Broj: Ppž-10067/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆS, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. podst. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. ĆS, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-9845/2024-4 od 9. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĆS i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ĆS se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. ĆS proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. podst. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 1.990,00 eura, u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja okrivljenika kao 79,64 eura tako da mu je ostalo za platiti 1.910,36 eura, s time da ako okrivljenik u roku 60 dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je određeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. i 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk Split i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju 1 godine, te zaštitna mjera odlaska na športska natjecanja na svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk Split i Hrvatska nogometna reprezentacija u inozemstvu s obvezom predavanje putne isprave javljanja u policijsku postaju.

1.2. Istom je presudom na temelju čl. 76.a PZ-a i čl. 32. st. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, od okrivljenika oduzet predmet i to podkapa, tzv. fantomka plavo crvene boje s bijelim simbolom slova „h“ u sredini.

2. Protiv te presude okr. ĆS je pravodobno putem branitelja Sebastiana Miše, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, podnio žalbu iz svih zakonskih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija samo zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbeni navod da se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Suština okrivljenikove žalbe se sastoji u tvrdnji da njegovo ponašanje koje se sastojalo od držanja kod sebe jedne podkape tzv. fantomke crveno plave boje s bijelim slovom „h“ prije početka nogometne utakmice između HNK Hajduk i NK Slaven Belupo na stadionu Poljud, nije prekršaj. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se „radi o predmetu koji je pogodan za stvaranje nereda jer se bez ikakve dileme stavljanjem takvog predmeta na glavu onemogućava odnosno u bitnome otežava utvrđivanje identiteta okrivljenika kao možebitnog počinitelja nekog prekršaja“, kao što je i pogrešno osuđivanje okrivljenika zbog toga što je nosio predmet kojim bi tek unošenjem na stadion, noseći ga na glavi, skrivao identitet i to kada bi činio neki prekršaj nasilja u športu, što nisu radnje koje je okrivljenik poduzimao. Navodi da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da nije utvrđena odlučna činjenica jer samim posjedovanjem fantomke, koju nije niti unio na stadion, okrivljenik ne može ostvariti konstitutivna obilježja bića prekršaja koji mu se stavlja na teret, a samim time nije mogao niti priznati djelo koje samo po sebi ne predstavlja prekršaj.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se ističe povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim po ocjeni žalitelja, nije prekršaj, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud primijenio prekršajnu odredbu čl. 39. st. 1. podst. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima za koji prekršaj je okrivljenika proglasio krivim. Naime, navedena odredba propisuje kažnjavanje onoga koji:

„pokuša unijeti ili unese u športski objekt alkoholna pića, drogu, pirotehničko sredstvo, oružje ili drugo sredstvo pogodno za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja (članak 4. stavak 1. podstavak 2.)“

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da predmetni prekršaj čini između ostaloga i onaj tko unese u športski objekt sredstvo koje je pogodno za stvaranje nereda i nasilja. Općepoznata je činjenica da se podkapa, tzv. fantomka (u konkretnom slučaju crveno plave boje s bijelim slovom „h“, koja je svojstvena navijačima HNK Hajduk), na nogometnim utakmicama koristi radi prikrivanja identiteta navijača kako bi se onemogućilo njegovo utvrđivanje identiteta u slučaju počinjenja nekog drugog prekršaja vezanog uz športsko natjecanje (ili drugog prekršaja). I po ocjeni ovog suda nedvojbeno se radi o predmetu („sredstvu“) koje je svakako pogodan za stvaranje nereda i nasilja prije, tijekom ili poslije športskih natjecanja (čl. 4. st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima), bez obzira na to nosi li se pritom na glavi, prikriva li se njome identitet osobe ili je li ta osoba pritom činila i neki drugi prekršaj u vezi tog športskog natjecanja.

