Poslovni broj: P-625/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi isplate 5.492,24 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tuženika RO, dipl. pravnika, zaposlenika tužitelja, a objavljene dana 23. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.492,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO- a od 24. studenoga 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 202,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 25. studenoga 2024. godine naveo da se dana 9. rujna 2013. godine dogodio štetni događaj na državnoj cesti D-8 u kojem je sudjelovalo osobno vozilo marke Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao HO, kada je naišao na ulje na kolniku zbog kojeg je izgubio kontrolu nad vozilom i sletio izvan kolnika udarivši u raslinje pored ceste. Na predmetnom vozilu da je nastala šteta. Društvo Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da je u vezi tog štetnog događaja podnijelo protiv Hrvatskih cesta d.o.o. i Ceste Rijeka d.o.o. tužbu kojom je regresno potraživalo iznos isplaćen osiguraniku na temelju police kasko osiguranja koja je bila važeća za predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja. U parnici koja se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodila pod poslovnim brojem P-664/16 da je donijeta presuda 14. svibnja 2018. godine koja da je potvrđena drugostupanjskom presudom (VTS RH poslovni broj Pž-4239/18 od 4. svibnja 2020. godine), a kojom je naloženo tuženicima (Hrvatske ceste d.o.o. i Ceste Rijeka d.o.o.) isplatiti tužitelju (Euroherc osiguranje d.d.) iznos od 39.250,00 kn kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 12.661,54 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Po pravomoćnosti presude Hrvatske ceste d.o.o. da su društvo Euroherc osiguranje d.d. isplatile polovicu dosuđenih novčanih iznosa odnosno iznos od 41.381,28 kn. Odredbom čl. 33. Zakona o cestama (NN 84/11 i 22/13) propisano je da tužitelj izravno ne izvodi radove održavanja državnih cesta već da poslove održavanja mora ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Za područje Primorsko-goranske županije, u kojoj se dogodio štetni događaj, tužitelj da je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republika Hrvatske za 2013. godinu. Tuženik da se po čl. 2 tog Ugovora obvezao održavati državne ceste na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje. Po čl. 23. naznačenog Ugovora tuženik da je u obvezi održavanja državnih cesta tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih zakonskih odredbi koje uređuju pitanje sigurnog odvijanja prometa na cestama. Osim toga, tuženik da je preuzeo obvezu voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometa te na njoj stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima. Nadalje, da je čl. 24. Ugovora tuženik u obvezi na dijelu ceste na kojem su iznenadne nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti na kojoj vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila dužan obilježiti odnosno preusmjeriti promet postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera tužitelja radi poduzimanja daljnjih mjera. Ukoliko ne postupi sukladno obvezi iz čl. 24. tuženik da je dužan obeštetiti tužitelja. Istaknuo je da je odredbom čl. 38. st. 1 Ugovora ustanovljena obveza uspostavljanja organizacije koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa koji su predmet sklopljenog ugovora kao i da tuženik snosi odgovornost za štetu ukoliko takvu djelotvornu organizaciju ne uspostavi. Iz presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-664/16 od 14. svibnja 2018. godine proizlazi da je neposredni uzrok štetnog događaja bila masna mrlja na cesti i da je do prometne nezgode došlo zbog propusta u održavanju ceste u stanju sigurnom za promet kao i nepoduzimanja mjera koje bi osigurale nesmetano odvijanje i sigurnost prometa, konkretno propust u čišćenju ulja na dijelu ceste na kojem se dogodio štetni događaj. Kako se radilo o propustu u održavanju ceste trenutkom izvršene isplate polovice dosuđenih novčanih iznosa po pravomoćnoj presudi tužitelj da je stekao pravo na regresnu naplatu tog iznosa. Tužbenim zahtjevom zatražio je isplatu iznosa od 5.492,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. studenoga 2020. godine do isplate. Predložio je uvid u isprave dostavljene uz tužbu, pribavu predmeta Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-664/2016 kao i provođenje financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio odgovornost za štetni događaj. Naveo je da je nemoguće nadzirati cestu od 0-24 sata na svakom metru, da se radi o nemogućoj činidbi, a da takav nadzor uostalom nije bio ni ugovoren između stranaka. Tužitelj da donosi plan ophodnje s pripadajućim programom po kojem da tuženik postupa. Pozvao se na odredbe čl. 60. i 64. Zakona o cestama te na odredbu čl. 51. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Istaknuo je da je tužitelj tuženiku isplatio naknadu za rujan 2013. godine zbog čega da nema tuženikove krivnje. Osporio je postojanje uzročno-posljedične veze između navodnog propusta na strani tuženika i nastanka štetnog događaja. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanom 8. travnja 2025. godine tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i uvidom u dokumentaciju iz priklopljenog predmeta ovoga suda poslovni broj P-664/2016.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Nesporna je okolnost da se 9. rujna 2013. godine dogodio štetni događaj u vezi kojeg je tužitelj isplatio društvu Euroherc osiguranje d.d. Zagreb iznos od 41.381,28 kn (5.492,24 EUR) u koji iznos su uračunate i zakonske zatezne kamate prema izračunu na str. spisa 29, a koji je bio dosuđen društvu Euroherc osiguranje u regresnoj parnici koja se vodila kod ovoga suda u predmetu P-664/2016.

