Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
K-181/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠO, zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje – ODO) u Bjelovaru broj KO-DO- 129/2025-1 od 14. travnja 2025., nakon održane usmene i javne rasprave 22. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru Mirjane Vukorepa, branitelja po službenoj dužnosti Josipa Jelića, odvjetnika u Bjelovaru te optuženika ŠO, dana 23. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. OPTUŽENIK UO – OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani Š, sin U i ĐO, rođ. Đ, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, djelatnik, pismen sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan
k r i v j e
što je da je 24. veljače 2025. u večernjim satima u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, bez znanja i privole IO, vlasnika osobnog automobila marke Audi A6, registarske oznake i broj [registarska oznaka] koji je tamo bio parkiran, kako bi se tim vozilom koristio za vožnju, uzeo originalni ključ koji se nalazio u sobi u kojoj je boravio IO, nakon čega je uzetim ključem stavio vozilo u pogon i odvezao se njime te ga koristio do 25. veljače 2025. kada je vozilo vratio na mjesto odakle ga je uzeo,
dakle, neovlašteno oduzeo tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - u daljnjem tekstu KZ/11),
pa se na temelju odredbe čl. 234. st. 2. KZ/11 optuženi UO
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
II. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ŠO u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 25. veljače 2025. u 12,15 sati pa nadalje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji je ukinut rješenjem ovoga suda broj K-181/2025-9 od 22. svibnja 2025. godine.
III. Na temelju odredbe čl. 189. st. 1. ZKP/08 optuženiku ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], vraćaju se predmeti oduzeti na temelju Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave bjelovarsko - bilogorska, Policijske postaje Bjelovar ser. broj: [serijski broj] od 25. veljače 2025. i to: otvorena kutija cigareta s natpisom ''Rothmans'' u kojoj se nalazi pet cigareta s natpisom '' I', te otvorena kutija cigareta s natpisom ''Sombranie'' u kojoj se nalazi tri filtera s natpisom ''Sombranie'' i tri dijela cigarete, a provedba se nalaže Policijskoj postaji Bjelovar.
IV. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 80/22 i 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik UO oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, kao i troškova s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovog suda podiglo je optužnicu broj KO-DO-129/2025-1 od 14. travnja 2025. kojom je optuženiku ŠO stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. KZ/11.
2. Očitujući se o osnovanosti optužbe, optuženik UO izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti (str. 224).
3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je posebno izvješće PP Bjelovar od 26. veljače 2025. (str. 10-11), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu (str. 12-15), ispis prometne dozvole (str. 23), zapisnik o očevidu od PP Bjelovar od 25. veljače 2025. uz fotodokumentaciju očevida (str. 30-39), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (str. 40, 47), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (str. 41), zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod PP Bjelovar od 25. veljače 2025. (str. 49-51), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod ODO u Bjelovaru od 26. veljače 2025. (str. 69-72), rješenje ŽSBJ broj Kir-62/2025-4 od 27. veljače 2025. (str. 87-89), rješenje ŽSBJ broj Kv II-19/2025-2 od 6. ožujka 2025 (str. 106-107), zapisnik o ispitivanju svjedoka EO s dokaznog ročišta od 18. ožujka 2025. (str. 117- 118), rješenje ŽSBJ broj Kir-116/2025-6 od 25. ožujka 2025. (str. 129-131), nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke Marije Kudumije Slijepčević, dr. med. od 19. ožujka 2023. (str. 132-138), medicinska dokumentacija za optuženika (str. 142-145), rješenje ŽSBJ broj Kv II-33/2025-2 od 3. travnja 2025. (str. 151-152), ), zapisnik o ispitivanju oštećenika IO kod PP Bjelovar od 1. travnja 2025. (str. 157-158), rješenje ovoga suda broj Kov-99/2025-7 od 15. travnja 2025. (str. 177-183), rješenje ŽSBJ broj Kž-168/2025-4 od 24. travnja 2025. (str. 197-201), izvod iz kaznene evidencije (str. 19-21, 58-63) za optuženika i izvod iz prekršajne evidencije (str. 64-65) za optuženika, a na kraju dokaznog postupka optuženik UO iznio je svoju obranu (str. 225-226).
4. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženik UO (str. 49-52, 69- 73) porekao je počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela navodeći kako ostaje kod onoga što je kazao djelatnicima policije kada je rekao da želi da mu se briše članak 234. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona i nije želio odgovarati na pitanja, ali je i dodao da mu je ključ automobila dao sam vlasnik IO, te da je automobilom otišao do Rovišća i nakon dva sata neoštećenim automobilom se vratio, pri čemu se javio IO i predao mu ključ istoga. Nadopunjujući obranu na raspravi, optuženik UO naveo je (str. 225-226) da je u jutarnjim satima 24. veljače 2025. sreo IO koji se od ranije nalazio u njihovoj kući i s njim se dogovorio da mu posudi automobil. Toga dana u dva do tri navrata sreo je IO u dvorištu i on mu je govorio da će mu posuditi automobil, ali kada optuženikov brat EO zaspe. Misli da je tako rekao jer se bojao da će završiti na ulici ako brat EO vidi da mu je dao svoj automobil. IO je tada živio u njihovoj kući u dijelu koji je u vlasništvu optuženikove majke. Po dogovoru s IO uzeo je njegov osobni automobil marke Audi A6 nakon što mu je on toga dana dao ključ od automobila u dnevnom boravku. Brat EO je spavao u vrijeme kada mu je IO dao ključ. Ističe da je on IO taj ključ od njegovog automobila vratio istoga dana, a možda je već bio i idući dan, negdje oko ponoći. Taj ključ mu je vratio isto gdje ga je i dobio od njega, u dnevnom boravku. Ključ od njegovog automobila dobio je uz njegovo odobrenje i iz njegovih ruku. Za vrijeme dok je upravljao njegovim automobilom nije mu bila važeća vozačka dozvola, a i počinio je prekršaj prekoračenja dopuštene brzine za koji je i dobio novčanu kaznu. Nije toga dana tražio od IO da ga negdje vozi jer je dogovor bio da će mu on posuditi automobil. Brat EO mu je pokazao kako se upravlja automobilom IO, marke Audi A6, a to mu je pokazao jer se taj automobil morao pomicati kada je obrađivao vrt u dvorištu, obrezivao voćke i kosio travu. Kada je uzeo automobil IO uz njegovo odobrenje išao je u mjesto Cirkvena u ugostiteljski objekt ''Viktoria ranč''. Toga dana ga nije sestra zvala u vezi Mihajlovog automobila jer on nije niti ponio svoj mobitel. Misli da ga je IO prijavio policiji da je neovlašteno uzeo njegov automobil bez njegovog odobrenja samo zato da bi on izbjegao plaćanje novčane kazne za prekršaj zbog prekoračenja brzine jer nije imao novca. Ističe da je on upravljao vozilo IO kada je taj prekršaj počinjen i vidio je nekakav „blic“ kao da ga je sunce obasjalo. S bratom EO je inače u dobrim odnosima, nema zabranu približavanja prema bratu, imao je samo zabranu približavanja prema sestri. Dana 24. veljače 2025. nije bio posvađan s IO, on je stalno išao oko njegove sestre, oko njegove majke i brata kada je živio kod njih. Sestra E ga je je zbog IO „otpilila“ i nije ga htjela ošišati. Zaključno u obrani, optuženik ističe da nije kriv i ispričava se sudu, branitelju i policiji, a oštećeniku IO se neću ispričati. U pogledu osobnih prilika navodi da živi u obiteljskoj kući s majkom, bratom i sestrom, a kuća je u vlasništvu majke. Uzdržava se radom u nadnicama.
5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je 24. veljače 2025. optuženik UO upravljao osobnim automobilom marke Audi A6, registarske oznake B, koji je u vlasništvu IO. Isto tako, nesporno je da je optuženik navedeno vozilo kao i ključ vratio IO oko ponoći, odnosno 25. veljače 2025.
6. Međutim, spornim se nalazi je li optuženik UO od oštećenika IO dobio u ruke ključ predmetnog automobila, odnosno je li njime upravljao uz dopuštenje oštećenika ili je bez znanja i privole oštećenika uzeo ključ iz sobe u kojoj je boravio oštećenik.
7. Radi razjašnjenja spornih činjenica, tijekom prethodnog postupka ispitan je oštećenik IO, a njegov iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi (str. 157-158). Iz iskaza oštećenika proizlazi kako je dobar prijatelj s bratom optuženika BO te je došao kod istoga radi nekih dogovora o odlasku na privremeni rad u Republiku Njemačku pa je tom prilikom i upoznao optuženika UO. Kod EO je došao osobnim automobilom marke Audi A6 registarskih oznaka i broja [registarska oznaka], a isti je parkirao na dvorištu njegove kuće na travi, dok je ključ od automobila držao kod sebe, a automobil je bio nezaključan. Inače optuženik UO također živi u istoj kući, ali u drugom dijelu i s njim nije uopće komunicirao, a i FO mu je rekao da optuženik ima zabranu prilaska prema njemu i obitelji. Dana 24. veljače 2025. u večernjim satima nalazio se u dnevnom boravku kada je u prostoriju ušao optuženik UO i tražio da ga odveze u grad na piće, što je on odbio učiniti jer mu se nije htjelo voziti do grada, na što je isti tražio da mu da nešto novca, što on nije učinio i rekao mu je da nema novca i da izađe van iz sobe. Optuženik UO je bio dosta nervozan i cijelo vrijeme se ogledavao po sobi i na stolu. Kada je optuženik UO izašao on se je ustao kako bi vidio da nije što uzeo sa stola jer se na istome nalazio ključ od automobila pa je htio to provjeriti. Na stolu nije pronašao svoje ključeve od automobila pa je pozvao BO da ga pita je li on možda uzimao ključ od njegovog automobila jer ga on nije koristio cijeli dan, na što mu je BO rekao da je vidio ključeve od automobila na stolu, a kako isti ključ nisu vidjeli, izašli su vani na dvorište i vidjeli da nema njegovog automobila parkiranog na dvorištu. Tada je BO uzeo mobitel i nazvao policiju te prijavio otuđenje njegovog vozila. Nakon toga su došli djelatnici policije kojima je on ispričao što se dogodilo te su mu isti rekli da mora poći s njima u postaju i podnijeti prijavu što je on i učinio, da bi nakon toga nešto kasnije kada se vratio kući čuo zvuk automobila te je izlaskom vani zatekao optuženika UO kojem je rekao da mu vrati ključ od automobila, što je on i učinio. Oštećenik je naveo kako optuženiku ŠO nije dozvolio korištenje svog vozila, niti ga je isti tražio da mu ga posudi. Policijski službenici su utvrdili da na vozilu nema nikakvih oštećenja. Kasnije mu je BO rekao da je optuženik s njegovim vozilom otišao kod svoje sestre koja mu je rekla da mu vrati vozilo ili će ga prijaviti policiji. Osim toga, od Policijske postaje Križevci dobio je dopis da dostavi podatke o vozaču koji je na njihovom području počinio prekršaj toga dana kada mu je optuženik UO uzeo vozilo, što je on i učinio i dostavio optuženikove podatke.
8. Iz iskaza ispitanog svjedoka EO, brata optuženika, ispitanog tijekom prethodnog postupka, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi (str. 117-118), proizlazi da je IO boravio kod njega oko tjedan dana i vezano za navedeni događaj istaknuo je kako se tada nalazio u kući kada ga je probudio IO govoreći mu da nema njegovog ključa od automobila i onda su njih dvojica tražila taj ključ po dnevnom boravku, ali ga nisu pronašli. Izašli su van i vidjeli da nema Mihajlovog automobila, marke Audi A6 šibenskih registarskih oznaka, radi čega je on pozvao policiju koja je ubrzo došla i napravila zapisnik. Nekoliko sati nakon toga došao je optuženik UO i vratio ključ od automobila IO. Ističe kako on nije vidio da je njegov brat uzeo ključ od vozila, ali mu je IO rekao da mu on nije dao ključ niti mu je posudio vozilo.
9. Nad okrivljenikom UO provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke prim. dr. sc. Marije Kudumija Slijepčević, dr. med., koja u nalazu i mišljenju od 19. ožujka 2025. (str. 132-138) navodi da je optuženik UO ovisnik o alkoholu u komorbiditetu s disocijalnim poremećajem ličnosti i početnim psihoorganskim oštećenjima ličnosti, ali da su tempore criminis njegove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom bile očuvane radi čega nisu ispunjeni uvjeti za izricanje neke od sigurnosnih mjera psihijatrijskog liječenja, te da je isti raspravno sposoban. Navedeni nalaz i mišljenje sud je prihvatio u cijelosti s obzirom da je isti izrađen objektivno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva, a tijekom postupka nalaz i mišljenje nije dovedeno u pitanje.
10. Analizirajući cjelokupno provedeni dokazni postupak, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud nalazi dokazanim da je optuženik UO počinio kazneno djelo protiv imovine – neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. KZ/11.
11. Razmatrajući obranu optuženika ŠO, sud istu nalazi nevjerodostojnom te ju ne prihvaća. Naime, optuženik u svojoj obrani priznaje da je 24. veljače 2025. upravljao osobnim automobilom koji je u vlasništvu IO, ali nastoji prikazati da je on uporabio osobni automobil IO uz njegovo odobrenje, a ne da ga je neovlašteno oduzeo. Takvu obranu optuženika ne potvrđuje niti jedan izvedeni dokaz tijekom dokaznog postupka, već iz rezultata dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno.
11.1. Neuvjerljiva je obrana optuženika da je motiv oštećenika IO da ga prijavi za predmetno kazneno djelo zapravo to da izbjegne plaćanje novčane kazne za prekršaj koji je počinjen onoga dana kada je on upravljao oštećenikovim automobilom. Da je navod optuženika životno nelogičan proizlazi iz činjenice da je FO, brat optuženika, dojavio djelatnicima policije da je automobil IO otuđen i to nakon što su vidjeli da u dvorištu nema oštećenikovog vozila. Dakle, navedeno nije učinio oštećenik IO. Navedena dojava policiji bila je 24. veljače 2025. i to prije nego li se optuženik UO vratio kući automobilom, dakle prije nego li je oštećenik IO uopće mogao saznati od optuženika da je počinjen prekršaj njegovim automobilom.
11.2. Isto tako, sud ne prihvaća obranu optuženika ŠO u kojoj navodi da je osobni automobil marke Audi A6 od oštećenika IO uzeo jer su se njih dvojica predmetnog dana dogovorili za to, a da mu je oštećenik predao ključ od automobila u ruke i to u dnevnom boravku kuće. Upravo suprotno proizlazi iz jasnog i određenog iskaza oštećenika IO koji navodi je kritične zgode ključ od njegova automobila bio na stolu u dnevnom boravku gdje je ležao, da je optuženik UO ušao tamo, a kada je otišao, ključ od automobila više nije bio na stolu iz kojeg razloga se on obratio EO, bratu optuženika koji mu je potvrdio da je i on prethodno toga dana vidio njegov ključ od automobila na stolu u dnevnom boravku.
11.3. Isticanje optuženika da je oštećenik njemu u ruke predao ključ od osobnog automobila i da je automobil uzeo uz njegovo odobrenje u suprotnosti je s iskazom oštećenika kao i njegovim zapažanjima koja iznosi navodeći da je optuženik UO kritične zgode bio nervozan, da se ogledavao po sobi i po stolu, a što je kod njega izazvalo sumnju pa se ustao provjeriti nedostaje li nešto sa stola u dnevnom boravku.
