REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1
Povrv-50/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JURČIČ & CO d.o.o., OIB 47139174834, Republika Slovenija, 4208 Šenčur, Poslovna cona A 45, zastupanog po punomoćnicima iz Porobija & Špoljarić d.o.o., odvjetnicima iz Varaždina, protiv tuženika TRANSPORTI RUNKO d.o.o., OIB 89325715703, Pićan, Marišće 46 B, zastupanog po punomoćnicima iz OD Vukić & Partneri, odvjetnicima iz Rijeke, 23. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Ovaj sud se proglašava nenadležnim i tužba se odbacuje te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča, posl. br. Ovrv-9012/2023 (UPP/OS-Ovrv-746/2023) od 31. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Sud je uvidom u Ugovore o najmu vozila broj 20220913-03 od 13. rujna 2022. (str. 260 spisa), broj 20220913-02 od 13. rujna 2022. (str. 266 spisa), broj 20220913- 01 od 13. rujna 2022. (str. 260 spisa), broj 20220930-02 od 30. rujna 2022. (str. 272 spisa), broj 20230209-01 od 9. veljače 2023. (str. 278 spisa), broj 20230209-02 od 9. veljače 2023. (str. 282 spisa), te broj 20220913-01 od 13. rujna 2022. (str. 286 spisa), utvrdio da su u čl. 4. tih ugovora stranke ugovorile nadležnost suda u Republici Sloveniji (u Kranju).
2. U konkretnom slučaju tužitelj ima sjedište u [adresa], a tuženik u Republici Hrvatskoj, pa se primjenjuje Uredba Bruxelles I bis 1215/2012 (dalje: Uredba) koja je u primjeni od 10. siječnja 2015.
3. Odredbom čl. 25. st. 1. Uredbe propisano je da ako su se stranke neovisno o njihovu domicilu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum o nadležnosti se sklapa: (a) u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku; (b) u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama; (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ.
4. Odredbom čl. 26. 1. Uredbe propisano je da je osim nadležnosti koja proizlazi iz drugih odredaba te Uredbe, nadležan sud države članice pred kojim se tuženik upušta u postupak. Ovo se pravilo ne primjenjuje ako se tuženik upustio u postupak kako bi osporavao nadležnost ili ako je drugi sud isključiva nadležan temeljem članka 24.
5. Nadalje, odredbom čl. 24. Uredbe je propisano koji sudovi imaju isključivu nadležnost, neovisno o domicilu stranaka:
- u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina, sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi
- u postupcima čiji je predmet valjanost osnivanja, ništavost ili prestanak trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba ili udruženja fizičkih ili pravnih osoba ili valjanost odluka njihovih tijela, sudovi države članice u kojoj trgovačko društvo, pravna osoba ili udruženje imaju svoje sjedište
- u postupcima čiji je predmet valjanost upisa u javne registre, sudovi države članice u kojoj se vodi registar
- u postupcima u vezi registracije ili valjanosti patenata, žigova, dizajna ili drugih sličnih prava koje je potrebno deponirati ili registrirati, neovisno o tome je li pitanje pokrenuto na temelju tužbe ili prigovora, sudovi države članice kojima je podnesen zahtjev za deponiranje ili registraciju, u kojoj je deponiranje ili registracija izvršena ili se pod uvjetima iz instrumenta Unije ili međunarodne konvencije smatra da su izvršeni
- u postupcima koji se odnose na izvršenje sudskih odluka, sudovi države članice u kojoj je sudska odluka izvršena ili treba biti izvršena.
6. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi o sporu iz čl. 24. Uredbe.
7. Tužitelj tvrdi (u žalbi od 25. studenog 2024.) da se tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi upustio u raspravljanje ne osporivši nadležnost suda u Republici Hrvatskoj pa da se, stoga, ima primijeniti odredba čl. 26. Uredbe o prešutnoj prorogaciji nadležnosti. S druge strane, tuženik u podnesku od 22. travnja 2025. (nakon što je u ovom predmetu doneseno rješenje Visokog trgovačkog suda RH od 1. travnja 2025.) tvrdi da se izjavljivanjem prigovora protiv rješenja o ovrsi nije upustio u raspravljanje, da je tim prigovorom samo osporio osnovanost prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, a da u sudskom postupku nije sudjelovao niti raspravljao osim što je nakon rješenja o odbacivanju tužbe podnio zahtjev za naknadu troškova. Sukladno navedenome smatra da nije prekludiran te ističe prigovor apsolutne nenadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj u ovoj pravnoj stvari i predlaže odbaciti tužbu.
8. Odredbom čl. 435. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) je propisano: „U postupku u povodu pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stranke mogu istaknuti prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti sve dok se pred tim sudom ne upuste u raspravljanje o glavnoj stvari.“. S obzirom na specifičnost postupka u povodu prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sam postupak pred javnim bilježnikom nije parnični postupak niti je postupak u kojem se primjenjuju pravila Uredbe. Stoga tuženik osnovano ističe da se izjavljivanjem prigovora protiv rješenja o ovrsi nije upustio u raspravljanje. Slijedom navedenog, budući da su stranke u predmetnim Ugovorima o najmu vozila (navedenim u točki 1. ovog obrazloženja) ugovorile nadležnost suda u Republici Sloveniji (u Kranju), ne primjenjuje odredba čl. 26. Uredbe, već odredba čl. 25. Uredbe, prema kojoj je između stranaka ugovorena nadležnost suda u Republici Sloveniji, koja je isključiva. Takav pravni stav prihvatila je sudska praksa. Isti je, primjerice, izražen u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1650/2022-2 od 2. svibnja 2022.
9. Odredbom čl. 16. st. 3. ZPP-a propisano je da će se sud, kad u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.
10. U konkretnom slučaju je sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdio da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj (jer je između stranaka ugovorena nadležnost suda u Republici Sloveniji koja je isključiva – točka 8. ovog obrazloženja), a u konkretnom slučaju se ne radi o predmetu u kojem nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika (niti je tuženik svoj pristanak dao). Stoga se je sud temeljem čl. 16. st. 3. ZPP-a, po službenoj dužnosti proglasio nenadležnim i odbacio tužbu, a temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika.
11. Može se dodati da se tužitelj u konkretnom slučaju neosnovano poziva na odredbe čl. 453. st. 2. i st. 3. ZPP-a (kojima je propisano da tuženik može istaći prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga, te da u postupku u povodu pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stranke mogu istaknuti prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti sve dok se pred tim sudom ne upuste u raspravljanje o glavnoj stvari). Naime, sukladno čl. 16. st. 3. ZPP-a sud se proglašava apsolutno nenadležnim po službenoj dužnosti, a ne po prigovoru stranke pa, stoga, odredbe čl. 453. st. 2. i st. 3. ZPP-a (koje se odnose na stvarnu i mjesnu nenadležnost, a ne na apsolutnu nenadležnost) u konkretnom slučaju nisu relevantne za odluku suda.
12. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Pazinu, 23. svibnja 2025.
Sudac
Ivan Dujić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
1. tužitelju, po pun.,
2. tuženiku, po pun.
