REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2606/2021-46.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos 55.960,00 EUR sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati pripadajuće zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade od 19.742,82 EUR i to za razdoblje od 26. siječnja 2021. do 7. lipnja 2024. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplaćuje mjesečnu rentu za tuđu pomoć u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR, počevši od 1. siječnja 2021. pa nadalje, s time da sve dospjele iznose plati odmah, a buduće do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 26.247,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu neimovinske štete u preostalom iznosu od 13.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2021. pa do isplate te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 29. srpnja 2018. na raskrižju ceste D59 s cestama ŽC6071 i ŽC6069, na području Šibenika, stradala u prometnoj nesreći kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] koje je na taj dan bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti. Dalje navodi da je u prometnoj nesreći zadobila za život opasne tjelesne ozljede uslijed čega joj je pružena hitna liječnička pomoć u OB Šibenik, a potom i u drugim hrvatskim bolnicama. Navodi da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu nastalu uslijed opasne stvari budući da je tužiteljica stradala kao putnica. Nadalje, navodi da je zbog zadobivenih ozljeda u više navrata bila operirana i hospitalizirana, da zbog mjera izazvanih pandemijom virusa Covid-19 nije mogla provesti odgovarajuće liječenje, da zbog zadobivenih ozljeda i danas trpi strah, fizičke boli, duševne boli zbog naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti, da se nalazi na višegodišnjem bolovanju, da nije u mogućnosti raditi i živjeti od vlastitog rata niti skrbiti o svojoj obitelji, da je zbog posljedica ozljeđivanja nastao invaliditet u omjeru od 70%, da su posljedice zadobivenih ozljeda utjecale na razne sfere njezina života, da se susreće s brojnim ograničenjima, da joj je smanjena kvaliteta života, da su joj ograničene radne aktivnosti te da zbog zadobivenih ozljeda ne može raditi dosadašnje i planirane poslovne aktivnosti. S obzirom na sve prethodno navedeno, tužiteljica traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, naknadu imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom tijekom liječenja, mjesečnu rentu zbog trajne potrebe za tuđom pomoći te naknadu izgubljene zarade. Tužiteljica smatra da joj s osnova neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 700.000,00 HRK, za tuđu pomoć i njegu traži naknadu u iznosu od 80.000,00 HRK, zbog potrebe za trajnom tuđom pomoći traži rentu u iznosu od 1.200,00 HRK, a zbog izgubljene zarade traži naknadu u iznosu od 42.481,74 HRK. Tužiteljica u tužbi navodi da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 32.620,00 HRK te nesporni iznos izgubljene zarade od 29.181,84 HRK.
2. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, kao i svoju odgovornost. Ne spori da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila ozljede koje su joj prouzročile neimovinsku štetu, međutim, smatra da je do sada isplaćenim iznosima u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici. Navodi kako je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete potrebno uzeti u obzir i naknadu koju tužiteljica eventualno ostvari s osnova osobne invalidnine. Tuženik priznaje u cijelosti potraživanje s osnova izgubljene zarade, ali osporava potraživanje na ime naknade za tuđu pomoć i njegu te tvrdi da je dosadašnjim isplatama ova šteta u cijelosti nadoknađena. Nadalje, osporava da bi kod tužiteljice po dovršetku liječenja postojala trajna potreba za tuđom pomoći i njegom, a čak i kada bi takva potreba postojala u nekom minimalnom opsegu, smatra da bi šteta tužiteljici bila pokrivena priznanjem prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu. Također, osporava tražene zatezne kamate pri čemu se poziva na odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz medicinskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
4. Sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer je ocijenio da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
5. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela kao putnica u osobnom vozilu ŠI187FP u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 29. srpnja 2018. na području Šibenika. Nije sporno da je navedeno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja vozila. Također, nije sporan nastanak štetnog događaja te činjenica da je tužiteljica u istom zadobila ozljede i da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 14. svibnja 2019. isplatio tužiteljici 4.329,41 EUR te da joj je dana 5. veljače 2021. isplatio još 2.367,77 EUR. Dakle, tuženik je prije podnošenja tužbe na ime neimovinske štete tužiteljici isplatio 5.972,52 EUR, a na ime naknade za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja 724,66 EUR. Nadalje, nije sporno da je tuženik dana 20. srpnja 2022. tužiteljici isplatio naknadu za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.765,20 EUR dok je 7. lipnja 2024. izvršio dodatnu isplatu u iznosu od 19.742,82 EUR od čega je 19.027,48 EUR isplaćeno s osnova naknade neimovinske štete, a 715,34 EUR s osnova naknade za tuđu pomoć.
7. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 68.960,00 EUR sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2021. do isplate, zatezne kamate na plaćeni iznos od 19.742,82 EUR za razdoblje od 26. siječnja 2021. pa do 7. lipnja 2024., da joj plaća mjesečnu rentu zbog trajne potrebe za tuđom pomoći u iznosu od 300,00 EUR počevši od 1. siječnja 2021. pa nadalje, s time da sve dospjele iznose plati odmah, a buduće do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
8. Stalni sudski vještaci doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović, specijalist kirurg, i prof.dr.sc. FŠ, specijalist psihijatar, u svom su nalazu detaljno opisali tijek liječenja uz analizu dostavljene medicinske dokumentacije. Nadalje, vještaci su osobno pregledali tužiteljicu te su utvrdili da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila sljedeće ozljede: prijelom vrata desne natkoljenične kosti, prijelom srednjeg dijela desne natkoljenične kosti, prijelom gornjeg dijela lijeve nadlaktične kosti i natučenje s ranom područja glave. Prema mišljenju vještaka ozljede koje je tužiteljica zadobila mogle su se dogoditi u opisanoj dinamici ozljeđivanja pa stoga zaključuju da postoji uročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda. Navode da je kod tužiteljice provedena dijagnostička obada i terapija, navodi da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice prijeloma vrata desne bedrene kosti s posljedičnom totalnom protezom desnog kuka, redukcijom kretnji desnog koljena terminalno, redukcijom kretnji lijevog ramena, po prijelomu četiri rebra te zaostaloj bolnosti u području velikog ožiljka desne natkoljenice koja je duža za 2 cm. Vještaci su utvrdili da je liječenje tužiteljice s kirurškog staništa završeno 26. svibnja 2022. i da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 60% s kirurškog stanovišta, i 10% s psihijatrijskog stanovišta, dok ukupne trajne posljedice iznose 65%. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od osam dana, srednjeg intenziteta 25 dana, i manjeg intenziteta 180 dana kumulativno, nije trpjela primarni strah jer je izgubila svijest u trenutku nesreće, sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je tri dana, srednjeg intenziteta pet dana te blažeg intenziteta do tri mjeseca po štetnom događaju. Prema ocjeni vještaka kod tužiteljice postoji vidljivo naruženje srednjeg stupnja, a tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna pet sati dnevno kroz 40 dana, četiri sata dnevno kroz sljedećih 40 dana, tri sata dnevno kroz daljnjih 40 dana, a nadalje joj je potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od dva sata dnevno.
9. Vještaci su saslušani na glavnoj raspravi te su se tom prilikom očitovali na prigovore stranaka. U odnosu na navode tužiteljice da je u međuvremenu proglašena radno nesposobnom zbog opće nesposobnosti za rad, vještakinja psihijatrica je navela da je vještačenje provela sukladno zadatku suda i da joj nije bilo niti naloženo da utvrđuje radnu sposobnost tužiteljice, a uvidom u medicinsku dokumentaciju nakon razgovora s tužiteljicom stekla je dojam da ona više nema radnih kapaciteta niti motivacije. Vještakinja je navela da činjenica umirovljenja ne mijenja ocjenu trajnih posljedica koje je tužiteljica trpjela nakon štetnog događaja. Vještaci su pojasnili da su u objedinjenoj ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeli u obzir i njezinu smanjenu radnu aktivnost.
