REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Povrv-108/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Merwilla d.o.o., Zadarska 2, Osijek, OIB 92603253804, zastupan po opunomoćeniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv ovršenika JU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, Požega, Dragutina Lermana 6, poslovni broj Ovrv- 489/2022 UPP/OS-Ovrv-160/2022 od 6. svibnja 2022. ukida se u cijelosti, a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, [adresa], poslovni broj Ovrv-489/2022 UPP/OS-Ovrv-160/2022 od 6. svibnja 2022. naloženo je JU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu ovrhovoditelja Merwilla d.o.o., Zadarska 2, Osijek, OIB 92603253804, na način da ovršenik ovrhovoditelju na temelju izvatka iz poslovnih knjiga broj 573-22 namiri tražbinu u iznosu od 60,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. svibnja 2020. pa do isplate, a i trošak postupka u iznosu od 593,75 HRK, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja rješenja tj. od 6. svibnja 2022. pa do isplate, radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima određena je ovrha na motornom vozilu marke Opel Astra CDTI, proizveden 2012., broj šasije [broj šasije], registarske oznake: [registarska oznaka].

2. Protiv citiranog rješenja JU kao ovršenik podnio je prigovor navodeći da je rješenje javni bilježnik donio na temelju nevjerodostojne isprave , a jer on 31. ožujka 2020. nije boravio izvan mjesta prebivališta i stalnog boravka u [adresa], pa da zbog toga nije niti mogao učiniti prekršaj koji mu se stavlja na teret. Istakao je da je temeljem navedenog rješenja 29. ožujka 2022. uplatio na račun ovrhovoditelja 593,75 HRK, a to stoga što je utvrdio na temelju odredbi ovršnog zakona da žalba ne odgađa izvršenje ovrhe. Predložio je da sud rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave proglasi nevažećim i da mu ovrhovoditelj vrati 593,75 HRK uplatom na njegov račun koji ima u Privrednoj banci Zagreb.

3. Ovaj sud je nakon što je javni bilježnik dostavio predmet zbog iznesenog prigovora ovom sudu, rješenjem poslovni broj: Povrv-108/2022-2 od 2. svibnja 2023.: I Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano od javnog bilježnika Ante Brekala, [adresa], poslovni broj Ovrv-489/2022 od 6. svibnja 2022., stavlja se izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju provedene ovršne radnje. II Postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastavit će se kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. III U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u postupku, podneskom predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka prethodno navedenog tužiteljevog podneska iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a sve sukladno odredbi članka 461. a stavak 3. – 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Nakon što su opunomoćenik ovrhovoditelja i ovršenik (sada su stranke tužitelj i tuženik) primili rješenje suda od 2. svibnja 2023., ovrhovoditelj je putem opunomoćenika dostavio obrazloženi podnesak u kojem se očitovao na prigovor tuženika, a nakon što je sud podnesak ovrhovoditelja od 4. svibnja 2023. dostavio ovršeniku 19. travnja 2025. isti nije dostavljao sudu očitovanje tj. nije iznosio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica.

5. Tužitelj je u obrazloženom podnesku istakao da je društvo Merwilla d.o.o., 8. veljače 2022. sklopilo Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: BP-01/2022, sa vlasnicima obrta [obrt], [adresa], a kojim Ugovorom su naprijed navedeni vlasnici KU, HU, NU, UU, TU, ĆU, EU, AU, ŽU, ČU i RU, kao koncesionari za obavljanje poslova organizacije i naplate parkiranja osobnih vozila na javnim površinama u gradu [adresa], izvršili ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa. Tužitelj je Ugovorom o ustupu i prodaji tražbina broj: BP-01/2022 od 8. veljače 2022. dokazao da u trenutku prijenosa svih prava iz ustupljenih i prodajnih potraživanja ima ista prava prema dužnicima koja su imali vlasnici Zajedničkog obra Brod parking, naplata potraživanja i to prije ustupa i prodaje potraživanja.

6. Također je tužitelj dokazao da je na dan 6. ožujka 2020. u 16:06 h na prostoru grada [adresa] bilo parkirano osobno vozilo, registarske oznake [registarska oznaka], isto vozilo je fotografirano 6. ožujka 2020. u 16:07 h, a za ovo vozilo vlasnik ili ovlašteni korisnik nije platio parkirališnu kartu iako je Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni vjesnik broj 16. Brodsko- posavske županije) propisano da se javnim parkiralištima na kojima se obavlja naplata parkiranja smatra javna prometna površina namijenjena isključivo za zaustavljanje i parkiranje vozila koju naredbom odredi gradonačelnik, a kontrolu parkiranja na javnim parkiralištima obavlja ovlaštena osoba pravne osobe ili fizičke osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti (članak 2. Odluke) dok je člankom 5. rečene Odluke propisano da će se naplata parkiranja obavljati u navedenim ulicama, a što znači da je u tom članku određeno navedena ulica tj. Trg Ivane Brlić-Mažuranić.

7. Na temelju Uvjerenja Policijske uprave požeško-slavonske službe zajedničkih i upravnih poslova od 14. veljače 2022. (stranica 9) nedvojbeno proizlazi da je JU, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], evidentiran kao vlasnik vozila: M1 marke Opel Astra CDTI, proizveden 20212., broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka].

8. Na temelju specifikacije dužnika i potraživanja prilog: BP-01/2022 proizlazi da je 8. veljače 2022. ovu specifikaciju za dužnika JU, iz [adresa], prema računu broj: 1716/PARKIS/2 izdao [obrt], [adresa], MBO: [matični broj osiguranika].

9. Na temelju svih dokaza koje je priložio tužitelj nedvojbeno proizlazi da su tuženik ili ovlašteni korisnik tuženikovog vozila registarske oznake [registarska oznaka] na dan 6. ožujka 2020. u [adresa] parkirali ovo osobno vozilo, a iako su bili obaviješteni da je na javnoj površini u Ulici Trg Ivane Brlić-Mažuranić nužno platiti parkirališnu kartu, za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], na dan 6. ožujka 2020. u 15:55 h, kada je vozilo opaženo na parkirnom mjestu nije bila istaknuta potvrda o plaćenom parkiralištu, a onda je iznos od 60,00 HRK bio obveza plaćanja kao da je vozilo bilo parkirano od 6. ožujka 2020. u 16:06 h pa do 7. ožujka 2020. do 16:06 h, a kako je tužitelj dokazao da je tuženik vlasnik vozila tada je u obvezi tuženik platiti ovo glavno potraživanje, a i sporedna potraživanja tj. zateznu kamatu i troškove postupka sa zateznom kamatom.

10. Međutim, tužitelj je u podnesku istakao da je nesporno da je tuženik 30. ožujka 2022. platio iznos od 593,75 HRK, a što je protuvrijednost od 78,80 EUR i iznosom koji je platio tužitelj smatra da su podmireni nastali ovršni troškovi u cijelosti. Međutim, kako tuženik nije platio glavnicu duga sa zateznim kamatama tada je tužitelj povukao svoj tužbeni zahtjev za iznos nastalog ovršnog troška od 593,70 HRK, sada 78,80 EUR, ali je i nadalje ostao kod potraživanja glavnice od 7,96 EUR / 60,00 HRK i taj novčani iznos je od tuženika zahtijevao sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2020. pa sve do isplate, a i trošak parničnog postupka na koji je također zahtijevao zateznu kamatu.

11. Ovaj sud je u ovom sporu male vrijednosti detaljno utvrđivao činjenice od dana kada je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak tj. 24. veljače 2022. pa sve do dana kada je tužitelj postupajući po rješenju suda od 2. svibnja 2023. obrazložio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

12. Polazeći nesporno od činjenice da je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo prijedlog za ovrhu na temelju izvatka iz poslovnih knjiga radi novčane tražbine od 60,00 HRK i da je zahtijevao ovaj iznos sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2020., a to nakon što je tuženik kao ovršenik imao priliku uputiti tužitelju kao ovrhovoditelju reklamaciju, a reklamaciju nije uputio, osnovano je tužitelj kao ovrhovoditelj zahtijevao glavno potraživanje od 60,00 HRK zajedno sa zateznom kamatom na ovaj iznos od 1. svibnja 2020. pa do isplate, ali i troškom koji je nastao jer je ovrhovoditelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik koji je imao pravo zahtijevati troškove temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12), a što znači da je odvjetnik pravilno specificirao odvjetničke troškove i to za sastav prijedloga ukupno 93,75 HRK (osnovica 75,00 + 18,75 po osnovi PDV-a) i za pribavu Uvjerenja tko je vlasnik navedenog vozila, a koje Uvjerenje mu je dostavila PU požeško- slavonska. Za pribavu tog uvjerenja odvjetnik je imao pravo zahtijevati ukupno 312,50 HRK (250,00 + 62,50), a isto tako je tužitelj kao ovrhovoditelj trebao predujmiti naknadu javnom bilježniku u iznosu od 93,75 HRK (75,00 + 18,75) i to znači da je trošak odvjetnika i trošak javnog bilježnika do izdavanja rješenja o ovrsi trebao biti utvrđen iznosom od 500,00 HRK, a ovom iznosu valjalo je pribrojiti i glavno potraživanje od 60,00 HRK pa je bez zatezne kamate na glavno potraživanje tužitelj kao ovrhovoditelj osnovano od tuženika kao ovršenika mogao zahtijevati 560,00 HRK.

13. Nesporno je da je tuženik platio 593,75 HRK ovrhovoditelju 30. ožujka 2022. (potvrda na stranici 26 spisa), a imajući u vidu obavijest javnog bilježnika od 21. ožujka 2022. u kojem javlja ovršeniku da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju i da je u ostavljenom roku tuženik kao ovršenik doista uplatio iznos od 593,75 HRK 30. ožujka 2022., ovaj sud zaključuje da javni bilježnik nije bio obaviješten od ovrhovoditelja da je ovršenik svoj dug ovrhovoditelju u cijelosti platio iznosom od 593,75 HRK i onda je javni bilježnik rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donio tek 6. svibnja 2022., dakle nakon više od 30 dana od dana plaćanja duga od strane tuženika kao ovršenika.

14. Ocjena je ovog suda da je tužitelj kao ovrhovoditelj bio u obvezi odmah obavijestiti javnog bilježnika da je dug plaćen, a kako to tužitelj kao ovrhovoditelj nije učinio tada sud u nastavku obrazlaže koji novčani iznos je tuženik kao ovršenik stvarno trebao platiti tužitelju kao ovrhovoditelju, a jer je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu osnovano zahtijevao na glavnicu od 60,00 HRK i zateznu kamatu od 1. svibnja 2020. pa do isplate, ovdje konkretno do 30. ožujka 2022.

15. Iako to nije uobičajeno, ali zbog specifičnosti ovih naizgled jednostavnih maličnih sporova, sud je primjenjujući važeću odredbu iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05), a to je odredba članka 29. stavak 2. ZOO/05 da se zatezna kamata definira od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. kao ona zatezna kamata koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a da je zatezna kamata od 1. svibnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosila 6,30 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosila 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. da je iznosila 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. da je iznosila 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. da je iznosila 5,49 %, tada je primjenjujući jednostavni kamatni račun ovaj sud utvrdio da je zatezna kamata za razdoblje do 30. lipnja 2020. iznosila 0,63 HRK, za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosila je 1,78 HRK, za razdoblje od 1. siječnja 2021. iznosila je 1,74 HRK, za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosila je 1,70 HRK, a za razdoblje od 1. siječnja 2022. pa do 30. ožujka 2022. iznosila je 1,66 HRK (88 dana). Dakle, utvrđujući godišnju kamatnu stopu po navedenim razdobljima te i utvrđujući kamatnu stopu za jedan dan odnosno za ukupno trajanje dana u navedenim razdobljima, ukupna zatezna kamata na glavnicu od 60,00 HRK iznosila je do dana plaćanja 7,51 HRK pa proizlazi da je tuženik na dan 29. ožujka 2022. (30. ožujka 2022. izvršeno plaćanje) uplatio za korist tužitelja kao ovrhovoditelja više novčanih sredstava negoli je to bio u obvezi.

16. Dakle, ovrhovoditelj je morao prilikom primanja izvoda o plaćanjima utvrditi da mu je ovršenik JU platio potraživanje i o tome je odmah trebao izvijestiti javnog bilježnika kako javni bilježnik ne bi imao pravo zahtijevati i dodatnih 93,75 HRK.

17. Imajući u vidu datum plaćanja i donošenje rješenja o ovrsi nakon isteka više od 30 dana, nedvojbeno proizlazi da je ovrhovoditelj u ono vrijeme imao dovoljno vremena da o uplati obavijesti javnog bilježnika i onda javni bilježnik ne bi imao pravo naplaćivati ostalu naknadu.

18. Kako tuženik nije dostavio sudu obrazloženi podnesak i nije isticao druge materijalno-pravne prigovore, a niti podnio protutužbu, tada sud nije mogao odlučivati o dijelu njegovog prigovora u kojem je isticao da ovrhovoditelj tj. tužitelj njemu treba vratiti iznos od 593,75 HRK, sada 78,80 EUR.

19. Zbog iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a.

U Požegi, 23. svibnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana pismenog primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona.

Dna:

1. Odvjetnik Juraj Marinić, Gundulićeva 5, [adresa] Osijek

2. JU, [adresa]