K-622/2016-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Galić, u kaznenom postupku protiv optuženika SŠ zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djela opisanog i kažnjivog po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15.; u daljnjem tekstu KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1000/2015, IR-DO-470/2015 od 14. prosinca 2015., nakon javne rasprave održane dana 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Tomislava Perkovića i zamjenice branitelja optuženika Ane Marije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u Splitu, dana 23. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK LŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UŠ i VŠ rođene S, rođen **.**.1982. u [adresa], prebivalište [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nije završio osnovnu školu, nezaposlen, srednjeg imovnog stanja, u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, osuđivan, nije u tijeku drugi kazneni postupak

k r i v  j e

I. što je sredinom ožujka 2014. u Makarskoj u nakani da se bez pravnog osnova materijalno okoristi ĐŠ neistinito prikazao da na svoje ime sa Hrvatskim telekomom d.d. sklopi pretplatničke ugovore i preuzme mobilne uređaje na način da mu potom preda mobilne uređaje pod uvjetom da će on plaćati daljnje račune, unaprijed odlučivši da tako neće postupiti, pa kad mu je ĐŠ povjerovao i u Splitu dana 16. ožujka 2014. na prodajnom mjestu u T-Centru Split, Vukovarska 207, sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja: [broj SIM kartice], s pripadajućim pozivnim brojem: [broj telefona] te preuzeo mobilni uređaj marke I Phone5S te istog dana na prodajnom mjestu u T- Centru Split, Marmontova 7-9 sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja: [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] te preuzeo mobilni uređaj marke I Phone5C naprijed navedene mobilne uređaje predao optuženiku, a on nije plaćao nadolazeće račune od strane T-COMA, te je time oštetio ĐŠ za iznos od ukupno 15.152,16 kuna,

II. dakle, sa ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevare – djelo opisano i kažnjivo u članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15.; u daljnjem tekstu KZ/11)

IV. Na temelju članka 236.stavka 1. KZ/11 optuženik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

V. Potom mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se neće izvršiti kazna zatvora na koju je optuženik osuđen ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25.; u daljnjem tekstu ZKP/08) dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠŠ u iznosu od 15.152,16 kn (petnaest tisuća sto pedeset dvije kune šesnaest lipa)/ 2.011,04 EUR (dvije tisuće jedanaest eura četiri centa)[1] te se nalaže optuženiku s obzirom da se radi o solidarnoj obvezi njega i AŠ da navedeni iznos isplati oštećeniku ŠŠ u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

VII. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženiku se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da popravi štetu oštećeniku na način da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude isplati oštećeniku dosuđeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 15.152,16 kn (petnaest tisuća sto pedeset dvije kune šesnaest lipa)/ 2.011,04 EUR (dvije tisuće jedanaest eura četiri centa)[1] .

VIII. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako optužene u navedenom roku bez opravdanog razloga ne izvrše određenu mu obvezu.

IX. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 dužan je optuženik naknaditi trošak kaznenog postupka u u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura) koji predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.1. Dana 16. prosinca 2015. zaprimljena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1000/2015, IR-DO-470/2015 od 14. prosinca 2015. podignuta protiv optuženika SŠ i AŠ zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano po članku 139. stavcima 1. i 3. KZ/11 , a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

1.2. Dana 14. travnja 2025. zbog bržeg okončanja, postupak je razdvojen u odnosu na optuženika SŠ, a sve na temelju članka 26. stavka 1. ZKP/08.

1.3. Prilikom donošenja odluke a na temelju članka 449. ZKP/08 kojim je propisano da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe. Iz činjeničnog opisa izostavljeni su dijelovi koje se odnose na optuženicu AŠ, pa na ovaj način nije izmijenjen objektivni identitet djela.

2. Na raspravi održanoj dana 14. travnja 2025., a na temelju članka 416. ZKP/08 optuženik je pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Na temelju članka 417. a stavak 5. ZKP/08 optuženik je poučen da svoju obranu može iznijeti na završetku dokazanog postupka, no optuženik je zahtijevao da ga se ispita na početku dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 430.ZKP/08 provedeni su dokazi čitanjem i pregledavanjem isprava: dopis trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d. od 16. lipnja 2015. (list 24- 26 spisa), zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa broj: 21296828 od 16. ožujka 2015 (list 27 spisa), ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan od dana 16. ožujka 2025. (list br. 30 do 31 spisa), račun T-com broj 532/ST10/345 od 16. ožujka 2015. (list 32 spisa), računi T-com za broj: [broj telefona] za period od 03/2014 odo 12/2014 na ime ĐŠ (list 33 do 44 spisa), zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa broj: 21307038 od 17. ožujka 2025. (list br. 45 do 47 spisa), ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan od dana 17. ožujka 2015. (list 48 do 49 spisa), račun T-coma broj: 290/ST12/2015 od 17. ožujka 2015. (list 50 spisa), računi T-coma za broj:

[broj telefona] za period od 03/2014 do 12/2014 na ime ĐŠ (list 51 do 62 spisa).

3.2. Na temelju suglasnosti stranaka u smislu članka 431. stavka 1. točke 6.ZKP/08 u dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem, pregledavanjem isprava i snimki: zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika ĐŠ od 25. kolovoza 2015. (list 78 do 80 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika ĐŠ od 9. listopada 2015. (list 83 do 84 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičene AŠ od 27. studenog 2015. (list 86 do 89 spisa), snimka prvog ispitivanja osumnjičene AŠ od 27. studenog 2015. (list 90 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog IŠ od 27. studenog 2015. (list 92 do 95 spisa), snimka prvog ispitivanja osumnjičenog IŠ od

27. studenog 2015. (list 96 spisa).

3.3. Na raspravi proveden dokaz ispitivanjem svjedoka oštećenika HŠ.

3.4. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo kao ni primjedbi na izvedene dokaza pa je pregledana dokumentacija vezana za prekršajnu i kaznenu evidenciju: Uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 13. svibnja 2025. (list 182 spisa) i od 10. srpnja 2015. (67 spisa) te Potvrda Odjela za prekršajne evidencije od 14. travnja 2025.

4.1. Optuženik je prilikom ispitivanja na raspravi i u prethodnom postupku naveo da nije počinio kazneno djelo navedeno u optužnici. Cijelu odgovornost je prebacio na tadašnju izvanbračnu suprugu AŠ, a on je samo prevezao oštećenika do poslovnica u kojim su zaključeni ugovori.

4.2. Na raspravi je naveo da ne zna oštećenog PŠ. Okrivljenikova izvanbračna supruga AŠ se sa oštećenikom dogovorila "nešto" vezano telefone. On je samo napravio uslugu te sam ih odveo do T-Centra, nije se mogao točno sjetiti gdje je taj T-Centar bio, misli da je bio negdje u gradu Splitu. U vozilu je osim njega, AŠ i FŠ bio i jedan njegov prijatelj za kojeg se sada ne može sjetiti kako se zove, zvali su ga " L", a misli da se zove U. Oštećenik je uzeo telefone i dao ih AŠ. On te telefone nije koristio. Od AŠ rastao se 2015. ili 2016. te od tada više nema kontakt s njom. S njom je bio u vezi četiri ili pet godina, imaju dvoje zajedničke djece, V koja je rođena 2011. i Đ koji je rođen 2012. Ona je živjela u [adresa] a on u Žrnovnici. Ona je prodavala po plažama. Kada su se rodila djeca i dalje su živjeli jedno vrijeme odvojeno nakon čega su zajedno otišli živjeti u [adresa]. Ne zna li ništa o dogovoru između ošećenika HŠ i AŠ vezano za zasnivanje pretplatničkih ugovora. Nije mu poznato je li AŠ plaćala račune za te mobitele. Nikad nije razgovarao sa HŠ osim tijekom vožnje na temu "kako si, odakle si", a mobitele nisu spominjali. Nije nudio novac oštećeniku ako sklopi ugovor sa T- Comom.

4.2. U prethodnom postupku je prilikom ispitivanja naveo da njegova nevjenčana supruga je imala dogovor sa oštećenikom vezano za telefone. Oštećenik je bio podstanar ponudio se da bi „digo te telefone“. Oštećenik ih je predao AŠ i rekao joj je da ne treba plaćati računi s obzirom da on (oštećenik) ide u inozemstvo te se neće nitko moći od njega naplatiti jer nema imovine u svom vlasništvu. Naveo je njegova nevjenčana supruga dugo zna oštećenika, da se radilo o dva iPhona kojeg je njegova nevjenčana supruga prodala a drugog je zadržala za sebe . Taj kojeg je ona zadržala za sebe je razbio njihov sin.

5.1. U završnom govoru zastupnik optužbe je na temelju članka 444. ZKP/08 iznio svoju ocjenu dokaza izvedenih na raspravi, smatra dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo iz optužnice. Smatra da je okrivljenik LŠ počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Iako okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela njegova je obrana suprotna ostalim izvedenim dokazima, nelogična i usmjerena ka izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti. Da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret proizlazi iz iskaza oštećenika ĐŠ koji je dao neposredno nakon počinjenja kaznenog djela pred policijskim službenikom, a vezano za taj iskaz isti je pred sudom naveo da kod istoga u cijelosti ostaje. Iz tog iskaza razvidno je da je okrivljenik LŠ svojim postupcima bio involviran i aktivno sudjelovao u počinjenju kaznenog djela zajedno sa svojom tadašnjom izvanbračnom suprugom DŠ. Iskaz oštećenika potkrijepljen je u cijelosti sa pročitanom dokumentacijom t.d. T-Com d.o.o. Ističe se da je potpuno nelogičan i dio obrane optuženika u kojem isti navodi kako mu nije poznato ništa o neplaćenim računima T-Coma koji su stizali kao i o mobitelima koje su on i supruga preuzeli od oštećenika već da je to sve činila tadašnja izvanbračna supruga budući da je okrivljenik u vremenskom periodu prije i nakon počinjenja kaznenog djela bio u izvanbračnoj zajednici sa DŠ i da su imali zajedničku djecu, pa je osim što je njegova obrana suprotna iskazu oštećenika ujedno i nelogična te se radi o očitom pokušaju da se od sebe odagna kaznenopravna odgovornost i eventualno ista prebaci na okrivljenu DŠ koja sada više nije izvanbračna supruga optuženika. Prilikom odmjeravanja kazneno pravne sankcije kao otegotnu okolnosti na strani okrivljenika trebalo bi uzeti u obzir njegovu višestruku osuđivanost zbog istog ili istovrsnih kaznenih djela imovinskog karaktera čime je isti iskazao upornost u počinjenju ovih kaznenih djela, da se radi o specijalnom i generalnom počinitelju kaznenih djela, te činjenica da dosadašnje kazneno pravne sankcije nisu utjecale na okrivljenika da prestane činiti kaznena djela. Olakotnih okolnosti ne nalazi. Stoga predlaže okrivljenika proglasiti krivim i izreći kazneno pravnu sankciju predloženu u optužnici.

5.2. U završnom govoru zamjenica branitelja je navela da nije dokazano da bi se u ponašanju okrivljenog ostvarila bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Dakle, okrivljenom se stavlja na teret da je na činjenično i pravno opisani način počinio kazneno djelo prijevare koje je opisano u čl. 236. st .1. Kaznenog zakona na način da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Naime, kod kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona nužno je istaknuti da prijevarna namjera počinitelja treba postojati od samog početka. Ovo stoga što je počinitelj tog djela već unaprijed odlučio prevariti oštećenog, a u konkretnom slučaju to bi se odnosilo već u početku 2015. godine. Dakle, nakon ovako provedenog postupka nije dokazano da bi se okrivljeni ponašao na inkriminirani način. Navedeno proizlazi prvenstveno iz iskaza oštećenika kao i same obrane okrivljenika. Jako je teško objasniti da ODO ustraje u postupku do kraja. Okrivljeni ne poznaje i nema nikakve veze sa oštećenim. Okrivljenog sam oštećeni ne poznaje niti prepoznaje niti opisuje kao osobu koja bi na bilo koji način sudjelovala u ostvarenju bića kaznenog djela. Naime, sam oštećeni u svom iskazu danom 13. svibnja 2025. godine navodi: „ Kako mu je poznato da je na sud pozvan radi AŠ. Da mu je poznato da ga je AŠ nagovorila da uzme neke mobitele i da će oni to platiti. On da je to učinio te da nije dobio novac ni mobitele. Kad me pitate zašto sam to napravio odgovaram da sam to napravio jer me AŠ nagovarala i da je navela da će njezin brat to platiti., bila je uporna, rekla je da su oni sada u nekakvim dugovanjima pa ne mogu uzeti sami. Sad se ne mogu sjetiti kolikoj e bilo mobitela jedan, dva ili tri . Na pitanje je li mu poznat LŠ navodi da mu nije poznat. Na pitanje je li ga netko drugi nagovarao na kupnju mobitela osim AŠ odgovara : Nije nitko. Nadalje, da je ona (AŠ ) svakodnevno kucala na vrata i molila da kupi mobitele. U to vrijeme da nije živio kod ĆŠ već kod BŠ. Ona da mu je navela da već ima kupce za te mobitele. Na ponovno pitanje tko ga je nagovorio da kupi te mobitele odgovara AŠ. Da nije došla jedanput već više puta. Ne postoji više nitko tko bi ga nagovarao da uzme mobitel. Jedini prijedlog obrane je optuženika osloboditi odgovornosti. Slijedom navedeno obzirom da se u postupanju okrivljenika nisu ostvarila bića kaznenog djela koja mu se optužnicom stavlja na teret, predlaže se sudu istog osloboditi od optužbe, odnosno kojom se optužba odbija.

6.1. Da je optuženik počinio kazneno djelo sud zaključuje nakon detaljne analize vjerodostojnosti iskaza oštećenika kao i iskaza samog optuženika, koji su povezani sa materijalnim dokazima u spisu navedenim u točki 3.1. obrazloženja.

6.2. Nije sporno da je optuženik odveo oštećenika u Split kako bi oštećenik zaključio pretplatničke ugovore navedene u izreci presude. Sporno je oštećenik predao mobilne uređaje optuženiku i je li optuženik doveo u zabludu oštećenika da će plaćati nadolazeće račune od strane T-COMA, što nije učinio, te je time oštetio ĐŠ za iznos od ukupno 15.152,16 kuna.

7.1. Oštećenik je naveo da se sjeća optuženikove partnerice AŠ, živjeli su kao podstanari kod ĆŠ. Živjeli su odvojeno na način da je oštećenik stanovao sam, a AŠ je živjela sa svojom majkom i mužem u posebnoj prostoriji. Oštećeni i Dianina obitelj su dijelili kuhinju, a svatko je imao svoje kupatilo. AŠ ga je nagovorila da uzme neke mobitele i da će to oni platiti. On je to učinio, a nije dobio ni novac ni mobitele. Ne može se sjetiti koliko je mobitela uzeo. AŠ ga je par dana nagovarala, rekla mi je da će njezin brat to platiti, bila je uporna, rekla je da su oni sada u nekakvim dugovanjima pa ne mogu uzeti sami. Ime LŠ mu nije poznato, oštećenik pita "je li on ima veze s AŠ, je li stanovao s njom, znam da je imala nekoga, ali ime mi ništa ne znači".

