Poslovni broj: Us I-1915/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku JM (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi ponovnog određivanja obiteljske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i opunomoćenika tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/24- 03/05083152729, Urbroj: 341-99-06/2-24-578 od 3. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-03/24-03/05083152729, Urbroj: 341-99-06/2-24-578 od 3. lipnja 2024. je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 140-03/23-03/05083152729, Urbroj: 341-19-06/2-23-14839 od 15. siječnja 2024.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za ponovno određivanje obiteljske mirovine kao na zakonu neosnovan.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da se je u obrazloženju pobijanog rješenja između ostalog navedeno da je tužiteljici već ranije mirovina određena prema odredbama ZOMO-a, i ZOHBDR-a,te da tužiteljica nije priložila nove dokaze koji bi ukazivali na nove činjenice, a koje da bi dovele do drugačijeg rješenja, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti te da rješenjem HZMO, PS Šibenik nisu povrijeđeni propisi na štetu tužiteljice. Tužiteljica citira i poziva se na odredbu članka 52.c. st. 1. ZOHBDR-a te navodi da se ovdje radi o zahtjevu za ponovno određivanje obiteljske, a ne invalidske mirovine međutim, koja je stečena na temelju citiranih odredaba ZOMO, odnosno ZOHBDR-a, odnosno ne radi se o zahtjevu za ponovno određivanje invalidske mirovine pok. SM, te da stoga nije bilo osnove za odbijanje zahtjeva tužiteljice za ponovno određivanje obiteljske mirovine, budući njena obiteljska mirovina nije bila određena temeljem posebnog propisa,tj. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, nego na temelju općeg propisa (ZOMO), odnosno ZOHBDR-a. U konkretnom slučaju pok. suprug tužiteljice je imao više od 100 dana u borbenom sektoru (ukupno 1891 dana) pa slijedom toga nema nikakve zapreke za priznavanje tužiteljici prava na uvećanu obiteljsku mirovinu. Takva formulacija nigdje nije decidirano navedena u ZOHBDR-u, nego ista predstavlja subjektivan stav, odnosno (nepravilno) mišljenje prvostupanjskog (i tuženog) tijela koje tužiteljica ne može prihvatiti i koje tumačenje je u suprotnosti sa odredbama ZOHBDR-a. Nadalje, ističe se da je cilj osigurati egzistencijalni minimum za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji nakon njihove smrti, pod uvjetom da je hrvatski branitelj bio pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana tijekom Domovinskog rata (što pok. suprug tužiteljice nedvojbeno jest). Nadalje, bilo je potrebno utvrditi je li je pok. suprug tužiteljice bio pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, a nakon toga usporediti svotu obiteljske mirovine određene prema općem propisu sa svotom obiteljske braniteljske mirovine za jednog člana obitelji i povoljniji iznos mirovinskog primanja staviti u isplatu. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana. Navodi i razlozi u tužbi da nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, zahtjev za ponovno određivanje obiteljske mirovine podnesen je 17. studenog 2023. prema članku 52. c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 84/2021) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: 416380 od 21.11.2003. priznato je umrlom RM, iz čije se mirovine izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 13.3. 2003., pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, broj 17553 od 4. 8. 2020. udovici FM priznato je, počevši od 1.8.2020., pravo na obiteljsku mirovinu. Člankom 52.c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je dodan u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 84/2021), propisano je sljedeće: (1) Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona. (2) Pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka osobama iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva. Iz citiranog zakonskog propisa jasno se vidi da se odnosi samo na korisnike mirovina ostvarenih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, odnosno da se članak 52.с ZOHBDR-а пе odnosi na korisnike mirovina priznatih prema posebnim propisima. Slijedom navedenog, tuženik smatram da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. U sporu je održavanjem rasprave 15. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na kojem je tužiteljica navela da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svim navodima iznijetim u istoj, dok je opunomoćenik tuženika ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Sporno je među strankama je li osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

11. Predmetni upravni postupak pokrenut je na temelju zahtjeva tužiteljice podnesenog 17. studenog 2023. za ponovnim određivanjem obiteljske mirovine prema odredbi članka 52.c. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR).

12. Predma odredbi članka 52.c. stavka 1. ZHBDR-a hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka osobama iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je pok. suprugu tužiteljice RM priznato počevši od 13. ožujka 2003. pravo na invalidsku mirovinu Područne službe u Zagrebu, broj: 416380 od 21. studenog 2003. prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj 128/99, 129/00, 16/01 i 22/02);

- da je rješenjem Područnog ureda u Šibeniku broj 17553 od 4. kolovoza 2020. udovici FM, ovdje tužiteljici, priznato počevši od 1. kolovoza 2020. pravo na obiteljsku mirovinu.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, prema ocjeni ovog suda osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15. Naime, iz gore citirane odredbe članka 52. c. ZHBDR-a, a na koju se tužiteljica i poziva u svom zahjtevu za ponovnim određivanjem obiteljske mirovine, jasno proizlazi da se ista odnosi samo na korisnike mirovina ostvarenih prema Zakona o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tome propisu, odnosno da se navedena odredba ne odnosi na korisnike mirovina prema posebnim propisima, a kako to pravilno zaključuje i tuženik.

16. Stoga, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je invalidska mirovina pok. supruga tužiteljice (a iz koje se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu tužiteljice) priznata prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, dakle, posebnom propisu i po povoljnijim uvjetima u odnosu na uvjete propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju te da navedeni posebni propis ne upućuje na primjenu drugih posebnih propisa, nije bilo zakonske mogućnosti za ponovno određivanje invalidske mirovine primjenom ZHBDR-a kako bi se iz ponovno određene svote invalidske mirovine izračunala nova svota obiteljske mirovine.

17. S tim u vezi, te u svezi navoda tužiteljice da je trebalo usporediti svotu obiteljske mirovine određene prema općem propisu sa svotom obiteljske mirovine za jednog člana i povoljniju staviti u isplati, za istaći je da se obiteljska mirovina uvijek izračunava od svote mirovine umrlog korisnika. Stoga, kako nema pravne osnove za ponovni izračun invalidske mirovine umrlog korisnika, ne može se izračunati niti nova svota obiteljske mirovine uz primjenu odredbi ZHBDR-a radi usporedbe s priznatom obiteljskom mirovinom.

18. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09,110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS).

DNA:

- tužiteljici,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.