10. Vezano za ocjenu smanjenja životne aktivnosti s kirurškoga stanovišta od 60% vještak je naveo na temelju kojih ozljeda i zaostalih ograničenja je utvrđeno takvo smanjenje životnih aktivnosti te je pojasnio da navedena ukupna ocjena ne predstavlja matematički zbroj pojedinačnih ozljeda već ukupnu ocjenu koja je proizašla iz ozljeda u zadobivenih predmetnom štetnom događaju, dok bi pojedinačni postotci bili veći. Vještak je iskazao da korištenje štake nakon ugradnje proteze nije kod svih ljudi neophodno, međutim, postoji više razloga zbog kojih se štaka koristi, primjerice smanjenje boli što kod tužiteljice može biti slučaj s obzirom na promijenjenu dužinu ekstremiteta, odnosno njihovu različitost. Pojasnio je da je s obzirom na dob tužiteljice moguće da se ona osjeća sigurnije, iako štaka nije apsolutno indicirana medicinski.
11. Vještaci su naveli da se trajna potreba za tuđom pomoći odnosi na pomoć pri kućanskim poslovima budući da postoji značajna limitiranost kretnji u lijevome ramenu, što tužiteljicu onemogućava u dosta kućanskih poslova gdje je potrebno raditi na većoj visini od visine ravnog pogleda, a s obzirom na način hoda i upotrebu jedne štake potrebna joj je pomoć i za teže nabavke. Vještaci su naveli da tužiteljica ima probleme pri održavanju higijene zbog značajnih redukcija u području ramena i kuka, a lakše i srednje teške kućanske poslove (primjerice kuhanje, pranje suđa, brisanje prašine i sl.) sposobna je obavljati uz ulaganje pojačanih napora i samo u kraćim vremenskim intervalima.
12. Vještakinja psihijatrica je navela da je tužiteljica od ranije bila u psihijatrijskom tretmanu zbog toga što je njeno dijete do sedme godine života imalo febrilne konvulzije sa čime se ona teško nosila, ali od vremena kada se stabiliziralo zdravstveno stanje njenog djeteta pa do štetnog događaja nije tražila pomoć psihijatra jer je tadašnje krizno razdoblje bilo završeno. Terapija koja je propisana nakon štetnog događaja sastojala se od lijeka za smirenje, lijeka za spavanje i antidepresiva. Medikamentozna terapija je sada za smirenje Diazepan, za spavanje Sanval i za poboljšanje raspoloženja Cymbalta.
13. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i nepristrano jer je isto utemeljeno na nalazu koji je pregledan, detaljan i jasan, izrađen je na temelju opsežne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, a prigovorima stranaka nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Vještaci su se na glavnoj raspravi jasno i argumentirano očitovali na sve iznesene primjedbe te su u konačnici ostali u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. S obzirom na navedeno, prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje nije prihvaćen.
14. Tužiteljica je iskazala da osjeća bolove od trenutka kada se probudi, da se ne može sama umiti, počešljati i obući, da s lijevom rukom ne može ništa, da joj je i lijeva noga loše, da zbog bolova loše spava, da stalno prije tablete protiv bolova i tablete za spavanje, da su suprug i djeca zaposleni i kada su oni na poslu sama ne može ni kuhati niti se brinuti o sebi, da stalno osjeća strah tijekom sna i kada je u prometu, da je napeta kada ju netko vozi, da zbog toga često i mokri noću, da se ne može sama istuširati, okupati, obuti i presvući, da joj za sve to netko mora pomoći, da ju muči to što ne može pomoći svojoj djeci i skuhati im ručak, da je htjela i dalje raditi i da nije doživjela ovu nesreću radila bi još sigurno 15 godina, da ima veliku obitelj koja se ranije često družila, da je sama oduvijek bila društvena, da se sada povukla u sebe i zbog svega toga se loše osjeća, da pije antidepresive, da se osjeća beskorisno jer njezina djeca trebaju majku, a suprug ženu, da je njihov odnos zbog njezinog zdravstvenog stanja narušen, da ima puno ožiljaka i da je to utjecalo na njezin odnos sa suprugom, da joj je teško nositi se sa time, da su zbog njezinog stanja pogođena i djeca, da se pred njima mora pretvarati da je dobro iako se tako ne osjeća, da sve to utječe i na njih, da stalno koristi štaku jer joj je desna noga duža i potreban joj je oslonac, da često ima vrtoglavice i osjećaj nestabilnosti, da je zbog toga znala i pasti, da se zato osjeća sigurnije kada koristi štaku.
