Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2631/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o., OIB 18736141210, Zagreb, Samoborska cesta 145, zastupan po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi obvezno – ništetnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2025 u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o operativnom leasingu br. 00547/RK od 23.2.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu točke IV. ugovora u kojem je ugovorena vrijednost objekta leasinga u valuti CHF, u dijelu točke VI. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoren mjesečni iznos rate leasinga u valuti CHF, iznos administrativnih troškova u valuti CHF, iznos ostatka vrijednosti u valuti CHF, čl. 5.11. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu u dijelu u kojem je ugovoreno kako se novčane obveze ako su vezane za stranu valutu ispunjavaju plaćanjem u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju SG Splitske banke d.d. za tu valutu koja vrijedi za dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 836,49 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008.do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate kako slijedi:

na iznos od

2,96 EUR 16.03.07.

1,67 EUR 10.04.07.

0,58 EUR 08.02.08.

0,07 EUR 10.03.08.

2,88 EUR 10.03.08.

0,32 EUR 11.04.08.

5,27 EUR 11.04.08.

0,17 EUR 12.05.08.

0,56 EUR 11.06.08.

0,10 EUR 11.08.08.

4,21 EUR 17.10.08.

4,82 EUR 17.10.08.

5,58 EUR 10.11.08.

9,45 EUR 10.11.08.

3,19 EUR 12.12.08.

0,75 EUR 12.12.08.

11,92 EUR 13.02.09.

7,77 EUR 13.02.09.

14,14 EUR 13.02.09.

7,68 EUR 13.02.09.

16,66 EUR 11.03.09.

9,52 EUR 11.03.09.

10,25 EUR 15.04.09.

6,25 EUR 15.04.09.

9,91 EUR 18.05.09.

6,38 EUR 18.05.09.

7,90 EUR 16.06.09.

4,62 EUR 16.06.09.

9,63 EUR 14.07.09.

5,60 EUR 14.07.09.

7,12 EUR 12.08.09.

5,64 EUR 12.08.09.

8,67 EUR 16.09.09.

51,48 EUR 16.09.09.

8,55 EUR 09.11.09.

2,11 EUR 11.01.10.

26,42 EUR 10.12.09.

16,33 EUR 11.01.10.

0,53 EUR 16.02.10.

11,61 EUR 10.12.09.

3,64 EUR 16.02.10.

12,93 EUR 16.02.10.

5,56 EUR 26.04.10.

14,97 EUR 26.04.10.

7,14 EUR 26.04.10.

15,39 EUR 26.04.10.

6,71 EUR 26.04.10.

14,89 EUR 26.04.10.

6,64 EUR 13.05.10.

18,98 EUR 13.05.10.

8,49 EUR 30.06.10.

25,38 EUR 30.06.10.

9,97 EUR 09.07.10.

26,68 EUR 09.07.10.

7,30 EUR 10.08.10.

22,50 EUR 10.08.10.

11,05 EUR 10.09.10.

37,90 EUR 10.09.10.

9,38 EUR 10.11.10.

17,27 EUR 10.11.10.

23,48 EUR 11.11.10.

18,45 EUR 11.11.10.

26,61 EUR 10.12.10.

23,85 EUR 10.12.10.

31,35 EUR 11.01.11.

58,80 EUR 11.01.11.

1,95 EUR 11.01.11.

59,96 EUR 11.01.11.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka 1.462,50 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od 4. srpnja 2024. tužitelj MŽ navodi da je 23. veljače 2007. sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj 00547/RK, temeljem kojeg je tuženik dao na korištenje tužitelju motorno vozilo uz trajanje ugovora na 72 mjeseca.

1.1. Tuženik je u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru u kojem nije bilo mogućnosti nikakvih pregovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak (dalje: CHF), a otplatu je kredita vezao uz ovu valutu. Time je ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.2. Poziva se na pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu – iz presude „Potrošač“ broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018.) kojom je utvrđeno protupravno postupanje više banaka. Predlaže da sud utvrdi ništetnim dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu CHF, postavljajući deklaratorni tuženi zahtjev kao i kondemnatorni tražeći da sud naloži tuženiku isplatu neosnovano plaćenih iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega prigovara mjesnoj nenadležnosti jer da su pri sklapanju ugovora ugovorne strane za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog suda u Zagrebu. Osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da tužitelj nije dokazao status potrošača niti da se sredstvima kredita koristio u potrošačke svrhe; ističe prigovor zastare potraživanja i tijeku zateznih kamata; da je dopušteno bilo ugovaranje valutne klauzule te da je predmetni ugovor o operativnom leasingu sklopljen između tužitelja kao primatelja leasinga i tuženika kao davatelja ima sve odredbe predviđene zakonom te je sastavljen na jasan, pregledan i razumljiv način. Predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbu u cijelosti.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 6. svibnja 2025. (str. 129-137 spisa) zatražio isplatu po osnovu preplate po leasingu odnosu na valutnu klauzulu CHF u iznosu od 836,49 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

4. U provedenom postupku pročitani su Plan otplate leasinga (str. 7-8 spisa), Ugovor o operativnom leasingu (str. 9-10 spisa), Opći uvjeti ugovora o operativnom leasingu (str. 11-14 spisa), Pregled promjene kamatne stope (str. 15 spisa), uplate po kreditu (str. 16 spisa), Amortizacijski plan (str. 17-19 spisa), raspored plaćanja po datumima (str. 20-28 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Anti Mrčela (str. 102-117 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 126-127 spisa).