7. Nesporna je činjenica da se radi o isplati polovice glavnice koja je dosuđena društvu Euroherc osiguranje d.d. Zagreb (kod kojeg je bilo osigurano vozilo marke Opel "Astra", reg. oznake [registarska oznaka]) po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu P-664/2016 koji se vodio po tužbi tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.d. Zagreb i 2. tuženika CESTE-RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo (str. spisa 11-20 i 21-27).

8. Nesporna je također činjenica da je u utuženom razdoblju između stranaka bio zaključen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za 2013. godinu (str. spisa 30-46) sve na temelju odredbe čl. 33. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13) prema kojoj je bila propisana obveza ustupanja radova održavanja javnih cesta pravnoj/fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima.

9. Sporno je postoji li isključiva odgovornost tuženika za nastali štetni događaj.

10. Sporno je postoji li na strani tuženika obveza naknaditi tužitelju iznos kojeg je isplatio po presudi u predmetu P-664/2016..

11. Iz dostavljenih izvadaka iz ophodarskog dnevnika za dan 8. rujna 2013. godine (str. spisa 67) i 9. rujna 2013. godine (str. spisa 68) proizlazi da je predmetnom dionicom ceste tuženik na predmetnoj dionici ceste vršio ophodnje u vremenskom razdoblju od 18:30 do 22:00 sati.

12. Prema dokumentaciji dostavljenoj u predmetu koji se vodio kod ovoga suda pod posl.br. P-664/2016 proizlazi da su ophodnje, s obzirom na utvrđenu frekvenciju prometa, bile u skladu s čl. 11. st. 1 Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta (NN 111/99 i 180/04) koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja. Uvidom u preostalu dokumentaciju iz priklopljenog predmeta P-664/2016 utvrđeno je da je prilikom očevida na licu mjesta bio uočljiv vidljiv trag uljnog sloja koji je na kolniku nastao u kombinaciji s kišom koja je prethodno padala označeno na skici mjesta nezgode pod rednim brojem 3 (str. spisa 107).

13. Iz putnog radnog naloga od 9. rujna 2013. godine, koji se u priklopljenom predmetu P-664/2016 nalazi na poleđini str. spisa 65, proizlazi da je na toj dionici ceste bio obavljen pregled i prije nastanka štetnog događaja od 9. rujna 2013. godine (oko 14:00 sati - prema izjavi vozača HO – str. spisa 13, priklopljenog predmet što nalazi potvrdu i u okolnosti da je Postaja prometne policije obavijest o prometnoj nezgodi zaprimila u 14:50 sati prema zapisniku o očevidu (str. spisa 6-8, priklopljenog predmeta P-664/2019).

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka HO u priklopljenom predmetu P- 664/2016, na str. spisa 114, utvrđeno je da je na dan štetnog događaja padala kiša, da je upravljao osobnim vozilom marke Opel "Astra" iz smjera Jušića prema Rupi i nakon što je izašao iz laganog poludesnog zavoja da je jednostavno proklizao, nastavio ravno te sletio izvan kolnika, a potom udario u panj i srušio jedno stablo. Kada je izašao iz auta da je vidio da su s ceste izletjela još dva auta prije njegovog. Na cesti da je bilo razliveno ulje, a navodno da se prije dogodila nekakva prometna nezgoda i da se ulje čistilo s ceste. On da je pozvao policiju koja je došla na lice mjesta.

