Posl.br. P-1179/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1, 53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punom. Marti Biondić, odvj. iz Senja, protiv tuženika 1. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ž [adresa], osobno i kao nasljednik iza pok ŠL, T, [adresa] i [adresa], 2. JL, OIB: [osobni identifikacijski broj] ,iz [adresa]. VL OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oba kao nasljednici iza sada pok. SL, sin pok. Š iz [adresa], oba zastupani po punom. OD Eterović i dr. , iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, na raspravi dana 10. travnja 2025. g., u prisutnosti punom. tužitelja, a u odsutnosti tuženika 1. i punom. tuženika 2.i 3., na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 23. svibnja 2025. g. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 4/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Glavičica u Mirovu od 42 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica Glavičica u Mirovu od 26 čhv te kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Glavičica u Mirovu od 67 čhv, sve iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te suvlasnik u 4/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica pred stanom na Mirovu od 34 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica kraj stana na Mirovu od 16 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica dolac na Mirovu od 28 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica dolac na Mirovu od 12 čhv,sve iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, suvlasnik u 8/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] livada Mirovo od 132 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, suvlasnik u 4/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] od 66 čhv i kč. br. [katastarska čestica] pustoš Seline nad Jablancem od 919 čhv, sve iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio se vodi upisan na SL, suvlasnik u 180/7200 dijela kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Žutinica pod kući od 621 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, suvlasnik u 4/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica Torine pod Alanom od 20 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica Rašće u Dubravi od 17 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica Rašće u Dubravi od 19 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica Kusić pod kotarinom od 3 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica u Dubravi od 42 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica u Gromilam u Dubravi od 10 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica redina u Dubravi od 19 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica redina pod ledinom u Dubravi od 14 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica redina u Dubravi od 15 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u [adresa] od 8 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u [adresa] od 13 čhv, kč. br. [katastarska čestica] stan i dvor u Dubravi od 22 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica tor pred kućom u [adresa] od 5 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica vrtal pred kućom u [adresa] od 18 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica krčevina u Dubravi od 23 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica krčevina u Dubravi od 34 čhv, kč. br. [katastarska čestica] pustoš gornji vrtal u Zagonu pod kući 41 čhv, kč. br. [katastarska čestica] pašnjak dolnji vrtal u Zagonu od 45 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica njivica i brieg pod kući od 15 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica krčevina pod kući od 17 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica žutinica pod kući od 7 čhv, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak vrtlić pod gredom pod kućici od 47 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica pod gredom pod kući od 32 čhv, kč. br. [katastarska čestica] pustoš pešatka pod kući od 61 m2, kč. br. [katastarska čestica] B oranica Pesutka pod kući od 61 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica bubinica pod kući od 17 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica draga nad Jablancem od 14 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica kačarica na Dundović podu od 8 čhv, kč. br. [katastarska čestica] oranica njivica u rujici od 547 čhv i kč. br. [katastarska čestica] pašnjak rujica u rujici od 199 čhv, sve iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, suvlasnik u 8/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] livada Pešutka nad Jablancom od 100 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, suvlasnik u 4/64 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica redina u Dubravi od 22 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, suvlasnik u 4/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica vrtal kod kuće pod kući od 86 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, te suvlasnik u 4/32 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća J sa dvorištem pod kući od 63 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a a koji dijelovi se vode upisani na AL i SL, slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris toga prava sa imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika.

II. Tužitelj dužan je tuženicima 2. i 3. naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 1.701,75 eura, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da je na nekretninama iz izreke ove presude stekao pravo vlasništva dosjelošću. Stoga traži da sud udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2. Tuženici 1. TL, 2. JL i 3. VL protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naime, tvrde da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina što za cijelo vrijeme znade da su predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo njihovih pravnih prednika , pa mu stoga nedostaje bitna kvaliteta posjeda, a to je savjesnost. Na tu okolnost nije predložio ni jedan dokaz, a drže da tužba nije ni podobna za raspravljanje, budući nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva nisu uopće specificirane i označene. Nadalje, da nije navedeno tko bi bio vlasnik koje nekretnine od tuženika (svi su suvlasnici) , odnosno njihovi pravni prednici, pa se ne može valjano raspravljati o predmetu. Osim toga pored utuženih tuženika kao suvlasnika vodi se i cijeli niz drugih osoba koje su upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina, između inih i KL, koja je njegova kćerka, a koja je nekretnine stekla darovanjem. Upravo i ta činjenica potvrđuje da tužitelj znade tko su upisani suvlasnici pa ne može dosjelošću steći predmetne nekretnine. Osporavaju da bi tužitelj ikada bio u samovlasnom posjedu predmetnih nekretnina iz prostog razloga što su te nekretnine u posjedu tuženika tim više što oni točno znaju koje su to nekretnine u naravi i iste drže u posjedu nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika. Predlažu stoga da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovanu. Tuženici 2. i 3. traže trošak postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], izvršio uvid u skicu (str. 21), uvid u potvrdu od 22. srpnja 1989.g. (str. 22), saslušao tuženike kao stranke te izvršio uvid u ovosudni predmet 1 P-2901/2019, .

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju, iskaz samih tuženika te uvid u ovosudni spis 1P-2901/2019, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan pa je istog valjalo odbiti.

5. Nema spora da je ovaj predmet nastao razdvajanjem od inicijalno pokrenutog predmeta 1 P-2901/2019. Naime, u tom predmetu sud je donio presudu zbog izostanka, presudu na temelju priznanja i rješenje o razdvajanju od 6. veljače 2023. g. (vidi str. 45 spisa).

6. Razdvojen je postupak u odnosu na ovdje 1. tuženika TL osobno i kao nasljednika sada pok ŠL, rođ. KL, 2. tuženika JL i 3. tuženika VL, oba kao nasljednici sada upisanog suvlasnika pok. SL. U tom predmetu sud je donio presudu u odnosu na dotada utužene tuženike DL i CL, oba nasljednici upisanog suvlasnika pok. GL, a sve iz razloga što je u tijeku tog postupka DL, unatoč činjenici što je inicijalno osporavao tužbu i tužbeni zahtjev , istu u konačnici priznao, a u odnosu na CL, njegovog brata donesena je presuda zbog izostanka.

7. Uvidom u priložene vlasničke listove nema spora da se tužitelj vodi upisan kao suvlasnik jednog dijela utuženih nekretnina, sa različitim suvlasničkim omjerima, te da se kao suvlasnici vode upisani sada pok. ŠL, pravni prednik 1. tuženika te sada pok. SL (pravni prednik tuženika 2. i 3.). Pored navedenih osoba vodi se i određeni broj drugih suvlasnika upisanih svaki u svom odgovarajućem suvlasničkom omjeru (vidi vlasničke listove).

8. Uvidom u priloženu skicu razvidno je da je ista rađena ručno kao i to da je sačinjena potvrda od 22. srpnja 1989. g. , kao svojevrsni diobni dogovor ovdje tužitelja te pravnih prednika ovdje tuženika (vidi str. 21 i 22).

9. Iz iskaza 1. tuženika TL proizlazi da je sin ŠL, da je majka sada pok. i da se vodi upisana kao suvlasnica utuženih nekretnina. Iza iste se vodila ostavina i to u Rijeci, ali očigledno nije raspravljena ostavinska masa koja je premet nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Tu činjenicu osobno je saznao tek kada je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Znade da se radi o nekretninama u mjestu Podkuki i ista predstavlja njegovu starinu, budući je njegova majka, pok. ŠL ovu zemlju dobila od svojih prednika, pa je apsolutno netočan navod tužitelja da bi on dobio ovu zemlju od njegove majke. Tužitelj, koji je inače njegov ujak (brat je njegove majke , pok. UL) je vodio razgovor još 1989. g. u okviru obitelji kako bi se imala podijeliti predmetna zemlja. Zna da su u tom razgovoru sudjelovali svi pravni prednici stranaka i točno je utvrđeno što kome pripada. Njegovoj majci pripala je šterna i kućica ispod šterne, a pravnom predniku tuženika 2. i 3. pok. SL je pripao dio kuće. Na taj dio tužitelj nije pretendirao već je navedeno da mu pripada "sve ostalo". Dakle, pogrešno se poziva tužitelj na predmetnu skicu i potvrdu od 22. srpnja 1989.g. budući je isti znao da ne polaže pravo na onaj dio zemlje koji je pripao njegovoj majci i pok. SL. Točno je da svake godine dolazi u Podkuke, prebiva u dijelu koji je naslijedio od majke i to je njegov dio, a ima saznanje čiji su dijelovi imovine od ostalih sudionika. On osobno nikada nije pretendirao na one dijelove koji su drugima pripali. Upravo iz tog razloga začuđen je što je tužitelj ustao sa ovom tužbom te traži da mu pripadne u vlasništvo ono što ne drži u posjedu i što mu nikada dogovorom prednika, nije pripalo. Iako nije uknjižen na ovim nekretninama (još uvijek se vode na imenu pok. majke UL) znade koje su njegove nekretnine koje su pripale njegovoj pok. majci te za cijelo vrijeme nikada nije imao problem oko korištenja svoje zemlje.

10. Iz iskaza 2. tuženika JL i 3. tuženika VL proizlazi da su braća, da su nasljednici sada pok. SL koji se i dalje nesporno vodi kao suvlasnik predmetne zemlje, a tužitelj je brat njihovog oca, dakle njihov stric. Zahtjev tužitelja temelji se na dogovoru iz 1989.g. na koji se tužitelj pogrešno poziva jer su u tom dogovoru pravni prednici stranaka točno utanačili što kome ima pripasti, a formulacija "sve ostalo" koja se odnosi na tužitelja upućivala je na onaj dio imovine koji je tužitelj ionako imao u svom vlasništvu i istu držao u posjedu . Osim njihovih prednika u tom dogovoru su sudjelovala i ostala braća i sestre. Tako su dogovorili što kome ima pripasti i tu nema spora. Njihov otac, pok. SL je u naravi dobio jedan dio kuće te mu je pripao jedan komad zemlje, a da j tome tako potvrđuje sam 2. tuženik JL koji ističe da je bio osobno prisutan kad se zaključio sporazum od 22. srpnja 1989.g. Tada su svi isti potpisali i znali su što im je pripalo. Dio zemlje koji je pripao njihovom predniku, dakle ocu, pok. SL, njihov otac je držao u posjedu, a danas to čine tuženici 2. i 3. , upravo iz razloga što su točno znali što su naslijedili od svog prednika, a ta činjenica nikada nije bila sporna. Dakle, tužitelj vrlo dobro znade da svi tuženici u ovom predmetu pretendiraju na imovinu koju su naslijedili od svojih pravnih prednika i koja je predmet nasljeđivanja , da tužitelj znade da je ta zemlja upisana na imenu njihovih prednika i to najkasnije od 1989.g. kada se o toj imovini raspravljalo, a na zemlji u Podkukima i to samo svojoj koja mu je pripala ostao je živjeti tužitelj (radi se o kući i štali) i to je ono što je u dogovoru označeno "sve ostalo". Dakle, drže da su se njihovi prednici dogovorili samo onog dijela koji se odnosi "oko kuća", a što je vidljivo iz predmetne skice, a što je također tužitelju vrlo dobro poznato. Ovu skicu što bi kome imalo pripasti sačinio je DL koji je bio tuženik u predmetu 1 P-2901/2019 i koji je inicijalno tužitelju osporavao tužbeni zahtjev, da bi kasnije priznao tužbu, implicite i njegov brat CL, pa su isti kao nasljednici pok. GL priznali tužitelju da se ovaj knjiži na idealnom suvlasničkom dijelu njihovog pok. oca.

11. Valja istaći da je sud u ovom predmetu u dva navrata pozivao tužitelja sa naznakom da će biti saslušan kao stranka, i da se u oba navrata tužitelj nije odazvao pozivu suda, pa je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke. Isti se nije odazivao ni u postupku 1 P-2901/2019, gdje je tražio opravdanje zbog izostanka, a radi bolesti. Stoga je sud odustao od tog dokaza, a neizvođenje istog ima pasti na teret samog tužitelja.

12. Po provedenom dokaznom postupku sud nesporno drži da tužitelj nije dokazao pravni osnov iz tužbe, a to je stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

13. Temeljem čl. 18 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96 i dr.) propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

14. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su: sposobnost osobe koja dosjeda da može stjecati putem dosjelosti, da stvar koju samostalno posjeduje može biti predmet njenog dosjedanja, da je riječ o posjedu zakonom određene kakvoće te da taj posjed neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Objektivna značajka posjeda je zakonitost i istinitost, a subjektivna značajka posjeda je poštenje.

15. Obzirom na zakonski propis te recentnu sudsku praksu nema spora da na osnovi posjeda koji nije i pošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću se ne može steći vlasništvo. Upravo na temelju činjenice da tužiteljev posjed nije pošten sud je zbog nepoštenog posjeda (possesio bone fidei) odbio tužbeni zahtjev budući tužitelj kao posjednik je imao saznanja kao i okolnosti koje su vezane za dogovor oko predmetne zemlje, da predmetne nekretnine predstavljaju vlasništvo, odnosno suvlasništvo drugih osoba.

16. Poštenje mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti (mala fides superveniens nocet). Dakle, sud je u ovom predmetu nesporno utvrdio da tužitelj vrlo dobro znade tko je bio upisan kao suvlasnik utuženih nekretnina, budući se sam poziva na predmetnu skicu lica mjesta kao i dogovor svih suvlasnika od 22. srpnja 1989.g., kojeg su svi suvlasnici kao diobničari između sebe potpisali. Nema spora da taj dogovor o diobi nije intabuliran u zemljišne knjige budući nije stručno sačinjen, kao i to da se tužitelj u ovom predmetu ne poziva da je pravo vlasništva stekao temeljem "diobnog dogovora" već se poziva na pravni osnov dosjelosti. Unatoč tvrdnji tužitelja da iz tog dogovora suvlasnika je vidljivo što je njemu pripalo (a trebale bi mu pripasti upravo nekretnine koje je utužio u ovom predmetu i za koje on drži da iz dogovora predstavljaju formulaciju "sve ostalo") sasvim je razvidno da tužitelj znade da su suvlasnici predmetnih nekretnina i druge osobe, u ovom slučaju njegova sestra ŠL i brat pok. SL, tužitelj neopravdano zahtijeva da mu te nekretnine pripadaju u vlasništvo jer da su tim dogovorom ostalih suvlasnika "prepuštene" njemu. Ova činjenica ne odgovara materijalnim dokazima u spisu kao i stvarnom stanju na terenu, budući je razvidno da nasljednici pok. UL i pok. SL drže u posjedu upravo one nekretnine koje su im ostavili njihovi prednici, da tu činjenicu tužitelj za cijelo vrijeme zna, da se istoj ne protivi, te tek 2016. g. kada je pokrenuo spor protiv tuženika, ustaje sa tužbom kako bi dokazao da na predmetnim nekretninama stječe pravo vlasništva dosjelošću. Dakle, razvidno je da za cijelo vrijeme znade da su na predmetnim nekretninama upisane druge osobe pa mu po toj osnovi nedostaje bitna kvalifikacija posjeda, a to je poštenje.

17. U pravu su tuženici kada ističu da ni tužbeni zahtjev tužitelja kao i tužba ne bi bili podobni za raspravljanje, Naime, nema spora da tužitelj u tužbenom zahtjevu nije točno označio katastarske čestice, već je tužbom obuhvatio samo cijela zemljišno knjižna tijela (doduše, svojim podneskom od 9. travnja 2025.g. tužitelj je specificirao tužbu i tužbeni zahtjev na način da je utužio sve čestice iz zemljišnoknjižnih tijela) , pri čemu uopće nema spora da pored utuženih pravnih prednika tuženika, kao suvlasnici utuženih nekretnina figuriraju i druge osobe, a na jednom dijelu i sam tužitelj kao suvlasnik, a između inih i KL, kćerka ovdje tužitelja, čiji suvlasnički dio je nastao temeljem darovanja od strane tužitelja, pa ta činjenica upućuje da je tužitelj svoj suvlasnički dio prenio na kćerku, što upućuje na činjenicu da isti tu zemlju nikada nije smatrao svojim vlasništvom, kao i na činjenicu saznanja o upisanim suvlasnicima u navedenom vlasničkom listu, što ponovo dovodi u sumnju savjesnost tužitelja za stjecanje prava vlasništva ovih nekretnina. Po tom osnovu nije vidljivo na koji način bi tužitelj dokazao pravo vlasništva dosjelošću na idealnom dijelu pravnih prednika tuženika, kada na tim dijelovima suvlasnički, nepodijeljeni dio imaju i ostale osobe kao upisani suvlasnici. Stoga je i po tom osnovu tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na idealnim dijelovima samo jednog broja upisanih suvlasnika.

18. Nema spora da tužitelj nikada nije bio u samovlasnom posjedu predmetnih nekretnina, kojim posjedom bi isključio druge suvlasnike na korištenje tih nekretnina, pa mu stoga nije mogao početi ni rok za eventualni početak tijeka stjecanja prava vlasništva dosjelosti. Time ne postoji ispunjen uvjet za stjecanje dosjelošću , tim više što je iza upisanih suvlasnika (prednika tuženika) vođen ostavinski postupak i raspravljena njihova ostavina, ali su ti suvlasnici glede utuženih nekretnina i nadalje ostali upisani kao suvlasnici. Sasvim je sigurno da je tužitelj znao za nasljednike upisanih suvlasnika, ali istima nikada nije stavio do znanja da ovi ne bi mogli dolaziti na svoju starinu u Podkuke i vršiti posjed na onom dijelu nekretnina koji je pripao njihovim prednicima spornim dogovorom iz 1989.g.

19. Konačno, tužitelju nedostaje pošten posjed jer je znao i imao je dovoljno okolnosti i razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada jer od 1989. g. znade tko je upisan kao suvlasnik upisanih nekretnina i sada ne može sa uspjehom isticati pravni osnov stjecanja prava vlasništva dosjelošću uz notornu napomenu da pozivanje na predmetni dogovor od 22. srpnja 1989. g. nije pravni osnov u ovoj tužbi, a kao eventualna izvansudska dioba stranaka. Valja istaći da tužitelj ne može s uspjehom u ovom predmetu isticati valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući se poziva na predmetni dogovor od 22. srpnja 1989.g. Naime, ukoliko bi tužitelj dokazivao pravni osnov temeljem predmetnog dogovora, sasvim je razvidno da u tom slučaju ne stoji pravni osnov stjecanja prava vlasništva dosjelošću, već bi pravni osnov u tom slučaju imao biti predmetni ugovor i odredbe tog ugovora kojima bi tužitelj tražio stjecanje prava vlasništva. Dakle, navodeći pravni osnov stjecanja prava vlasništva dosjelošću, tužitelj samo potvrđuje činjenicu, a time i stav suda da je za cijelo vrijeme znao tko su upisani suvlasnici utuženih nekretnina, pa mu u tom smislu nedostaje kvalifikacija tzv. kvalificiranog posjeda, tj. tužitelj nema bitnu odrednicu kvalificiranog posjeda, a to je savjesnost, odnosno poštenje, budući znade tko je upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina.

20. Glede upute drugostupanjskog suda - Županijskog suda u Sisku Gž- 661/2023 od 23. studenog 2023.g. (vidi str. 77) kojim je ukinuta prvostupanjska presuda, ovaj sud ističe slijedeće: nema spora da je ovaj predmet nastao od inicijalnog predmeta P-2901/19, gdje je sud donio presudu zbog izostanka, presudu na temelju priznanja i rješenje o razdvajanju postupka u odnosu na ovdje tuženike, nema spora da je sud u tom predmetu izveo dokaz saslušanjem stranaka (osim saslušanjem tužitelja kao stranke, budući je tužitelj u tom predmetu iskazao da isti neće biti saslušan kao stranka jer je bolestan, a kod tog stava ostao je do zaključenja ovog postupka), da je iz tog predmeta sud crpio činjenični supstrat i dokaze za donašanje presude u ovom predmetu, da drugostupanjski sud drži da ovaj sud nije u cijelosti izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio, a napose saslušanje svjedoka predloženih po tužitelju - njegov podnesak na str. 51 spisa, da je sud utvrdio da taj podnesak nije pisao punom. tužitelja i u istom je predloženo saslušanje svjedoka EL, PL i KL, da nema spora da je sud u ovom predmetu zaključio prethodni postupak ( vidi str. 26-27 spisa) u predmetu P-2901/19, da je tužitelj bez svojeg punom. tim podneskom predložio saslušanje svjedoka nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je notorno da sud nije izveo dokaz saslušanjem tih svjedoka iz prostog razloga što je tužitelj izgubio pravo s uspjehom predlagati nove dokaze, a nakon što je sud zaključio prethodni postupak temeljem čl. 292 ZPP-a. Obzirom na prednja utvrđenja sasvim je razvidno da ovaj sud nije u obvezi izvesti dokaz predložen od strane tužitelja, koji je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je prvostupanjski sud ustrajao u odluci da se ti dokazi ne izvode. Isto tako sud nije prihvatio navod tužitelja da je imao pravo na izvođenje tih dokaza, budući je drugostupanjski sud ukinuvši prvostupanjsku presudu, vratio spis u stadij prethodnog postupka. Ovo iz razloga što je stav ovog suda da je drugostupanjski sud samo ukinuo prvostupanjsku presudu ne dirajući procesne odredbe o izvođenju dokaza. Dakle, i nadalje je relevantan stav suda da se dokazi koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka više s uspjehom ne mogu isticati.

21. Tužitelj je izgubio spor pa je u obvezi tuženicima 2. i 3. koji su zatražili trošak parničnog postupka, naknaditi prouzročeni trošak postupka. Radi se o trošku punom. tuženika 2. i 3. i to : sastav odgovora na tužbu u iznosu od 218,90 eur, sastav četiri podneska, svaki po 218,90 eura, pristup na jedno ročište u iznosu od 218,90 eur, PDV od 25% u iznosu od 328,35 eura, trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 60,00 eura. Sveukupno 1.701,75 eura. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 ZPP-a (N.N. 80/22).

U Senju, 23. svibnja 2025. g. S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud u RH.

DNA:

Presuda nepravomoćna

Vidi upisnik "P"