao i za održavanje poljoprivredne površine u stanju pogodnom za pašu ili uzgoj. Osim toga, prema odredbi čl. 39. Zakona o potpori u poljoprivredi i ruralnom razvoju trošenje isplaćenih potpora u nadležnosti je inspekcije te ukoliko se navedena sredstva troše nenamjenski, tužitelj može prekršajno odgovarati uz mjeru povrata primljenih potpora. Nadalje, člankom 12. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona koje su stupile na snagu 28. studenog 2020. godine, dopunjen je članak 172. Ovršnog zakona i propisano je da su od ovrhe izuzeta i sredstva navedena u točci 16. a to su sredstva koja se uplaćuju namjenski, u svrhu provedbe projekata dodjelom bespovratnih sredstava odnosno potpore ili financijskih instrumenata, koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna Europske unije, osim u slučaju ovrhe od strane davatelja potpore. Kako je dakle tuženik, svojim Zahtjevom za izravnu naplatu zaplijenio i djelomično se i naplatio na sredstvima potpore isplaćenih tužitelju od strane navedene Agencije na njegov žiro račun otvoren u Erste banci koja su novčana sredstva izuzeta od ovrhe, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu (list 49-50 spisa) tuženik navodi, u odnosu na dio tužbe u kojem tužitelj navodi kako prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Delnicama od 16. siječnja 2012., posl. br. P-569/11 nije uzeto u obzir da je tužitelj postupao po istoj kroz razdoblje od rujna 2011. godine pa do siječnja 2015. godine te u tom periodu doprinosio za tuženikovo uzdržavanje u ukupnom iznosu od 41.300,00 kn, da je tuženikova zakonska zastupnica prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, kao laik smatrala da je Financijskoj agenciji poznato koji je iznos tuženik dobrovoljno platio pa to nije naglašavala. Navedeno da istu ne ispričava, međutim, unatoč tome nije došlo ni do kakve štete za tužitelja, jer je tužitelju zaplijenjen iznos od oko 90.000,00 kn, a z.z. je izvršila reklamaciju zahtjeva pri Financijskoj agenciji. Napominje kako su tužitelj i z.z. tuženika pokušali postići dogovor temeljem kojeg bi tužitelj zakonskoj zastupnici tuženika isplatio ukupni iznos duga u gotovini, dok bi mu ona vratila na račun ovršeni iznos, kako ne bi došao u problem s Agencijom za potpore, a koji dogovor u konačnici nije postignut iz razloga što je tužitelj insistirao da najprije dođe do povrata sredstava na njegov račun, a tek onda bi joj on isplatio ukupno dugovanje, koje je prema izračunu tužiteljeve punomoćnice iznosilo 116.687,79 kn. Z.z. tuženika se nije usuglasila sa tužiteljevim prijedlogom iz razloga što joj njegovo dotadašnje postupanje nije ulijevalo povjerenje, a osim toga, nije joj bilo logično zašto bi iz aspekta Agencije za potpore bilo važno da mu se zaplijenjena sredstva uplate na žiro račun, kada je iz izvoda koje je tužitelj dostavio u ovršnom postupku bilo razvidno da je redovito po zaprimanju poticaja podizao gotovinu s bankomata (preko 140.000,00 kn u manje od tri mjeseca) te je vršio isplate svojoj životnoj partnerici, plaćao članarinu za lovačko društvo i sl. Glede tužbenih navoda kako je ovrha određena na sredstvima izuzetim od ovrhe, ističe tuženik kako, suprotno tužbenim navodima, ovrha nije zatražena na sredstvima izuzetim od ovrhe, nego pljenidbom tužiteljevih računa. To što ovršenik posluje na način što na blokirani račun prima samo sredstva poticaja, a podiže gotovinu s bankomata (preko 140.000,00 kn u manje od tri mjeseca) da predstavlja pokušaj zloupotrebe prava, kojeg je sud dužan spriječiti. Obzirom na navedeno, ovršenik očito ima više nego dovoljno sredstava za podmirenje obveze uzdržavanja, no prema vlastitim navodima, to ne čini unatrag desetak godina, što predstavlja kazneno djelo pa bi udovoljavanje njegovu prijedlogu praktički značilo omogućavanje nastavljanja činjenja tog djela uz pomoć suda. Slijedom izloženog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to Rješenje i zaključak ovoga suda posl.br.Ovr-1453/2022 od 17.studeng 2022., izvod prometa po računu, zahtjev za izravnu naplatu, Rješenje Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica u Primorsko-goranskoj županiji od 16. travnja 2021., zahtjeve za potporu, očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, dopis ODO Rijeka od 16. kolovoza 2023., Zapisnike od 20. rujna 2023.g. i 12. listopada 2023. sastavljene pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Rijeka, dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 13. siječnja 2025., te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Tužitelj je u svom iskazu naveo (list 70-71 spisa) da nije sporno da je on po pravomoćnom sudskoj odluci bio dužan na ime uzdržavanja njihovog mlt. djeteta uplatiti određeni iznos, iznos koji je njemu zaplijenjen pokriva u cijelosti taj dug iako on ovom tužbom traži da mu se taj iznos vrati budući da su to bila novčana sredstva koja je njemu na njegov račun uplatila Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju jer su to namjenska sredstva. Naime on se bavi uzgojem stoke i obrađuje zemljište i na ime toga svake godine dobiva ta sredstva od te Agencije. Svi koji ispunjavaju uvjete mogu se Agenciji javiti do početka šestog mjeseca kada ljudi iz Agencije dolaze u kontrolu odnosno provjeravaju da li ispunjavaju sve uvjete za dodjelu potpore i ukoliko se utvrdi da su uvjeti ispunjeni odobrava im se potpora koja je njemu odobrena a ta potpora se isplaćuje u više navrata tijekom godine. Visina potpore ovisi koliko grla stoke imate odnosno koju površinu zemljišta obrađujete. On tu potporu dobiva već godinama, ne zna točno koje godine ju je počeo dobivati. Potporu dobiva i nakon što je na njegovom računu izvršena zapljena od strane tužiteljice. Ta sredstva koja od Agencije dobije su namjenska sredstva odnosno mora ih trošiti za ono za što ih je dobio.

