Republika Hrvatska

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

4. P-1731/2024-7

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja JU, vl. Kablarić Auto, OIB: [osobni identifikacijski broj], Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić i Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, [adresa] kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate 150,00 EUR, nakon održane glavne javne rasprave dana 29. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju JU vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 150,00 EUR(slovima: sto pedeset eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 22. veljače 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju JU vl. „KABLARIĆ AUTO“iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 245,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 11. studenog 2023. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika PU iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima.

Djelatnici tuženika su dana 13. studenog 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nesporne visine štete međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN.

Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 51/VP/1 u ukupnom iznosu od 395,00 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 245,00 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 150,00 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Na izvidu štete napisana je cijena sata rada koju tuženik priznaje. Navedeno dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Postupanje tuženika je pogrešno jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili " umanjivao" nečiju cijenu rada.

Vlasnik popravljenog vozila je sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 13. veljače 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 150,00 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik 13. veljače 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Niti jedan osiguranik tuženika nije odgovoran za štetu sukladno polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na kojoj tužitelj temelji tužbu. Ustupitelj nije platio račun te nije vjerovnik koji bi imao pravo ustupiti potraživanje. Dužnost je oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. Tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području, iste vrste i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

Tuženik osporava da bi nametao, ograničavao i određivao cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila.

Člankom 1092 Zakona o obveznim odnosima propisano je da oštećenik ima pravo na razmjernu sniženu naknadu ukoliko je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila. Činjenica da je vlasnik vozila odabrao popravak vozila po skupljoj cijeni rada ne može ići na teret tuženika kad se uzme u obzir da oštećenik nije povrijedio niti najmanji stupanj pažnje kojom bi omogućio da šteta bude manja. Tuženik osporava službeni cjenik radionice tužitelja jer ne može biti mjerodavan dokaz o cijeni sata, niti se može ispitati na koji je način ista određena, niti tužitelj dostavlja dokaze koji bi bili u skladu sa cjenikom. Cijena sata je proizvoljno određena zbog čega tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

3. Podneskom od 18. listopada 2024. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj/oštećenik PU ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz izvješća o uplati naknade od 27. veljače 2024. jasno proizlazi da je tuženik utvrdio da je odštetni zahtjev pravno osnovan.

Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tužitelj napominje da je uz tužbu dostavio svu potrebnu dokumentaciju, cjenik je potpisan i ovjeren od strane ovlaštene osobe sa datumom važenja.

Tuženik nema pravo sam ocjenjivati rad i visinu satnice rada tužitelja kao niti ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada.

Stranke svoje odnose slobodno uređuju te su dužne prema čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze.

Tužitelj u prilogu dostavlja račune i dokaze o plaćanju u istovrsnim slučajevima gdje Triglav osiguranje d.d. i Uniqa osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu od 42,11 EUR uvećano za pripadajući PDV dok čak tuženik neovlaštenim servisima u istovrsnim slučajevima priznaje cijenu rada od 40,00 EUR uvećano za PDV.

4. Na ročištu od 29. travnja 2025. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 18. listopada 2024.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvid štete broj 230510515895/1, u nalog tuženika, u račun popravka tužitelja broj 51/VP/1, u uplatu tuženiku od 27. veljače 2024., u email korespondenciju, u smjernice AZTN od 20. veljače 2020., u ugovor o ustupanju od 13. veljače 2024., u notifikaciju od 13. veljače 2024., potvrdu o njenom slanju, u račun autolimarije D&M od 7. veljače 2024., račun Autopoint d.o.o. od 30. siječnja 2024., u račun – obrazac R1, u detaljan prikaz transakcije, u dopis Croatia osiguranja, u račun / otpremnica 124/VP/1, u dopis o dostavljenoj obrazloženoj ponudi od 29. svibnja 2024

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi prometnog tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata rada, saslušanja oštećenika PU, saslušanja tužitelja i dokazni prijedlog tuženika da se od tužitelja zatraži dostava računa popravka vozila prema fizičkim osobama od siječnja do lipnja 2024. sa dokazom da su računi plaćeni, uvid u poslovne knjige tužitelja, provođenja financijskog vještačenja, prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje cijene sata rada lakirera i limara, prometno vještačenje na okolnost da li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po cijenama dostavljenim u ponudi prema izvidu štete, te da li je isto popravljeno sukladno izvidu štete.

Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 464. a. ZPP-u.

Predmet naknade štete je razlika u cijeni radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata procijenjene od strane tuženika u izvidu štete.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su oštećenik tj. ustupitelj i tužitelj kao primatelj zaključili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 13. veljače 2024. na iznos od 150,00 EUR prema računu popravka za štetu broj 51/VP/1 u ukupnom iznosu od 395,00 EUR. U čl. 1. navedenog Ugovora točka 3. stranke su suglasno utvrdile da je tuženik kao dužnik podmirio iznos od 245,00 EUR a ostao u obvezi platiti razliku od 150,00 EUR. Temeljem čl. 82. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je izvršio obvezu o obavješćivanja ustupanja tražbine radi ispunjenja sa danom 13. veljače 2024. kada je obavijestio tuženika. Prema čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu slijedom čega je sud obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od dana dospijeća tj. 21. veljače 2024. budući da je prema računu – otpremnici 51/VP/1 naznačeno dospijeće s danom 21. veljače 2024.

Tuženik je prema izvidu štete od 13. studenog 2023. utvrdio da je oštećenik PU, da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke BMW a oštećenja na vozilu odnose se na far i oblogu branika. U računu tužitelja 51/VP/1 također je naveden PU kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV- om od 395,00 EUR.

Tuženik je oštećeniku PU dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na vozilu ukupno od 245,00 EUR temeljem odštetnog zahtjeva koji se odnosi na predmetno vozilo te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu dana 27. veljače 2024, čime priznaje pasivnu legitimaciju.

Tužitelj je oštećeniku po računu broj 51/VP/1 obračunao popravak i potrošni materijal prema Cjeniku iz kojeg je razvidno da je cijena autolimarskih radova s PDV- om 50,00 EUR po satu, autolakirerskih radova po satu 50,00 EUR.

Temeljem odredbe čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO-a.

Nadalje oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu štete sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev temeljem uvodno citiranih zakonskih odredbi.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, obrazloženi podnesak od 18.10.2024. 50,00 EUR, pristup na ročište od 29.04.2025. u iznosu od 50,00 EUR i ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu i presudu na iznosu od 26,54 EUR što ukupno iznosi 245,29 EUR. Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).

Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).

Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci

U Zagrebu 23. svibnja 2025.

S U D A C:

JASENKA RUNDEK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po odvjetniku

tuženiku po odvjetniku