Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-4461/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N JE
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ines Milić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, radi obvezno – isplata, nakon održane glavne rasprave zaključene 22.5.2025. u prisutnosti u prisutnosti tužitelja uz punomoćnicu i zamjenicu punomoćnik tuženika, na ročištu za objavu presude, 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 4.367,90 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdobljem dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje na iznos od:
- 0,30 EUR teku od 31. srpnja 2007.,
- 1,33 EUR teku od 31. kolovoza 2007.,
- 0,29 EUR teku od 30. studenog 2007.,
- 2,35 EUR teku od 31. siječnja 2008.,
- 5,38 EUR teku od 29. veljače 2008.,
- 9,18 EUR teku od 31. ožujka 2008.,
- 2,91 EUR teku od 30. travnja 2008.,
- 1,53 EUR teku od 31. svibnja 2005.,
- 3,58 EUR teku od 30. lipnja 2008.,
- 0,02 EUR teku od 30. rujna 2008.,
- 2,91 EUR teku od 02. listopada 2008.,
- 0,20 EUR teku od 31. listopada 2008.,
- 14,39 EUR teku od 06. studenog 2008.,
- 0,07 EUR teku od 30. studenog 2008.,
- 11,24 EUR teku od 06. prosinca 2008.,
- 0,17 EUR teku od 31. prosinca 2008.,
- 25,32 EUR teku od 05. siječnja 2009.,
- 25,35 EUR teku od 31. siječnja 2009.,
- 0,13 EUR teku od 28. veljače 2009.,
- 26,19 EUR teku od 02. ožujka 2009.,
- 23,27 EUR teku od 31. ožujka 2009.,
- 23,76 EUR teku od 30. travnja 2009.,
- 0,08 EUR teku od 31. svibnja 2009.,
- 19,53 EUR teku od 02. lipnja 2009.,
- 0,07 EUR teku od 30. lipnja 2009.,
- 16,13 EUR teku od 02. srpnja 2009.,
- 17,25 EUR teku od 03. kolovoza 2009.,
- 0,07 EUR teku od 31. kolovoza 2009.,
- 19,41 EUR teku od 02. rujna 2009.,
- 18,89 EUR teku od 30. rujna 2009.,
- 17,03 EUR teku od 31. listopada 2009.,
- 20,51 EUR teku od 30. studenog 2009.,
- 0,12 EUR teku od 31. prosinca 2009.,
- 22,60 EUR teku od 04. siječnja 2010.,
- 27,14 EUR teku od 31. siječnja 2010.,
- 0,11 EUR teku od 28. veljače 2010.,
- 25,30 EUR teku od 03. ožujka 2010.,
- 0,13 EUR teku od 31. ožujka 2010.,
- 30,32 kn teku od 06. travnja 2010.,
- 0,02 EUR teku od 30. travnja 2010.,
- 30,06 EUR teku od 03. svibnja 2010.g.,
- 0,10 EUR teku od 31. svibnja 2010.,
- 32,10 EUR teku od 01. lipnja 2010.,
- 0,13 EUR teku od 30. lipnja 2010.,
- 46,16 EUR teku od 05. srpnja 2010.,
- 0,01 EUR teku od 31. srpnja 2010.,
- 39,52 EUR teku od 04. kolovoza 2010.,
- 0,96 EUR teku od 09. rujna 2010.,
- 56,35 EUR teku od 09. rujna 2010.,
- 3,11 EUR teku od 29. rujna 2010.,
- 48,27 EUR teku od 30. rujna 2010.,
- 2,88 EUR teku od 27. listopada 2010.,
- 45,15 EUR teku od 31. listopada 2010.,
- 57,27 EUR teku od 30. studenog 2010.,
- 72,37 EUR teku od 31. prosinca 2010.,
- 0,03 EUR teku od 31. siječnja 2011.,
- 63,44 EUR teku od 01. veljače 2011.,
- 0,25 EUR teku od 28. veljače 2011.,
- 65,28 EUR teku od 03. ožujka 2011.,
- 60,67 EUR teku od 31. ožujka 2011.,
- 0,20 EUR teku od 30. travnja 2011.,
- 63,33 EUR teku od 04. svibnja 2011.,
- 1,14 EUR teku od 31. svibnja 2011.,
- 79,33 EUR teku od 06. lipnja 2011.,
- 82,96 EUR teku od 30. lipnja 2011.,
- 0,86 EUR teku od 31. srpnja 2011.,
- 100,63 EUR teku od 02. kolovoza 2011.,
- 91,93 EUR teku od 31. kolovoza 2011.,
- 82,62 EUR teku od 30. rujna 2011.,
- 81,46 EUR teku od 31. listopada 2011.,
- 1,14 EUR teku od 30. studenog 2011.,
- 79,90 EUR teku od 01. prosinca 2011.,
- 84,73 EUR teku od 31. prosinca 2011.,
- 89,03 EUR teku od 31. siječnja 2011.,
- 1,27 EUR teku od 29. veljače 2012.,
- 87,78 EUR teku od 02. ožujka 2012.,
- 1,24 EUR teku od 31. ožujka 2012.,
- 84,77 EUR teku od 03. travnja 2012.,
- 0,95 EUR teku od 30. travnja 2012.,
- 86,23 EUR teku od 08. svibnja 2012.,
- 89,24 EUR teku od 31. svibnja 2012.,
- 87,10 EUR teku od 30. lipnja 2012.,
- 87,82 EUR teku od 31. srpnja 2012.,
- 86,62 EUR teku od 31. kolovoza 2012.,
- 83,55 EUR teku od 30. rujna 2012.,
- 86,79 EUR teku od 31. listopada 2012.,
- 88,57 EUR teku od 30. studenog 2012.,
- 87,95 EUR teku od 31. prosinca 2012.,
- 0,78 EUR teku od 31. siječnja 2013.,
- 81,86 EUR teku od 01. veljače 2013.,
- 1,10 EUR teku od 28. veljače 2013.,
- 87,01 EUR teku od 12. ožujka 2012.,
- 87,21 EUR teku od 31. ožujka 2013.,
- 0,59 EUR teku od 30. travnja 2013.,
- 86,57 EUR teku od 02. svibnja 2013.,
- 78,12 EUR teku od 31. svibnja 2013.,
- 77,94 EUR teku od 30. lipnja 2013.,
- 79,37 EUR teku od 31. srpnja 2013.,
- 82,04 EUR teku od 31. kolovoza 2013.,
- 0,60 EUR teku od 30. rujna 2013.,
- 85,82 EUR teku od 01. listopada 2013.,
- 84,02 EUR teku od 31. listopada 2013.,
- 85,23 EUR teku od 30. studenog 2013.,
- 0,67 EUR teku od 31. prosinca 2013.,
- 84,32 EUR teku od 07. siječnja 2014.,
- 0,72 EUR teku od 31. siječnja 2014.,
- 87,02 EUR teku od 07. veljače 2014.,
- 0,55 EUR teku od 28. veljače 2014.,
- 88,37 EUR teku od 10. ožujka 2014.,
- 0,40 EUR teku od 31. ožujka 2014.,
- 88,33 EUR teku od 01. travnja 2014.,
- 0,22 EUR teku od 30. travnja 2014.,
- 86,70 EUR teku od 06. svibnja 2014.,
- 86,17 EUR teku od 31. svibnja 2014.,
- 0,05 EUR teku od 30. lipnja 2014.,
- 88,29 EUR teku od 12. srpnja 2014.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu:
"1. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: broj: 9012556693 od 05. lipnja 2007. sklopljenog između tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 i tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženika plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, dakle točka 11.3. Ugovora, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan Banci platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita.
2. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 211,21 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2007. po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdobljem dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.694.29 EUR-a s kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 30. studenoga 2021., a uređenom nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj potražuje 4.367,90 EUR-a sa zateznim kamatama u skladu s odredbom iz čl.29. st.2. ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje ZOO). U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu broj: 9012556693 od 5. lipnja 2007., (dalje: Ugovor) kredit u iznosu od 23.888,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik je u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru u kojem nije bilo mogućnosti nikakvih pregovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, a otplatu je kredita vezao uz ovu valutu. Time je ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.1. Poziva se na pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu – iz presude „Potrošač“ broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018.) kojom je utvrđeno protupravno postupanje više banaka. Predlaže da sud utvrdi ništetnim dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu chf, postavljajući deklaratorni tuženi zahtjev kao i kondemnatorni tražeći da sud naloži tuženiku isplatu neosnovano plaćenih iznosa.
1.2. Navodi da je tuženik uglavičio i u točki 11.3. Ugovora trošak obrade kreditnog zahtjeva pa potražuje kondemnatornom tužbom iznos valutne klauzule tražeći da sud naloži tuženiku isplatu neosnovano plaćenih iznosa te deklaratornom i kondemnatornom trošak obrade kreditnog zahtjeva.
