Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Pp-14077/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŠŽ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, br. 5/90, 30/90. 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), u povodu optužnoga prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Druge policijske postaje Split, klasa: 211-07/24-5/3168, ur. broj: 511-12-24-24-1 od 2. veljače 2024., nakon javne glavne rasprave održane 21. svibnja 2025. u prisutnosti okrivljenice, 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
okrivljenica ŠŽ, rođ. **.**.1997. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], SSS, zaposlena, srednjeg imovnog stanja, udana, majka dvoje maloljetne djece, državljanka RH, neosuđivana,
na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi 2. veljače 2024. oko 11,50 sati u Splitu, Put sv. Lovre 43, u dvorištu ispred obiteljske kuće, narušila javni red i mir tako što je BŽ, koja ju je dok je u naručju držala dijete verbalno napala vičući: „imaš sriće šta ti je mala u ruci, inače da nije vidila bi te, neće stat na tome, samo da znaš što bi ti učinila“ , uzvratila vičući: „zađavla ideš u Tabor“ te ju udarila otvorenim dlanom po obrazu,
pa da bi time počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnim aktom okrivljenicu se tereti za prekršaj iz izreke ove presude. Predmet je razdvojen iz predmeta Pp-2922/2024 u kojem je prekršajni nalog u odnosu na okrivljenicu BŽ postao pravomoćan.
2. Okrivljenica se ne smatra krivom za prekršaj te navodi kako se njezina nećakinja Š prestrašila Anđelinog psa koji je bio odvezan te je za njom trčao po dvorištu. Kada je svekrvi MŽ rekla što se dogodilo, istrčala je BŽ te joj stala vikati riječi navedene u izreci presude i udarila ju u lijevo rame dok je u rukama držala svoju bebu, na što ju je samo odgurnula, ali ju nije udarila po obrazu. Kasnije ju je BŽ još udarila po desnom obrazu i počupala za kosu.
3. U dokazne svrhe pročitana je obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, službena zabilješka II. PP Split (osim izdvojenog dijela), zapisnici o ispitivanju osumnjičenice i svjedokinja, naredba o određivanju mjere opreza, ispitana je svjedokinja MŽ, dok je BŽ iskoristila blagodat da ne mora svjedočiti.
4. Iskaz svjedokinje MŽ za sud je potpuno neuvjerljiv i nevjerodostojan. Naime, ova je svjedokinja, ispitana pred policijom, vrlo decidirano navela tko je u sukobu ŠŽ i BŽ bio napadač, iskazavši u bitnom jednako kao okrivljenica ŠŽ u svojoj obrani, da bi pred sudom naglo izgubila sjećanje o tome što je bilo, navodeći kako „nije vidjela tko je koga prvi udario i jesu li se uopće udarale i čupale“, samo da zna kako je BŽ izletjela u dvorište kroz balkonska vrata i potom je započela svađa. Zbog toga se iskaz ove svjedokinje dan pred sudom ne može prihvatiti kao vjerodostojan opis događaja, BŽ svoj iskaz nije dala navevši kako je za nju ovaj postupak završen, tako da je vjerodostojnim i istinitim prikazom događaja od toga dana prihvatiti iskaz okrivljenice ŠŽ. Nadalje, za sud nije shvatljiv postupak policije koja je za prekršaj prijavila obje sudionice navodne svađe, kada iz prikupljenih dokaza nije proizlazila osnovana sumnja da je prekršaj počinila i ŠŽ. Nju je, naime, policija ispitala kao svjedokinju te su njezin i iskaz MŽ bili međusobno suglasni, dok je kao osumnjičenica bila ispitana samo BŽ, pa je nejasno iz kojeg je to dokaza naknadno proizišla osnovana sumnja da je i ŠŽ počinila prekršaj. Ovlaštenog tužitelja upozorava se da je kod pokretanja prekršajnih postupaka problem postalo neselektivno prijavljivanje svih sudionika nekog događaja bez obzira na postojanje osnovane sumnje, što je odraz duboko ukorijenjenog, ali temeljno pogrešnog, stajališta da je na policiji da prijavi, a na sudu da utvrđuje što je bilo i tko je kriv. Međutim, upravo suprotno, na policiji je kao ovlaštenom tužitelju da utvrdi što je bilo, prikupi i predloži dokaze te prijavi samo onoga počinitelja za kojega postoji osnovana sumnja da je počinio prekršaj. Zbog prethodno izloženih razloga okrivljenica je oslobođena od optužbe.
5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.
U Splitu 23. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Sanda Peroš, v. r.
Ljiljana Vuko, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- okrivljenici
- ovlaštenom tužitelju
- u spis
