P-642/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

N 8

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: NE p. PE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa],zastupa ga punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 8.travnja 2025.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženice, a objavljene dana 20.svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ovlašćuje se tužitelj NE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na zkč. [katastarska čestica] (maslinik 3665 m2) u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva na toj nekretnini sa imena Republika Hrvatska, sve to u roku od 15 dana i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika u tome.

Obrazloženje

1.Tužitelj NE (dalje: tužitelj) je dana 27.ožujka 2024.godine podnio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske (dalje: tuženica) radi utvrđenja prava vlasništva dijela zkč. [katastarska čestica] (maslinik 3665 m2) u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, prikazan na Skici mjesta očevida izrađenoj od strane HE, dipl. ing. geodet. od 14.siječnja 2025. godine.

1.1. U zemljišnim knjigama i katastarskom operatu (p.l.1704) kao vlasnica, odnosno posjednica predmetne nekretnine upisana je Republika Hrvatska (tuženica).

1.2. Predmetna nekretnina predstavlja 1/4 dijela ograde površine cca 14800 m2, koje je bio vlasnik tužiteljev djed LE pok.P (koji je rođen **.**.1897., a preminuo je 24.rujna 1942.), kojega su naslijedili sinovi PE (pok.otac tužitelja) i VE. PE i VE su oko 1960. godine izvršili diobu nasljedstva pa je PE pripala zapadna polovica navedene ograde, dok je VE p. LE pripala istočna polovica iste.

1.3. PE p. LE je oko 1978. raspodijelio svoje nekretnine sinovima - tužitelju, OE, GE i ĐE, na način da svoj dio opisane ograde darovao sinovima - tužitelju i njegovom bratu OE, dok je sinovima ME i ĐE darovao staru kuću sa okućnicom u Čistoj Velikoj. Dana **.**.2006. preminuo je otac tužitelja PE p. LE, a temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom po Općinskom sudu u Šibeniku pod br.O-194/06 od 8.svibnja 2006.uslijed ustupa tužitelja i tužiteljeve braće OE, ĐE i ME naslijedila ga je supruga AE.Tužiteljev otac je još za života svojim sinovima raspodijelio svoje nekretnine, pa je tako tužitelj darovanjem od svog oca stekao vlasništvo ograđenog terena koji se identificira kao kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.4.Tužitelj i njegov brat su odmah po darovanju opisane ograde izvršili diobu iste na način da je zapadna polovica pripala OE, koji je na istoj izgradio kuću zk.oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je tužitelju pripala istočna polovica, koja nekretnina je predmet ove tužbe.

1.5.Od 1978. godine do danas, tužitelj se nalazi u nesmetanom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine, pa je osim darovanjem i nasljedstvom, vlasništvo iste stekao i dosjelošću.

1.6. Kčbr. [katastarska čestica] upisana je u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske, no taj upis je pogrešan u odnosu na predmetnu česticu, jer se ista na dan 16.10.1990. i 24.7.1991. nalazila u građevinskom području, pa je u pretvorbi društvenog vlasništva po sili zakona postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave (Grada Vodica). Naime, iz potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije br.klasa: 350-03/21-01/186 od 27.travnja 2021. razvidno je da se predmetni dio kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na dan 16.listopada 1990. i 24.srpnja 1991. nalazio u obuhvatu Odluke o građevinskom području zagorskog dijela Općine Šibenik (Sl.vjesnik Općina Drniš, Knin i Šibenik br.14/84 i br.12/88).

1.7.Pravomoćnom presudom ovog suda P-116/2022 od 129. srpnja 2022. utvrđeno je u odnosu na Grad Vodice da je tužitelj vlasnik dijela matične kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je na skici očevida od 26.4.2022. dipl.ing.geod. HE označen slovima A-B-C-D-A, površine 3675 m2. Sukladno navedenoj presudi izvršena je parcelacija matične kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa je predmetna nekretnina dobila sadašnju oznaku kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2.Tuženica se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da je predmetna nekretnina odnosno matična kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbe čl.6. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 41/00) i Potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 10. srpnja 2009. iz koje proizlazi da je predmetna nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šibenskog užeg područja krša za razdoblje 1981. - 1990. godine. Slijedom navedenog izvršena je pretvorba društvenog vlasništva i ujedno stjecanje vlasništva temeljem zakona u ime i za korist Republike Hrvatske.

2.1.Nastavno, pozivanje tužitelja na presudu Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P- 116/2022 od 19. srpnja 2022., kojom je isti utvrđen vlasnikom dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja presuda je ishođena protiv Grada Vodica je neosnovano, budući da ova tužena nije bila stranka u tom parničnom postupku te je ista ne obvezuje.

2.2.Tužitelji nije priložio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi njegov prednik PE bio vlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj predmetnu nekretninu nije mogao steći na temelju darovanja obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

2.3.Ova tužena posebno napominje kako je predmetna nekretnina u katastarskom operatu u PL 1704 upisana kao posjed Republike Hrvatske. Iz navedenog jasno proizlazi kako je oborena presumpcija poštenog posjeda. U prilog navedenom ide i činjenica da predmetna nekretnina nije bile ograđena niti su na istoj vidljivi tragovi posjeda 1968. kako je to razvidno iz avionskog snimka. Tragovi posjeda

– ograđenost vidljiva je tek na Hrvatskoj osnovnoj karti (1980.) koja se dostavlja u prilogu, a i tada u manjoj površini od one koja je predmet ovog postupka. Suviše, iz prikaza predmetne nekretnine na Digitalnoj orto-foto karti iz 2011. jasno je vidljivo da ni tada ista nije bila ograđena u površni koja je premet ovog parničnog postupka, niti su na istoj vidljivi tragovi posjeda. Nadalje, u tijeku postupka tužen ističe kako iz javno dostupnih podataka na Geoportalu proizlazi da na predmetnoj čestice 417/168 K. O. [katastarska općina] nisu vidljivi tragovi posjeda 1968., 1980 i 2011. odnosno da je međa- ograđenost na sjeveroistoku vidljivo tek na HOK iz 1980. kao i da je ista pomicana odnosno daljnje ograđena 2011.godine dok prethodno na toj površini nije bilo tragova ograđenosti niti obrađivanosti.

2.4.Budući tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na imenu ove tužene pogrešna, predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu i to: rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz Vodica kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku u ostavinskom postupku iza pok.PE poslovni broj O-194/06, UPP/OS-47/06-5 od dana 8.svibnja 2006.godine (list 5 i 6 spisa),snimak Google earth (list 7 i 8 spisa), Uvjerenje o namjeni zemljišta za dio čestice zemlje [katastarska čestica] oznake A-B-C-D-A k. o. [katastarska općina] na dan 16.listopada 1990. (list 9 spisa); pravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-116/2022 od dana 19.srpnja 2022. (list 11 do 18 spisa), Skicu mjesta očevida u predmetu P- 116/2022 od dana 26.travnja 2022.godine (list 20 spisa), Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, PU za katastar Šibenik na dan 27.ožujka 2024.godine (list 21 spisa); prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, PU za katastar Šibenik na dan 4.rujna 2023.godine (list 24 do 27 spisa), ispis sa Goeportala (list 27 do 29 spisa), geodetski snimak CE dipl.ing.geod. na dan 7.stdenog 2017.godine (list 36 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 41 do 74 spisa) 4.Sud je održao uviđaj na licu mjesta dana 5.prosinca 2024.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika HE dipl.ing.geod. te izveo dokaz saslušanjem svjedoka BE, ME, ZE i OE (list 75 do 79 spisa).

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je darovanjem od svog oca stekao pravo vlasništva predmeta spora, a podredno dugogodišnjim posjedom svojim osobno tako i preko svojih pravnih prednika i to tužiteljeva djeda LE pok.P (rođen 1897., preminuo 1942.), PE (oca tužitelja) i kasnije samog tužitelja, sve prikazano na priloženoj skici lica mjesta.

9. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđuje se da je upravo tuženica upisana kao vlasnica predmeta spora iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženice u ovom postupku.

11. Pregledom rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz Vodica kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku u ostavinskom postupku iza pok.PE poslovni broj O-194/06, UPP/OS-47/06-5 od dana 8.svibnja 2006.godine razvidno je kako je otac od tužitelja PE rođen 1933.godine, a preminuo 2006.godine, kako su njegovi nasljednici sinovi UE, NE, ĐE i GE prihvati se nasljedstva i isto ustupili majci AE za cijelo.

12. Nesporno je da u priloženom rješenju nekretnina koja je predmet spora nije navedena kao ostavinska masa pokojnika s tim da se napominje kako sam tužitelj ističe da tužiteljev otac je još za života svojim sinovima raspodijelio svoje nekretnine, pa je tako tužitelj darovanjem od svog oca stekao vlasništvo ograđenog terena koji se identificira kao kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

13. Uviđajem na licu mjesta vještak je utvrdio kako se u odnosu na očevid obavljen u predmetu posl.br.P-116/2022 stanje na terenu nije mijenjalo, kako je u naravi to zemljište ograđeno sa svih strana zidom i suhozidom, na kojem se nalaze 30 stabala maslina, 4 stabla hrasta i 2 stabla bajama. U međuvremenu je u rujnu 2022.godine izrađen geodetski elaborat za provedbu sudske presude, broj elaborate iz zbirke GE 29/2022 uz utvrđenje kako je provedbom elaborate prijašnji dio kat. čest. [katastarska čestica] dobio oznaku kat. čest. [katastarska čestica], površine od 3675 m2. nadalje se utvrđuje da je betonski zid na istočnoj, južnoj i djelomično zapadnoj strani, suhozid je djelomično na zapadnoj starni, dok je suhozid s gomilom na sjevernoj strani koji je u svom najisturenijem sjevernom djelu uklonjen u duljini od desetak metara. U odnosu na ovaj uklonjeni dio razlikuje se stanje na terenu onom iz travnja 2022.jer je tada bio suhozid u cijelosti.

14. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja sud je prilikom održavanja uviđaja, na licu mjesta saslušao svjedoke BE, ME, ZE i OE.

14.1. Svjedok ME (1973., tužiteljev brat) u svom iskazu danom na licu mjesta iskazao je kako je zemlja na kojoj se nalazimo pripadala od davnina njegovoj obitelji pa je tako tu bio pradjeda H, potom djeda LE koji da je preminuo kao mlad čovjek (između 1943. i 1945.godine). Dida LE da je podijelio zemlju dvojici sinova i to njegovom ocu PE i drugom sinu mati, a oni su se podijelili na način da je PE pripala zapadna strana, a VE istočna. Njegov brat NE da je svoj dio dobio još za života oca PE koji je tu svoju zapadnu stranu podijelio na dva dijela tako da jedan pripada NE, a drugi OE. Kuća koja se nalazi na terenu do Vinkova je srušena u ratu, a potom obnovljena od Republike Hrvatske. U odnosu na gabarite nekretnine, uvijek su isti, ograđeni suhozidom i dražom i da je njihov otac držao ovce. On da je osobno s ocem dolazio goniti ovce i kako su se nalazili stogovi sa sijenom. Betonski zidovi koji se zatiču rađeni su nedavno na mjestima prijašnjih suhozida te da nije nikad čuo da je bilo ikad ikakvih sporova oko prava na ovu zemlju.

14.2. Svjedok UE (1961., brat od tužitelja) je u svom iskazu izjavio kako su otac PE i stric VE naslijedili ovu zemlju od svojih predaka, dida LE da je umro mlad kroz II.svjetski rat. Stric i otac da su se podijelili a potom je otac podijelio zemlju na dva dijela tako da dio pripada njemu (svjedoku) a dio tužitelju. Obzirom da je to pripadalo PE i LE, kamenjima su se obilježavale granice, nisu se pravili klasični suhozidovi, a u odnosu na međe sa susjedima, suhozidi su postojali. U to vrijeme međe su bili ili drača i smrike ili suhozidi. Nije bilo nikakvih sporova među susjedima, točno se znalo čije je što. Kuća koja je starina od njihovih prednika nalazila se nekih 400 metara odavde i to je pripalo GE i ĐE. Otac da je ovdje držao ovce, na terenu je sjenica u kojoj su držali ovce. Otac da je imao nekih sedamdesetak ovaca. Ovdje su bile zasađena bajame. U ratu je većina stabala uništena. Pok.dida LE da je imao puno kvadrata, da se radilo o površini od cca 100*150 te da im nikad nitko nije osporavao pravo vlasništva.

14.3. Svjedok ZE (1956.), u svom iskazu navodi kako su njegov otac i od tužitelja otac od dva brata djeca, kako je teren koji je predmet spora tužitelj naslijedio od svog oca PE, a PE od svog oca LE koji je preminuo 1942.godine, dok je baba L živjela nekih 90 godina. Pradjeda H da je imao 4 sina i to V, ZE, O i LE. Živjeli su u starim kućama zvanim Kule, a potom su preselili u kuću iznad tih Kula, a također se radi o starinama u kojima su živjeli. Ova zemlja da je pripadala G i on je to podijelio sinovima. LE da je svoj dio dao sinovima VE i PE, da se radilo o nekih 15000 do 20000 m2, da je kao dijete tu dolazio sa svojim ovcama, a na predmetnoj parceli da su PE i njegova žena tu čuvali svoje ovce, oko stotinu komada. Imali su sagrađenu sjenicu za ovce da budu u hladu, a suhozidi su bili ali se radilo o niskim zidovima od kamena i drače, nije bio klasičan suhozid ali je predstavljao granicu i to na dijelovima koji su sad betonirani, Nekretnina kakvu je posjedovao PE ista je kao i ova koju posjeduje NE. Đ su bili granica. Većina su tereni bili istih gabarita, ali od njegova dida ZE koji je bio jedan od Lukinih sinova, teren je bio dug 250 metara, a ovi su kraći. PE je sadio smokve i višnje, potom da je NE posadio masline, a PE je za života sadio bajame. Dida LE je držao ovce, a bila je sjenica na terenu. Do M su sve tereni privatnih osoba. Terene na ovom području imaju Bakmazi i to se doista radi o velikom plemenu obzirom da je i sam luka imao 4 sina.

14.4. Svjedok BE (1960., nesrodan s tužiteljem), navodi kako je rođen u ovom kraju, kako je bio predsjednik mjesne zajednice od 1972.do 1996.godine, tako da je dobro upoznat s posjedom i korištenjem zemalja u Čistoj Velikoj. Ujedno kako mu je dida A rođen 1902., preminuo 1998.godine bio lugar od pedesetih do šezdesetih godina. Storići i C kako su živjeli u tzv.dvije Kule a kasnije su radili nove objekte na zemlji od Šumarije, tako da u neposrednoj blizini mjesta spora postoji 11 objekata. Svjedok da poznaje tužitelja jer su kao djeca zajedno pješačili od 1967.do 1974.godine, svaki dan pored predmeta spora tako da iz neposrednog zapažanja navodi kako je tužiteljev otac PE i majka AE imale stotinjak i da je za njih bila izgrađena sjenica od šiblja. Svjedok se prisjeća penjanja po bajamu zajedno s tužiteljem. Inače da je cesta prešla preko terena od Bakmaza tako da njima pripada i južni dio ispod ceste, što je također obilježeno suhozidom.. teren od tužitelja da je bio ograđen smrikom i grabom, a djelomično i suhozidom. Suhozidi se nisu tada gradili u smislu obilježavanja granica već su služili a se onemogući ovce u bježanju. Po pričama njegova djeda, LE je preminuo iza 2.svjeskog rata. Stipin otac da je dio gdje je stara kuća dao GE i B, a tužitelju i OE predmetnu parcelu i parcelu do OE, Svjedok navodi kako je ovo cijelo područje u Čistoj Velikoj bilo od Šumarije.

15. Glede iskaza saslušanih svjedoka kazati je da su oni po viđenju suda u bitnom iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo, posebice glede činjenica koje se odnose na povijest posjedovanja. Svjedočili su o činjenicama koje su im poznate neposredno i posredno te su potvrdili navode iz tužbe kao i činjenice koje u većem dijelu proizlazi i iz ostalih dokaza. K tome, imajući u vidu činjenicu rodbinske povezanosti među svjedoka sa tužiteljem i samim time njihova možebitna zainteresiranost za uspjeh tužitelja u ovom postupku, svjedoci su iskazivala u svim bitnim dijelovima identično, a navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta u odnosu na rodoslovlje obitelji, prenošenje s koljena na koljeno, podjelu zemlje među nasljednicima LE, a posebno uzevši u obzir da u tako malom mjestu stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno.

16. Predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka -iskaza svjedoka koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornim dijelovima predmetne nekretnine, kao i o rečenim saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe, dugi niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikom ometanom posjedu tužitelja i to počevši još za života djeda tužitelja LE rođenog 1897., preminulog 1942.,pa sinovi VE (otac od tužitelja, rođen 1933., preminuo 2006.) i PE,a potom djeca, pa je tako predmetna parcela koja je prije predstavljala jednu četvrtinu cjelokupne je u posjedu upravo tužitelja, koja parcela je omeđena suhozidom na gornjem dijelu parcele u što se sud uvjerio neposrednim zapažanjem na mjestu spora.

16.1. Dalje je utvrđeno da čest. br. 160/1 K. O. [katastarska općina] je površine 581425 m2, a predmet spora se ne može smatrati šumom i šumskim zemljištem u smislu odredbe članka 5. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20) i ranije tu nije bilo šume, koju činjenicu su potvrdili i navedeni svjedoci detaljnim iskazivanjem što se nalazilo na predmetu spora i kako se isti upotrebljavao.

16.2.Ujedno je za istaći kako iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka, a ujedno tuženica ne čini spornim navedeno, proizlazi da je uknjižena tuženica kao vlasnica predmeta spora, to istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Posebice imajući u vidu činjenicu kako je iz dokaza provedenih u postupku utvrđeno kako Hrvatske šume d.o.o.Zagreb nikad nisu gospodarile ovim područjem, imajući u vidu čl. 6.st.1.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

17. Tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

17.1.Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

17.2.Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

17.3. U konkretnom, znači da je tužena na okolnosti iz odgovora na tužbu bila dužna do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja, a što ista nije učinila.

17.4.Tim više, tužena nije imala nikakvih prigovora kako na skicu mjesta očevida vještaka mjernika, tako i na iskaze naprijed saslušanih svjedoka, a koji svjedoci su suglasno i decidirano iskazivali o relevantnim činjenicama, tako da nije postojala sumnja u postojanje posjeda prednika tužitelja.

18. Nadalje, s svezi primjene relevantnim materijalnih propisa u ovoj parnici isti će se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do dana 06. travnja 1941. godine), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980. godine, odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu,

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

18.1. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

19. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika izvršavan glede predmetne nekretnine makar počev od 40-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženica tijekom postupka nije niti isticala tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da su tužitelji odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekli ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužitelja - kojim traže da se utvrde vlasnicima odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine - valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci. 21. Odluka o trošku je izostala obzirom da isti stranke nisu ni potraživale (čl. 154.ZPP).

20. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibeniku, 20.svibnja 2025.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.