Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-390/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužiteljice AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marta Šimrak Lukavski, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković u Zagrebu, protiv tuženika Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon zaključene glavne rasprave 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika po zaposlenju kod tuženika, na ročištu za objavu presude 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], Ulica bana Josipa Jelačića površine 2112m2, oranica površine 2112m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan trpjeti, te će po pravomoćnosti ove presude zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Velikoj Gorici izvršiti brisanje prava vlasništva u korist tuženika Grad Velika Gorica, OIB:75834963344, uz istovremeni upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], Ulica bana Josipa Jelačića površine 2112m2, oranica površine 2112m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist tužiteljice AR, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344, naknaditi tužiteljici AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.458,96Eur

(slovima: jednutisućučetiristotinepedesetosameuradevedesetšestcenti), u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. U tužbi, koja je ovome sudu dostavljena 28. rujna 2023., tužiteljica AR, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužiteljica) navodi da je njen pokojni suprug ER (A) Šimanović bio je nesmetani i pošteni posjednik nekretnina upisanih u posjedovni list 1739 Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjel za katastar [adresa] i to k. č. br.: [katastarska čestica] površine 626m2, 49 površine 424m2, 51/9 površine 660 m2 dio, 51/8 površine 644m2 dio, 51/7 površine 464m2 dio, 51/6 površine 464m2 dio, 51/5 površine 463m2 dio, 51/10 površine 699m2 dio, 51/1 površine 361m2 dio i 50 površine 458m2 dio. Sve prethodno navedene katastarske čestice bile su upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izuzev katastarske čestice [katastarska čestica], koja je bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok su u katastru, sukladno kopiji katastarskog plana od 24.09.2019. sve opisane katastarske čestice činile k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u posjedovnom listu bio je upisan prednik tužiteljice ER. Povodom osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za katastarsku općinu [katastarska općina] na utvrđeno stanje prethodno opisanih nekretnina tuženik je uložio Prigovor 54 10. prosinca 2019. u kojem je zatražio parcelaciju postojeće jedinstvene k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno zatražio je da se izdvoje 51/9 dio, 51/8 dio, 51/7 dio, 51/6 dio, 51/5 dio, 51/10 dio, 51/1 dio i 50 dio u novu katastarsku česticu. Prigovoru tuženika je udovoljeno iako se tužiteljica istom protivila te je izvršena dioba, odnosno utvrđeno je na zapisniku od 01.03.2021. Z-5751/2019/1378 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici da dosadašnja k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odgovaraju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točnije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijeljena je na dvije nove katastarske čestice i to:

- na k. č. [katastarska čestica] Ulica bana Josipa Jelačića, kuća, [adresa], garaža 44m2, pomoćna zgrada 153m2, dvorište 760m2 i dvorište 5m2, ukupno 1044m2 sada upisana na ovdje tužiteljicu i

- na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada upisana na ovdje tuženika. Na predmetno utvrđenje iz zapisnika od 01.03.2021. Z-5751/2019/1378 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici tužiteljica je uložila prigovor i predložila prepisati dosadašnje stanje. Međutim temeljem, kako se navodi, izviđajnog postupka i predmetnog zapisnika utvrđeno je kako je prethodno navedeno.

1.1. Prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje u tekstu: ZZK) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Tužiteljica slijedom navedenih činjenica i priložene dokumentacije podnosi brisovnu tužbu (unutar zakonskog roka od tri godine) protiv tuženika te potražuje uspostavu prijašnjeg stanja u katastru i zemljišnim knjigama na način da se obje k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upišu u cijelosti na njezino ime.