5.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 - u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5.1. Kako je tuženik uložio prigovor mjesne nenadležnosti isti je valjalo odbiti u smislu odredbe čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) jer se tužitelj nalazi u Splitu, te bi tužitelju bilo tegobno putovati u Zagreb.

5.2. Ovakav pravni stav zauzeo je i sud Europske unije u Interpretativnoj presudi od 27. lipnja 2000. spojenih predmeta C-240/98 do C-244/98, te je stoga valjalo odlučiti kao u točci I. rješenja.

6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o operativnom leasingu broj 00547/RK od 23. veljače 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika kreditna na temelju ponude i to:

- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) u dijelu točke IV. u kojem je ugovorena vrijednost objekta leasinga u CHF, u dijelu točke VI. kojom je ugovoren mjesečni iznos rate leasinga, iznos administrativnih troškova u CHF, iznos ostatka vrijednosti u valuti CHF i čl. 5.11. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu kojim je ugovoreno kako se novčane obveze ako su vezane za stranu valutu ispunjavaju plaćanjem u kunama uz zahtjev za isplatu iznosa na ime povrata onog što je plaćeno temeljem tih ugovornih odredbi 836,49 EUR.

7. U postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o operativnom leasingu 23. veljače 2007. na temelju ponude br.55220.

7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu iz predmetnog ugovora, a nije sporno ni da ga je tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu izvršio prema ugovorenoj valutnoj klauzuli.

8. Sporno je prije svega jesu li odredbe navedenog Ugovora o operativnom leasingu o valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila je predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da su navedene banke :

- povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak (CHF) ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.1. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

10.2. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09), i to čl. 96.i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.3. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženici u razdoblju od u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12.1. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12.2. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

13. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13.1. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Slijedom navedenog, poštenost spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu valja ispitati u smislu gore citiranih odredbi ZZP-a.

15. Uvidom u Ugovor o operativnom leasingu od 23. veljače 2007. na temelju ponude br.55220. utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o. kao davatelja leasinga i tužitelja ĆŽ kao primatelja leasinga te da je njime iznos nabavne vrijednosti bio utvrđen u iznosu od 19.495,39 CHF (toč. IV.). Temeljno vrijeme trajanja leasing ugovora 72 mjeseca (toč V.). Iznos rate 304,79 CHF, iznos administrativnih troškova (toč. VI.) i iznos ostatka vrijednosti u valuti CHF (toč. VII.).

15.1. Uvidom u Opće uvjete ugovora o operativnom leasingu u čl. 5.11. sud utvrđuje da novčane obveze koje proizlaze iz ugovora o leasingu ako su iste vezane za stranu valutu, ispunjavaju se plaćanjem u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju SG Splitske banke d.d. za tu valutu koji vrijedi na dan plaćanja.

15.2. Iz sadržaja citiranih odredbi Ugovora o operativnom leasingu od 23. veljače 2007. i Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu proizlazi u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

16. Po iskazu tužitelja (str. 126. i 127. spisa) on je u Autokući Gašperov upućen na tuženika radi kupnje vozila na leasing. U banci su ga tražili papire, a prije toga rekli da je kredit u CHF najpovoljniji i najstabilniji. Dao je papire sve su potpisali. Kredit je bio vezan valutnom klauzulom za švicarski franaa on nije znao što to znači. U banci je bio red i rekli su mu da je to valutna klauzula pa je to i potpisao. danas shvaća značenje valutn klauzule. Rata kredita mu je narasla. Kredit je bio za kupnju vozila kojeg je vozio sin.

16.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja jer je iskazivao na uvjerljiv način, njezin iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

17. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o operativnom leasingu od 23. veljače 2007. i Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje automobila, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o operativnom leasingu CHF sa valutnom klauzulom koja je ugovorena po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi valutna klauzula. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o operativnom leasingu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli i nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi valutna klauzula.

18. Slijedom svega navedenog, sud je sporne ugovorne odredbe ocijenio nepoštenima, a time i ništetnima, u smislu čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. u svezi čl. 87. ZZP-a.

19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe ugovora o Ugovora o operativnom leasingu od 23. veljače 2007. i Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu , zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o Ugovora o operativnom leasingu od 23. veljače 2007. i Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu što znači da je prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

21. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja jedino se može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Mrčela, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 31. siječnja 2025. (str. 102 - 117 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio:

- 836,49 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita.

23. Sud nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

24. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos od 836,49 EUR, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a im pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.

25. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

26. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem se odnosi na utuženo potraživanje po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (u iznosu od 836,49 EUR). Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., (broj: Su-IV-47/2020-2), kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od pravomoćnosti ove presude kao datuma pravomoćnosti presude kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući utuženo potraživanje nije zastarjelo, jer nije protekao zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom to je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

28. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa, pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka:

- sastav tužbe – 150,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 10.1.2025., 6.5.2025. – po 150,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 21.1.2025. i 2.4.2025. – po 150,00 EUR (Tbr. 9/1),

- zastupanje na ročištu za objavu – 100,00 EUR

a što sveukupno 850,00 i sa PDV-om iznosi 1.062,50 EUR;

- trošak vještačenja – 400,00 EUR ;

što sveukupno iznosi 1.462,50 EUR;

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

29. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.

U Splitu 23. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja ŠŽ

- punomoćniku tuženika Ivanu Dilberu, OD Metelko, M i partneri

- u spis