REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-761/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FAST FORWARD društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Rijeka, Dražice Zamet 123C, OIB: 80662228249, kojeg zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri d.o.o. u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika TRADE CONCEPT LIMITED d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo, Zagreb, Mesnička ulica 37, OIB: 89741474319, kojeg zastupa punomoćnica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, radi isplate 2.883,53 eura, izvan ročišta, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. travnja 2025., na ročištu za uručenje i objavu presude, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Samobora posl.br. Ovrv-11441/2023, Ovrv- 371/2021 od 8. srpnja 2021. u dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.883,53 eur (21.275,94 kuna) zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 995,84 eur tekućom od 25. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 917,16 eur tekućom od 17. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 970,53 eur tekućom od 28. kolovoza 2018. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, kao i nadoknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 204,06 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 2021. koja se određuje do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023.po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.325,36 eur. zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prijedlog za ovrhu i prigovor ovršenika (tuženika)

1.1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom, a uz prijedlog je priložio izvod otvorenih stavaka od 27. travnja 2021. na kojoj vjerodostojnoj ispravi zasniva utuženo potraživanje (list 7 spisa).

1.2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem je navedeno rješenje osporio u cijelosti ističući da se iz izvatka iz poslovnih knjiga ne može zaključiti da je potraživanje osnovano jer tuženik nema nepodmirenih računa prema tužitelju te osporava postojanje bilo kakvog pravnog odnosa između stranaka. Podredno ističe prigovor zastare utuženog potraživanja.

1.3. Postupajući po prigovoru tuženika, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Navodi tužitelja

2.1. U podnesku od 21. ožujka 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika u bitnome navodeći da se utuženi računi odnose na izvršeni servis tuženikovih klima uređaja. Pojašnjava da je tužitelj po pozivu domara vile [adresa], HF, obavio servis, a HF je svojim potpisom ovjerio radne naloge tužitelja.

2.2. Pojašnjava da se komunikacija u vezi servisa vodila između zaposlenika tužitelja, FF i zaposlenika tuženika, HF. Takav način dogovora poslova između stranaka postojao je i prije spornog servisa i to kroz cijelu 2016. i 2017. Kao dokaz tome, tužitelj dostavlja bankovne izvode za 2016. i 2107. kada je također obavljao servise za tuženika u vili [adresa]. Iz tih izvoda vidljivo je da je tuženik tada uredno podmirio troškove servisa.

2.3. U potkrijepu iznijetih tvrdnji, spisu privija slijedeće dokaze; Račun-otpremnicu 596/1/1 od 10.5.2018., Račun-otpremnicu 1212/1/1 od 2.8.2018., Račun-otpremnicu 1293/1/1 od 13.8.2018., Radni nalog za servis 180060, Radni nalog za servis 180151, Bankovne izvode tužitelja za 2016. i 2017. s uplatama tuženika (list 52-58 spisa).

3. Navodi tuženika

3.1. U podnesku od 2. svibnja 2025. tuženik navodi da su usluge iz 2016. i 2017. uredno podmirene jer je usluga uistinu bila izvršena, dok u konkretnom slučaju tužitelj nije otklonio kvar u klimatizacijskom sustavu o čemu ga je tuženik obavijestio.

3.2. Ističe da tužitelj nije obavio popravak u skladu s pravilima struke te da su računi 112/1/1 I 1293/1/1 izdani u razmaku od svega nekoliko dana sa istim stavkama, a za račun-otpremnicu 1293/1/1 nedostaje radni nalog.

4. Sporovi male vrijednosti u postupku pred trgovačkim sudovima

4.1. Sud utvrđuje da je u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 2.883,53 eur.

4.2. Naime, odredbom čl. 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se u predmetnom slučaju ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

4.3. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s odredbom čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

4.4. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

4.5. Rješenjem od 26. srpnja 2024. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

4.6. Sud je u predmetnom slučaju vodio računa i o tome da može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a). Valja dodati da se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, pa se ovdje primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

5. Dokazni postupak

5.1. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze čitanjem i ocjenom isprava koje priležu spisu.

5.2 Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a na temelju ocjene prikupljene procesne građe, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan pa je odlučio o platnom nalogu odnosno tužbenom zahtjevu kao u izreci pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a.

5.3. Nadalje, sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, svjedoka FF i ĆF, a po službenoj dužnosti je zatražen od Ministarstva financija-Porezne uprave podatak o tome jesu li utuženi računi knjiženi u poslovnim knjigama tuženika i je li po njima tuženik koristio parvo na odbitak pretporeza (čl. 221.b. ZPP-a).

5.4. Do zaključenja glavne rasprave sud nije zaprimio tražene podatke no nije smatrao da bi zbog toga bilo svrsishodno odgađati donošenje odluke, jer bi to bilo u suprotnosti s određenjem iz odredbe čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.

6. Utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo

6.1. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja u iznosu od 2.883,53 eur koju ima prema tuženiku po ispostavljenim računima u obvezno-pravnom odnosu, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6.2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio postojanje poslovnog odnosa između stranaka, dok je u daljnjem tijeku postupka, protivno ranije iznesenim navodima, odustao od tog osporavanja pa je u bitnome osporavao da bi usluga po ispostavljenim računima bila ispunjena u skladu s pravilima struke. Takvu promjenu, u vezi odlučne činjenice u ovom sporu, postojanja pravnog odnosa između stranaka, sud sagledava u duhu odredbe čl. 9. ZPP-a kojom je propisano da su stranke i umješači dužni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata zakonom.

6.3. S tim u vezi sud ističe da tuženik u svom prigovoru nije istinito iznio činjenične tvrdnje, što sud cijeni na način da ne prihvaća ni iskaz zakonskog zastupnika tuženika koji je, uz to proturječan i nije u skladu s ispravama u spisu.

6.4. Zakonski zastupnik tuženika tvrdi da nije proveo račune u poslovnim knjigama, a za to ne dostavlja dokaze (izvod iz svoje poslovne evidencije). Nadalje, tvrdi da je za popravak klima uređaja angažirao drugo društvo, a za što također ne dostavlja dokaze u spis.

6.5. Iz iskaza svjedoka BF proizlazi da nema neposredna saznanja o predmetu spora, jer svoja saznanja crpi iz onoga što mu je kazao prethodni domar RF. Nadalje, navodi da tužitelj nije došao popraviti predmetne instalacije jer mu utuženi računi nisu plaćeni, što je za ovaj sud logičan i valjan argument koji dakako ide u prilog tužitelju u ovom sporu. Dalje, iskazuje da nema račune od društva koje je navodno otklonilo kvar jer su „vjerojatno kod direktorice“. Zbog svega navedenog, ovaj sud iskaz svjedoka BF cijeni nevjerodostojnim pa ga također ne prihvaća.

6.6. Sud prihvaća iskaz svjedoka FF kao logičan i vjerodostojan, prije svega jer svjedok iskazuje na temelju neposrednih saznanja i izravno je komunicirao s tadašnjim domarom koji je tražio da se sistem više puta nadopuni s radnom tvari, jer je propuštao, pa je stoga postojalo više intervencija od strane tužitelja. Sud prihvaća i dio iskaza u kojem svjedok iskazuje da je tuženik navedene intervencije koje su u svojoj naravi privremenog učinka, tražio jer je konačni popravak trebao uslijediti nakon završetka turističke sezone.

6.7. Tuženik nije osporio vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, prvenstveno računa za koje nije osporio da su uredno zaprimljeni od strane tuženika.

6.8. Polazeći od činjenice da su stranke u ovom postupku poslovni subjekti koji su dužni voditi poslovne knjige u skladu sa prisilnim propisima, sud ukazuje na to da je dokazni postupak u trgovačkim sporovima usmjeren prvenstveno na utvrđivanje činjenica koje proizlaze iz isprava i poslovne dokumentacije stranaka (čl. 492. ZPP-a).

6.9. Sud pojašnjava da je poslovni odnos između stranaka po svojoj naravi, ugovor o djelu iz odredbe čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO). Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

6.10. Odredbom čl. 604. ZOO-a propisano je:

(1) Naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

(2) Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.

(3) Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

6.11. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao da je izvršio naručeni popravak klima uređaja, za izvršeni posao ispostavio je tuženiku račune, koje tuženik nije osporio, kao što nije o nedostacima obavijestio tužitelja u prekluzivnim rokovima iz odredbe čl. 605. ZOO-a (što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja).

6.12. Valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 610. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

6.13. Tuženik nije podmirio utužene račune po dospijeću pa stoga nije izvan svih prekluzivnih rokova imao pravo naknadno tražiti otklanjanje eventualnih nedostataka, a osim toga, mogao se u određenom slučaju koristiti pravom na sniženje naknade ili raskida ugovora pri čemu se ističe da tuženik nije ni dokazao da je drugo društvo otklonilo kvar. Tu činjenicu je mogao vrlo lagano dokazati dostavljanjem fakture koje mu je izdalo to društvo, a što nije učinio.

.

6.14. U skladu s odredbom čl. 9. ZOO-a, svaki sudionik obveznopravnog odnosa dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz kojeg izvire ovlaštenje strane koja je bila vjerna ugovoru, da od druge strane tužbom zahtijeva prisilno ispunjenje obveze, što obuhvaća i plaćanje zatezne kamate u slučaju da se obveza ne ispuni pravovremeno.

6.15. Na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određuje se u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

7. Troškovi postupka

7.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. 2. ZPP-a. Tužitelju koji je uspio u sporu, priznat je trošak parničnog postupka s osnove zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakonom o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi). Vrijednost predmeta spora je 2.883,53 eur.

7.2. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava prijedloga za ovrhu, zastupanja na ročištu od 16.10.2024., 25.2.2025. i 29.4.2025. (Tbr. 9.1. Tarife) i sastava podneska od 21.3.2023. (Tbr. 8. t.1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eur uvećano za PDV od 25 %, što zajedno iznosi priznatih 1.250.00 eur. Kada se navedeno uveća za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 75,36 eur, zajedno iznosi priznatih 1.325,36 eur.

7.3. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 26. svibnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate

(čl. 151. st. 3. ZPP-a)

8. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 23. svibnja 2024.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.