7.2. Na upit suda, a obzirom da je na raspravi izjavio da su on s jedne strane, te AŠ i njezina obitelj s druge strane živjeli u ĆŠ, a u svom iskazu danom kod PP Makarska od 9. listopada 2015. je izjavio da je živio kod BŠ upitan je da objasni tu razliku u svom iskazu oštećenik pojašnjava da je u to vrijeme jedan period živio u ĆŠ, a drugi period u BŠ. U vrijeme kada je kupio ove mobitele živio je u BŠ, a ona je svakodnevno kucala na vrata i molila ga da kupi te mobitele. Dakle, u vrijeme kada je kupio te mobitele nije živio u ĆŠ nego u BŠ, a ona i njezina obitelj u to vrijeme nisu živjeli u BŠ, nego je ona dolazila svakodnevno i kucala mu na vrata. Nije mu nudila novac za tu uslugu da joj uzmem mobitele Mobitele je kupio u Splitu, a odveli su ga ona, njezin brat i bio je još jedan muškarac je bio s njima. Bili su u samo jednom dućanu.

7.3. Svjedoku je pročitan iskaz iz prethodnog postupka u kojem je naveo AŠ nije bila s njima u autu, već da su u autu sa oštećenikom bila tri muškarca. Oštećenik je upitan da objasni razliku u iskazu te je on objasnio razliku na način da je naveo da je mnogo vremena prošlo i kada mu je pročitan iskaz da može kazati da je točno ono što je rekao na policiji u [adresa], a to je da su sa njim u Split išla trojica muškaraca. Oštećenik navodi da je jedan muškarac bio Dianin muž a drugi da misli da joj je brat. Na upit zašto je na raspravi rekao da je ušao u jednu prodavaonicu i kupio mobitel, a u prethodnom postupku je drugačije iskazivao, oštećenik navodi da se sada može sjetiti da su uistinu ušli u jednu prodavaonicu, ali da se može sjetiti da je u drugoj prodavaonici prodavač rekao njima – Š, a ne oštećeniku da zna što rade i da su se uhvatili njega (oštećenika) koji se ne razumije u mobitele, rekao je još da im neće ništa prodati, da odu jer će zvati osiguranje. Naveo je da ostaje pri iskazu danom u prethodnom postupku.

7.4. U prethodnom postupku je naveo da je izvanbračna partnerica optuženika AŠ tražila od njega da uzme mobitel za njezinog supruga, navela je da neće imati nikakvih problema i obećala mu je dati iznos od 1.000,00 kn kao nagradu a za koji iznos je oštećenik sam zatražio jer mu je bio potreban za operaciju bruha a nema zdravstveno osiguranje. U Split su ga odveli Dianin muž i još dvojica muškaraca. Njezinog supruga je tada prvi put vidio, nije se predstavio imenom nego kao „Dianin muž“. Ni ostalu dvojicu nije znao, svi su bili romske nacionalnosti. Optuženik ga je doveo u City centar one u Splitu te mu je rekao da kupi za njega jedan mobitel a račun kad dođe da mu ga da i da neće imati nikakvih problema. Oštećenik je i od optuženika tražio novac za operaciju, optuženik je rekao da nema problema za te novce, obećao mu ih je. Optuženik se kleo svojom djecom da je sve u redu, da tu nema prevare, da oni ne mogu uzeti mobitel na svoje ime jer im je istekla osobna iskaznica. Uzeo je mobitel, predao ga optuženiku i kad je zatražio novac, optuženik je rekao da će dobiti novac nakon što uzme još jedan mobitel, pa je oštećenik na njegov nagovor otišao u drugu poslovnicu i uzeo još jedan mobitel na pretplatu.

7.5. Iskaz oštećenika kojeg je on dao u prethodnom postupku u bitnome je suglasan iskazu kojeg je iznio na glavnoj raspravi. Povezan je u logičnu i dosljednu cjelinu. Navelo je da je da iako ga nije optuženik nagovarao na sklapanje jednog ugovora nego njegova izvanbračna supruga AŠ, da ga je upravo optuženik vodio u Split u poslovnice u kojima je sklopio prvi ugovor, nagovorio ga na sklapanje drugog ugovora, temeljem kojih ugovora je dobio dva mobitela koja je predao optuženiku.

8. Njegov iskaz je uvjerljiv i dosljedan, potvrđen materijalnim dokazima stoga ga sud ocjenjuje vjerodostojnim. Sitna odstupanja su razumljiva zbog proteka vremena između davanja iskaza u prethodnom postupku i na raspravi.

9.1. S druge pak strane iskaz optuženika usmjeren je prema stvaranju za sebe bolje pozicije u postupku kako bi ishodio oslobađajuću presudu. Naveo je da oštećenika vozio u Split kako bi zaključio „ugovore za mobitele“, o čemu se oštećenik dogovorio sa njegovom suprugom AŠ a o kojem dogovoru optuženik ne zna ništa.

9.2 Životno je logički neodrživa teza da optuženik ne zna ništa o dogovoru njegove tadašnje partnerice s kojom ima dvoje djece, s kojom je jedno vrijeme živio odvojeno a poslije i zajedno. Životno je neodrživa teza da nije znao je li ili nije njegova partnerica plaćala račune za mobitele, a živjeli su zajedno nedugo nakon rođenja djece (rođenih 2011. i 2012.), zajedno su i odselili u Slavoniju, a prekinuli su tek dvije godine nakon ovog događaja. Također je nelogično da je oštećenik sam rekao prilikom primopredaje mobitela da ona ne mora plaćati pretplatu jer on planira ići u inozemstvo a kako nema imovine da se od njega neće nikada naplatiti. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećenika u dijelu u kojem navodi da je odmah nakon zaključenja ugovora mobitele predao optuženiku.

10. Iz ugovora navedenih u točki 3.1. obrazloženja utvrđeno je da je oštećenik zaključio pretplatnička ugovore temeljem kojih je dobio dva mobitela: oštećenik je dana 16. ožujka 2014. zaključio ugovor s Hrvatskim Telekomom o korištenju SIM kartice pozivnog broja [broj SIM kartice] u tarifnom paketu „Plan za zabavu XL“ s opcijom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca a kojom prilikom je po povoljnijim cjenovnim uvjetima kupljen i iPhone 5S 16 GB silver te je dana 17. ožujka 2014. zaključio ugovor s Hrvatskim Telekomom o korištenju SIM kartice pozivnog broja [broj SIM kartice] u tarifnom paketu „Plan za zabavu XL“ s opcijom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca a kojom prilikom je po povoljnijim cjenovnim uvjetima i iPhone 5S 16 GB blue. Uvidom u dopis trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d. od 16. lipnja 2015. utvrđeno je da ukupno dugovanje po predmetnim ugovorima iznosi 15.152,16 kn.

11.1. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude a iz kojeg činjeničnog opisa proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela protiv imovine - prijevare – djelo opisano po članku 236. stavak 1. KZ/11. Utvrđeno je da je optuženik zajedno da svojim prijateljem odveo u Split oštećenika kako bi zaključio pretplatničke ugovore temeljem kojih je dobio mobitele koje je odmah dao okrivljeniku. Oštećenik je bio uvjeren da čini uslugu optuženiku i njegovoj izvanbračnoj partnerici, da neće imati nikakvih problema. Bilo mu je obećano da će računi biti podmireni, i da će dobiti novčanu nagradu kako bi mogao otići na operaciju bruha. Lakovjernost optuženika je iskoristio oštećenik i prevario ga je: uzeo mu je mobitele a pretplatu nikad nije platio niti je oštećeniku dao novac za operaciju. Uloga okrivljenika u ovom djelu je da odvede optuženika u poslovnice u kojima će dobiti mobitele, da preuzme te mobitele i da se u konačnici materijalno okoristi tim mobitelima. Iz iskaza oštećenika utvrđeno je da je dogovor bio da oštećenik uzme jedan mobitel no optuženik ga je, nakon što je uzeo taj jedan mobitel, nagnao da uzme i još jedan mobitel, dovodeći ga u zabludu da će mu dati novac za operaciju ako to učini.

11.2. Iz svega navedenog proizlazi da je optuženik od samog početka odlučio prevariti oštećenika, doveo ga je u zabludu i održavao u zabludi cijelo vrijeme, lažno je prikazao činjenicu da će oštećenik dobiti novac za uslugu i da neće imati problema sa plaćanjem računa. Optuženik u niti jednom trenutku nije imao namjeru plaćati pretplatu, čak je i u svojoj obrani naveo da se njegova supruga dogovorila sa oštećenikom „nešto oko mobitela“, dakle prebacio je odgovornost na drugu osobu, a za sebe je naveo da je on samo činio uslugu oko transporta.

11.3. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je optuženik počinio kazneno djelo opisano u izreci presude, prilikom kojeg počinjenja je oštećeniku nastala imovinska šteta od 2.011,04 EUR kako je to navedeno u izreci presude pod točkama VI. I VII.

12. Na temelju članka 3. stavaka 1. i 2. KZ/11 prema počinitelju primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Naime, zakon je imao više izmjena no ni jedna izmjena se ne tiče ovog djela.

13. Pitanje ubrojivosti optuženika nije se ni postavilo kao sporno pitanje, dakle bio je ubrojiv. Postupao je s izravnom namjerom, htio je počinjenje kaznenog djela, htio je za sebe pribaviti protupravnu imovinsku korist i to dovodeći oštećenika lažnim prikazivanjem u zabludu navodeći ga da nešto učini (zaključi ugovore i preda optuženiku mobitele) na štetu svoje imovine Nije bio u zabludi o protupravnosti djela, njegovom biću i okolnost ima koje isključuju protupravnost, pa ga je sud proglasio krivim.

14. Prilikom odmjere vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude teža ili blaža za optuženika, a posebno je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene te ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja kaznenog djela kao i njegove osobne i materijalne prilike.

15. Otegotno sud smatra optuženikovu raniju kaznenu osuđivanost za ista, slična i teža kaznena djela. Tako je optuženik osuđen presudom Županijskog suda u Osijeku br. Kus-11/2008 od 14. studenog 2008. za davanje mita, presudom Općinskog suda Jastrebarsko br. K-64/2011 od 16. svibnja 2011. za prijevaru, presudom Općinskog suda u Zlataru br. K-151/2011 od 11. rujna 2013. za prijevaru, presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-829/2012 od 13. prosinca 2013. za razbojništvo, presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-372/2016 od 20. srpnja 2016. za prijevaru, presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. K-603/2015 od 20. rujna 2017. za krađu, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K- 217/2018 od 16. travnja 2018. za kazneno djelo prijevare, presudom Općinskog suda u Dubrovniku Kv-74/2018 od 11. listopada 2018. za krađu i prijevaru, presudom Općinskog suda u Metkoviću br. Kv-35/2019 od 27. rujna 2019. za krađu i prijevaru.

16. Olakotno je protek vremena od počinjenja kaznenog djela pa do donošenja prvostupanjske presude kao i činjenica da je posljednjih nekoliko godina optuženik uskladio ponašanje sa zakonom prihvatljivim ponašanjem; od 2019. godine optuženik nije osuđivan a do 2019. protiv njega je su donesene gore navedene osuđujuće presude, skoro svake godine po jedna. Ovo ukazuje na činjenicu da optuženik regulira svoje ponašanje te ga usklađuje sa prisilnim propisima Republike Hrvatske.

17. Slijedom naprijed navedenih okolnosti, sud smatra da će izrečenom blažom, uvjetnom osudom svrha kažnjavanja optuženika biti u potpunosti ostvarena kako u obliku opće tako i specijalne prevencije i odvratiti ga od budućih činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela stoga ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa mu je, na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se optuženiku neće izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Također, optuženiku se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da popravi štetu oštećeniku na način da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude isplati oštećeniku dosuđeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 15.152,16 kn / 2.011,04 EUR[1] . Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako optužene u navedenom roku bez opravdanog razloga ne izvrše određenu mu obvezu. Također, dosuđen se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠŠ u iznosu od 15.152,16 kn / 2.011,04 EUR[1] .

18. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 dužan je optuženik naknaditi trošak kaznenog postupka u u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura) koji predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Sud smatra da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u egzistencija optuženika s obzirom da je optuženik srednjeg imovinskog stanja.

Split, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik

3. oštećenik

4. u spis.