1.2. Nadalje ističe da je ona univerzalni sukcesor prethodno upisanog nositelja knjižnog prava na spornoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, temeljem Rješenja od 27.09.1976. posl.br. O-339/76, Općinskog suda u Velikoj Gorici, iza pok. JR nasljednici su pok. JR ARB, supruga ostavitelja i pok. ER, sin ostavitelja (prednici tužiteljice) koji su naslijedili svu imovinu ostavitelja u jednakim dijelovima. Nakon smrti VR temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od dana 27.11.1997. Općinskog suda u Velikoj Gorici svu imovinu nasljeđuje njezin sin ER kao jedini zakonski nasljednik. Nakon smrti LR temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 05.10.2011. pod posl.br. O-607/11 Općinskog suda u Velikoj sve nekretnine nasljeđuje njegova supruga ovdje tužiteljica.

1.3. Nadalje, Komisija za oduzimanje građevinskog zemljišta je 24.12.1987. iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i davanju tog zemljišta na korištenje povodom prijedloga Javnog pravobraniteljstva općine Velika Gorica u predmetu deposedacije neizgrađenog građevinskog zemljišta u k. o. [katastarska općina] radi izgradnje nove ulice, pješačkih prijelaza i drugog između [adresa] i [adresa] u [adresa], a temeljem čl. 35. st.2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 54/80.) donosi na sjednici 24.12.1987. Djelomično rješenje o deposedaciji k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, sukladno navedenom djelomičnom rješenju predmetno zemljište nikada nije izuzeto iz samostalnog i neposrednog posjeda posjednika pok. ARB i LR, nikada im nije data u zamjenu nikakva druga nekretnina, nije im isplaćena niti naknada niti je na istom do danas izgrađena ikakva cesta, pješački prijelaz ili nešto slično. Štoviše, predmetno rješenje nije postalo pravomoćno, a isto je vidljivo i uvidom u službenu bilješku iz koje je razvidno da je rješenje tijekom vremena postalo pravomoćno isključivo u odnosu na IR. Nadalje, 27.02.1996. Gradski ured za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Velika Gorica, po službenoj dužnosti u predmetu utvrđivanja prava vlasništva, pozivajući se na čl. 4.a st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90. i 53/90.) i čl. 86. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92., 94/93.) donosi Rješenje kojim se utvrđuje suvlasništvo pok. LR ARB i pok. LR (prednika tužiteljice) na građevinskom zemljištu u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je Odlukom Skupštine općine V. Gorice od 03.06.1981. broj: 01-2198/81 preneseno u društveno vlasništvo građevinsko zemljište k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Međutim, prema čl. 4.a st.1. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90. i 53/90.) prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni te se isto vraća kao što je u izreci navedeno u suvlasništvo pok. VR i pok. VR LR (prednika tužiteljice), a prethodno je navedeno da sporne nekretnine nisu bile privedena svrsi niti su ikada uzete u deposediranje prednicima tužiteljice niti je istima u zamjenu dato drugo zemljište ili isplaćena naknada. Predmetne nekretnine se nalaze u neprekinutom samostalnom, neposrednom i mirnom posjedu tužiteljice, kao i njezinih prednika u kontinuitetu iz vremena i prije rođenja JR (1930.g.) koji je isto zemljište naslijedio od svojih roditelja.

1.4. Zakonom o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88.- pročišćeni tekst i 16/90.), uređuje se način korištenja i raspolaganja građevinskim zemljištem koje je prenijeto u društveno vlasništvo do dana stupanja na snagu dotadašnjeg zakona te se člankom 4.a. istog Zakona navodi: "Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu ovoga zakona. U provedbi odredbe stava 1. ovoga člana općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrđivanju prava vlasništva fizičkoj ili građanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrđivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi.“ Osim prethodno navedenog, čl. 90.c Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90.) kaže: “Svi postupci pokrenuti po odredbama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88. i 16/90.), koji nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga zakona glede pravnih odnosa koji su ovim ili posebnim zakonom drukčije regulirani, riješit će se po odredbama ovoga zakona." Postupak Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i davanju tog zemljišta na korištenje o deposedaciji k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bio pravomoćno dovršen, slijedom čega se na isti imao primijeniti citirani pravni propis te je 27.02.1996. donijeto zakonito rješenje Gradskog ureda za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Velika Gorica.

1.5. Podredno, tužiteljica ističe da se nalazi u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine - k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od trenutka otvaranja nasljedstva sukladno čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u slijedu sa svojim pravnim prednicima od početka i to još od vremena prije rođenja pok. JR (rođ.1930.) koji je predmetnu nekretninu uživo sa svojim roditeljima od kojih je istu i naslijedio. Tužiteljica i dalje kosi i održava uredno predmetnu nekretnini do koje između ostalog i ne postoji pristupni put, izuzev s njezinog zemljišta na kojem se nalazi kuća u kojoj živi. Pretpostavka o poštenju posjeda ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužiteljica je svo vrijeme do osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za katastarsku općinu [katastarska općina] bila uvjerena da ima pravo uživati spornu nekretninu sukladno upisu njezinog pok. muža u posjedovnom listu i dugogodišnjem neometanom uživanju iste. Tužiteljica stoga svoj zahtjev temelji i na činjenici da se nalazi u nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina, pa i na toj činjenici temelji pravnu osnovu svog tužbenog zahtjeva, tj. materijalno pravo iz čl. 159. st.4. ZOV-a, odnosno smatra da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla dosjelošću. Svoj pošteni posjed temelji na činjenici da je njezin prednik pok. suprug ER (Juraj) Šimanović bio upisan u posjedovni list na predmetnoj nekretnini te da je 27.02.1996. Gradski ured za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Velika Gorica, po službenoj dužnosti u predmetu utvrđivanja prava vlasništva, pozivajući se na čl. 4.a st.2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88, 16/90 i 53/90) i čl. 86.st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92,94/93) donio već spomenuto Rješenje kojim se utvrđuje suvlasništvo pok. JR ARB i pok. JR LR (prednika tužiteljice) na predmetnoj nekretnini kao i činjenicu da se predmetna nekretnina nije privela namjeni iz djelomičnog rješenja o deposedaciji iz 24.12.1987.

1.6. Stoga, tužiteljica ustaje s predmetnom brisovnom tužbom te ujedno postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su neosnovani navodi tužbe kojima mu se spori vlasništvo predmetne čestice kao i da su neosnovani navodi da je tužiteljica vlasnica sporne čestice. U odnosu na tužbene navode, tuženik prvenstveno ističe da iako je tužiteljica ovopredmetnu tužbu nazvala brisovnom tužbom, petit iste je postavljen tako da ne odgovara njenom nazivu, već je ovopredmetna tužba u svojoj biti i po svom sadržaju tužba na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću. S obzirom da se ovom tužbom ne traži brisanje novog upisa, već se traži utvrđenje prava vlasništva i to nekretnine koju tužiteljica opisuje kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina kao takva, u ovom trenutku ne postoji, to tuženik smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u potpunosti neosnovan i predlaže Naslovljenom sudu da ga kao takvog u cijelosti odbije.

2.1. Nadalje, tuženik također ističe kako je i pozivanje tužiteljice na institut dosjelosti u potpunosti neosnovan, budući da posjed tužiteljice ne udovoljava uvjetima propisanim zakonom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dosjelošću može steći pravo vlasništva ukoliko je posjed samostalnog posjednika istinit, pošten i zakonit, pri čemu vrijeme posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva ovisi o kvaliteti istog. Posjed tužiteljice, odnosno njezinih prednika ne udovoljava više navedenim uvjetima. Naime, isti nije zakonit budući da su prednicima tužiteljice djelomičnim rješenjem Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta za korištenje KLASA: UP/I-05-2098/87 od 24.12.1987. deposedirane nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Trenutkom donošenja predmetnog rješenja, tužiteljica, odnosno njeni prednici nisu više imali valjani pravni temelj za posjed predmetnih nekretnina Također, posjed prednika tužiteljice nije bio niti pošten budući da su isti za navedeno rješenje znali, odnosno znali su da im ne pripada pravo na posjed više navedenih nekretnina, a koje su u cijelosti ili djelomično ušle u sastav novoformirane kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Da tužiteljica niti njeni prednici nisu polagali pravo na deposedirane nekretnine razvidno je iz dokumentacije dostavljene uz ovopredmetnu tužbu. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju donesenih iza prednika tužiteljice i to HR, HR ARB i OR razvidan je pravni slijed stjecanja za nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], dok je kč. br. [katastarska čestica] tek u rješenju iza pokojnog OR navedena kao njegovo izvanknjižno vlasništvo. Za sve ostale čestice, koje su ušle u sastav novoformirane 248/2, k. o. [katastarska općina] vidljivo je da iste nisu unesene u ostavinsku masu prednika tužiteljice, pa je za pretpostaviti da niti tužiteljica niti njeni prednici na iste nisu polagali pravo budući da su bili upoznati i znali da su upravo te nekretnine rješenjem KLASA: UP/I-05-2098/87 deposedirane iz posjeda njihovih prednika. Slijedom navedenog, a imajući u vidu činjenicu da posjed tužiteljice, odnosno njezinih prednika nad nekretninama koje su ušle u sastav k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nije pošten niti zakonit te da nije trajao zakonom propisano vrijeme, očigledno je stoga kako na strani tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.2. Nadalje, pozivanje tužiteljice na odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, tuženik smatra u potpunost irelevantnim budući da je predmetni zakon u trenutku podnošenja ove tužbe izvan snage, a da tužiteljica niti njeni prednici nisu sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu u doba jugoslavenske komunističke vladavine, u zakonski propisanom roku, postavili zahtjev za povrat oduzetih im nekretnina. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir da tužiteljica nije dokazala činjenicu da bi svoje pravo vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekla dosjelošću, niti da joj po kojoj drugoj pravnoj osnovi pripada pravo vlasništva ovopredmetne nekretnine, to se predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti istoj da nadoknadi tužitelju parnični trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi koji su predloženi od stranaka i to uvidom u Izvod iz digitalnog katastarskog plana (list 5 spisa), Popisni list 1739 Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica (list 6, 13, 18 spisa), poziv od 24. rujna 2019. i od 4. veljače 2021. (str. 7, 12 spisa), kopije katastarskog plana (str. 8, 14 spisa), prigovor od 10. prosinca 2019. (str. 9-11 spisa), zapisnik ovosudnog zemljišnoknjižnog odjela od 1. ožujka 2021. (str. 15-17, 31-32 spisa), ovosudna rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-339/76 od 27. rujna 1976., poslovni broj: O-386/97 od 27. studenog 1997. i dopunsko rješenje od 30. siječnja 1998., poslovni broj: O-607/11 od 5. listopada 2011. (str. 19-21 spisa), djelomično rješenje Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta od 24. prosinca 1987. (str. 21-24 spisa), Rješenje Gradskog ureda za graditeljstvo, Komunalne i stambene poslove, Promet i veze od 27. veljače 1996. (str. 24-29 spisa), Izvod iz katastarskog plana (str. 26 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (str. 27 spisa), arhivski izvadak iz zemljišne knjige i izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige (str. 28- 30 spisa), prijepis posjedovnog lista 1379 od 27. rujna 2023. (str. 33 spisa), dopis Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica od 20. siječnja 2025. i prilozi (str 45-50 spisa), dopis Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica od 18. ožujka 2025. (str. 58 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka RR i UR (str. 53-54 spisa).

4. Prilikom iskazivanja tužiteljica je navela da predmetnu nekretninu koristi još od predaka, odnosno na istoj nekretnini je rođen njen svekar 1930. pa su istu koristili njegovi roditelji prije te 1930. Na istoj nekretnini živjeli su svekar A i svekrva ARB i tu je rođen njihov sin LR 1955. za kojeg se ona udala 1977. i od tada živi na predmetnoj nekretnini. U uživanju predmetne nekretnine nju niti njene prednike, nitko nije smetao niti ograničavao. O djelomičnoj deposedaciji predmetne nekretnine joj ništa nije poznato, ne zna da li je nešto bilo poznato o tome njenoj svekrvi ili pokojnom suprugu. Na predmetnoj nekretnini ima vrt te je oduvijek taj dio nekretnine bio korišten kao vrt te djelomično kao voćnjak. Predmetna nekretnina se nalazi u nastavku nekretnine koja je isto tako njeno vlasništvo, a na kojoj ima obiteljsku kuću i garaže pa se do predmetne nekretnine i jedino može doći kroz navedenu nekretninu na kojoj se nalaze obiteljska kuća s garažom i okućnicom. Dodaje da se do predmetne nekretnine ne može doći ni na koji drugi način jer je i s jedne i druge strane, odnosno u cijelosti omeđena s nekretninama susjeda, dakle do iste se jedino može doći kroz njenu nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] ili kroz te susjedne nekretnine. Predmetna nekretnina nije ograđena. Tijekom postupka obnove i dopune zemljišne knjige rečeno da mora pokrenuti sudski postupak radi dokazivanja da je nekretnina njeno vlasništvo, a nakon što je istaknula prigovor i to usmeno, pa joj je nakon toga data takva uputa.

5. Svjedok RR u bitnom je iskazao da je on prvi susjed tužiteljice gledajući s ceste, s lijeve strane nekretnine tužiteljice.

5.1.Nakon što mu je sud predočio kopiju katastarskog plana (stranica 14 spisa) isti je pokazao da je njegova nekretnina označena brojem 246/1 i 246/2, koja je sada jedna čestica jer je dio iste bio predviđen za izgradnju ulice, kružnog toka i drugog za potrebe gradnje zgrade, ali do koje gradnje nikada nije došlo pa niti do oduzimanja nekretnine iz njegovog vlasništva.

5.2. Prije nekih dvanaestak godina darovao je dio tuženiku svoje čestice u njenom krajnjem (sjevernom) dijelu, otprilike površine 200 m[2] , a za potrebe ulice koja se gore nalazi. Za predmetnu nekretninu mu je poznato da ju je koristila još svekrva ovdje tužiteljice, kao i njen pokojni suprug te tužiteljica i predmetnu nekretninu su uvijek obrađivali, zasijavali, a danas se ista kosi. Nije mu poznato da bi tužiteljici ili njenim prednicima itko ograničavao ili oduzimao posjed predmetne nekretnine Predmetna nekretnina nije ograđena, navodi da su to sve bili vrtovi te niti jedna čestica paralelno s ovom nije ograđena.

6. Svjedok UR iskazao je da je njegova nekretnina susjedna nekretnini tužiteljice, odnosno predmetnoj nekretnini.

6.1. Nakon što mu je sud predočio kopiju katastarskog plana (stranica 14 spisa) izjavio je da se njegova nekretnina nalazi ponad čestice označene brojem 247.

6.2. Obzirom na isto, a budući je rođen na predmetnoj nekretnini, poznato mu je da još i od prije njegova rođenja predmetnu nekretninu koriste prednici tužiteljice, odnosno koristili su ju njezin svekar i svekrva, njezin pokojni suprug, a danas ona samostalno. U takvom korištenju nekretnine nitko niti prednike tužiteljice niti tužiteljicu nije u istom ograničavao, ili im oduzimao posjedi iste. Poznato mu je da je predmetna nekretnina kao i sve druge bila društveno vlasništvo. Predmetnu nekretninu prednici tužiteljice i ona su obrađivali i zasijavali različitim kulturama.

7. Iskaze svjedoka sud u cijelosti prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnima nalazeći kako isti jasno, razumljivo, logično i nedvosmisleno identificiraju nekretninu koja je predmetom postupka, opisujući istu položajno u odnosu na druge nekretnine te ukazujući na činjenicu prema kojoj tužiteljica istu nekretninu uživa čitav svoj život te putem svojih prednika zasigurno više od 40 godina i to kao jedinstvenu cjelinu sa nekretninom koja u vlasništvu tužiteljice (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) jer se prirodno nastavljaju jedna na drugu. Isto tako jasno i suglasno iskazuju u odnosu na činjenicu da tužiteljicu i njene prednike u posjedovanju predmetne nekretnine nikada nitko nije ograničavao niti ometao.

8. Temeljem provedenih dokaza u vidu personalnih dokaza, ali i temeljem materijalne dokumentacije utvrđeno je:

- da je predmet postupka tužba radi ispravka upisa na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] (kako je utvrđena u postupku obnove), a koja je istovjetna ranijoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je parcelacijom iz 2021. podijeljena upravo na navedenu česticu 248/2 (nakon usvojenog prigovora ovdje tuženika zavedenog pod brojem 54 (dalje u tekstu: Prigovor 54) istaknutog 2019. u postupku obnove parcelirana i upisana na tuženika) te na česticu br. 248/1koja je ostala upisana na ranijeg vlasnika, odnosno upisana je na ovdje tužiteljicu

- da je predmetna nekretnina prije pokretanja postupka osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] bila upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u katastru je bila označena brojem k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u posjedovnom listu je bio je upisan prednik tužiteljice ER.

- da je navedeni zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] činile su katastarske čestice br.: [katastarska čestica] površine 626m2, 51/9 površine 660 m2 dio, 51/8 površine 644m2 dio, 51/7 površine 464m2 dio, 51/6 površine 464m2 dio, 51/5 površine 463m2 dio, 51/10 površine 699m2 dio, 51/1 površine 361m2 dio i 50 površine 458m2 dio.

- da je navedeni zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] činila kč. br. [katastarska čestica] površine 424m2,

- da su prethodno navedene nekretnine koje su dakle bile u zemljišnoj knjizi upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u katastru bile upisane u posjedovnom listu br. 1739, a kao posjednik istih bio je upisan prednik tužiteljice ER

- da je prilikom predmetnog utvrđenja iz zapisnika od 01.03.2021. Z- 5751/2019/1378 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici tužiteljica predložila prepisati dosadašnje stanje, kojem prijedlogu nije u cijelosti udovoljeno

- da tuženik nije osporio da bi tužiteljica prigovarala odlukama ovosudnog zemljišnoknjižnog odjela prilikom provođenja izviđajnog postupka i sastavljanja navedenog zapisnika

- da je tužiteljica univerzalni sukcesor prethodno upisanog nositelja knjižnog prava na spornoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer su ovosudnim Rješenjem od 27.09.1976. posl.br. O-339/76, iza pok. JR proglašeni nasljednici istog i to njegova supruga VR i sin LR, sin ostavitelja, koji je proglašen nasljednicom nakon smrti svoje majke i supruge pok. ARB temeljem ovosudnog pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 27.11.1997., a kojeg je potom nakon njegove smrti temeljem ovosudnog pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 05.10.2011. pod posl.br. O-607/11 naslijedila njegova supruga ovdje tužiteljica

- da je Komisija za oduzimanje građevinskog zemljišta je 24.12.1987. iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i davanju tog zemljišta na korištenje povodom prijedloga Javnog pravobraniteljstva općine Velika Gorica u predmetu deposedacije neizgrađenog građevinskog zemljišta u k. o. [katastarska općina] radi izgradnje nove ulice, pješačkih prijelaza i drugog između [adresa] i [adresa] u [adresa], a temeljem čl. 35. st.2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 54/80.) donijela na sjednici 24.12.1987. Djelomično rješenje o deposedaciji k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Djelomično rješenje).