Ta sredstva koja ima na računu, a na taj račun prima samo sredstva od Agencije, može ili podizati na bankomatu ili može plaćati karticom a sve te račune predaje svojem knjigovođi. Njemu da od strane Agencije za 2021. kada je izvršena zapljena nisu došli u kontrolu vezano za korištenje sredstava međutim to ne znači da neće doći. Ne zna koje su posljedice za nenamjensko trošenje sredstava, pretpostavlja neka novčana kazna.

Na upit kako je financirao djelatnost OPG-a te godine kada je izvršena zapljena od strane FINA-e odgovara da su jedva preživjeli tu godinu. Na pitanje da li je točno da je z.z. tuženika nudio dogovor da ona njemu natrag na njegov račun vrati taj iznos koji je zaplijenjen, a da on njoj taj isti iznos koji joj je dužan preda u gotovini jer on ima i druge račune i ima novaca odgovara da je točno da joj je nudio da na taj način riješe svoje međusobne odnose. Na pitanje s obzirom da tvrdi da je na drugom svom računu imao sredstva u istom iznosu koji je bio zaplijenjen zašto je inzistirao na tome da mu sredstva uplati na račun z.z. tuženika pa da tek nakon toga on njoj sa tog drugog računa isplati ta ista sredstva a nije sam prebacio sa tog drugog računa sredstva na račun na kojem su bila namjenska sredstva odgovara da ne razumije pitanje. On da u ovom trenutku nema financijskih sredstva da sporan iznos isplati z.z. tuženika jer je ta sredstva koja je imao potrošio. Međutim ukoliko bi ona njemu na taj njegov račun sa kojeg su sredstva zaplijenjena ta ista sredstva ponovno uplatila on da bi ta ista sredstva dignuo sa računa i predao ih njoj a namjensko trošenje sredstava da može Agenciji dokazati računima. Na pitanje kako opravdava namjensko trošenje sredstava koje mu Agencija uplaćuje odgovara da on ta sredstva može trošiti na primjerice hranu za stoku, kupnju mehanizacije kojom ograđuje zemljište, kupnju žičane ograde i slične stvari a ukoliko njemu iz Agencije dođu u kontrolu on njima mora pokazati račune kojima dokazuje da je sva ta sredstva utrošio namjenski. Do sada njemu iz Agencije nikada nitko nije došao u kontrolu a potpore dobiva već godinama iako svake godine u drugom iznosu. Na daljnje pitanje s obzirom da je izjavio da Agenciji namjensko trošenje sredstava opravdava predočenjem računa za predmete koje je kupio a ne predočenjem izvoda računa na koji su mu sredstva uplaćena zašto mu je važno da mu tužena uplati sredstva na predmetni račun s kojeg bi on digao gotovinu i njoj je dao a ne da jednostavno niti ona njemu uplaćuje niti on njoj isplaćuje gotovinu odgovara da ne razumije pitanje. Na pitanje zašto dobrovoljno nije plaćao alimentaciju s obzirom da je naveo da je u to vrijeme imao novčanih sredstava odgovara zato jer mu z.z. tuženika nije dozvoljavala da vidi dijete.