11.4. Na donošenje odluke kod optuženika da pristupi neovlaštenom oduzimanju motornog vozila sasvim izvjesno je utjecala i činjenica da on u inkriminirano vrijeme nije imao važeću vozačku dozvolu, a što su znali i njegovi ukućani pa je navedenu radnju morao poduzeti bez odobrenja. I sam optuženik UO u svojoj obrani na neki način dovodi u pitanje što bi bilo da je njegov brat FO znao da će on upravljati oštećenikovim automobilom. Stoga je neuvjerljiva obrana optuženika da mu je oštećenik obećao posuditi vozilo nakon što EO zaspe jer se bojao da će završiti na ulici ako EO vidi da mu je dao svoj automobil. Navedeno nije ni na koji način potkrijepljeno te upućuje na optuženikovu iskonstruiranost.
12. S druge strane, iskaze oštećenika IO i svjedoka EO sud prihvaća s obzirom da su isti u bitnome suglasni, jasni i određeni, a niti jedna okolnost ne upućuje da bi kod istih postojala namjera lažno teretiti optuženika UO, posebno kada se uzme u obzir da je i sam optuženik u svojoj obrani naveo da je s bratom EO u dobrim odnosima, a niti s oštećenikom IO nije bio posvađan.
13. Ukupno postupanje optuženika ŠO upućuje da je on bez znanja i odobrenja vlasnika IO oduzeo njegov automobil Audi A6 reg. oznake i broja [registarska oznaka] kako bi se istim koristio za vožnju, tako da je izravnom namjerom počinio kazneno djelo iz čl. 234. st. 2. KZ/11 jer je bio svjestan da neovlašteno oduzima tuđi automobil kako bi se njime privremeno koristio.
14. Nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika ŠO utvrđeno je da njegova ubrojivost u vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela nije bila dovedena u pitanje, a navedena činjenična utvrđenja jasno ukazuju da je optuženik htio to postupanje kao takvo i kao svoje iz čega proizlazi da je postupao s izravnom namjerom. Uzimajući u obzir životnu dob optuženika, smatra se da je optuženik znao da je njegovo postupanje zabranjeno, a na strani istoga ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.
15. Nalazeći dokazanim da je optuženik UO počinio kazneno djelo citirano u izreci presude, sud ga je proglasio krivim te ga za kazneno djelo iz čl. 234. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
16. Prilikom izricanja navedene kaznenopravne sankcije na strani optuženika otegotnim je cijenjena njegova višestruka osuđivanosti i to u 15 navrata od čega u dva navrata za isto kazneno djelo, dok u više navrata za druga kaznena djela protiv imovine, a što proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije (str. 58-62). Navedeno upućuje da je optuženik specijalni povratnik u činjenju kaznenih djela kojima se štiti isti zaštitni objekt – imovina te da niti jedna do sada izrečena kazna nije utjecala na njega da uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Olakotnom okolnošću sud smatra činjenicu da oštećenik ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Sud smatra da će se jedino ovako izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca utjecati na optuženika UO da shvati pogibeljost činjenja kaznenih djela i da se suzdrži od istih.
17. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ŠO u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 25. veljače 2025. u 12,15 sati pa nadalje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji je ukinut rješenjem ovoga suda broj K-181/2025-9 od 22. svibnja 2025. (str. 229 – 231).
18. Na temelju odredbe čl. 189. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da se optuženiku ŠO vraćaju predmeti oduzeti na temelju Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave bjelovarsko - bilogorska, Policijske postaje Bjelovar, serijski broj: [serijski broj] od 25. veljače 2025. i to kako je navedeno u izreci presude.
19. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik UO oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, kao i troškova s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem. Navedenu odluku sud je temeljio na materijalnim prilikama optuženika koje su loše, te se zaključuje da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bila dovedena u pitanje materijalna egzistencija optuženika.
20. Iz svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Bjelovaru 23. svibnja 2025.
Sudac:
Veronika Sajfert
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Oštećenik žalbu može podnijeti zbog odluke troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
