Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-163/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, protiv tuženika ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivana Stojić, odvjetnik iz Slatine, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 16. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika u zamjeni, dana 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – šuma Njive sa 1910 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad, te je tuženik dužan trpjeti prijenos svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja odmah po pravomoćnosti ove presude kao i tužitelju naknaditi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana."

ODBIJA SE KAO NEOSNOVAN.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.464,75 eura.

Obrazloženje

1. Dana 29. siječnja 2024. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi se navodi da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – šuma sa 1910 m[2] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu tužitelj sa svojim pravnim prednicima neprekidno posjeduje do podnošenja tužbe. Prema podacima katastra predmetna nekretnina je od revizije katastra za k. o. [katastarska općina] 1956. upisana kao posjed Šumarije Orahovica. Godine 2006. provođenjem Zakona o šumama vrši se promjena naslovne strane cijelog posjedovnog lista broj 901 k. o. [katastarska općina], te se kao vlasnik upisuje RH, a kao ovlaštenik – upravitelj Hrvatske šume. Prema podacima Hrvatskih šuma ista se nalazi u šumsko gospodarskim planovima kojim gospodare Hrvatske šume i njihovi pravni prednici od 1974. kao dio 9A i 10C odsjeka u GJ Orahovačka planina. Tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora. Tužitelj smatra da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Zakona o šumama jer je ista nekretnina na dan 16.10.1990. bila u naravi šuma u izvanknjižnom društvenom vlasništvu, a neovisno o istome pravo vlasništva je stekao dosjelošću jer je u mirnom i nesmetanom posjedu više od 40 godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako je sada tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, isključivi vlasnik i samostalni posjednik predmetne nekretnine, a tužitelj, odnosno Šumarija Orahovica, nikada vršila nije nikakve čini posjedovne. Tužitelj je u dva navrata bezuspješno pokušao ispraviti upis prava vlasništva tuženika zemljišnoknjižnim ispravnim postupcima. Prijedlog tužitelja je odbijen, a tužitelj je upućen na podnošenje tužbe u roku od 30 dana. Tužitelj ovo pravo nije koristio već je 2023. ponovno podnio prijedlog za ispravak u kojem je nakon izjavljenog prigovora tužitelj povukao prijedlog. Tvrdi da je tužitelju pravo na podnošenje tužbe isteklo još 13. ožujka 2011., te nije ovlašten za podnošenje tužbe. Predlaže da sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke ČFE, IF, EF i tuženika kao stranku, te je izvršio uvid u: zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz, povijest promjena na katastarskim česticama, potvrdu Hrvatskih šuma, dopis od 11. rujna 2023. Hrvatskih šuma, dopis, skice izmjere sudskog vještaka i spise ovog suda Z-623/09 i Z-2840/23.

4. Svjedok IFE navela je u svom iskazu da u Hrvatskim šumama radi od 2002., a prvo je radila u Šumariji Đurđenovac kao revirnik, a nakon 10 godina postala je upravitelj, dok je 2019. premještena u Upravu u Našicama. Trenutno radi kao rukovoditelj djelatnosti za uređenje šuma. Nikad nije bila na predmetnoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica]. Ne zna da li na toj nekretnini postoje oznake Hrvatskih šuma. Prema podacima s kojima raspolažu Hrvatske šume i to iz 1974. u naravi na toj nekretnini su stabla bukve stara 60 godina, te hrast kitnjak, obična bukva, grab, voćkarice, lipa. Prema podacima Hrvatskih šuma, ta šuma je stara 70 godina. Zna da ta šuma nije u vlasništvu RH, a u zemljišnoj knjizi je ta šuma upisana kao vlasništvo privatne osobe. Hrvatske šume rade prorjedu sporne nekretnine, odnosno istu su učinile unazad 10 godina, a i tvrdi da su Hrvatske šume faktički u posjedu sporne nekretnine. Postoji zapisnik o sječi sporne nekretnine iz 2022. godine, a to Šumarija ima evidentirano. Geodeta prilikom sječe nije išao identificirati predmetnu nekretninu, a smatra da to nije bilo ni potrebno, budući da je revirnik sjekače direktno uputio u odjel 9A, a predmetna čestica čini upravo taj odjel. Susjedne čestice spornoj nekretnini nisu u gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma i one su u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba, a u naravi su također šuma. Prema podacima s kojima raspolažu Hrvatske šume, Hrvatske šume su faktički u posjedu predmetne nekretnine od 1974., a postoji mogućnost da su u posjedu i od ranije, međutim, za to ne postoji dokumentacija. Nema nikakav podatak da je tuženik, te obitelj ČF, nešto radila na spornoj nekretnini. Hrvatske šume na temelju posjedovnog lista upisane su kao posjednik, odnosno ovlašteni su kao ovlaštenik šumskog zemljišta u vlasništvu RH. Svjedok IFE je saslušana dopunski na ročištu na licu mjesta, te je u svom dopunskom iskazu navela da ostaje kod svog iskaza koji je ranije dala. Nakon što je sudski vještak pokazao granice predmetne nekretnine, ona nikad nije bila na toj čestici iako je bila u 9A odsjeku, a koji je velik negdje oko 17 hektara. Ne može se izjasniti koje posjedovne čini su Hrvatske šume radile na toj čestici, može reći samo što se radilo na odsjeku.

5. Svjedok IF naveo je u svom iskazu da u Hrvatskim šumama radi od 2002., a upravitelj je Šumarije Orahovica od 2021. Zna gdje se nalazi sporna šuma, a nalazi se u odjelu 9A – Orahovačka planina, a taj odsjek ima više čestica. Ne može reći da li postoje oznake Hrvatskih šuma na spornoj nekretnini. U odsjeku 9A je bio 2022., a ne može točno reći je li bio na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ne zna tko je vlasnik te nekretnine koja je predmet ovog postupka. Tvrdi da se na odsjeku radilo 2022. i zato je i bio na tom odsjeku, a prije toga je prolazio. Kad su vršeni radovi 2022. nije bio geodet kako bi identificirao spornu nekretninu, a misli da to nije bilo ni potrebno jer se zna što uživaju Hrvatske šume. Prema podacima Hrvatskih šuma u posjedu sporne nekretnine su Hrvatske šume od 1974. Ne zna tko je spornu nekretninu uživao prije 1974. prema podacima Hrvatskih šuma, a ne zna ni kako je to stečeno. Ne zna na temelju čega je tužitelj upisan kao posjednik. Prema podacima kojima raspolažu Hrvatske šume, sporna nekretnina u naravi je šuma stara oko 70 godina. Sporna nekretnina je vanjski dio, odnosno ona graniči s nekretninama kojima ne upravljaju Hrvatske šume, pretpostavlja da su to šume u privatnom vlasništvu. Odsjek 9A je označen bijelim tablama, a unutar tog odsjeka je i sporna čestica. Kad je prije dvije godine rađena sječa nije bilo nikakvih smetanja ni ometanja od bilo kakve fizičke osobe, a za sječu je bila angažirana privatna osoba, a on je sve obilazio. Odsjek 9A veličine je 32,74 hektara, a dio tog odsjeka je i odjel 10C. Oni u svojim kartama niti nemaju čestice, a ne može točno reći na karti gdje se nalazi sporna šuma. Poduzeće Radlovac je blizu odjela 9A – Orahovačka planina. Svjedok IF je i dopunski saslušan na ročištu na licu mjesta, te je u svom dopunskom iskazu naveo da ostaje kod svog iskaza koji je dao pred sudom. Nakon što je sudski vještak pokazao spornu česticu, tvrdi da je na istoj bio prije 3 godine, pa onda prije 13 ili 15 godina kako se što radilo. Zadnji puta se radilo na spornoj čestici 2021. Dakle, prvi put je na čestici bio prije negdje 15-ak godina, a prije ništa ne zna.

6. Svjedok EF naveo je u svom iskazu da od djetinjstva poznaje tuženika i zna da isti ima šumu koja se nalazi u blizini kamenoloma Hercegovac, a to je nedaleko od poduzeća Radlovac. Da bi se došlo do sporne nekretnine trebalo bi ići do kraja [adresa] prema Radlovcu. Jedan dio je asfaltiran, a zadnjih 800 metara je makadam. Na toj nekretnini bio je još dok je bio živ pokojni otac tuženika DF, a ima tome već 30-ak godina i ta nekretnina u naravi je bila livada. To mu je poznato stoga jer je tada bio na toj nekretnini i pomagao je kod košenja. Nije bio tako često na toj nekretnini, a bio je prije negdje 10-ak godina i već onda je bila šuma, a bio je i prije nekoliko dana, a i tada je bila još i veća šuma. Može reći da se ta zemlja nekad obrađivala, a sada je sve šuma, a da bi tuženik mogao doći do svoje šume mora ići kroz tuđe šume, a ima šumski put. Jučer je bio na nekretnini šuma Njiva i nije zapazio nikakve oznake Hrvatskih šuma. Otac tuženika DF umro je prije nekoliko godina i dobro zna da je on spornu nekretninu koja je sada šuma uživao i da je sjekao drva, a sada ne zna je li to tuženik uživa ili ne. Na terenu bi mogao točno pokazati gdje se nalazi šuma zvana Njiva. Sve te nekretnine do prije 30-ak godina bile su u privatnom vlasništvu i nisu bile šume, nego livade, a možda i oranice, ne zna baš točno. Uglavnom sve se to radilo. Zna da su prvi susjedi sporne nekretnine bili TF i neki general TF koji je bio u Beogradu s jedne strane, a s druge strane gospođa PF. Jučer je vidio da na toj nekretnini ima nekoliko starih hrastova, dva ili tri, ali to je prije bilo, a sve ostalo nije toliko staro. Tuženik je sporne nekretnine naslijedio od svog oca DF koji je umro prije nekoliko godina, a on je to uživao otkako pamti, a to mu je poznato jer je na toj nekretnini bio nekoliko puta, a to je i čuo od DF. Koliko zna, pokojnom DF nije nitko osporavao pravo vlasništva, samo dobro zna da se ljutio kad bi mu netko sjekao. U blizini sporne nekretnine su sve šume, a ne zna točno tko je vlasnik tih šuma. Nije vidio djelatnike Hrvatskih šuma na spornoj nekretnini. Svjedok EF je i dopunski saslušan na ročištu na licu mjesta, te je u svom dopunskom iskazu naveo da ostaje kod svog ranije datog iskaza. Nakon što je sudski vještak pokazao granice sporne nekretnine, može reći da je upravo mislio na tu česticu kad je iskazivao. Može dodati da je livada i oranica bila ispod predmetne nekretnine, a to zna jer je tamo bio prije više od 50 godina prvi put. Predmetna nekretnina i prije 50-ak godina bila je u naravi šuma. Spornu nekretninu prije je uživao otac od tuženika, a sada ju uživa tuženik. Nekoliko puta je bio na spornoj nekretnini, a dobro se sjeća da je bio prije 12-ak godina i tada je u posjedu te nekretnine bio otac od tuženika i tada su u šumi pekli i slavili, a njega je otac od tuženika zvao da mu popravi Hondu motorkultivator. Nije čuo ni od tuženika niti od njegovog oca da to uživaju Hrvatske šume, samo mu se pokojni DF žalio da kradu drva, a to su bile privatne osobe.

7. Tuženik ČF naveo je u svom iskazu da sporna nekretnina šuma Njiva nalazi se negdje 50 metara od pogona Hercegovac. Predmetna nekretnina do negdje 35 godina u naravi je bila livada, a bilo je i nešto stabala, uglavnom hrasta. U naravi je bilo i kamena budući da je u blizini kamenolom, pa se i nije oralo. Do prije 35 godina sporna nekretnina graničila je s Hrvatskim šumama s jedne strane, a s druge strane graničila je s nekretninama u privatnom vlasništvu. Sjeća se da je predmetna nekretnina graničila s PF, s nekim Č s donje strane i TF, a svi oni su već pomrli. Dakle, nekad je ta nekretnina bila livada, a budući da se već više od 35 godina nije kosilo, to je postala šuma. Njegov otac DF to je uživao do smrti, a umro je prije tri godine, a on ga je naslijedio. DF je išao u šumu i sjekao je stabla kada mu je trebalo. Do sporne nekretnine postojao je šumski put, a i sada postoji, s tim da je njegov pokojni otac na put stavio pijesak kako više ne bi se kralo. Hrvatske šume nikad nisu uživale spornu nekretninu, niti su ikada sjekli, a svi lugari to znaju. Njegova nekretnina s dvije strane graniči s nekretninama Hrvatskih šuma, a s dvije strane su privatne šume. U spornom dijelu nema nikakvih oznaka Hrvatskih šuma i tu se ništa nije radilo, dakle tvrdi da Hrvatske šume nikad nisu u tom dijelu radile niti su sjekle. Nakon što je izvršio uvid u skicu (prilog 2) može reći da je njegova nekretnina označena žutom bojom. Na sjeveru je također šuma u vlasništvu privatnih osoba, a s desna je nekretnina u vlasništvu Radlovca, s lijeve strane, odnosno zapadno i južno bi trebala biti nekretnina u vlasništvu Hrvatskih šuma, međutim, ni tamo nema nikakvih oznaka i nije primijetio da oni i to uživaju. U blizini sporne nekretnine ide šumski put i oznake Hrvatskih šuma postoje tek južno od puta i zapadno. Njegov otac DF je zagradio šumski put prije 8 godina i od onda nitko ne može ni prići spornoj nekretnini. Tu nekretninu uživao je i imao je njegov djed I, a kad je on umro naslijedio ga je njegov otac DF, a ne zna točno kako je I to stekao, uglavnom on je to uživao već odavno, a to zna po pričanju svoje bake. Njega, a ni njegove pravne prednike, nitko nije ometao u mirnom posjedu. Tužitelj je vodio zk. ispravni postupak u vezi predmetne nekretnine, međutim, taj postupak je obustavljen i tek od onda je saznao da Hrvatske šume traže utvrđenje prava vlasništva. Tuženik je saslušan dopunski na ročištu na licu mjesta te je naveo da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dao na ročištu pred sudom. Nakon što je sudski vještak pokazao među sporne nekretnine, može potvrditi da on u tim granicama istu i uživa.

8. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je tuženik upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – šuma Njiva sa 1910 m , a iz povijesnog prikaza proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik po osnovi rješenja o nasljeđivanju od 25.1.2022., a da je prije njega kao vlasnik bio upisan DF. Iz povijesnog prikaza za zk. ul. [broj ZK uloška], izvadak iz BZP-a od 16.4.2025., utvrđeno je da je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – šuma Njive sa 1910 m .

9. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Ispostave za katastar nekretnina Orahovica od 15.2.2023. proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] površine 1910 m k. o. [katastarska općina] od revizije katastra za k. o. [katastarska općina] 1956. godine upisana u posjedovni list broj 901 k. o. [katastarska općina] kao posjed Šumarije Orahovica. Godine 2006. provođenjem Zakona o šumama vrši se promjena naslovne strane cijelog posjedovnog lista broj 901 k. o. [katastarska općina], te se kao vlasnik upisuje Republika Hrvatska, a kao ovlaštenik – upravitelj Hrvatske šume.

10. Iz potvrde Hrvatskih šuma od 8. veljače 2023. proizlazi da se od strane Hrvatskih šuma potvrđuje da je u šumsko – gospodarskim planovima Hrvatskih šuma i njihovih pravnih prednika na dan 16. listopada 1990. se nalazila kč. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina]. Prema evidencijama kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se u gospodarskoj jedinici Orahovačka planina kojom gospodari Šumarija Orahovica, a katastarska čestica čini dio 9A i 10C odsjeka.

11. Iz dopisa od 18. rujna 2023. utvrđeno je da je tužitelj putem nadležnog ODO-a podnio protiv tuženika zahtjev za mirno rješenje spora.

12. Iz dopisa od 11. rujna 2023. Hrvatskih šuma proizlazi da na spornoj nekretnini Hrvatske šume gospodare od 1974. do danas. Kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine je 1910 m , a navedena čestica čini dio odsjeka 9A i 10C.

13. Sudski vještak Krunoslav Cukor saslušan je na ročištu na licu mjesta, te je u svom iskazu naveo da za identifikaciju katastarske čestice [katastarska čestica] – šuma koristio je katastarske planove k. o. [katastarska općina]. Na terenu ta nekretnina je u naravi šuma s na mjestima porušenim drvećem koje i dalje stoji na terenu. Među je odredio GPS uređajem. Od oznaka šumskog zemljišta koje je postavila Šumarija jedna oznaka se nalazi na hrastu unutar same čestice, a postoje još dvije tri oznake koje su van te čestice. Na skici izmjere će označiti tko je vlasnik i posjednik susjednih čestica u odnosu na predmetnu česticu. Do same čestice postoji zapušteni šumski put koji već dugo godina nije korišten. Sudski vještak Krunoslav Cukor je i dopunski saslušan na glavnoj raspravi, te je u svom dopunskom iskazu naveo da ostaje kod svog nalaza i može reći da sporna nekretnina sa sjeverne strane graniči s kč. br. [katastarska čestica] i to prema skici izmjere. U međuvremenu, odnosno od 18. ožujka 2025., na snagu je stupio novi katastarski operat za čitavu katastarsku općinu [katastarska općina], tako da su spojeni podaci iz katastra i gruntovnice. Prema novom katastarskom operatu sporna katastarska čestica ima broj 8379/2, a katastarska čestica s kojom graniči kao vlasništvo ŠF, VF i HF je 8374. Na terenu nije uočio vanjske oznake Hrvatskih šuma sporne nekretnine s nekretninom u vlasništvu PF. Da bi mogao doći do svoje čestice tuženik treba ići kroz bivšu česticu 1205/1 u vlasništvu RH, a sada je ta čestica pod brojem 8379/1, a ima nekakav put preko te čestice u vlasništvu RH. Čestica koja je u vlasništvu tuženika djelovala mu je dosta zapušteno, a bilo je oborenih stabala u kritično vrijeme kad se išlo na teren. Koliko je mogao zapaziti nije mu bilo vidljivo da su Hrvatske šume na toj čestici izvodili bilo kakve radove. Predaje se sudu i strankama zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad i skice izmjere. Put koji ide preko kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu RH nije pravi put, već se radi samo o utabanoj stazi. Drveće koje je na spornoj čestici ležalo na tlu nije bilo rezano, već je samo palo. Kao što je rekao, čestice koje okružuju spornu česticu, osim na sjevernom dijelu, čine cjelinu i ne vidi se točno granica između tih čestica. Između nekretnine tuženika i nekretnine PF nije našao oznaku Hrvatskih šuma, a da li oznaka postoji dalje nije gledao. Tuženik je samo po prilici pokazao gdje se nalazi sporna nekretnina, a nije točno znao gdje je granica, a među je izmjerio po katastru. Iz skice izmjere sudskog vještaka utvrđena je lokacija sporne nekretnine, te je utvrđeno da ista s južne, zapadne i istočne strane graniči s nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a na sjeveru graniči s nekretninama u vlasništvu ĐF, ŽF i HF. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz sudskog vještaka jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke, a ni stranke nisu imale primjedbe.

14. Iz spisa ovog suda Z-623/09 utvrđeno je da je kod ovog suda vođen pojedinačni zk. ispravni postupak po prijedlogu Republike Hrvatske protiv predloženika DF, a u svezi ispravka zk. stanja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Postupak je okončan rješenjem od 11. veljače 2011. kojim se odbija prijava za ispravak Republike Hrvatske radi ispravka zk. stanja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a stranke su upućene da mogu pokrenuti tužbu za ispravak.

15. Iz spisa ovog suda Z-2840/23 utvrđeno je da je kod ovog suda vođen postupak po prijedlogu Republike Hrvatske protiv protustranke ČF radi pojedinačnog ispravnog postupka u svezi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Postupak je okončan rješenjem od 6. rujna 2023. kojim se utvrđuje da je predlagatelj povukao prijedlog za ispravak.

16. Neosnovano tužitelj tvrdi da je sporna nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, budući da je dokaz o vlasništvu izvadak iz zemljišne knjige, a tužitelj nije dostavio zk. izvadak iz kojeg bi proizlazilo da je upisan kao vlasnik sporne nekretnine. Neosnovano tužitelj tvrdi u tužbi da je pravo vlasništva na spornoj čestici stekao temeljem Zakona o šumama jer je sporna nekretnina na dan 16.10.1990. bila u naravi šuma u izvanknjižnom društvenom vlasništvu. Da su bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju Zakona o šumama, tužitelj bi već bio upisan kao vlasnik i uopće ne bi trebao voditi ovaj postupak. Budući da iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad) proizlazi da je vlasnik sporne nekretnine upisan tuženik, sasvim je jasno da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju Zakona o šumama.

17. Odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, s tim da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prethodno je odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (dalje ZOVO) bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istog članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, a posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok je odredbom čl. 72. ZOVO bilo propisano da je posjed zakonit, ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanja prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok savjesnost posjeda se pretpostavlja.

18. Nesporno je između stranaka da je kao posjednik upisan u katastarskom operatu nad spornom nekretninom tužitelj. Sporno je međutim jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZV-a koje propisuju stjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno je li tužitelj imao faktički posjed na spornoj nekretnini, vrijeme koje propisuje navedena odredba. Tužitelj nije naveo valjani pravni temelj posjedovanja, pa se može zaključiti uzevši u obzir odredbu čl. 18. ZV-a da je njegov posjed pošten. Sud je cijenio kao istinite iskaze svjedoka koje je predložio tužitelj IFE i IF, djelatnika Hrvatskih šuma, međutim, iz njihovih iskaza ne proizlazi da je tužitelj bio u faktičkom samostalnom posjedu sporne nekretnine duže od 20 godina. Svjedok IFE navela je da nikad nije bila na predmetnoj nekretnini dok svjedok IF prvo navodi da je u odsjeku 9A bio 2022., a ne zna je li bio na spornoj katastarskoj čestici koja je predmet ovog postupka, da bi naknadno nakon što je sudski vještak identificirao spornu nekretninu onako usput olako izjavio da je bio prije 3 godine, pa onda prije 13 ili 15 godina, kako se što radilo. Upravo suprotno tvrdnjama navedenih svjedoka, iz iskaza svjedoka EF proizlazi da je prije 30-ak godina bio na predmetnoj nekretnini i da je istu uživao pokojni otac tuženika DF, te da je bio negdje prije 10-ak godina kada je također sporna šuma bila u posjedu sada pokojnog oca tuženika. Iz iskaza tuženika proizlazi da točno zna gdje se nalazi sporna nekretnina, a koju je prije njega uživao njegov otac, a Hrvatske šume nikad nisu bile u faktičkom posjedu. Sud je cijenio potvrdu Hrvatskih šuma, te posjedovni list, te povijest promjena na katastarskim česticama, međutim, navedeni materijalni dokazi nisu dokaz o faktičkom samostalnom posjedu tužitelja nad spornom nekretninom. Budući da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev, sud je odlučio kao u dispozitivu.

19. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužitelju pravo na podnošenje tužbe isteklo još 13. ožujka 2011. pozivajući se na rješenje Z-623/09-9 od 11. veljače 2011. Prije svega protustranka u tom predmetu nije bio tuženik ČF, već DF. Osim toga, u navedenom rješenju stranke tog postupka su upućene da mogu pokrenuti tužbu za ispravak, a u ovom predmetu tužitelj je protiv tuženika ČF podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

20. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.464,75 eura i to za: sastav odgovora na tužbu 150,00 eura, zastupanje na ročištima 8.5.2024., 3.7.2024., 7.11.2024., 26.2.2025., 16.4.2025. 750,00 eura (5 x 150,00 eura), sastav podneska od 11.4.2024. 150,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 75,00 eura, troškove putovanja na ročište 7.11.2024. 46,80 eura i PDV 292,95 eura.

U Slatini 23. svibnja 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, na broj: P-DO-11/2024,

2. Tuženik: po punomoćniku Ivani Stojić, odvjetniku iz Slatine.