15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj pomažu suprug i djeca, a ponekad i majka koja ima 80 godina, da joj je teško brinuti se za sebe, da se osjeća loše zbog toga što umjesto da pomaže svojoj djeci sada ona treba njihovu pomoć, da inače boluje od astme i alergije te da zbog prijeloma rebara sada to još teže podnosi, da često ostane bez zraka i teško joj je udahnuti, da ne može sama otići ni kod doktora koji je udaljen jedan kilometar od njezine kuće, da ju uvijek netko mora voziti, da ne može ići u nabavku sama, da joj je teško hodati i da ne može ništa nositi. Tužiteljica je iskazala da je Centru za socijalnu skrb predala zahtjev za doplatak za pomoć i njegu, ali o tom zahtjevu još uvijek nije odlučeno.
16. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, njezin iskaz se u bitnome podudara s rezultatima provedenog vještačenja i nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.
17. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
18. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u svezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO).
19. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah te duševne boli zbog naruženosti i smanjenja životne aktivnosti od 65%, sud je ocijenio da tužiteljici temeljem čl. 1100. ZOO pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 80.000,00 EUR. Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja te je između ostalog uzeo u obzir i to da tužiteljica onemogućena u izboru životnog poziva i ostvarenju prava na rad te da je utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti negativno utjecalo na sve aspekte njezinog profesionalnog, društvenog i obiteljskog života, a što su i vještaci uzeli u obzir u objedinjenoj ocjeni smanjenja životnih aktivnosti.
20. Budući da je do sada tuženik na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici već isplatio 25.000,00 EUR, dužan joj je isplatiti preostalih 55.000,00 EUR. Zahtjev za isplatu novčane naknade preko navedenog iznosa nije osnovan.
21. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici nakon nezgode bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 480 sati. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja ove odluke iznosi 5,00 EUR koliko tužiteljica i traži pa joj stoga po navedenoj osnovi pripada naknada u ukupnom iznosu od 2.400,00 EUR. Budući da je tuženik do sada tužiteljici po toj osnovi već isplatio 1.440,00 EUR, dužan joj je na ime naknade za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja isplatiti još 960,00 EUR.
22. S obzirom na to da je prema mišljenju sudskih vještaka tužiteljici trajno potrebna tuđa pomoć u trajanju od dva sata dnevno, uz utvrđenu cijenu radnog sata nekvalificiranog radnika od 5,00 EUR, tužiteljici je dosuđena renta u iznosu od 300,00 EUR mjesečno.
23. Na temelju pribavljenog očitovanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad utvrđeno je da tužiteljica ne ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu niti osobnu invalidninu. Dosadašnjim isplatama tuženik je u cijelosti nadoknadio tužiteljici štetu zbog izgubljene zarade.
24. Sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) tuženik je dužan platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos novčane naknade i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana plaćanja. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
25. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Sud je uzeo u obzir ne samo kvantitativni, već i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu, kao i činjenicu da je tuženik tijekom ovog postupka djelomično udovoljio zahtjevu tužiteljice te joj je isplatio ukupno 21.508,02 EUR čime je u cijelosti nadoknađena šteta zbog izgubljene zarade te djelomično neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. Također, treba istaknuti da zbog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi.
26. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak odštetnog zahtjeva (Tbr. 32.), trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 16. studenog 2021., 7. studenog 2022. i 24. svibnja 2023. (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima 7. srpnja 2022., 20. rujna 2023. i 4. ožujka 2024. (Tbr. 9/1), u vrijednosti 833 boda za svaku od prethodno navedenih radnji, trošak sastava podneska od 12. travnja 2024. (Tbr. 8/1), i trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2024. (Tbr. 9/1), u vrijednosti 804 boda, trošak sastava podneska od 21. lipnja 2024. (Tbr. 8/3), u vrijednosti 327,50 bodova te trošak zastupanja na ročištima 14. listopada 2024. i 19. ožujka 2025. (Tbr. 9/1), u vrijednosti 655 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 24.773,75 EUR.
27. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 478,17 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR.
U Zagrebu 23. svibnja 2025.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnicima
