Pr-2267/2022-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste RŠ, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.travnja 2025., u nazočnosti pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 23.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 337,64 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,50 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,32 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,47 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,03 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,31 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 26,16 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,66 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,54 EUR teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,62 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,64 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 21,96 EUR teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 147,31 EUR teče od 15. ožujak 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,34 EUR teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,65 EUR teče od 15. srpanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 26,49 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 21,08 EUR teče od 15. listopad 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,29 EUR teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,23 EUR teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. svibanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 597,36 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 72,06 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 1.prosinca 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćni radnika u službi za tehničke poslove. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) odnosno čl.57 (NN 143/13) je propisano da radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna je ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje.

1.1.Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene bruto plaće jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno osporava da bi označena odvjetnica bila opunomoćena za pokretanje postupka u ovoj pravnoj stvari, smatra da je punomoć općenita da bi se iz iste moglo zaključiti da je tužiteljica opunomoćila naznačenu odvjetnicu. Nadalje, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine navodeći da tuženik od 01.04.2020. uredno obračunava sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad odnosno na sve odrađene sate.

3.Tužiteljica je podneskom od 11.listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 935,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.11.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva bez specificirane punomoći tužitelja. Nadalje, u preostalom dijelu smatra je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 19.ožujka 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje. Međutim, da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva sa 935,00 eura na 337,64 eura. Nadalje, protivi se točki II. predmetnog tužbenog zahtjeva na način da se trošak postupka isplati na račun pun. tužitelja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom manje isplaćene plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, za razdoblje od 01.11.2017. do 30.09.2024.

7.Prema postavljenom tužbenom zahtjevu (kako prema podnesku od 11.10.2024. tako i prema podnesku od 19.03.2025.) radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.Vještačenje u postupku je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 10.09.2019. do 30.09.2024. budući je tužiteljica, prema navodima vještaka koji to prvi put u postupku ističe, bila u radnom odnosu kod tuženika od 10.09.2019., a isplata je zatražena od 01.11.2017. Vještakinja je utvrdila da za razdoblje od 10.09.2019. do 30.09.2024. tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020. dok su od travnja 2020. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, potraživanje po osnovi: - neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 41,66 EUR, - manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 7,83 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 49,49 EUR. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmor i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 288,15 EUR. Slijedom svega navedenog, sveukupno potraživanje tužiteljice iznosilo bi 337,64 eura.

11.1.Tužiteljica je podneskom od 19.ožujka 2025., sukladno izračunu vještaka i priloženoj dokumentaciji, uredila tužbeni zahtjev kojim je zatražila isplatu ukupnog iznosa od 337,64 eura.

11.2.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu navodeći kako se protivi povlačenju tužbe za razliku iznosa koji tužitelj utužuje (935,00 eura) i iznosa koji sada postavlja kao svoj tužbeni zahtjev (337,64 eura). Ujedno, tuženik potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev u gore navedenoj visini.

12.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, za otežane uvjete rada, te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i financijskim znanjem za izračun tražbine.

13.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem od 10.listopada 2024. pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP), odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev, a sve pod prijetnjom iz čl.109 st.4 ZPP-a.

15.Tužiteljica je podneskom od 11.listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 935,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.11.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

15.1.Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne mjesečne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje financijska znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev. Međutim, uređeni tužbeni zahtjev postavlja previsoko i preširoko u odnosu na činjenice: – da je u radnom odnosu kod tuženika bila od 10.9.2019. (što u postupku prvi put ističe i utvrđuje vještakinja), a isplatu potražuje od 1.11.2017.,- da su od 04/2020. pa na dalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka (a što je do sada utvrđeno u nizu istovjetnih predmeta s istim utuženim osnovama protiv istog tuženika), odnosno da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada do 31.03.2020.