2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže isti odbiti. Predlaže da sud sasluša djelatnicu tuženika.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu (str. 14. -19. spisa), pregled uplata po kreditu (str. 20.-22. spisa), Knjigovodstvenu karticu (str. 23.-37. spisa),Plan otplate(str. 38-40), Otplatna tablica (str. 41-45 spisa)), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Anti Beusu (str.86.-105. spisa), saslušan je tužitelj (str. 127-128 spisa), nije saslušana bankarica u svojstvu svjedoka jer je tuženik odustao od izvođenja tog dokaza.
4. Tužitelj je na ročištu od 22. svibnja 2025. obavijestio sud da povlači tužbeni zahtjev pod točkom II. i III. u ovom predmetu. Budući da se tuženik nije protivio povlačenju, temeljem čl. 193. st. 2. i 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnose na preplatu iz Ugovora temeljem valutne klauzule nastale jednostranom odlukom banke.
7. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti spornih odredbi predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u razdoblju otplate kredita.
8. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 5. lipnja 2007., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03; dalje: ZZP).
8.1. Uvidom u ugovor o kreditu od 5. lipnja 2007. sud utvrđuje :
- da je sklopljen između tužitelja i tuženika za kupnju vozila (čl. 2.) u iznosu od 23.888,41 CHF (čl. 1.) na rok otplate od 84 mjeseca (čl. 6.),
- banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.888,41 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dana korištenja kredita (čl. 1.) i
- iznos kredita otplaćuje se na način da dio glavnice kredita u iznosu 23.888,41 CHF otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.
9. Po iskazu tužitelja (str. 127-128 spisa) sud zaključuje je kredit bio za kupnju motornog vozila. Ponuđeno mu je da sklopi kredit s tuženikom u CHF jer je to najpovoljnije, najsigurnije. Donijeli su mu Ugovor i znao je koliki je iznos mjesečnog anuiteta. Nitko ga ništa nije upozorio. Nakon što je počeo plaćati kredit mjesečni iznosi su rasli nakon 2 godine. Kredit je otplatio u cijelosti. Ugovor je pročitao, ništa mu nije bilo nejasno. Vjerovao je djelatniku banke jer je rekao da je to najpovoljnije i da je CHF sigurna valuta.
9.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.
9.2. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje vozila, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u kunama (s valutnom klauzulom) koja je ugovorena po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli, bez da je naznačeno o čemu točno ovisi valutna klauzula niti mu nije bilo objašnjeno o čemu ovisi rast anuiteta niti je na to mogao utjecati, već mu je prilikom sklapanja ugovora osobni bankar samo rekao da je takav Ugovor najsigurniji.
10. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
10.1. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10.2. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
11. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 81. ZZP dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.
12. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.
13. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-7129/13 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).
15. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika .Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.
16. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.
17. Ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutnu klauzulu smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.
17.1. Stoga sud utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu što je sud utvrdio kao prethodno pitanje.
18. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.
19. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 17. prosinca 2021., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom iz kolektivnog spora.
20. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).
21. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Anti Beusu.
22. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ante Beus iznio je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj je kao korisnik kredita uslijed primjene valutne kaluzule u razdoblju cjelokupne otplate platio 4.367,90 EUR-a.
23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Beusa s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.
24. Stalni sudski vještak izračun je sačinio u nekoliko varijanti od kojih je ovaj sud prihvatio samo onu u kojem su uvaženi samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljičina tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopila u svojstvu potrošača.
25. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa od 4.367,90 EUR-a. zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta.
26. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
27. Stoga je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 5. (jer je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva), članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.
29. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.367,90 EUR-a, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.
30. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav tužbe od 17.12.2021. - 200,00 EUR (Tbr. 8/1),
- sastav podneska od 2.5.2023., 22.8.2023. i 4.10.2024. - po 50,00 EUR-a (Tbr. 8/4),
- zastupanje na ročištu od 30.9.2024., 2.4.2025. i 22.5.2025. – po 200,00 EUR-a (Tbr. 9/1 ),
- sastav obrazloženog podneska od 19.9.2024. i 24.3.2025. – po 200,00 EUR-a (Tbr. 8/1),
ukupno – 1.250,00 EUR-a
- trošak vještačenja – 398,17 EUR-a
- trošak sudske pristojbe na tužbu 46,12 EUR-a
- sveukupno 1.694.29 EUR-a
dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu budući da je ona kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođena plaćanja pristojbi.
30.1. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja. U Splitu 23. svibnja 2025.
Sutkinja
Marina Lovrić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