15. Iz uvjerljivih navoda iz iskaza svjedoka - vozača HO, sadržanog na javnoj ispravi - zapisniku od 27. travnja 2017. godine (str. spisa 113-115) i iz putnog radnog lista od 9. rujna 2013. godine (poleđina str. spisa 65 priklopljenog predmeta) proizlazi da su djelatnici tuženika izvan redovne ophodnje na predmetnoj dionici ceste propustili kolnik očistiti od razlivenog ulja. Naime, iz putnog radnog lista je vidljivo da su djelatnici tuženika na toj dionici ceste bili već i u jutarnjim satima (i to svega nekoliko sati prije nezgode). To ukazuje na zaključak da djelatnici tuženika nisu s pažnjom dobrog stručnjaka izvršili čišćenje kolnika, a niti pregled kolnika prije samog štetnog događaja, a sve kako bi se omogućilo sigurno odvijanje prometa. Stoga su ocijenjeni uvjerljivim i istinitim navodi iz iskaza svjedoka HO da se prethodno bila dogodila prometna nezgoda. Zbog iznijetog, utvrđena je nepravilnost na strani tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza iz čl. 23. st. 1 i 2. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za 2013. godinu (str. spisa 30-46). Tuženik je propustio održavati državnu cestu na način da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa. Štoviše, nije vodio stalnu brigu o zaštiti ceste i prometa na njoj te nije poduzeo primjerene mjere kako bi se omogućio siguran i nesmetan promet. Stoga je tuženik isključivo odgovoran za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju.

16. Činjenica da je tužitelj isplatio tuženiku naknadu za održavanje za rujan 2013. godine po ugovoru ne isključuje tuženikovu odgovornost za štetu budući da se radi o isplati naknade za izvršene ugovorne usluge i prije saznanja za visinu nastale štete iz predmetnog štetnog događaja i za propuste u održavanju ceste. Uostalom, odredbom čl. 62. st. 2 Ugovora tuženik ostaje odgovoran za štetu koja je nastala zbog njegova djelovanja i nakon što su radovi koje je izveo preuzeti od strane naručitelja.

17. Kako iz provedenog prometnog vještačenja u priklopljenom predmetu P- 664/2016, a prema mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke ČO, proizlazi da na mokrom kolniku od kiše nije postojala mogućnost pravovremenog uočavanja nauljene površine kolnika, ne postoji suodgovornost vozača za predmetni štetni događaj posebno stoga što je na predmetnoj dionici ceste utvrđeno da je ograničenje brzine na 60 km/h, a da se vozilo u trenutku gubitka nadzora kretalo brzinom od oko 58 km/h. Rezultate vještačenja prihvatio je i ovaj sud cijeneći vještačenje stručnim, ispravnim i temeljitim.

18. Slijedom iznijetog, tuženik je odgovoran tužitelju naknaditi štetu za koju je utvrđeno da je u izravnoj vezi s tuženikovim neurednim ispunjenjem ugovornih obveza, pozivom na odredbu čl. 61. st. 1 alineja druga, druga točka Ugovora od 31.12.2012. godinestr. spisa 30-46). Kako je okolnost izvršene isplate ustvari nesporna, a proizlazi i iz dostavljenog dokaza na strani spisa 28, valjalo je ocijeniti pravno osnovanim tužbeni zahtjev za nadoknadom utuženog iznosa pozivom na odredbu čl. 1109. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke.

19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 1 i 3. ZOO-a i utvrđenju da je šteta tužitelja nastala trenutkom isplate 23. studenog 2020. godine (str. spisa 28) zbog čega je, primjenom čl. 1086. ZOO-a valjalo ocijeniti osnovanim i zahtjev za isplatom kamata.

20. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

21. S obzirom da su sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti zahtjeva utvrđene u postupku valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem financijskog vještačenja i za pribavom dokaza u vezi isplate naknade za rujan 2013. godine koju činjenicu je sud ocijenio pravno irelevantnom.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 101,37 EUR i presudu 101,37 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 23. svibnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude-rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).