REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-30/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovoga suda Meliti Novak, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, dana 13. svibnja 2025. godine, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zastupnice tužene ĐS, zamjenice ODO u Požegi, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete plati iznos od 1.939,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena a koja teče od dana 07. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1.siječnja 2023. pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

II Tužitelj US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 132,04 EUR.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.673,75 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj US podnio je tužbu protiv tužene Republike Hrvatske radi naknade štete zbog povrede na radu. U tužbi je naveo da se dana 06. srpnja 2019. godine, na autocesti broj A1, u smjeru Splita, tunel Plasina dogodila se prometna nesreća u kojoj je tužitelj kao policijski službenik zadobio ozljede. Kao posljedicu navedenog događaja tužitelj je zadobio tjelesnu ozljedu u vidu iščašenja i nategnuća u području nožnog zgloba i stopala. Nakon hitnog bolničkog prijema u Opću bolnicu Gospić 06. srpnja 2019. godine dobio je obvezu odlaska na fizikalne terapije i javljanja na kontrolne liječničke preglede. U razdoblju od 20. kolovoza 2019. godine do 06. rujna 2019. godine odlazio je na fizikalne terapije u Opću Županijsku bolnicu u Požegi. Trpio je fizičke bolove zbog tjelesne ozljede. Tužitelj je star 36 godina, policijski je službenik i nakon završenog liječenja smanjene su mu životne i radne aktivnosti te je zbog toga trpio duševne bolove. Zbog navedenog tužitelj na ime novčane naknade zbog povrede prava i osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje za fizičke bolove iznos od 5.500,00 kuna, za strah 3.500,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 1.000,00 kuna te za troškove liječenja 500,00 kuna. Dana 9. srpnja 2019. tužitelj je podnio prijavu o ozljedi na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora od dana 23. travnja 2020. godine, sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, ali tužena nije pristala na mirno rješenje spora.Tužitelj smatra da tužena odgovara sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu i članku 25. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu, tj. po načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj smatra da je tužena odgovorna za nastanak ove nesreće na radu te je predložio da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti da mu na ime naknade imovinske i neiomovinske štete plati iznos od 10.500,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da nije sporno da je tužitelj dana 6. srpnja 2019. pretrpio povredu na radu, kojom prilikom je ozlijedio nogu kada je stao na nepoznati predmet. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoji objektivna odgovornost tužene Republike Hrvatske za nastalu štetu, budući da u trenutku povređivanja tužitelj nije obavljao opasnu djelatnost. To iz razloga što se hodanje do mjesta prometne nesreće ne može smatrati opasnom djelatnošću, a niti na strani tužene ne može biti odgovornost što su se u trenutku nesreće nalazili predmeti koji su nastali kao posljedica prometne nesreće. Dakle tužena smatra da su povrede koje je tužitelj pretrpio isključivo posljedica njegove krivnje, odnosno nepažnje.Tužena ukazuje da u konkretnom slučaju nema odgovornosti tužene Republike Hrvatske, budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 4. stavka 4. Zakona o zaštiti na radu na policijske poslove ne primjenjuju odredbe toga Zakona, pa stoga ni odredba članka 25., odnosno da se tjelesna ozljeda tužitelja do koje je došlo na način da je tužitelj izlazio iz automobila te je tom prilikom stao na predmet koji se nalazio na cesti ne može smatrati opasnom djelatnošću pa se niti odgovornost tužene ne može prosuđivati po kriteriju objektivne odgovornosti, već isključivo po načelu pretpostavljene krivnje sukladno članku 1045. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužena smatra da se u konkretnom slučaju radilo o događaju kojeg je tužitelj da ga je predvidio mogao spriječiti, odnosno da se taj događaj ne može pripisati u krivnju tužene pa da stoga tužena ne odgovara za nastalu štetu jer nema propusta na strani tužene zbog kojega je došlo do štetnog događaja. Slijedom navedenoga tužena smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i previsoko postavljen imajući u vidu okolnosti i posljedice konkretnog slučaja te predlaže sudu da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći da mu je Odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od dana 21. kolovoza 2019. priznata ozljeda na radu. Ta odluka predstavlja prethodno pitanje za ovaj parnični postupak. Stoga je sud vezan za istu na temelju članka 12. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP). Navodi da su neosnovani su navodi tuženika da se Zakon o zaštiti na radu (dalje u tesktu: ZZR) ne primjenjuje na policijske službenike. Naime, članak 4. stavak 4. ZZR glasi: "Pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova kod kojih se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturiječnosti s ovim Zakonom ne mogu u cijelosti primijeniti opća načele prevencije, kao pri pojedinim poslovima Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, zaštite i spašavanja, zaštite osoba i imovine, vatrogasaca i pirotehničara te drugim specifičnim poslovima, zaštita na radu uređuje se posebnim pripisima ili priznatim pravilima zaštite na radu." Smatra da se ZZR ne primjenjuje u cijelosti na policijske službeniku samo u pogledu prevencije i zaštite na radu, a da se u svim ostalim pogledima, tako i u pogledu naknade štete, primjenjuje sukladno odredbi članka 4. stavak 1. ZZR. Također smatra da pravo na naknadu štete nastale zbog nesreće na radu ima i sukladno odredbama Zakona o radu (ZOR). Poziva se na odredbu članka 111. stavak 1. ZOR koja glasi: "Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava." te na odredbu članka 25. stavak 1. ZZR koja glasi: "Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti."

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu ozljede na radu od 9. srpnja 2019., podatke o cijeni javnog prijevoza u [adresa], u Rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-223/2024-2 od 5.veljače 2025., saslušao je svjedoke AS, ČS i tužitelja u svrhu dokazivanja, proveo je vještačenje po medic. vještaku dr. Damiru Matokoviću te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovani.

6. Nije sporna činjenica da je tužitelj pretrpio ozljedu za vrijeme radnog vremena, sporna je odgovornost tužene za nastalu štetu.

7. Svjedok AS iskazao je da je 6. srpnja 2019. tijekom vršenja nadzora ilegalnih migracija, prilikom vožnje autocestom A 1 u smjeru Splita, zajedno s tužiteljem naišao na prometnu nesreću u mjestu Klasina. Vozio je automobil te ga je zaustavio prije nailaska na kombi koji je u tunelu bio na boku. Tužitelj je izašao iz vozila i krenuo prema vozilu unesrećenih. Nije vidio što se dogodilo tužitelju. Izašao je iz automobila i došao do tužitelja, na što mu je tužitelj rekao da je nagazio na nešto što je bilo pored kombija dok je pomagao čovjeku da izađe iz kombija te da ne može stati na nogu. Pokraj kombija je bilo puno ostataka krhotina, plastike, lima od automobila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći. Svjedok navodi da je tunel bio osvijetljen i da je sve je bilo puno prašine, budući da je kombi koji se okrenuo na bok klizio. Tužitelj mu nije mogao pomoći oko unesrećenih. O tome su obavijestili njihovo zapovjedništvo i Hrvatske ceste. Na mjesto nesreće došla je policija te je on odvezao tužitelja u Opću bolnicu u Gospiću. Nakon što je tužitelju stavljen gips i longeta, odvezao ga je u Topusko.

Osiguranje je preuzelo mjesto nesreće.

8. Svjedok ČS iskazala je da je tužitelj imao longetu dva do tri mjeseca. Za to vrijeme, pomagala mu je oko higijene, spuštanja s drugog kata, kupovanja namirnica, lijekova, krema i svega što je bilo potrebno. Protiv bolova pio je Andole i Brufene te je koristio remu Diprilif koja košta 80,00 kuna, a za lijekove protiv bolova plaćala mu je nadoplatu oko 50,00 kuna.

9. Tužitelj US je iskazao u svrhu dokazivanja da je 6. srpnja 2019. zajedno s kolegom AS bio raspoređen na autocestu A 1. U trenutku kada su ušli u tunel ispred njih se dogodila prometna nesreća. U jednom trenutku sve je bilo puno dima i prašine. AS je stao i upalio rotaciju, a on je istrčao iz automobila kako bi pomogao unesrećenima. Kombi je bio okrenut na bok i oko kombija je bilo puno krhotina. Prišao je kombiju, proklizala mu je noga i sjeo je na nju. Kada je htio ustati osjetio je da ga boli noga i da ne može stajati. Nije mogao pomoći kolegi oko izvlačenja putnika iz vozila zbog noge koja ga je jako boljela. Kolega ga je odvezao u bolnicu. Došlo je do puknuća ligamenata i iščašenja zgloba i dan danas kada duže stoji, boli ga noga. Ne zna da li je stao na komad lima ili plastike. Bio je na bolovanju tri do četiri mjeseca te mu je priznata ozljeda na radu. Za vrijeme bolovanja išao je na terapije dva mjeseca i to 5 dana u tjednu, a oko liječenja kod kuće pomagala mu je supruga. Koristio je tablete za bolove i kremu koje je platio 600,00 kuna. Na terapije je išao autobusom, za koji je plaćao povratnu kartu u iznosu od 20,00 kuna, jer je supruga radila pa ga nije mogla voziti.

10. Provedenim postupkom sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj tijekom vršenja nadzora ilegalnih migracija, prilikom vožnje autocestom A 1 u smjeru Splita, zajedno sa svjedokom AS naišao na prometnu nesreću u mjestu Klasina, koja nesreća se dogodila neposredno pred njima.Tužitelj je išao pomoći pri čemu se ozlijedio.

11. U ovakvoj situaciji, kada policajac za vrijeme radnog vremena priđe obavljanju posla koji spada među njegove poslove, iako na njih nije upućen od strane nadređenog, pa pretrpi štetu, riječ je o šteti koju radnik trpi na radu ili u vezi rada. Naime, prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ 76/09, 92/14, 70/19, dalje: ZPPO), članku 66. stavak 1. i 2., policijski službenik kada sazna za počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, prekršaja ili drugog događaja povodom kojega je potrebno pregledati mjesto događaja ili obaviti očevid, osigurat će mjesto događaja, a policijski službenik koji je prvi došao na mjesto događaja će, između ostalog, poduzeti mjere za sprječavanje nastupa opasnosti i štete za osobe i imovinu.

12. Izostanak posebnog naloga za tužitelja obaviti očevid prometne cestovne nesreće na koju je naišao ne znači da se tužitelj u tom slučaju ne nalazi na radu odnosno ne obavlja radni zadatak kada intervenira po spoznaji za takav događaj. Naime, odredba članka 66. ZPPO jasno naglašava da za policijskog službenika dužnost intervencije povodom određenog događaja nastaje odmah po saznanju za isti događaj (a ne samo i ukoliko policijski dužnosnik dobije nalog nadređenog za takvo postupanje).

13. Obzirom na navedeno u ovom slučaju primjenjuje se odreba članak 25. Zakona o zaštiti naradu ("Narodne novine" broj:71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) prema kojem se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Odgovornost tužene treba prosuđivati i na temelju odredbe čl.1045.st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11,78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/02, dalje ZOO), kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se predmnijeva obična nepažnja, a odredbom članka 1049. ZOO-a propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

15. Utvrđene okolnosti ovog slučaja upućuju na objektivnu odgovornost tužene za štetu. Naime, okolnosti slučaja upućuju da se šteta dogodila u okolnostima povećane mogućnosti nastanka štete odnosno povećane opasnosti štete za okolinu budući se radilo o situaciji hitne intervencije spašavanja u okolnostima neposredno nastale, još uvijek neosigurane prometne cestovne nesreće u tunelu autoceste. Takva situacija po svojim mjestu, vremenu i okolnostima nastanka predstavlja povećanu opasnost od nastanka štete, a kako je tužitelju u takvim okolnostima postupao u skladu sa svojim dužnostima i ovlastima policijskog službenika, u namjeri spašavanja života i imovine, očigledna je objektivna odgovornost tužene za štetu koju je on pri tome pretrpio.Sud nije utvrdio postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete.

16. Radi utvrđivanja visine štete sud je proveo vještačenje po medicinskom vještaku doc.prim.dr.sc. Damiru Matokoviću koji je u svom nalazu i mišljenju je naveo da je dana 6. srpnja 2019. tužitelj nastradao i zadobio ozljedu uganuća desnog gležnja. Pregledan je na hitnom bolničkom prijemu u Gospiću te je nakon postavljene potkoljenične longete pušten na liječenje u kućnu njegu. Kontrole i fizikalne terapije provodio je u Općoj županijskoj bolnici u Požegi. Imobilizaciju je skinuo 30. srpnja 2019. te je liječenje završeno početkom listopada 2019. godine. Ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom koju je tužitelj zadobio 6. srpnja 2019. te se radi o lakim tjelesnim ozljedama. Po mišljenju vještaka zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove dva stupnja intenziteta. Trpio je bolove srednjeg intenziteta tijekom 10 dana, a bolove lakog intenziteta tijekom dva mjeseca. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, dok je sekundarni strah trpio tijekom liječenja zbog zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Trpio je stah jakog intenziteta tijekom dva dana, srednjeg intenziteta 4 dana i slabog intenziteta 14 dana. S obzirom na prirodu ozljede nosio je sadrenu potkoljeničnu lonetu tijekom tri tjedna. Zbog teže i ograničene pokretljivosti nije mogao u potpunosti skrbiti o sebi, kao ni obavljati osnovne životne potrebe. Radi toga mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno tijekom tri tjedna.

17. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te je tužitelj podneskom od 27.listopada 2023. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od ukupno 2.071,14 EUR.

18. Budući je i po mišljenju suda nalaz vještaka dan savjesno i u skladu s pravilima struke sud je isti prihvatio te je na njemu utemeljio svoju odluku.

19. Kako se tužena nije usprotivila preinaci tužbenog zahtjeva od 27.listopada 2023. sud je dopustio preinaku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao i da tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev.

20. Ocjenjujući visinu štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova koje je tužitelj trpio, sud je u skladu sa sudskom praksom za takav subjektivan osjećaj kao što su fizički bolovi zaključio da bi odgovarajuća novčana naknada za iste bio iznos od 1.274,14 EUR EUR. Obzirom na lake tjelesne povrede koje je tužitelj zadobio te trajanje i intenzitet straha, a osobito imajući u vidu strah za ishod liječenja te za posljedice nesreće po mišljenju suda tužitelju s toga osnova pripada iznos od 500,00 EUR. Budući je po mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 2 sata dnevno kroz tri tjedna, uzimajući da prema sudskoj praksi vrijednost sata iznosi 3,32 EUR, tužitelju s toga osnova pripada naknada štete u iznosu od ukupno 139,36 EUR.

20.1. Iz priložene medicinske dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj zbog predmetne ozljede bio na pregledu u OŽB Požega 9.srpnja 2019. i 30.srpnja 2019. te da je u OŽB Požega 14 dana dolazio na fizikalne terapije.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je na terapije išao autobusom, a iz podataka o cijeni javnog prijevoza koji Slavonija Bus obavlja u [adresa] proizlazi da cijena vozne karte iznosi 6,00 kuna, odnosno 0,80 EUR te je stoga, za troškove prijevoza na preglede i terapije sud tužitelju dosudio iznos od 25,60 EUR.

20.2. Sud tužitelju nije dosudio naknadu na ime pribave lijekova i krema jer tužitelj nije sudu dostavio niti jedan račun kojim bi dokazao da je iste kupovao i kolika je bila njihova cijena

21. Prema tome tužitelj ima pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od ukupno 1.939,10 EUR, te je stoga tuženiku, na temelju članka 1.100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO), naložio da tužitelju plati navedeni iznos dok ga je sa zahtjevom za isplatom iznosa iznad dosuđenog odbio.

22.Tužitelj je tražio na ime nanade štete isplatu iznosa od ukupno 2.071,14 EUR, a sud mu je dosudio iznos od ukupno 1.939,10 EUR, što znači da je tužitelj uspio s oko 94% tužbenog zahtjeva pa mu stoga pripada i 94% troškova parničnog postupka (tužitelj 100%+94%=194%=97%,tuženik 0%+6%=6%:2=3%,97%-3%=94%)na temelju odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP).

22.1.Tužiteljevi troškovi iznose ukupno 2.827,50 EUR, a odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (200,00 EUR), sastav podnesaka od 21.ožujka 2022 i 27.listopada 2023. (2x200,00 EUR), zastupanje na četiri ročišta (4x200,00 EUR), pristup na dva ročišta za objavu presude (2x100,00 EUR), sve s PDV-om (512,50 EUR).Od navedenog iznosa troškova tužiteljupriada 94%, odnosno pripada mu 2.408,75 EUR te mu pripada i iznos od 265,00 na ime troška za medicinsko vještačenje, odmnosn na ime troškovaprničnog postupka tužena je dužna tužitelju platiti iznos od ukupno 2.673,75 EUR.

22.2.Tužitelj nema pravo naknadu troška za konferenciju sa strankom u iznosu od 200,00 EUR jer nema dokaza o održanoj konferenciji, sastav podneska od 21. kolovoza 2023. jer je navedenim podneskom samo obaviješten sud o plaćanju predujma za medicinsko vještačenje, troška za sastav podnesaka od 8. travanja 2025. i 25. travanja 2026. jer sud iste smatar nepotrebnima, kao niti na trošak sudske pristojbe jer je tužitelj u ovome predmetu kao radnik oslobođen od plaćanja sudske pristojbe radi naknade štete zbog ozljede na radu.

23. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Željko Mendeš, odvjetnik iz Slav. Broda

2. ODO u Požegi, Građansko-upravni odjel na br. P-DO-6/2022