REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9199/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VR, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 7. kolovoza 2024., broj: Pp-9930/2024, u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. OR je na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu, vratiti predmet na ponovno suđenje i donijeti osuđujuću presudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, što pravilno ističe tužitelj u žalbi.
5. Naime, tužitelj u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okr. OR počinio prekršaj nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta, prihvaćajući njegovu obranu istinitom, a da nije dovoljno pažljivo ocijenio iskaz svjedokinje AR, okrivljenikove supruge koja ga je jasno teretila za prekršaj. Smatra da je sud trebao ispitati kao svjedoka i mlt. PR (rođ. 2010.) te da se ne može prihvatiti kao razlog njegovog neispitivanja to što je već bio ispitivan u drugim institucijama, jer je tamo ispitan isključivo zbog možebitnih razmirica između oca i majke, te da je sud trebao ispitati i policijske djelatnike i djelatnike nadležnog zavoda za socijalni rad radi dobivanja što konkretnije slike onoga što se dogodilo i intenziteta istoga.
6. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud oslobodio okr. VR optužbe jer je on dosljedno poricao prekršaj pa sud nije mogao isključiti njegovu obranu, dok svjedokinja AR, ispitana pred sudom nije pružila dokaze da bi okrivljenik izgovorenim riječima kod nje izazvao osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, što je bitno obilježje psihičkog nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud je smatrao nepotrebnim ispitati kao svjedoka mlt. PR očito radi zaštite od dodatnog traumatiziranja (dijete je saslušavano kod nadležnog psihologa u zavodu za socijalni rad te u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba), a s obzirom da je ocijenio da ako je okrivljenik svojoj supruzi i izgovorio dva puta riječi „Pičko, dođi“ iz zaustavljenog kamiona, te riječi ne bi kod nje mogle nedvojbeno izazvati uznemirenost i povredu dostojanstva u toj mjeri da bi bio počinjen prekršaj psihičkog nasilja u obitelji, a osim toga, niti ispitani svjedok CR u čijem je društvu bila svjedokinja, nema saznanja što su ona i okrivljenik razgovarali.
6.1. Međutim, imajući u vidu da je ispitana svjedokinja AR pred sudom dosljedno iskazala da ju je opisano ponašanje okrivljenika „naravno uznemirilo jer on stalno dolazi pred zgradu i prijeti joj…“, a što je isto iskazala i pred policijom na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje (koji dokaz je zakonit i u koji je sud izvršio uvid, ali ga je propustio ocijeniti), navodeći da ju je okrivljenik, s kojim je u brakorazvodnoj parnici, prilikom primopredaje djeteta iz kamiona „vrijeđao riječima „Pičko, dođi“ dva puta dok mu je na snazi mjera opreza zabrane pristupa na 100 metara kao i zabrana uznemiravanja…Inače, suprug me stalno uhodi po cijelom gradu mijenjajući razna vozila.“, ne može se prihvatiti ispravnim zaključak suda da nije dokazano da bi izgovorene riječi kod žrtve izazvale posljedicu uznemirenosti i povrede dostojanstva. Naime, u situaciji kada okrivljenik dosljedno poriče prekršaj te da isto tako svjedokinja dosljedno iskazuje pred sudom i u policiji o tome da je bila „uznemirena“ i da su je riječi „vrijeđale“, po ocjeni ovog suda postoji visoki stupanj vjerojatnosti da je izgovorenim riječima ostvareno psihičko nasilje u obitelji prema supruzi u nazočnosti djeteta. Po ocjeni ovog suda, kontekst izgovorenih riječi, odnosno mjesto i način njihovog izgovaranja - na javnom mjestu, pred zajedničkim djetetom i novim partnerom, prilikom primopredaje djeteta, upućuje da se radi o izrazima koji i objektivno predstavljaju vulgarne, ponižavajuće i uznemirujuće izraze. U takvoj je situaciji prvostupanjski sud trebao pažljivije cijeniti iskaz okrivljenika koji se može braniti kako god želi (dakle, i neistinom) i svjedokinje koja je, između ostalog, dužna govoriti istinu te upozorena na kaznenu odgovornost davanja lažnog iskaza.
6.2. Iz tog razloga, a budući da u spisu nema drugih dokaza (svjedok CR nije čuo o čemu su razgovarali okrivljenik i žrtva, a dijete nije ispitano), izostanak brižne ocjene provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke, jer je prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda analitički i jednakovrijedno cijeniti svaki provedeni dokaz, kako one dokaze koji idu u korist okrivljeniku, tako i one na njegovu štetu. Zato je prvostupanjski sud trebao na valjani način otkloniti ove kontradiktornosti koje proizlaze iz iskaza okrivljenika i svjedokinje, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, umjesto olakog pristupa ocjeni iskaza svjedokinje kao neuvjerljivog i neutemeljenog prihvaćanja obrane okrivljenika kao istinite.
7. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenika, svjedokinju AR, otkloniti možebitne proturječnosti među iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 23. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.