16.Iako tužiteljica nema financijskog i računovodstvenog znanja da bi mogla postaviti približno određen tužbeni zahtjev u smislu matematičkog izračuna, podneskom od 11.listopada 2024. ipak je zahtjev postavljen u visokom iznosu s obzirom na prethodna utvrđenja, posebno uzimajući u obzir činjenicu da tužiteljica potražuje isplatu za 83 mjeseca, a vještakinja utvrđuje da joj to pravo pripada za 19 mjeseci.

17.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. No, razvidno je da je tužbeni zahtjev iz podneska od 11.listopada 2024. postavljen previsoko i preširoko kako u odnosu na visinu tako i u odnosu na osnove.

18.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim osnovama potražuje isplatu iznosa od 935,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 337,64 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). U konkretnom slučaju tuženik se usprotivio takvom djelomičnom povlačenju podneskom od 28.ožujka 2025.

19.Stoga kako je tužitelj tužbeni zahtjev najprije postavio u iznosu od 935,00 eura da bi ga kasnije, po primitku vještakovog nalaza i mišljenja, snizio na 337,64 eura, čime je prema pravnom shvaćanju VS RH djelomično povukao tužbu, a na što tuženik ne pristaje, bilo je potrebno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja.

20.Stoga kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 11.listopada 2024., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 19.ožujka 2025., tužiteljica je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspjela u dijelu od 30 %, uzimajući u obzir sve utužene osnove za navedeno utuženo razdoblje.

21.S obzirom na navedeno donesena je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na popisanom trošku, odredbama čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

21.1.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-50 bodova, za sastav podneska od 20.09.2024. -50 bodova, za zastupanje na ročištu od 10.10.2024.-25 bodova (Tbr.9. toč.2.), za podnesak od 11.10.2024. -12,5 bodova (Tbr.8. toč.4), ročište od 12.11.2024.-50 bodova, sastav podneska od 19.03.2025. -50 bodova, zastupanje na ročištu od 25.03.2025. i 16.04.2025. - svako po 50 bodova, ukupno 337,50 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 675,00 eura+25% PDV=843,75 eura. Kako je tužiteljica u ovom postupku uspjela s 30%, na ime troška pripada joj iznos od 253,12 eura+265,45 eura na ime troškova vještačenja, ukupno 518,57 eura.

21.2.Tuženiku je valjalo priznati slijedeći trošak:sastav podneska od 17.01.2025.-75 bodova, za pristup na ročišta od 25.03.2025. i 16.04.2025. -svako po 75 bodova, sastav podneska od 31.03.2025. -75 bodova, pristup na ročište za objavu presude-37,5 bodova, ukupno 337,5 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 675,00 eura+PDV=843,75 eura. Kako je tuženik u postupku uspio sa 70%, pripada mu trošak od 590,63 eura.

21.3.Kada se prebije trošak tužitelja i tuženika proizlazi da tužiteljica duguje tuženiku 72,06 eura.

22.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj (toč.II izreke-rješenje sve prema čl.151. st.3 ZPP), dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

23.Što se tiče osporavanja punomoći, navodi se da je navedeni prigovor neosnovan. Naime, uz tužbu koja je dostavljena ovom sudu dana 01.prosinca 2022. priložena je punomoć tužiteljice datirana s 29.studenoga 2022., dakle upravo neposredno pred podnošenje tužbe, pa ovaj sud nema razloga sumnjati da je tužiteljica naznačenoj odvjetnici ispustila punomoć za zastupanje u ovom radnom sporu zbog čega se sud neće upuštati u ispitivanje niti obrazlaganje navoda tuženika vezano za punomoć. Naime, sud nema razloga sumnjati u istinitost pismene punomoći u ovom predmetu i kako je punomoć dostavljena uz tužbu (čl.98. st.1. ZPP), postupljeno je sukladno odredbama čl.89-101 ZPP.

23.2.Upravo s obzirom na navedeno, bespredmetan je zahtjev tužitelja iz podneska od 20.rujna 2024. kojim se traži kažnjavanje tuženika za zlouporabu prava, budući je sud stajališta da nema mjesta zlouporabi pa shodno tome ni kažnjavanju prema čl.10 i čl.110 ZPP.

24.S obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u izreci.

Split, 23.svibnja 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika