REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1574/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Savić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105 OIB: 82031999604, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju HČ, dipl.iur. (Su-198/23), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Josipa Savića i punomoćnice tuženika UČ, dipl.iur. (Su-198/23), 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.163,12 EUR bruto, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa tj. od jedanaestog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

▪ iznos od 103,26 EUR počevši od 11.10.2019. g. pa do isplate, ▪ iznos od 125,18 EUR počevši od 11.11.2019. g. pa do isplate, ▪ iznos od 101,64 EUR počevši od 11.12.2019. g. pa do isplate, ▪ iznos od 116,32 EUR počevši od 11.01.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 120,15 EUR počevši od 11.02.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 73,67 EUR počevši od 11.03.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 106,05 EUR počevši od 11.04.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 92,81 EUR počevši od 11.05.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 106,20 EUR počevši od 11.06.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 123,91 EUR počevši od 11.07.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 115,94 EUR počevši od 11.08.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 124,28 EUR počevši od 11.09.2020. g pa do isplate, ▪ iznos od 116,66 EUR počevši od 11.10.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 112,78 EUR počevši od 11.11.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 118,00 EUR počevši od 11.12.2020. g. pa do isplate, ▪ iznos od 141,14 EUR počevši od 11.01.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 135,91 EUR počevši od 11.02.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 114,04 EUR počevši od 11.03.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 126,81 EUR počevši od 11.04.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 125,83 EUR počevši od 11.05.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 125,62 EUR počevši od 11.06.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 126,76 EUR počevši od 11.07.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 120,06 EUR počevši od 11.08.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 142,41 EUR počevši od 11.09.2021. g pa do isplate, ▪ iznos od 115,43 EUR počevši od 11.10.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 121,21 EUR počevši od 11.11.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 138,72 EUR počevši od 11.12.2021. g. pa do isplate, ▪ iznos od 131,69 EUR počevši od 11.01.2022. g. pa do isplate, ▪ iznos od 126,43 EUR počevši od 11.02.2022. g. pa do isplate, ▪ iznos od 102,88 EUR počevši od 11.03.2022. g. pa do isplate, ▪ iznos od 120,33 EUR počevši od 11.04.2022. g. pa do isplate ▪ iznos od 109,58 EUR počevši od 11.05.2022. g. pa do isplate, ▪ iznos od 137,03 EUR počevši od 11.06.2022. g. pa do isplate, ▪ iznos od 122,09 EUR počevši od 11.07.2022. g. pa do isplate, ▪ iznos od 122,30 EUR počevši od 11.08.2022. g. pa do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u rok od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od 23.5.2025. pa sve do isplate, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška za iznos od 125,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2.11.2018. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač tramvaja I''. Od dana zasnivanja radnog odnosa, pa do danas, tužitelj je razmješten na mjesto rada Vozač tramvaja TP Trešnjevka, te prometuje redovnim linijama tuženika. Tužitelj je podnio predmetnu tužbu jer je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao diskriminiran u pogledu visine plaće budući da mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,2. Vozačima tramvaja društva Zagrebački električni tramvaj, dakle radnicima tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, plaća se nezakonito obračunava primjenom različitih koeficijenata. Naime, nekim radnicima kod tuženika koji u naravi obavljaju iste poslove mjesečna plaća se obračunava primjenom koeficijenta 2,2 čime u konačnici ostvare bitno nižu plaću od drugih radnika, koji za isti takav obavljeni rad dobiju višu plaću zahvaljujući primjeni koeficijenta 2,4 prilikom obračuna plaće. Tužitelj je podneskom od 15.2.2025. specificirao svoj tužbeni zahtjev prema tuženikovom izračunu potraživanja tužitelja, tako da, za razdoblje od rujna 2019. do srpnja 2022., na ime razlike u bruto plaći koju bi primao da je obračunata po koeficijentu 2,40 umjesto 2,20, od tuženika potražuje iznos od 4.163,12 eura, uvećan za zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenjem tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti. Navodi da je prije zaključenja prvog ugovora o radu tužitelj završio program prekvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja. U programu prekvalifikacije za vozača tramvaja tužitelj je bio obvezan pohađati nastavu, izvršavati ostale predviđene obveze utvrđene programom prekvalifikacije te položiti završni ispit. Nakon položenog završnog ispita za zanimanje vozač tramvaja tužitelj se upućuje na uvođenje u rad uz nadzor vozača-mentora u trajanju od 30 dana. Uvođenje u rad je sastavni dio prekvalifikacije. Tek nakon provedene prekvalifikacije za zanimanje vozač/vozačica tramvaja s tužiteljem je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“- 2,20, uz probni rad od dva mjeseca. Iz navedenog se može jasno zaključiti da je temeljem prvog ugovora o radu tužitelj obavljao posao vozača tramvaja kao pripravnik, odnosno isti je prvi puta obavljao posao za koji je bio osposobljen temeljem navedenog programa prekvalifikacije i iz tog razloga je potpuno netočan navod tužitelja da je obavljao isti posao kao primjerice ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, iz navedenih razloga tužitelju je ponuđen ugovor s nižom plaćom, odnosno s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja tužitelju je ponuđen ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke ŠČ, MČ i tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti snovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između pripadajućeg koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

6. Između stranaka u postupku nije sporno da je tuženik zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač tramvaja I'' u organizacijskoj jedinici tuženika Tramvajski promet Trešnjevka te da mu je u utuženom razdoblju plaća isplaćivana po koeficijentu 2,20. Nakon što je tuženik podneskom od 17.1.2025. dostavio izračun razlike bruto plaće tužitelja ukoliko bi njegov koeficijent plaće bio 2,40, a tužitelj podneskom prihvatio izračun tuženika i specificirao tužbeni zahtjev, među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno iznos razlike u bruto plaći koji bi pripao tužitelju da je njegov tužbeni zahtjev osnovan u visini od 4.163,12 eura.

7. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

8. Nije osnovan prigovor prekluzije kojeg je istaknuo tuženik jer Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) u čl. 133. st. 3. isključuje zahtjeve za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa od potrebe obraćanja poslodavcu radi stjecanja prava na sudsku zaštitu.

9. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za utuženo razdoblje vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je najprije naveden koeficijent 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

10. Svjedoci ŠČ i MČ suglasno su iskazali da su zaposleni kod tuženika kao vozači tramvaja i rade zajedno s tužiteljem, da im se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40, da tužitelj radi iste poslove te da se ništa nije promijenilo u obavljanju opsega posla. Tužitelj je potvrdio iskaze svjedoka te naveo da je u utuženom periodu primao plaću prema koeficijentu 2,20, a 2022. mu je povećan na 2,40.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci ŠČ i MČ svi radnici tuženika koji rade ili su radili na radnom mjestu vozača tramvaja kao i tužitelj, no dok saslušani svjedoci primaju plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj jedini iskazuje da je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove, a danas mu je koeficijent 2,40.

12. Odredba čl. 91. st. 1. ZR propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse, primjerice u presudi Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R- 432/2020. od 12.9.2022.

13. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

14. Slijedom navedenoga, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje od 1.9.2019. do 31.7.2022. koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 4.163,12 eura, a koja među strankama nije bila sporna.

15. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od svakog jedanaestog dana u mjesecu za dosuđenu bruto razliku u plaći za prethodni mjesec, do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći. Izuzeta je isplata zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 15.2.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu 17.2.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), zastupanja na ročištu 28.4.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1), uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), a što sve ukupno iznosi 1.000,00 eura.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude jer na isto nije pristupio, niti bi takav trošak bio neophodan za vođenje postupka.

18. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 23. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku