REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1187/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21-01/368, URBROJ: 513- 04-24-2 od 31. svibnja 2024., rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-410-23/21-02/2916, URBROJ: 513-07-18-04-2021-03 od 7. srpnja 2021. i privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-410-23/21-02/2916, URBROJ: 513-07-18-04-21-01 od 19. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-410-23/21-02/2916, URBROJ: 513-07-18-04-2021-03 od 7. srpnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, prigovor tužiteljice podnesen protiv privremenog poreznog rješenja, KLASA: UP/I-410- 23/21-02/2916, URBROJ: 513-07-18-04-21-01 od 19. svibnja 2021., kojim je tužiteljici za 2020. utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 7.416,00 kn. Iz obrazloženja prethodno citiranih akata razvidno je da je do razlike poreza za uplatu došlo iz razloga što je porezno tijelo tužiteljici osporilo pravo na uvećanje osobnog odbitka iz čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16,106/18, 121/19, 32/20; dalje: Zakon) iz razloga što je utvrđeno da je uzdržavani član RE, sin tužiteljice, u 2020. ostvario primitke veće od 15.000,00 kn.
2. Tužiteljica osporava zakonitost gore spomenutih poreznih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi izlaže kao i u žalbi te, u bitnom, osporava utvrđenje da nije imala pravo na uvećani osobni odbitak za uzdržavanog člana obitelji sina RE. Navodi da je njezin sin u 2020. ostvario ukupne primitke od 17.240,00 kn, od čega se 14.140 kn odnosni na rad preko student servisa, a preostali dio na primljenu stipendiju od Općine Kanfanar u iznosu 2.100,00 kn te nagradu Grada Rovinja u iznosu od 1.000,00 kn (1.475,97 kn bruto). Smatra da bi iz ukupno ostvarenih primitaka trebalo izuzeti iznos isplaćen od strane Grada Rovinja budući da se radi o primitku iz čl. 17. st. 2. tč. 10. Zakona koji se, kao i stipendija, ne uzima u obzir kod utvrđivanja prava na osobni odbitak za uzdržavane članove. Ističe da je u konkretnom slučaju riječ o nagradi za izvrsnost isplaćenoj iz proračuna, a što da je i vidljivo iz Zaključka Grada Rovinja, KLASA: 602/03/20-1/5, URBROJ: 2170-1-02/1-20-1 od 1. srpnja 2020. (dalje: Zaključak od 1. srpnja 2020.), koja je, međutim, pogrešno od strane Grada Rovinja isplaćena kao primitak od kojeg se utvrđuje drugi dohodak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Među strankama ovog spora nesporno je da je sin tužiteljice RE na poreznoj kartici tužiteljice u 2020. bio prijavljen kao uzdržavani član obitelji kao i da je isti u toj godini ostvario primitak od rada preko student servisa u iznosu od 14.140 kn, zatim primitak po osnovi stipendije u iznosu od 2.100,00 kn te primitak u iznosu od 1.000,00 kn neto (1.475,97 kn bruto) isplaćen od strane Grada Rovinja temeljem Zaključka od 1. srpnja 2020.
8. Sporno je da li je porezno tijelo pravilno utvrdilo ukupan iznos primitaka koje je sin tužiteljice ostvario u 2020., a posljedično tome i da li je tužiteljici pravilno osporeno pravo na korištenje osobnog odbitka za uzdržavanog člana obitelji.
9. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona propisano je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.
Prema st. 2. tč. 10. istog članka pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju se u obzir stipendije, nagrade za izvrsnost učenika i studenata isplaćene iz proračuna i bespovratna sredstva koja se isplaćuju iz proračuna, fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, u svrhu obrazovanja i stručnog usavršavanja.
10. Tužiteljica tvrdi da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo da je njezin sin, kao uzdržavani član obitelji, u 2020. ostvario primitke koje prelaze iznos iz čl. 17. st. 1. Zakona (15.000,00 kn). Smatra da je iz ukupno ostvarenih primanja RE, osim iznosa stipendije (koji je izuzet), trebalo izuzeti i iznos isplaćen od strane Grada Rovinja budući da se radi o nagradi za izvrsnost.
11. U Zaključku od 1. srpnja 2020. (u tč. I.) propisano je da se s ciljem promoviranja izvrsnosti i važnosti školovanja za sveopći razvoj pojedinca i rovinjske zajednice nagrađuju učenici rovinjskih srednjih škola koji su cijelo srednjoškolsko obrazovanje završili s odličnim uspjehom i to iznosom od 1.000,00 kn. U tč. II određeno je da će se iznos nagrade isplatiti iz sredstava Proračuna Grada Rovinja.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je u navedeni novčani iznos Grad Rovinj isplatio pod šifrom "399" – ostala osobna primanja, odnosno kao primitak od kojeg se utvrđuje drugi dohodak te da su na isti, u podnesenom JOPPD obrascu, obračunati porez na dohodak te doprinosi za mirovinsko osiguranje u ukupnom iznosu 475,97 kn.
13. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa u kontekstu ranije citiranih odredbi Zakona, ovaj Sud nalazi da pobijane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela nisu utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a na što osnovano tužiteljica upire u tužbi.
14. Naime, iz prethodno citiranih odredbi čl. 17. Zakona slijedi da se u iznos limita od 15.000,00 uračunavaju svi oporezivi i neoporezivi primci kao i primici koji se ne smatraju dohotkom ostvareni u godinu dana, izuzev primitaka taksativnog navedenih u st. 2. tč. 1. – 11.
Iz stanja spisa proizlazi zaključak da je porezno tijelo iznos isplaćen tužiteljičinom sinu od strane Grada Rovinja okarakteriziralo primitkom iz st. 1. čl. 17. Zakona temeljem činjenice da je isplatitelj u podnesenom JOPPD obrascu taj primitak označio primitkom od kojeg se utvrđuje drugi dohodak, a što je utvrđeno uvidom u poreznu evidenciju.
15. Međutim, sadržaj dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u tijeku postupka, i ovog spora, ukazuje na potpuno drugačiji karakter ovog primitka budući da iz iste proizlazi da je isplaćen po osnovi nagrade za izvrsnost, a slijedom čega je isti trebao biti izuzet iz obračuna.
Iako se ova vrsta primitka ne spominje, izričito, u čl. 9. Zakona u kojem su popisani primici na koje se ne plaća porez na dohodak, Sud smatra da to nije zapreka da ga se kao takvog tretira obzirom da je po svojoj prirodi (i obilježjima) bliži neoporezivim nego oporezivima primicima, a na što upućuje i tekst odredbe čl. 17. st. 2. tč. Zakona u kojoj se taj primitak spominje odmah nakon stipendije.
Čak i da je prethodni zaključak Sud u pogledu vrste primitka (oporezivi, neoporezivi) pogrešan isto ne mijenja na stvari da je u biti riječ o primitku koji se ne uzima u obzir pri izračunu ukupno ostvarenih primitak uzdržavanog člana obitelji.
16. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da je pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, ista valjalo poništiti bez vraćanja na ponovni postupak, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.
U Rijeci 23. svibnja 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
- tužiteljici ŠE iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