6.2. Nije osnovan žalbeni navod da zbog toga što okrivljenik predmetnu „fantomku“ nije nosio na glavi i što nije počinio neki drugi prekršaj vezan uz to športsko natjecanje, nije niti mogao prekršajno odgovarati za samo nošenje „fantomke“ kod sebe, a koja nije niti unesena na stadion. Naime, da je okrivljenik predmetne zgode nosio navedenu „fantomku“ na glavi prekrivajući odnosno maskirajući njome svoje lice, tada bi ostvario zakonska obilježja drugog prekršaja i to onog iz čl. 39. st. 1. podst. 4. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (koji prekršaj mu se niti ne stavlja na teret), također neovisno o tome je li uz to počinio i neki drugi prekršaj vezan uz športsko natjecanje.

6.3. Slijedom iznesenog, nije počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava koju ističe okrivljenik.

7. Nadalje, navodom žalbe da okrivljenik nije niti unio predmetnu „fantomku“ na stadion, okrivljenik ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje, poričući prekršaj. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom dokaza i na njima utvrđenih činjenica, a prije svega ocjenom obrane okrivljenika, pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.1. Naime, iz obrane okrivljenika u kojoj je okolnosno i cjelovito priznao krivnju i prekršaj koji mu je stavljen na teret, jasno proizlazi da je kod sebe imao navedenu „fantomku“ dok je bio na sjevernoj šetnici Gradskog stadiona Poljud, neposredno prije početka nogometne utakmice između HNK Hajduk i NK Slaven Belupo, dakle, da je istu unio u športski objekt. Navedena šetnica, kao sastavni dio Gradskog stadiona Poljud, svakako čini dio športskog objekta u smislu čl. 3. st. 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima prema kojem u pojam športskog objekta ulazi, između ostaloga, i „prostor na kojem se ulazak i kretanje osoba uvjetuje posjedovanjem ulaznice“, a što je općepoznato i za prostor sjeverne šetnice tog stadiona na koju se može ući samo uz odgovarajuću ulaznicu za predstojeće športsko natjecanje.

7.2. Stoga je okrivljenik i po ocjeni ovog suda, ostvario sva zakonska obilježja prekršaja koju mu je stavljen na teret, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava relativizirati svoje ponašanje mijenjajući svoju obranu iznesenu u prvostupanjskom postupku i dajući vlastitu ocjenu svoje obrane, na način da ju tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, neosnovani su te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj kako je to opisano u izreci pobijane presude.

8. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne (već samo paušalno navodi tu zakonsku osnovu), sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a koji utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u najvišem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, pri čemu je sud pravilno cijenio kao otegotnu okolnost da se radi o višestruko prekršajno osuđivanoj osobi i to specijalnom povratniku, ali i priznanje prekršaja kao olakotnu okolnost slijedom čega mu nije izrečena teža kazna, kazna zatvora koja je propisana za taj prekršaj u trajanju do 30 dana. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme provedeno u uhićenju te ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja preostalog iznosa novčane kazne.

9. Iz istih zakonskih razloga kao gore, ovaj sud je po službenoj dužnosti razmatrao i odluku o izrečenim zaštitnim mjerama, za koju drži da su izneseni razlozi zbog kojih su izrečene u navedenim trajanju, dovoljno konkretni i zakonski osnovani te da će se primjenom iste, otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje, budući da se radi o višestruko osuđivanoj osobi zbog istovrsnog prekršaja, a te su mjere, izrečene u najkraćem trajanju od jedne godine u okviru zakonom propisanog raspona od jedne do dvije godine, primjerene težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja reda na športskim natjecanjima te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Nadalje, oduzimanje od okrivljenika predmeta „fantomke“, koja odluka je također razmatrana po službenoj dužnosti, ovaj sud drži da je isto na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 1. PZ-a, budući da postoji realna opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja s obzirom na raniju specijalnu osuđivanost okrivljenika te je također u skladu s načelom razmjernosti.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13, u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u protuvrijednosti u eurima), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da se plaćanjem troškova žalbenog postupka u navedenom novčanom iznosu, neće ugroziti egzistencija okrivljenika i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati, a iz stanja spisa ne proizlazi da bi bio nesposoban za rad.

11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.