REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5743/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. isplatiti tužitelju UD iznos od 597,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2008. do isplate, po kamatnoj stopi, za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 414,81 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ovaj sud donio pravomoćnu presudu poslovni broj P-2103/2023-26 od 7. lipnja 2024., kojom presudom je između istih parničnih stranaka presuđeno da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 016- 141/2008 od 8. veljače 2008., zaključenog između pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditora, i tužitelja UD, kao korisnika kredita, temeljem koje odredbe je tuženik naplatio tužitelju jednokratnu naknadu za obradu kredita, tzv. ulaznu naknadu. Nadalje, navodi da je prilikom ugovaranja predmetnog kredita, tuženik tužitelju dao otplatni plan u kojem je navedeno da mu je dana 1. veljače 2008. naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 996,50 CHF, odnosno 1,50% od iznosa kredita od 66.433,00 CHF, a što na dan 1. veljače 2008. iznosi ukupno 620,64 EUR. Konačno postavljajući tužbeni zahtjev, zatražio je isplatu iznosa od 597,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2008. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare, osporio sve činjenične navode iz tužbe i iznesena tumačenja tužitelja, te je osporio vrijednost predmeta spora, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je i pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka, jer je tužitelj već ranije vodio spor o ulaznoj naknadi u sklopu postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-2103/2023, a osporio mu je i status potrošača iz razloga što je ugovorom određeno da se kredit tužitelju odobrava radi kupnje poljoprivredne mehanizacije, koja će koristiti u okviru svoje poslovne aktivnosti. Istaknuo je i prigovor zastare jer je tužba podnesena 1. listopada 2024., a na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Smatra da je tužitelj imao dovoljno vremena poduzeti odgovarajuće pravne radnje kojima se prekida zastara, te da je neutemeljeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. u kojem se navodi kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, jer smatra da Vrhovni sud nije zakonodavac koji donosi i kreira zakonske odredbe te ne može popunjavati nepostojeće zakonske odredbe shvaćanjima koje dovode u pitanje pravnu sigurnost. Za institut stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a za institut naknade štete primjenjuje se rok od 3 godine. Navodi da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži ni onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti, slijedom čega se ne može niti napraviti test jesu li su ugovorne odredbe ništetne ili ne. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu te da je tužitelj imao stvarnu mogućnost utjecati na sadržaj, odnosno pregovarati o odredbama Ugovora, kao što je imao obvezu i pravo prije sklapanja Ugovora o kreditu detaljno proučiti sve odredbe Ugovora. Istaknuo je i da je prema zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita. Tuženik je osporio i zatraženi tijek kamata, osobito onih koje se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva, jer smatra da nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće bila izvjesna ili poznata. Imajući u sve vidu navedeno, predložio je odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-791/2024-2 od 18. rujna 2024., otplatni plan, Ugovor o kreditu broj 016- 241/2008 od 8. veljače 2008. (dalje: Ugovor), te kalkulator valuta i isplatni nalog - obračun.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je 8. veljače 2008. sklopljen Ugovor, temeljem kojeg je prednik tuženika, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., stavio tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 66.433,00 CHF i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, kako to i proizlazi iz sadržaja Ugovora, iz kojeg proizlazi i da je odredbom čl. 5. ugovoreno da će korisnik kredita platiti naknadu odnosno troškove obrade u iznosu od 1,50%, a tijekom postupka je tuženik učinio nespornim i da je tužitelju naplaćena navedena naknada i to iznosu od 597,01 EUR dana 28. veljače 2008. Sporno je li navedena ugovorna odredba nepoštena i kao takva ništetna te pripada li tužitelju posljedično pravo na povrat navedenog iznosa naplaćenog na ime tzv. ulazne naknade, sporno je i je li tražbina tužitelja zastarjela, a sporan je i tijek zateznih kamata.

6. Glede prigovaranja tuženika vrijednosti predmeta spora, za istaknuti je da se ne radi o tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđenje, već samo na isplatu, što znači da je vrijednost predmeta spora, u smislu čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje: ZPP), vrijednost glavnog zahtjeva, odnosno iznos od 597,01 EUR. Nadalje, neosnovano osporava i pravni interes tužitelju za podnošenje predmetne tužbe, s obzirom da je postojanje istog pretpostavka samo kod tužbe na utvrđenje, sukladno čl. 187. st. 2. ZPP, što predmetna tužba nije, te nije dokazao da je predmetna naknada bila predmetom drugog postupka, jer to ne proizlazi iz presude Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-791/2024-2 od 18. rujna 2024., a u suprotnom ne bi bio upitan pravni interes, već bi se radilo o presuđenoj stvari.

7. Glede osporavanja tužitelju svojstva potrošača i osporavanja da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi, za istaknuti je kako je među strankama nesporno da je između njih već vođen postupak pred ovim sudom, koji je pravomoćno okončan, što i proizlazi kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-2103/2023-26 od 7. lipnja 2024., kojom je utvrđena ništetnost odredbe čl. 5. predmetnog Ugovora, kojom je ugovorena obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu, odnosno troškove obrade kredita u iznosu od 1,50% iznosa kredita, iz čega slijedi da tuženik više ne može isticati u ovom postupku da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, jer se u tom dijelu radi o presuđenoj stvari.

8. Dakle, u postupku je utvrđeno da je u postupku vođenom kod ovog suda pod poslovnim brojem P-2103/2023 pravomoćno utvrđeno da je odredba o naknadi troškova obrade kredita sadržana u čl. 5. Ugovora ništetna, a sukladno odredbi 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, iz čega slijedi da se na predmetno potraživanje usmjereno na isplatu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO. Međutim, iako je od nespornog dana plaćanja predmetnog iznosa naknade, tj. 28. veljače 2008., do dana podnošenja tužbe (1. listopada 2024.) proteklo više od 5 godina, potraživanje tužitelja nije zastarjelo i to iz razloga što je tek u navedenom postupku utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe, pa zastarni rok teče od pravomoćnosti odluke iz tog postupka, odnosno od 18. rujna 2024. te do dana podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao. Ovo s obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva, koji je konkretno posrijedi, zastarijevanje počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9. Kako je nesporno da je temeljem predmetne ništetne odredbe tuženik stekao iznos od 597,01 EUR, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo mu isplatiti tužitelju navedeni iznos i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 1115. st. 1. ZOO, tekućim, kako je to i zatraženo, od 1. ožujka 2008. do isplate. Pravo na zatezne kamate tekuće od dana naplate naknade pripada tužitelju jer je tuženik bio nepošten, budući da je znao i morao znati da naplaćivanje navedenog iznosa naknade ne opravdavaju troškovi na koje se odnosi, te je znao da tužitelj nije bio u mogućnosti pregovaranja o toj ugovornoj odredbi, kako je to i utvrđeno u postupku u kojem se utvrđivala ništetnost predmetne ugovorne odredbe, odnosno da nije bilo pregovora o spornoj ugovornoj odredbi.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, a isti su odmjereni primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

11. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (50 bodova), trošak sastava podneska od 28. siječnja 2025. po Tbr. 8. toč. 1. (50 bodova), zatim trošak zastupanja na ročištu od 17. svibnja 2025. po Tbr. 9. toč. 1. (50 bodova), trošak PDV-a u iznosu od 75,00 EUR, te pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i presudu u iznosu od 26,54 EUR.

12. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 414,81 EUR.

13. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika