Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
[adresa], U [adresa]
Pr-147/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Angeli Koštro kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UB, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Semianu Mejaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Imperial Riviera d.d., Rab, Jurja Barakovića 2, (OIB: 90896496260), zastupanog po punomoćniku Seadu Ajazu, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Semiana Mejaka, odvjetnika, tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika Seada Ajaza, odvjetnika, dana 22. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e :
I/ Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev dijelu koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je radni odnos između tužiteljice UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Imperial Riviera d.d., Jurja Barakovića 2, Rab OIB: 90896496260, prestao s danom donošenja presude Općinskog suda u Makarskoj“.
2. Nalaže se tuženiku Imperial Riviera d.d., Jurja Barakovića 2, Rab OIB: 90896496260 da tužiteljici UB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.633,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. 08. 2023. godine do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.“
II/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu pod toč. 2. koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku Imperial Riviera d.d., Jurja Barakovića 2, Rab OIB: 90896496260 da tužiteljici UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.060,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. 08. 2023. godine do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.“
III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene, radi utvrđenja i isplate, dana 30. kolovoza 2023. godine, u kojoj navodi da je tuženik kao njen poslodavac dana 20. srpnja 2023. godine dobio njen zahtjev za prestankom ugovora o radu radi odlaska u mirovinu, te je odbio isplatiti tužiteljici otpremninu koja da tužiteljici pripada prema čl. 103. Kolektivnog ugovora koji je sklopljen između trgovačkog društva Imperial d.d., Sindikata turizma i usluga Hrvatske-Sindikalne podružnice Imperial d.d. i Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije-Sindikalne podružnice Imperial d.d. dana 30. 04. 2018. godine. Navodi da je tuženik svojom odlukom od 11. kolovoza 2023. godine broj 03- 113/2023 odbio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava radnice. Nadalje, tužiteljica ističe da je provela na radu kod tuženika više od 39 godina, a dana 20. lipnja 2023. godine da je podnijela zahtjev za prestanak radnog odnosa sa danom 31. srpnja 2023. godine radi odlaska u mirovinu, a s obzirom na njeno svojstvo osiguranika-osobe s invaliditetom i priznatog staža osiguranja s povećanim trajanjem prema čl. 26. st. 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem prema kojem tužiteljica ima preko 46 godina ukupnog radnog staža. Navodi da je dana 20. lipnja 2023. godine podnijela tuženiku Zahtjev za isplatu otpremnine sukladno čl. 103. st. 1. Kolektivnog ugovora. Poslodavac da je potvrdio dana 20. lipnja 2023. godine primitak zahtjeva za isplatu otpremnine te je dana 21. lipnja 2023. godine dostavio tužiteljici prijedlog sporazuma o prestanku ugovora o radu i radnog odnosa. Tužiteljica je dana 21. lipnja 2023. godine prigovorila čl. 3. Sporazuma budući da je tuženik otpremnine računao na temelju čl. 77 Kolektivnog ugovora dok tužiteljica smatra da ej tuženik iznos otpremnine trebao izračunati na temelju čl. 103. Kolektivnog ugovora, dok drugim odredbama sporazuma tužiteljica nije prigovorila niti je imala primjedbe na iste. Nadalje, navodi da je tuženik dana 20. srpnja 2023. godine obavijestio tužiteljicu da je odbio zaključiti predmetni Sporazum, te je odbio isplatiti tužiteljici otpremninu sukladno čl. 103 Kolektivnog ugovora, a istog dana tuženik je obavijestio tužiteljicu da će biti pozvana na rad počev od dana 01. kolovoza 2023. godine. Tužiteljica navodi da odluka kojom je tuženik odbio zaključiti Sporazum o prestanku ugovora o radu s tužiteljicom radi odlaska u mirovinu nije pravilna i zakonita jer da su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje mirovine i dolazak tužiteljice u mirovinu, da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za sporazumni prestanak radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu , da je tuženik uredno zaprimio taj zahtjev tužiteljice te da se tuženik suglasio sa zahtjevom tužiteljice za sporazumnim prestankom radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu, da je tuženik pripremio nacrt navedenog sporazuma o prestanku ugovora o radu te da je tužiteljica prigovorila isključivo čl. 3 sporazuma koji se odnosi na iznos visine otpremnine. Tužiteljica navodi da je time tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na mirovinu i odlazak u mirovinu. Nadalje, tužiteljica navodi da ima preko 39 godina radnog staža kod istog poslodavca odnosno preko 46 godina ukupnog radnog staža imajući u vidu njeno svojstvo osiguranika-osobe s invaliditetom. Navodi da joj pripada isplata otpremnine sukladno čl. 103 Kolektivnog ugovora, a da joj je tuženik umjesto navedenog ponudio isplatu otpremnine sukladno čl. 77. Kolektivnog ugovora, a s kojim tumačenjem se tužiteljica ne slaže.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužiteljica uputila tuženici prijedlog da sklope sporazumno raskid ugovora o radu na koje uvjete tuženik nije pristao, te da je tužiteljici ponudio svoje uvjete na koje potom tužiteljica nije pristala. Navodi da tužiteljici nije povrijeđeno niti jedno pravo već da se radilo o pregovorima koji nisu realizirani. Ističe da nije sporno da je tužiteljica provela na radu kod tuženika 39 godina, ali osporava da mu je tužiteljica uputila prijedlog za prestanak radnog odnosa s danom 31. srpnja 2023. godine radi odlaska u mirovinu, već je tužiteljica uputila prijedlog tuženiku da se sklopi sporazumni prestanak ugovora o radu, ali da se stranke nisu usuglasile oko sadržaja navedenog sporazuma. Nadalje, ističe da tuženik nije donio nikakvu odluku kojom vrijeđa ili krši prava radnika iz radnog odnosa i da je ova tužba stoga neosnovana. Ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava radnika iz radnog odnosa, a koji bi bili propisani čl. 133. Zakona o radu. Nadalje, ističe da ukoliko radnik ne pristane na prijedlog poslodavca za sporazumnim prestankom ugovora o radu, da mu poslodavac može jednostrano otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog, a što da tuženik nije učinio već da je tužiteljica i dalje u radnom odnosu kod tuženika. Navodi da i radnik isto tako ima pravo otkazati ugovor o radu, a što radnik nije napravio u konkretnom slučaju. Ističe da sporazumni raskid ugovora o radu pretpostavlja suglasnost obje ugovorne strane o raskidu ugovora, a prijedlog prihvaćanja tog sporazuma ne predstavlja obvezu niti za jednu niti drugu ugovornu stranu. Nadalje, ističe da je tumačenje tužiteljice vezano za isplatu otpremnine sukladno čl. 103. Kolektivnog ugovara pogrešno. Ističe da je kojim slučajem za poslodavca nastala obveza isplate otpremnine radi odlaska radnika u mirovinu, a nije, jer je tužiteljica i dalje u radnom odnosu kod tuženika, da bi poslodavac bio u obvezi isplatiti otpremninu isključivo temeljem čl. 77. Kolektivnog ugovora koji članak nosi naziv „ Otpremnina za mirovinu“, dok s druge strane otpremnina iz čl. 103. Kolektivnog ugovora dolazi do primjene jedino i isključivo kada poslodavac otkazuje ugovor o radu. Ističe da u konkretnom slučaju nije došlo niti do ispunjenja uvjeta koji prethode isplati otpremnine, a taj uvjet je prestanak radnog odnosa. Nadalje, ističe da bi tužiteljica mogla postaviti tužbeni zahtjev da se sudskim putem utvrdi raskid da je nužno da prije toga dobije otkaz, te da sud utvrdi da je takav otkaz nezakonit.
Na ročištu dana 10. travnja 2024. godine i ročištu dana 11. ožujka 2025. godine tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da pod toč. 1. glavnog tužbenog zahtjeva traži prestanak radnog odnosa sa danom donošenja prvostupanjske presude, dok je pod toč. II. prvotni iznos od 34.236,02 eura smanjila na iznos od 13.694,46 eura koji potražuje na ime otpremnine.
Tuženik se navedenim uređenjima tužbenog zahtjeva protivio kao preinaci tužbe.
Odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Imajući u vidu da su tužitelji na ročištima dana 10. travnja 2024. godine i dana 11. ožujka 2025. godine uredili tužbeni zahtjev na način da pod toč. 1. glavnog, kao i eventualno kumuliranog zahtjeva, kao dan prestanka radnog odnosa sada navodi dan donošenja prvostupanjske presude, dok je pod toč. 2. kako glavnog tako i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva smanjen iznos koji se odnosi na potraživanje otpremnine, to stoga takvo uređenje prema mišljenju ovog suda, ukoliko preinakom tužbe nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva ili povećanja istog, , tada takva preinaka tužbe nema značaj isticanja novog ili drugog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, a o čemu se izjasnila i sudska praksa (Županijski sud u Varaždinu Gž-1443/2020 od 03. 05. 2021.), pa je stoga u konkretnoj situaciji sud i odlučivao u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev kako je navedeno na ročištima dana 10. travnja 2024. i dana 11. ožujka 2025. godine.
U odnosu na navod tuženika u kojem navodi da smanjenje tužbenog zahtjeva sa iznosa od 34.236,02 na iznos od 13.694,46 eura predstavlja djelomično povlačenje tužbe, ovaj sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju došlo do uređenja tužbenog zahtjeva na način da je isti snižen sukladno dostavljenim podacima o plaći tužiteljice, te da stoga isto ne bi predstavljalo djelomično povlačenje tužbe već usklađenje tužbenog zahtjeva sukladno dostavljenim obračunskim podacima od strane tuženika, slijedom čega je ovaj sud i odlučivao u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev pod toč 2. koji se odnosi na iznos do 13.694,46 eura.
U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u zahtjev tužiteljica za prestankom radnog odnosa od 20. 06. 2023. (list 8), dopis tužiteljice od 20. 06. 2023. (list 9), prijedlog Sporazuma o prestanku ugovora o radu i radnog odnosa (list 15-16), prigovor tužiteljice na izračun otpremnine (list 17-18), e-mail (list 24), kolektivni ugovor (list 25-62), rješenje HZMO-a od 12. 11. 2021. (list 63-64), rješenje HZMO od 21. 12. 2020 (list 65-66), zahtjev za zaštitu prava radnika od 31. 07. 2023. (list 67-72), odluku Imperial Riviera d.d. od 11. 08. 2023. (list 73-76), obračunske liste plaće (list 94-96), te izveo dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke (list 100-101). Ovaj sud nije izvodio predloženi dokaz financijskim vještačenjem obzirom su se stranke usuglasile oko iznosa prosječnog iznosa plaće tužiteljice koji iznosi 877,85 eura, te su navedeni iznos učinile nespornim.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ista zaposlenica tuženika te da ove godine ima punih 40 godina radnog staža kod tog poslodavca s time da joj je ukupan radni staž gotovo 47 godina, a kako je ostvarila uvjete za mirovinu da se obratila tuženiku dana 20. lipnja 2023. godine sa zahtjevom za odlazak u mirovinu te isplatu otpremnine sukladno čl. 103 Kolektivnog ugovora, a da je ona ujedno osoba s invaliditetom. Utvrđeno je da je kod tuženika radila na radnom mjestu konobara, a dan nakon što je ona podnijela zahtjev za odlazak u mirovinu i isplatu otpremnine da joj je tuženik dao na uvid prijedlog sporazuma o raskidu ugovora o radu, s time da je predložio isplatu otpremnine u visini tri prosječne mjesečne plaće ,a u jednoj od odredbi tog sporazuma da je navedeno da tužiteljica time ne bi imala više nikakvih potraživanja prema tuženiku. Tužiteljica smatra da je takav postupak tuženika neispravan obzirom da je ona ostvarila uvjete za mirovinu i odlazak u istu te da je tuženik postupio neispravno kada je u odredbu tog sporazuma stavio da tužiteljica time ne bi više imala nikakvih potraživanja prema tuženiku nakon što bi joj tuženik isplatio otpremninu u visini od tri mjesečne plaće. Iz iskaza je utvrđeno da tužiteljica smatra da njoj pripada otpremnina sukladno čl. 103 Kolektivnog ugovora, te da ona nije prihvatila takav sporazumni raskid. Navodi da se i prije odlaska u mirovinu ona informirala o uvjetima te samoj otpremnini te da je proučila Kolektivni ugovor. Tužiteljica smatra da joj je tuženik trebao omogućiti odlazak u mirovinu a da ona sama odluči da li će potraživati neki veći iznos otpremnine od onog koji joj je ponuđen, ali da se to nije dogodilo te da je ona od tada stalno na bolovanju ali da se i dalje vodi kao da je u radnom odnosu kod tuženika. Iskazu tužiteljice ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom je isti životan i logičan, te u suglasju s priloženom dokumentacijom.
Uvidom u zahtjev tužiteljice od 20. lipnja 2023. godine utvrđeno je da je tužiteljica istim zatražila prestanak radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu i radi isplate otpremnine.
Uvidom u dopis punomoćnika tužiteljice od 20. lipnja 2023. godine zatražena je isplata otpremnine sukladno čl. 103. st. 1 Kolektivnog ugovora.
Uvidom u prijedlog nacrta Sporazuma o prestanku ugovora o radu i radnog odnosa utvrđeno je da se kao stranke tog sporazuma navode tužiteljica i tuženik, da je u čl. 3. tog Sporazuma utvrđeno da se tužiteljici pored isplate plaće za mjesec srpanj 2023. godine treba isplatiti i otpremnina radi odlaska u mirovinu u iznosu tri mjesečne bruto plaće radnika koje čine ukupan iznos od 2.633,54 eura, a koja da će se isplatiti radniku u roku od 30 dana od dana odjave radnika, dok je u čl. 5 istog navedeno kako su ovim sporazumom u cijelosti regulirani njihovi međusobni odnosi, kao i sva prava i obveze, te da sukladno tome nemaju nikakvih drugih međusobnih potraživanja, a koji sporazum nije potpisan.
Uvidom u dopis punomoćnika tužiteljice od 21. lipnja 2023. godine utvrđeno je da je u istom prigovoreno visini i izračunu otpremnine,
Uvidom u rješenje HZMO-a od 12. 11. 2021. godine (list 63-64) utvrđeno je da je istim rješenjem UB rođenoj **.**.1962. priznato svojstvo osiguranika-osobe s invaliditetom od 18. 09, 2001. godine
Uvidom u rješenje HZMO od 21. 12. 2020. godine utvrđeno je da je istim kod UB rođenoj **.**.1962. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60 %, a od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđuje se postojanje tjelesnog oštećenja od 40 % koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta. Uvidom u Odluku Imperial Riviera d.d. od 11. kolovoza 2023. godine utvrđeno je da je navedenom odlukom u cijelosti odbijen zahtjev za zaštitu prava radnice UB podnijet dana 03. 08. 2023. godine, te se istome ne udovoljava.
Uvidom u zahtjev za zaštitu prava radnice UB od 03. 08. 2023. godine utvrđeno je da je navedeni zahtjev za zaštitu prava u kojem se u bitnome traži ostvarenje prava na otpremninu radi odlaska u mirovinu prema uvjetima koji vrijede za otpremnine sukladno čl. 103 Kolektivnog ugovora.
Među strankama nije sporno da tužiteljica ima 39 godina radnog staža kod tuženika, a ukupnog staža 46 godina, da je istoj priznato svojstvo osiguranika-osobe s invaliditetom, da je tužiteljica obzirom na godine staža ostvarila zakonski preduvjet za odlazak u mirovinu, da je tužiteljica podnijela zahtjev za prestanak ugovora o radi zbog odlaska u mirovinu i zatražila isplatu otpremnine sukladno čl. 103.. Kolektivnog ugovora.
Među strankama nije sporno niti da je tuženik sastavio prijedlog sporazuma za prestanak ugovora o radu u kojem sporazumu je navedeno da tužiteljici pripada otpremnina u visini tri mjesečne bruto plaće.
Iz svih izvedenih dokaza i to prije svega priložene dokumentacije, kao i iskaza same tužiteljice utvrđeno je da je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje sporazuma o raskidu ugovora o radu i ponudio joj isplatu otpremnine u visini tri mjesečne bruto plaće, na koji sporazum tužiteljica nije pristala jer smatra da joj pripada pravo na isplatu otpremnine sukladno čl. 103 Kolektivnog ugovora, te iz razloga jer je tuženik u navedenom Sporazumu istaknuo u čl. 5 da se tim reguliraju sva njihova međusobna potraživanja i da nemaju nikakvog potraživanja više jedno prema drugome. Kako iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica nije pristala na ponuđeni iznos otpremnine, niti je potpisala ponuđeni prijedlog Sporazuma o raskidu ugovara o radu, a tuženik nije tužiteljici otkazao ugovor ili donio odluku o prestanku radnog odnosa, niti je sama tužiteljica sama otkazala ugovor o radu, to je tužiteljica, nesporno i dalje u radnom odnosu kod tuženika.
Obzirom kako tužiteljica u tužbi tvrdi da joj je takvim ponašanjem tuženik povrijedio njeno pravo na odlazak u mirovinu, to je sve navedeno valjalo raspraviti. Imajući u vidu da iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica nesporno stekla uvjete za odlazak u mirovinu, da je pravovremeno podnijela zahtjev za prestanak radnog odnosa radi odlaska u mirovinu, da je tuženik taj zahtjev zaprimio, te da se suglasio sa tužiteljičinim zahtjevom za prestanak radnog odnosa radi odlaska u mirovinu upravo na način da je tužiteljici već slijedeći dan ponudio prijedlog nacrta Sporazumnog raskida ugovora o radu, koji nije potpisan, jer se tužiteljica i tuženik nisu složili oko načina izračuna i visine otpremnine, te zbog odredbe čl. 5 u tom Sporazumu gdje se navodi da su time regulirana sva njihova međusobna potraživanja, ovaj sud je mišljenja da uvjetovanje tuženika da tužiteljica potpiše navedeni sporazum u kojem su sporne bile samo odredbe koje se tiču otpremnine, a ne i samog ostvarenja zakonskih preduvjeta za odlazak tužiteljice u mirovinu, predstavlja, po mišljenju ovog suda, povredu prava iz radnog odnosa.
Naime, ukoliko između tužiteljice i tuženika postoji nesuglasje u pogledu visine otpremnine i samog izračuna, to su svakom slučaju nije osnovan razlog da tuženik uvjetuje sklapanje navedenog Sporazuma o prestanku radnog odnosa s time da se tužiteljica prethodno suglasi sa čl. 5 navedenog Sporazuma i kojem se navodi da tužiteljica potpiše nema nikakvih potraživanja prema tuženiku.
Stoga po mišljenju ovog suda tužiteljica, obzirom je iz svega navedenog nesporno utvrđeno da je ostvarila zakonske preduvjete za mirovinu, a što među strankama nije niti sporno, može osnovano tražiti da se utvrdi da je njen radni odnos odnosno ugovor o radu i prestao radi odlaska u mirovinu, a kako je to i odlučeno u izreci pod toč 1.
Kako je među strankama bila sporna visina otpremnine koja pripada tužiteljici za slučaj odlaska u mirovinu to je navedeno valjalo i raspraviti.
Odredbom čl. 77. Kolektivnog ugovora sklopljenog između Imperial Riviere d.d. s jedne strane i Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Sindikalne Podružnice Imperial d.d. i Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije-Sindikalne podružnice Imperial d.d. s druge strane propisana je otpremnina za mirovinu i to da u slučaju kada radnik ostvari pravo na mirovinu da mu pripada pravo na otpremninu u iznosu 3 mjesečne plaće radnika, a ne manje od iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak temeljem Zakona o porezu na dohodak, dok je st. 2. istog članka propisano da će poslodavac isplatiti otpremninu radniku najkasnije u roku do 15 dana od dana prestanka radnog odnosa radi odlaska u mirovinu.
Odredbom čl. 102. st. 1. navedenog Kolektivnog ugovora propisano je da radnik kojem se otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada ima pravo na otpremninu osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika.
Odredbom čl. 103. st. 1. navedenog Kolektivnog ugovora propisano je da za slučaj kada radnik ima pravo na otpremninu njezina visina se određuje u iznosu do 40 % prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca.
Imajući u vidu da je čl. 77 navedenog Kolektivnog ugovora propisana visina otpremnine za slučaj odlaska radnika u mirovinu, dok je evidentno odredbom čl. 103 Kolektivnog ugovora propisana visina otpremnine u slučaju otkazivanja ugovora o radu, a što nedvojbeno proizlazi iz čl. 102 navedenog Kolektivnog ugovora, to je razvidno da se u konkretnom slučaju za izračun visine otpremnine kod odlaska radnika u mirovinu ima primijeniti odredba čl. 77. Kolektivnog ugovora, a ne odredba čl. 103. st. 1. Kolektivnog ugovora.
Imajući u vidu da su se stranke tijekom postupka suglasile oko visine mjesečne bruto plaće za iznos od 877, 85 eura, te da je odredbom čl. 77 Kolektivnog ugovora propisano da radniku prilikom odlaska u mirovinu pripada otpremnina u visini tri mjesečne plaće, to bi stoga prema navedenom tužiteljici i pripadala otpremnina u ukupnom iznosu od 2.633,55 eura, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod toč I.2, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci pod toč II.
Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima („Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) .
Kako su u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica i tuženik djelomično uspjeli u postupku to je stoga odlučeno da svaka stranaka snosi svoj dio troškova postupka, a sve to sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP.
Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.
U Makarskoj, dana 23. svibnja 2025. godine
S u d a c
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. U spis
