Poslovni broj: Us I-1745/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupanog po opunomoćeniku DT (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice LT, odvjetničkog vježbenika u OD Višić i Višić i opunomoćenika tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/24- 01/03481282320, Urbroj: 341-99-05/3-24-1569 od 11. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/24-01/03481282320, Urbroj: 341-99-05/3-24-1569 od 11. lipnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/23-01/03481282320, Urbroj: 341-18-05/3-23-54286 od 23. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga tužiteljica u bitnom ističe da tuženik navodi da su promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice dostupne liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja te se ne može donijeti konačna ocjena radne sposobnosti. Takvi navodi tuženika da su u cijelosti neosnovani. Tuženik u predmetnom rješenju ne nudi nikakvu argumentaciju niti obrazloženje iz kojih razloga je donijelo odluku o ne priznavanju prava tužiteljice. Ističe se da je Rješenje u svom obrazloženju paušalno te u cijelosti nerazumljivo. Nadalje, tužiteljica u predmetnom postupku nije pozvana da se očituje i iskazuje o samom meritumu stvari, te u svezi samog nalaza i mišljenja zavoda za vještačenje, što predstavlja grubu povredu procesnih prava tužiteljice. Kod tužiteljice su zaostale ozljede nagnječenja lijevog stopala te fraktura kuboidne kosti. Također EMNG nalazu potvrđene su lezije lijevog peronealnog živca u području stopala. Iz medicinske dokumentacije očito proizlazi da je tužiteljici pripada pravo iz mirovinskog osiguranja s obzirom na činjenicu da joj je iz razloga pretrpljene ozljede na radu smanjena radna sposobnost. Tužiteljica u postupku također nije omogućeno da se očituje o svim relevantnim činjenicama vezanim za predmetni događaj što je suprotno odredbi članka 52. ZUP-a i predstavlja grubu povredu prava tužiteljice. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja a što je u skladu s odredbom članka 5., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009 i 110/2021) a osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, s obzirom na činjenicu da su vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom oba stupnja (dalje Zavod za vještačenje) u postupku provedenom u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22- skraćeno: ZOMO) i u skladu sa odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17, 56/18, 16/22 - skraćeno: Uredba), suglasni u ocjeni da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO, to nema osnove za uvažavanje navoda tužiteljice. Nadalje kada se pri rješavanju o pravu iz mirovinskog osiguranja utvrđuje smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nalaz i mišljenje donosi ovlašteno vijeće vještaka Zavoda za vještačenje na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, osobnog pregleda tužiteljice i općih podataka tužiteljice s opisom poslova koje je obavljala prema važećim odredbama ZOMO i Uredbe. Predmetni postupak proveden je u cijelosti u skladu s odredbama članka 123. do 130. ZOMO-a, člankom 133. stavkom 3. ZOMO i u skladu s mjerodavnim odredbama Uredbe. Tuženik ističe da se protivi prijedlogu za saslušanje tužiteljice i izvođenju drugih predloženih dokaza tužiteljice jer se izvođenjem tih dokaza ne mogu utvrditi relevantne činjenice za predmetni postupak. Svi dokazi u prilog navedenom prileže mirovinskom spisu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 24. travnja 2025. tužiteljica se očitovala u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu navodeći da se tuženik uporno oglušuje na činjenicu kako tužiteljici u ispitnom postupku nije bilo omogućeno sudjelovati kao stranka u postupku, te da ista nikada nije bila pozvana da se očituje o meritumu stvari i iznese svoje stavove i da iskaz, što predstavlja grubu povredu tužiteljičinih prava. Tužiteljica ističe kako je upravo prethodni postupak vođen protivno prisilnim propisima Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP) s obzirom da uopće nisu uzeti u obzir tvrdnje tužiteljice niti joj je omogućeno da sudjeluje u ispitnom postupku. Zbog navedenih propusta, tužiteljici je bilo uskraćeno sudjelovanje u upravnom postupku čime je prvostupanjsko upravno tijelo propustilo u potpunosti utvrditi činjenično stanje, a što je drugostupanjsko tijelo opravdalo paušalnim obrazloženjem. Navedenim postupanjima povrijeđena su tužiteljičina prava dokazivanje, kao i načelo materijalne istine. Naime, davanje mogućnosti stranci da sudjeluje u postupku predstavlja jedan od temeljnih procesnih postulata upravnog postupka, okosnicu kojeg čine odredbe članka 30. ZUP-a, ali i više drugih odredaba ZUP-a, poput članka 47. (utvrđivanje činjeničnog stanja, članaka 48.-50. (pretpostavke za neposredno rješavanje upravne stvari), članka 52. (prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku), članka 54. (usmena rasprava), i dr. Navedenim su odredbama komplementarne i odredbe vezane uz načelo pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a. Dakle, sudjelovanje stranke u postupku nije samo sebi svrha, već je u funkciji ostvarivanja prava i pravnih interesa stranke, kao i javnog interesa, koji se ovdje očituje kroz povećanje vjerojatnosti utvrđivanja materijalne istine na razini koja omogućuje pravilno rješavanje upravne stvari, koje je u konkretnom slučaju povrijeđeno od strane vijeća. Sve navedeno da je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem u upravnom postupku, slijedom čega se predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i tužbu u cijelosti.

6. U sporu je održana rasprava 25. travnja 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužiteljice naveo da ustraje u svim navodima iznijeti u tijeku dosadašnjeg postupka, dok je opunomoćenik tuženika naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu, obrazloženju osporavanog rješenja te što se tiče podneska tužiteljice od 24. travnja 2025. i navoda da stranci nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ističe da vještačenje u drugom stupnju izvodi samo na temelju medicinske dokumentacija samo kad to vještaci procjene i temeljem pregleda i razgovora sa strankom. Nadalje ističe da je sa izmjenama pravilnika o vještačenju izbačeno, i neposredno vještačenje čak i u prvom stupnju.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7.1. Sud je smatrao suvišnim i nepotrebnim izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice obzirom da su među strankama sporne činjenice medicinske naravi koje se ne mogu utvrditi izvođenjem predloženog dokaza.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je sporno je li kod tužiteljice postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

12. Prema odredbi članka 39. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO-a) smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

13. Uvidom u spis upravnog tijela utvrđeno je da je predmetni postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 21. srpnja 2023.

14. Prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područni ured Split, evidencijski broj vještačenja: 1014624 od 16. veljače 2024. koji je donesen uz osobni pregled tužiteljice, a iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a, jer kod osiguranika ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, te je utvđeno da je zdravstveno stanje osiguranice dostupno liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

15. U povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1047011 od 24. veljače 2024. iz kojeg je razvidno da povodom žalbe, a nakon uvida u priloženu dokumentaciju i navode žalbe Vijeće viših vještaka u postupku žalbe smatra kako je definitvna ocjena radne sposobnosti tužiteljice preuranjena, te da je ocjena Vijeća vještaka kojim je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti pravilna.

15.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka je navedeno da je prema priloženoj dokumentaciji tužiteljica rođena 1983., s oko 15 godina radnog staža, po zanimanju komercijalist, obavlja poslove prodavača. Zbog duljine bolovanja da je upućena je na vještačenje radne sposobnosti. Navodi da od listopada 2023., nije na bolovanju. Trenutno koristi godišnji odmor. Dana 07.12.2021. na radnom mjestu je zadobila nagnječenje lijevog stopala. Dana 09.12.2021. Rtg je verificirana sklerotična linija u smislu frakture starijeg datuma u distalno dijelu kuboidne kosti. Istog dana te 16.12.2021. bila je na HKP KBC Split, all radiološki nije nađena akutna koštana trauma. Daljnjom obradom utvrđena je aksionalno demijelinizacijska periferma lezija lijevog peronealnog živca u području stopala, 21.09.2022., učinjena je dekompresija površnog peroneusa i ekstirpacija Morton neurinoma. Unatoč fizikalnoj terapiji zaostaje oticanje lijevog stopala, bolnost u lijevom gležnju. EMNG-om se prati značajno posttraumatsko kronično postishemijsko oštećenje lijevog n. peroneusa profundusa u proksimalnom dijelu stopala i skočnom zglobu. Naručena je na fizikanu terapiju. Vijeće vještaka je mišljenja kako su promjene u zdravstvenom osiguranju tužiteljice dostupne liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, te da se ne može donijeti konačna ocjena radne sposobnosti, tj. za sad ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne spsobonosti, liječenje je u tijeku, a s kojom ocjenom je suglasno i Vijeće viših vještaka.

16. Tuženik obzirom na činjenicu da su oba stupnja Zavoda za vještačenje suglasni da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO- a navodi da nema osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Ocjena je ovog Suda da je, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1047011 od 24. veljače 2024. koji je pribavljen u drugostupanjskom upravnom postupku, u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene za utvrđenje nepostojanja smanjenja radne sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužiteljice u smislu naprijed citirane odredbe članka 39. ZOMO-a, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja 1014624 od 16. veljače 2024. pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku.

19. Slijedom navedenog, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužiteljice (za sada) ne postoji invalidnost u smislu naprijed citirane odredbe članka 39. ZOMO-a, a koji nalazi i mišljenja su po ocijeni ovog suda, obrazloženi i sadrže jasne i valjane razloge, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO-a i Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18, 16/22; dalje: Uredbe), a uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju, te i osobnog pregleda tužiteljice u prvom stupnju, da su utvrdili da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, iz razloga jer su promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice dostupne liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, to ovaj Sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, upravo suprotno tužbenim prigovorima, pa stoga po ocijeni ovog suda, nema osnove za uvažavanje tužbenih prigovora i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

21. U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužiteljica nije dokazala suprotno, ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz gore citirane odredbe članka 39. ZOMO-a te prihvaća odluku koja je donesena u upravnom postupku, temeljem gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, posebice jer je prilikom izrade istih u obzir uzeta cjelokupna tužiteljičina medicinska dokumentacija, a tužiteljica uz tužbu nije dostavila nikakve dokaze koji nisu već ocijenjeni u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, nego je iznijela navode iz kojih proizlazi njezino neslaganje donesenom odlukom, a što, samo po sebi, nije dostatno da se donese odluka suprotna onoj koja je donesena u upravnom postupku.

22. Naposljetku, glede prigovora tužiteljice da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku i da se očituje o meirtumu stvari, odnosno da je upravni postupak vođen suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), a koje je prigovore tužiteljica iznosila i u žalbi izjavljenoj na prvostupanjsko rješenje, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika u svezi navedenih prigovora kao pravilno, te se ovdje na isto poziva.

23. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

25. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.