5. Zakonska zastupnica tuženika u svom je iskazu navela (list 71 spisa) da je njoj tužitelj u početku po pravomoćnoj sudskoj odluci plaćao alimentaciju međutim onda je prestao plaćati pa je ona pokrenula ovrhu i to sama bez pomoći odvjetnika. Kada je shvatila da je iznos preplaćen da je stavila reklamaciju na FINA-u međutim oni to nisu uvažili tako da je ona u lipnju ove godine tužitelju vratila preplaćeni iznos zajedno sa zateznom kamatom o čemu su potvrdu dostavili u spis. Tužitelj i nadalje uredno ne plaća alimentaciju već se njoj sada svaki mjesec sa tog istog njegovog računa a temeljem ovrhe uplaćuje iznos alimentacije od 132,00 EUR-a. Nikada nije tužitelju zabranjivala da viđa dijete.

Na upit kada je podnijela prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu odgovara prije otprilike dvije i pol godine. Prije podnošenja prijedloga ona da je sebi otprilike izračunala koliko je tuženik dužan platiti. Zaplijenjeni iznos nije dobila odjednom, ne zna kada je počela dobivati zaplijenjene iznose to se može vidjeti u papirima. Na pitanje zašto je tek u lipnju ove godine tužitelju izvršila povrat preplaćenog iznosa odgovara da se s njim nije dalo dogovoriti, čak je na Centru za socijalnu skrb izjavio da sa njom ne želi nikakav kontakt.

Na pitanje odgovara da je odmah nakon što je postala svjesna preplate izvršila reklamaciju FINA-i. Nije odmah znala da ta reklamacija na FINA-i nije prošla i kada je saznala da ta reklamacija na FINA-i nije prošla ona da je izvršila povrat sredstava tužitelju.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22) ovaj sud drži zahtjev tužitelja neosnovanim.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj na ime uzdržavanja mlt. tuženika temeljem presude Općinskog suda u Delnicama posl.br.P-569/2011 od 16. siječnja 2012. dužan određene novčane iznose radi naplate kojih je zakonska zastupnica tuženika podnijela FINA-i Zahtjev za izravnu naplatu po kojem zahtjevu je FINA zaplijenila novčana sredstva na računu tužitelja. Tužitelj međutim tvrdi da su zapjenjena novčana sredstva izuzeta iz ovrhe.

8. Odredbom čl. 172. toč. 16. Ovršnog zakona ("N.N." 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje OZ) propisano je da su od ovrhe izuzeta sredstva koja se uplaćuju namjenski, u svrhu provedbe projekata dodjelom bespovratnih sredstava odnosno potpore ili financijskih instrumenata, koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna Europske unije, osim u slučaju ovrhe od strane davatelja potpore.

9. Uvidom u dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje Agencija) od 13. siječnja 2025. zaprimljenog na sudu 17. siječnja 2025. (list 75- 76 spisa) proizlazi da su u razdoblju od 1. siječnja 2021 do 31. prosinca 2024. korisniku OPG Ožbolt, Petar IG, OIB [osobni identifikacijski broj], isplaćena sredstva na ime potpora iz programa izravnih plaćanja i IAKS mjera ruralnog razvoja te na ime potpora iz mjera zajedničke organizacije tržišta. Prema odredbi čl. 21 st.1. Zakona o poljoprivredi sredstva s osnova potpora iz programa izravnih plaćanja i IAKS mjera ruralnog razvoja dodjeljuju se izravno poljoprivrednicima radi osiguranja stabilnosti poljoprivrednog dohotka odnosno koriste se nenamjenski slijedom čega korisnik nije bio dužan opravdati način korištenja isplaćenih sredstava. Nadalje se u dopisu navodi da su sredstva s osnova potpora iz mjera zajedničke organizacije tržišta isplaćena korisniku temeljem Pravilnika o provedbi Programa potpore za kompenzaciju rasta troškova proizvodnje u sektorima stočarske i biljne proizvodnje koji isto tako ne propisuje da je korisnik dužan opravdati način korištenja isplaćenih sredstava. Slijedom navedenog, navodi se zaključno u dopisu, korisnik prema propisima koji uređuju predmetne ostvarene potpore nije bio dužan opravdati način njihova trošenja.

10. Dakle, iz dopisa Agencije koja je tužitelju isplatila novčana sredstva koja su kasnije zaplijenjena temeljem zahtijeva z.z. tuženika, proizlazi da su tužitelju sredstva isplaćena po dvije osnove i to na ime potpora iz programa izravnih plaćanja i IKAS mjera ruralnog razvoja te na ime potpora iz mjera zajedničke organizacije tržišta. Tuženik je u svom iskazu naveo da na navedeni račun prima samo sredstva od Agencije. Nadalje ono što je bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jest to da ostvarene potpore predstavljaju nenamjenska sredstva slijedom čega tužitelj nije bio dužan opravdati način korištenja isplaćenih sredstava. Odredbom čl. 172. toč.16 OZ- a na koju se poziva i sam tužitelj izričito je propisano da su od ovrhe izuzeta sredstva koja se uplaćuju namjenski, u svrhu provedbe projekata dodjelom bespovratnih sredstava odnosno potpore ili financijskih instrumenata, koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna Europske unije, osim u slučaju ovrhe od strane davatelja potpore. Kako se dakle ne radi o sredstvima koja predviđa odredba čl. 172. toč. 16. OZ-a nije bilo zapreke da se na istima provede ovrha.

11. U tužbi se tužitelj poziva i na odredbu čl. 75. OZ-a iako ne pojašnjava pobliže iz kojeg razloga bi pozivom na navedenu odredbu ovrha bila nedopuštena. Sud ne nalazi da su zaplijenjena sredstva nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja odnosno da je bez njih ugroženo zadovoljenje tih tužiteljevih potreba. Pritom valja naglasiti da je mlt. tuženik osoba koju je tužitelj po zakonu dužan uzdržavati.

12. U odnosu na odredbu čl. 41. st.5. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (NN 29/18, 32/19, 18/23, dalje ZOPG) na koju se također poziva tužitelj, a kojom je propisano da su od ovrhe izuzeta novčana sredstva koje su OPG-u koji posjeduje žive životinje nužna radi osiguravanja održivosti osnovnih aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu i koja su namijenjena za opskrbu hrane i druge skrbi za životinje u visini dostatnoj na mjesečnoj razini za podmirenje osnovnih potreba hrane i lijekova za životinje evidentirane u nadležnim registrima po grlu za goveda i kopitare, po grlu za svinje, po grlu za ovce i koze te po kljunu za perad za navesti je da je sam tužitelj u svom iskazu naveo, a odgovarajući na pitanje kako je financirao djelatnost OPG-a te godine kada je izvršena zapljena od strane FINA-e da su „jedva preživjeli tu godinu“. Iz ovakvog odgovora tužitelja može se zaključiti da je tužitelj kao vlasnik OPG- a imao dostatnih novčanih sredstava unatoč provedenoj zapljeni koja su bila nužna radi osiguravanja održivosti osnovnih aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu i koja su namijenjena za opskrbu hrane i druge skrbi za životinje u visini dostatnoj na mjesečnoj razini za podmirenje osnovnih potreba hrane i lijekova. Iako se može prihvatiti dio iskaza tužitelja da mu je ta godina zbog izvršene zapljene bila financijski teška očito je da je unatoč zapljeni imao dostatnih financijskih sredstava u svrhu osiguranja održivosti osnovnih aktivnosti na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Odredbom čl. 41. st.6. ZOPG pripisano je da visinu izuzetih novčanih sredstava iz st. 5 ovog članka odlukom donosi ministar uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa i uprave za razdoblje važenja od godine dana. Tužitelj nije dokazao da bi mu bila zaplijenjena sredstva u iznosu višem od onog propisanom odlukom nadležnog ministra, a posebice ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka da zbog izvršene zapljene tužitelj nije mogao osigurati održivosti osnovnih aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu, tužitelj tako nešto niti ne tvrdi u svom iskazu. Ovdje valja posebice naglasiti da se pod sredstvima OPG-a koju su izuzeta iz ovrhe ne misli samo na sredstva dobivena iz raznih potpora već i na druga sredstva kojima OPG-a raspolaže. Naime kroz organizacijski oblik OPG-a obavljaju se gospodarske djelatnosti poljoprivrede radi ostvarivanja dohotka ili dobiti proizvodnjom i prodajom proizvoda ili pružanjem usluga na tržištu (čl. 9. st.1. ZOPG). Tužitelj je u svom iskazu naveo da na navedeni račun za kojeg je dostavljen izvod prometa po računu prima samo poticaje od Agencije, međutim tužitelj tijekom postupka nije dostavio izvode iz drugih računa iz kojih bi bila vidljiva dobit koju je njegovo OPG ostvario odnosno vidljiva ostala novčana sredstva kojima je OPG raspolagao u trenutku provedbe zapljene. Za očekivati je da OPG koji posluje već godinama i za to prima poticaje također ostvaruje i određenu dobit iz koje može sudjelovati u financiranju svojih osnovnih aktivnosti. Stoga prema stavu ovoga suda nije ostvaren niti razlog iz odredbe čl. 41. ZOPG na koju se poziva tužitelj, a zbog kojeg bi ovrha bila nedopuštena.

13. U odnosu na navode iz tužbe da je tužitelj nakon donošenja presude temeljem koje je podnijet zahtjev za izravnu naplatu uplatio z.z. tuženika iznos od 41.300,00 kn, već u odgovoru na tužbu tuženik isto ne osporava odnosno navodi se da je z.z. tuženika kao laik smatrala da je FINA-i poznato koliko je tuženik do tada dobrovoljno platio. Na ročištu dana 06. prosinca 2024. punomoćnica tužitelja je učinila nespornim da je z.z. tuženika u međuvremenu odnosno u lipnju 2024. na ime preplate na račun tužitelja uplatila i to na ime glavnice iznos od 5.481,45 eur što preračunato po fiksnom tečaju od 7,53450 predstavlja upravo iznos od 41.300,00 kn (koji se spominje u tužbi kao iznos plaćen od strane tužitelja) te da je uplatila i zatezne kamate na taj iznos odnosno ukupno da je uplatila tužitelju iznos od 5.912,78 eur, a o čemu je punomoćnik tuženika predao i potvrdu o izvršenom plaćanju u spis (list 72 spisa). Stoga ovrha nije nedopuštena niti iz razloga što je tužitelj dio dužnog iznosa platio budući da mu je isti vraćen.

14. Kako među stranka nije sporno da je tužitelj kao obveznik uzdržavanja mlt. tuženika dužan po pravomoćnoj i ovršnoj presudi temeljem koje je podnijet zahtjev za izravnu naplatu isplatiti novčani iznos koji je zaplijenjen, a kako tužitelj nije dokazao da bi egzistirao i jedan razlog koji bi predmetnu ovrhu činio nedopuštenom tužbeni zahtjev je valjalo odbiti slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

15. Iz Rješenja i zaključka ovoga suda posl.br.Ovr-1453/2022 od 17. studenog 2022. proizlazi da je istim ovdje tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl.50 st.1.t.6 Ovršnog zakona. Navedeno rješenje punomoćnica tužitelja primila je 21. studenog 2022. pa je tužba koja je predana sudu 06. prosinca 2022. podnijeta unutar roka od 15 dana određenog zaključkom.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl.155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj u tužbu nije označio vrijednost predmeta spora, a niti je vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave utvrdio sud te se sukladno odredbi čl. 40. st.5. ZPP-a smatra da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eur.

16.1. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu (200,00 eur; tbr.8.t.1.), troškova zastupanja na ročištima dana 27.10.2023., 06.12.2024. i 7.02.2025. (200,00 eur x 3; tbr.9.t.1), te zastupanja dana 10.05.2024. (50,00 eur; tbr.9.5) što ukupno iznosi 850,00 eur odnosno uvećano za PDV (212,50 eur) 1.062,50 eur.

Delnice, 23. svibnja 2025.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.