Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-367/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6452/2024-39 od 14. travnja 2025., 23. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tuženika pa se točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj P-6452/2024-39 od 14. travnja 2025. i rješava se:

"1. Potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 3.603,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. travnja 2025. do isplate."

2. Preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. travnja 2025. do isplate na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu. "

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka od 131,15 eura.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 257,46 eura.

IV. Odbija se tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju KU iznos od 4.116,87 Eur sa zateznom kamatom na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi po stopi do 31. prosinca 2007. iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju KU iznos od 22.298,47 eura sa zateznom kamatom na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate po stopi do 31. prosinca 2007. iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem 4 Poslovni broj:

P-6452/2024-39 referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi tužitelju KU troškove postupka u iznosu od 6.353,25 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom III. koji se odnosi na rješenje o trošku, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači točku III. izreke prvostupanjske presude, odnosno rješenje o troškovima na način da odbije tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 305,00 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog dijela presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni i ne proturječe dokumentaciji priloženoj u spis.

7. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja te radnje (Tbr. 7/1 i tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 2. prosinca 2019., 10. veljače 2020., 15. rujna 2020. i 4. veljače 2021. u visini od 250 bodova za svaki prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 31. prosinca 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8/3 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 6. veljače 2020., 21. svibnja 2020., 29. ožujka 2021. i 27. ožujka 2025. u visini od 250 bodova za svako prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja (Tbr. 9/1 Tarife) i ročištu za objavu u visini 50 bodova (tbr. 9/3 Tarife) što ukupno čini 2250 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. Tarife) i porez na dodanu vrijednost iznosi 5.625,00 eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 396,44 eur, kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eur, tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje prvostupanjskog postupka postupka iznosi 6.353,25 eur.

8. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava tužitelju pravo na naknadu troškova postupka zbog toga što je troškovnik priložen na glavnoj raspravi, a ne u elektroničkom obliku sukladno članku 106. a. ZPP-a, za odgovoriti je da troškovnik nema značaj podneska iz članka 106.a ZPP-a koji bi u smislu članka 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj strani budući da se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a), pa to što je popis troškova postupka sastavljen u pisanoj formi predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu članka 106.a stavak 6. ZPP-a kako to pogrešno smatra tuženik.

9. Pazeći na pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podnesaka od 2. prosinca 2019., od 4. veljače 2021., 10. veljače 2020. u visini od 250 bodova za svaki. Tako je podnesku od 2. prosinca 2019. tužitelj proširio tužbu na valutu CHF, a po mišljenju ovog suda nije bilo zapreke da takav isti zahtjev postavi još u tužbi - pola godine ranije. Isto tako podnesak od 4. veljače 2021. je sadržajno potpuno nepotreban za ishod spora, budući da se u njemu tužitelj očituje na navode parničnog protivnika ponavljajući pritom tužbene navode te se osvrćući na pravna pitanja i sudsku praksu. Nepotreban je i podnesak od 10. veljače 2020., kojim tužitelj dok stavlja dokaz o izvršenju plaćanja jer je isto trebao dostaviti još u tužbi.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika podnesci tužitelja kojim „uređuje tužbeni zahtjev“, i to jedan od 15. rujna 2020. kojim je tužbeni zahtjev postavljen u valuti HRK, a jedan od 31. prosinca 2024. kojim je tužbeni zahtjev postavljen u valuti EUR bili su potrebni za vođenje postupka i pravilno je prvostupanjski postupio kada je tužitelju dosudio taj trošak, ali se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8/1 OT-a pa je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužitelju za sastav tih podnesaka pripada naknada na temelju Tbr. 8/4 i 46. OT-a u iznosu od 62,50 bodova za svaki.

11. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ročište od 6. veljače 2020. odgođeno po prijedlogu tužitelja, a povodom očitovanja tuženika na „naknadni“ podnesak tužitelja, stoga po mišljenju ovog suda, osnovano tuženik ističe da isto ne može predstavljati ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari , stoga je sud prvog stupanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak pristupa na to ročište u iznosu od 250 bodova po Tbr. 9/1 Tarife, pa je uz pravilnu primjenu materijalno prava punomoćniku tužitelja trebalo priznati trošak po Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 125 bodova.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je na ročištu od 27. ožujka 2025. zaključena glavna rasprava i da se raspravljalo o glavnoj stvari pa je tužitelju uz valjanu primjenu materijalnog prava pravilno dosuđen trošak u visini od 250 bodova po Tbr. 9/1 Tarife. Isto tako, budući je uvidom u zapisnik od 14.4.2025. vidljivo da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište pravilno mu je tužitelju dosuđen i trošak pristupa ročištu za objavu u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife).

13. Budući je tužitelj sudsku pristojbu na tužbu platio prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 51/2023.), u skladu s tada postojećom obvezom na plaćanje te sudske pristojbe, ročištu za objavu u visini 50 bodova (tbr. 9/3 Tarife) neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kada mu je u skladu s uspjehom u sporu dosudio naknadu tih troškova.

14. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanoj u točki III. pobijane odluke, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično je preinačena odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 2.750,00 eura dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 3.603,25 eura koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 154. stavka 5. i 155. ZPP-a žalba tuženika na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

15. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu žalbe protiv odluke o troškovima postupka (vps 6.353,25,07 EUR, članak 35. stavak 2. ZPP-a), imajući na umu da je tuženik s tom žalbom uspio djelomično, u omjeru od 43 %, u tom mu je omjeru uz primjenu Tbr. 10/4 i 46. OT-a dosuđena naknada troškova sastava žalbe (100 bodova x 2,00 EUR + PDV = 250,00 EUR x 43% = 107,50 EUR) i naknada plaćene sudske pristojbe na žalbu (50,00 EUR x 43% = 23,65 EUR), ukupno 131,15 EUR , dok je s razlikom od ukupno zatraženih 173,85 EUR tuženik odbijen.

16. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 25. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić