REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-299/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Alija Hrastinski, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Alije Hrastinski i Graf j.t.d. u Zagrebu, Zagrebačka cesta 50, protiv tuženice SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Frasu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tuškan i Fras j.t.d. u Zagrebu, Ilica 117A, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici SR, s prebivalištem na adresi [adresa] Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju PR, s prebivalištem na adresi [adresa] Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.250,00 EUR uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženici SR, s prebivalištem na adresi [adresa] Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju PR, s prebivalištem na adresi [adresa] Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka uvećane za iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos tih troškova teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužitelju PR, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici SR, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eur sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. ožujka 2001. njegova bivša supruga JR pokrenula parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-3680/2001, a u kojem je predložila utvrditi da su suvlasnici stana na adresi u [adresa], svaki u ½ dijela. U tom postupku podnio je 11. veljače 2002. protutužbu kojom je predložio utvrditi da su suvlasnici stana u [adresa] u svaki u ½ dijela. Zbog činjenice otuđenja stana u [adresa] tužbeni zahtjev u tom postupku preinačen je na ročištu održanom 7. lipnja 2010. na način da je zatražena isplata iznosa od 233.618,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. godine do isplate. Na tom je ročištu, na kojem je glavna rasprava bila zaključena, tuženica, u svojstvu njegove punomoćnice ustrajala je na inicijalno postavljenom protutužbenom zahtjevu iako je nesporno znala kako je nekretnina u [adresa] u međuvremenu nesporno bio otuđena trećoj osobi, dok je zahtjev trebalo preinačiti na način da se traži isplata novčanog iznosa. Nadalje navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu 18. lipnja 2010. donio presudu kojom su i tužbeni i protutužbeni zahtjev odbijeni te je naloženo tužiteljici – protutuženici JR da ovdje tužitelju naknadi parnični trošak. Protiv navedene presude JR podnijela je žalbu 8. rujna 2010. dok tuženica kao njegova punomoćnica u tomk postupku koju međutim gđa SR, ovdje tuženica, u svojstvu punomoćnice g. PR, ovdje tužitelja, koja ga je u rubriciranom predmetu bila zastupala u periodu od 19. lipnja 2002. godine do 27. lipnja 2017. godine, nije bila podnijela, iako za takovo postupanje nije imala nikakav opravdani razlog. Naime, ta je presuda mogla biti ocijenjena povoljnom za tužitelja samo pod pretpostavkom da je postala pravomoćna u cijelosti, dakle i u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev JR i u dijelu kojim se odbija njegov protutužbeni zahtjev što tuženica u svojstvu punomoćnice nije znala niti mogla znati, niti je trebala ili mogla prejudicirati kako ni suprotna strana neće podnositi žalbu protiv prvostupanjske presude. Nadalje navodi da je povodom žalbe JR Županijski sud u Zagrebu 12. veljače 2013. donio presudu poslovnog broja Gž-1671/2011 kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 109.998,40 kuna, te preinačio u odbijajućem dijelu na način da mu je naložio isplatiti JR iznos od 123.619,60 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je njegova punomoćnica protiv te odluke podnijela reviziju povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske 20. siječnja 2015. donio rješenje poslovnog broja Rev-x 1012/2013 kojim je ukinuo drugostupanjsku odluku u dosuđujućem dijelu te predmet vratio na ponovno suđenje. Nakon toga je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovnog broja Gž-3310/2015 od 31. siječnja 2017. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-3680/2001 od 18. lipnja 2010. u dijelu kojim je odbijen zahtjev JR za isplatu iznosa od 123.619,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Nastavno mu je Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovnog broja P Ob-305/2017 od 30. studenog 2021. naložio da JR isplati iznos od 61.809,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te odbio zahtjev za isplatu daljnjih 61.809,80 kn uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 6. veljače 2001. godine do isplate. Protiv te presude obje su parnične stranke podnijele žalbu povodom koje je Županijski sud u Zagrebu presudom poslovnog broja Gž Ob-136/2022 od 8. studenog 2022. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti JR iznos od 61.809,80 kn a preinačio u dijelu kojim je bio odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 61.809,80 kn na način da mu je naloženo isplatiti i taj iznos, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Protiv te drugostupanjske presude podnio je prijedlog za dopuštenje revizije koji je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revd-374/2023 od 8. veljače 2023. odbačen. Slijedom navedenog, a nakon konačno dovršenog parničnog postupka, u obvezi je JR iznos od 123.619,60 kn/ 16.407,14 eur sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. pa do isplate, a s osnove pripadnog udjela na stanu u [adresa] te naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 207,38 eur. Ističe da je za zastupanje u tom predmetu angažirao tuženicu, koja je u zastupanju počinila propuste i to u vidu pravovremene preinake protutužbenog zahtjeva te propuštanja podnošenja žalbe protiv dijela prvostupanjske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-3680/2001 od 18. lipnja 2010. kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev te zbog daljnjeg propusta u pravcu iniciranja drugog parničnog postupka radi isplate pripadnog dijela ostvarene kupoprodajne cijene od stana u [adresa], čime je izgubio mogućnost svoju obvezu naspram JR proizašle iz njenog pripadnog udjela u stanu u [adresa] prebiti s svojim pripadnim udjelom u stanu u [adresa]. Stoga sada nasuprot njegovog duga prema JR, ona njemu ne duguje ništa, iako je nesporno da je dobit od stana u [adresa], kojeg su bili suvlasnici u jednakim dijelovima, u iznosu 30.500,00 eur zadržala za sebe. Da su naprijed opisane međusobne tražbine bile prebijene, to bi njegova ukupna obveza bila umanjena za iznos 15.250,00 eur pa upravo taj iznos predstavlja štetu koju trpi radi nesavjesnog zastupanja tuženice kao njegove punomoćnice u rečenom predmetu. Ističe i to da je tuženica u slučaju neprimitka decidirane upute i/ili njegove možebitne neodlučnosti, kao stručna osoba kojoj su poznate posljedice nepodnošenja žalbe protiv presude, trebala svakako u propisanom roku podnijeti žalbu donesene prvostupanjske presude u dijelu nepovoljnom za njega i o tome ga izvijestiti s time je naknadno, u slučaju decidiranog naloga za odustanak od podnesene žalbe, istu bez ikakvih posljedica za stranku koju zastupa, mogla naknadno povući. Unatoč navedenom, tuženica ga je usmeno izvijestila kako nema svrhe podnositi žalbu protiv donesene prvostupanjske presude budući da su istom odbijeni zahtjevi obiju parničnih stranaka, a koju uputu on niti u jednom trenutku nije dovodio u pitanje jer je s punim povjerenjem zaštitu svojih interesa u rubriciranom predmetu prepustio tuženici u svojstvu stručne osobe. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud presudom naloži tuženici da mu naknadi štetu u iznosu od 15.250,00 eur sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica ističe prigovor zastare te osporavajući zahtjev u cijelosti predlaže isti odbiti a traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dopis, bilješku, prijavu, obavijest, izjavu i potvrdu. Također je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj P Ob-307/17, a proveden je i dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka NR.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete.

6. Takav zahtjev temelji se na tvrdnji da je tuženica kao punomoćnica tužitelja u parničnom postupku koji je vođen kod ovog suda pod poslovnim brojem P-3680/01 počinila propuste u zastupanju uslijed čega mu je nastala šteta.

7. Među strankama nema spora, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da je tuženica kao punomoćnica odvjetnica zastupala tužitelja u postupku pod poslovnim brojem P-3680/01 i to 20. lipnja 2002. pa do 2. studenog 2016.

- da je taj postupak 20. ožujka 2001. protiv PR pokrenula njegova bivša supruga JR za zahtjevom za utvrđenje da su po osnovi bračne stečevine suvlasnici stana na adresi u [adresa], svaki u ½ dijela

- da je **.**.2002. PR podnio protutužbu kojom je predložio utvrditi da su stranke suvlasnici stana u [adresa] u svaki u ½ dijela

- da je tijekom tog postupka došlo do otuđenja obje nekretnine time da je JR tužbeni zahtjev preinačila na ročištu održanom 7. lipnja 2010. na način da je zatražila isplatu iznosa od 233.618,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. veljače 2001. godine do isplate

- da je sud 18. lipnja 2010. donio presudu kojom su i tužbeni i protutužbeni zahtjev odbijeni te je naloženo tužiteljici – protutuženici JR da ovdje tužitelju naknadi parnični trošak

- da je protiv te presude žalbu podnijela JR te da je Županijski sud u Zagrebu 12. veljače 2013. donio presudu poslovnog broja Gž-1671/2011 kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 109.998,40 kuna, te preinačio u odbijajućem dijelu na način da mu je naložio isplatiti JR iznos od 123.619,60 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama

- da je povodom revizije PR Vrhovni sud Republike Hrvatske 20. siječnja 2015. donio rješenje poslovnog broja Rev-x 1012/2013 kojim je ukinuo drugostupanjsku odluku u dosuđujućem dijelu te predmet vratio na ponovno suđenje

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovnog broja Gž-3310/2015 od 31. siječnja 2017. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-3680/2001 od 18. lipnja 2010. u dijelu kojim je odbijen zahtjev JR za isplatu iznosa od 123.619,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovnog broja P Ob-305/2017 (novi broj) od 30. studenog 2021. naložio da JR isplati iznos od 61.809,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te odbio zahtjev za isplatu daljnjih 61.809,80 kn uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 6. veljače 2001. godine do isplate

- da je Županijski sud u Zagrebu presudom poslovnog broja Gž Ob-136/2022 od 8. studenog 2022. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti JR iznos od 61.809,80 kn a preinačio u dijelu kojim je bio odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 61.809,80 kn na način da mu je naloženo isplatiti i taj iznos, sve sa pripadajućim zateznim kamatama

- da je protiv te drugostupanjske presude PR podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revd- 374/2023 od 8. veljače 2023. odbačen.

8. Tužitelj tvrdi da je propust tuženice u tome što pravovremeno nije preinačila zahtjev na način da je postavila zahtjev za isplatu obzirom na činjenicu otuđenja nekretnine u pogledu koje je bio postavljen njegov protutužbeni zahtjev za utvrđenje, zatim u činjenici što nije pokrenula poseban postupak u kojem bi tražila isplatu novčanog iznosa te u tome što nije podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude od 18. lipnja 2010.

9. S druge strane tuženica, osporavajući da bi počinila štetne radnje, tvrdi i da je predmetni zahtjev za naknadu štete podnesen protekom zastarnog roka.

10. U hrvatskom pravu građanskopravna odgovornost odvjetnika nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike na što upućuje i odredba čl. 33. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 99/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21; dalje: ZO) prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti, što znači da se građanskopravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o odgovornosti za štetu, a tužitelj je dužan dokazati da su se na strani tuženika kumulativno ostvarile pretpostavke odgovornosti za štetu.

11. Prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

12. Iz stanja spisa doista bi proizlazio da tuženica kao punomoćnica tužitelja u parničnom postupku nije, nakon saznanja za činjenicu otuđenja nekretnine u pogledu koje je bio postavljen protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva, preinačila takav zahtjev postavljanjem zahtjeva za isplatu, međutim, trenutak primitka prvostupanjske presude od 18. lipnja 2010. kojim je odbijen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja na utvrđenje je trenutak saznanja tužitelja za takav propust tuženice u zastupanju.

12.1. Iz iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj o sadržaju prvostupanjske presude obaviješten od strane tuženice telefonskim putem u srpnju 2010. a da je pisani otpravak presude preuzeo po povratku s godišnjeg odmora, dakle, najkasnije krajem kolovoza 2010., te od tog trenutka počinje teći zastarni rok.

12.2. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. veljače 2024. očito je da je protekao trogodišnji zastarni rok.

13. U tom smislu sud ocjenjuje i da je trenutak primitka prvostupanjske presude kao trenutak u kojem je tužitelj mogao procijeniti posljedice nepostavljanja zahtjeva za isplatu također trenutak od kojeg počinje teći zastarni rok za eventualan propust tuženice da inicira drugi parnični postupak postavljanjem zahtjeva za isplatu pa je i u tom dijelu protekao subjektivni zastarni rok.

14. Naposljetku, a u odnosu na okolnost nepodnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude od 18. lipnja 2010. kao radnju propuštanja uslijed koje je prema tvrdnjama tužitelja istom nastala šteta valja reći kako sud prije svega prihvaća iskaz tuženice kao logičan i okolnosno uvjerljiv o tome da žalba nije podnesena obzirom na to da joj je tužitelj u telefonskom razgovoru rekao da je zadovoljan ishodom postupka te da se ne želi žaliti o čemu je sastavila i službeni bilješku (list 21 spisa), a sve nakon što mu je sukladno pravilima struke objasnila da je svaka od stranaka u postupku ima pravo na žalbu te da po žalbi druge strane presuda ne mora ostati istovjetna onoj prvostupanjskoj.

14.1. Pored toga, trenutak saznanja tužitelja za to da bi mu mogla nastupiti šteta zbog toga što nije podnesena žalba na odbijajući dio prvostupanjske presude od 18. lipnja 2010. je svakako trenutak primitka presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-1671/2011 (povodom žalbe JR) kojom je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 109.998,40 kn a preinačena u odbijajućem dijelu na način da mu je naložio isplatiti JR iznos od 123.619,60 kn sa pripadajućim zateznim kamatama jer u tom trenutku mogao biti svjestan svih posljedica koje se njega mogu proisteći iz takve odluke. Obzirom da izostaje dokaz o tome kada je tuženica obavijestila tužitelja o sadržaju te odluke ima se uzeti da je to najkasnije trenutak kada je tuženica kao njegova punomoćnica podnijela reviziju a to stoga što iz iskaza tužitelja proizlazi da je svakako bio upoznat sa podnošenjem te revizije. Kako je revizija podnesena 12. lipnja 2013. upravo od tog dana teče subjektivni trogodišnji rok koji je nedvojbeno protekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu (tužba je podnesena 13. veljače 2024.)

15. Valja dodati kako se ne može prihvatiti stajalište tužitelja o tome da je početak zastarnog roka trenutak odbačaja njegovog prijedloga za dopuštenje revizije ili pak trenutak pravomoćnosti presude kojom mu je naloženo isplatiti JR novčani iznos kada je pravomoćno i utvrđena njegova obveza jer se radi o postupku koji se ne može promatrati objedinjeno sa postupkom po njegovoj protutužbi koji je pravomoćno okončan još 2010.

16. Iskaz svjedoka NR sud prilikom donošenja odluke nije posebno cijenio budući da svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama.

17. Slijedom svega navedenog, a kako je istaknuti prigovor zastare utvrđen osnovanim to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tuženice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 14. listopada 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 24. listopada 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur te za zastupanje na ročištu 10. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, sve uz 25% PDV-a u iznosu od 500,00 eur, a što ukupno iznosi 2.500,00 eur.

19. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- pun. tužitelja

- pun. tuženice