REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4440/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LV i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula, podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj: Pp-1930/2021 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. LV i okr. ĐV su na temelju čl. 182. (t. 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude s obrazloženjem da u postupku nije dokazno da bi okrivljenici počinili terećeni prekršaj te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu, sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka, a u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega ih je analizirao svaki posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.1. Naime, u konkretnom slučaju okr. LV i okr. ĐV su odlučno poricali da bi počinili prekršaj za koji se terete, dok su istovremeno teretili jedan drugoga za remećenje javnog reda i mira kako je opisano u optužbi (okr. ĐV i da ju je okr. LV udario u grlo, za što se u optužbi taj okrivljenik ne tereti). Niti jedan ispitani svjedok (HV i SV) nije iskazao da bi na brodu „Mama Maria“ okrivljenici vikali jedan na drugog zbog nesuglasica oko radnih uvjeta, već su čuli „prepirku“, a svjedok SV je čuo „svađu“, ali da mu nije poznato zbog čega je došlo do „prepirke“. Iz ovakvih iskaza svjedoka, niti po ocjeni ovog suda se ne može sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici vikali ili se svađali na javnom mjestu. Budući da drugih relevantnih dokaza nije bilo, prvostupanjski sud opravdano na temelju izvedenih dokaza nije mogao zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj te je primjenjujući pravilo „in dubio pro reo“, donio odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojima tužitelj daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, te preocjenjuje dokaze na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom.
6.1. Dakle, s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da nije moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, to je, sukladno čl. 182. t. 3. PZ-a, opravdano iste oslobodio optužbe zbog čega je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