- da sukladno tom djelomičnom rješenju predmetno zemljište nikada nije faktično izuzeto iz samostalnog i neposrednog posjeda posjednika pok. ARB i LR, niti im data u zamjenu druga nekretnina ili isplaćena naknada, a nije ostvarena niti svrha radi koje je deposedacija izvršena odnosno do danas nije izgrađena niti cesta, pješački prijelaz ili slično

- da navedeno djelomično rješenje nema potvrdu konačnosti, a točkom III. istog Rješenja je određeno da pravo na posjed deposediranih nekretnina Općina Velika

Gorica stječe danom konačnosti rješenja

- da tužiteljica ističe da je iz službene bilješke na navedenom rješenju vidljivo da je isto postalo pravomoćno isključivo u odnosu na IR, međutim ista bilješka je nečitka, odnosno preslika iste bilješke nije izrađena cjelovito te se vidi postojanje iste, ali ne i sadržaj

- da je Gradski ured za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Velika Gorica, po službenoj dužnosti, 27. veljače 1996. u predmetu utvrđivanja prava vlasništva, pozivajući se na čl. 4.a st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90. i 53/90.) i čl. 86. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92., 94/93.) donio Rješenje kojim se utvrđuje suvlasništvo pok. LR ARB i pok. LR (prednika tužiteljice) na građevinskom zemljištu u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška].

- da se u obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je Odlukom Skupštine općine Velika Gorica od 03.06.1981. broj: 01-2198/81 preneseno u društveno vlasništvo građevinsko zemljište k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] te da, prema čl. 4.a st.1. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90. i 53/90.), po sili zakona prestaje društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni te se isto vraća kao što je u izreci navedeno u suvlasništvo pok. LR ARB i pok. LR (prednika tužiteljice),

- da je između stranka nesporan identitet predmetne nekretnine

- da se predmetna nekretnina prirodno nastavlja na nekretninu s kojom je prije parcelacije činila jedinstvenu česticu (br. 248 k. o. [katastarska općina]), a koja je u vlasništvu tužiteljice i na kojoj je izgrađen stambeni objekt- obiteljska kuća koju su koristili prednici iste, na način da su je održavali urednom što je nastavila činiti i tužiteljica te da do predmetne nekretnine ne postoji pristupni put, izuzev s zemljišta (na kčbr. [katastarska čestica]) na kojem se nalazi kuća u kojoj živi

- da tužiteljica uživa predmetnu nekretninu osobno i po svojim prednicima više od 80 godina (i ranije od rođenja JR (1930.g.)).

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice ovaj prvostupanjski sud primijenio je slijedeće materijalnopravne odredbe:

10.1. Odredbom čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/2019.; dalje: ZZK) je propisano tko ima pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužbe za ispravak), rokovi za podizanje takve tužbe (čl. 205. st. 2. ZZK) te kako se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 205. st. 3. ZZK).

10.2. Odredbom čl. 150. st. 1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten, radi zaštite toga svoga prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

10.3. Odredbom čl. 10. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 54/1980., 42/1986., 41/1988., 16/1990., 53/1990.; dalje u tekstu: ZGZ) propisano je da prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je preneseno u društveno vlasništvo pripada pravična naknada po odredbama Zakona o eksproprijaciji.

10.4. Odredbom čl. 4.a st. 1. ZGZ propisano je da stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu ovoga zakona.

10.5. Odredba čl. 394. st. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91-1596/1996), objava od 28.10.1996, na snazi od 1.1.1997; propisuje da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88. - pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.), a postupci započeti po odredbama toga Zakona, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona, ako su povoljniji za nositelja prava korištenja.

10.6. Odredba čl. 33. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje u tekstu: ZV) propisuje da ne bude li razlog radi kojega je bilo provedeno neko izvlaštenje ostvaren u propisanom, odnosno razumnom roku, izvlaštenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijašnje pravno i faktično stanje koliko je to najviše moguće, ali tada smije zadržati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlaštenja.

10.7. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda člankom 1. (dalje u tekstu: Protokol 1. uz Konvenciju) je propisano: „Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“

10.8. Odredbom čl. 159. ZV je uređeno izvorno stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti te je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.

10.9. Odredbom čl. 160. ZV-a propisan je tijek vremena te određeno da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

10.10. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

11. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva ispravi na način da se briše uknjižba prava vlasništva tuženika te provede uspostava prijašnjeg zk. stanja koji zahtjev se u materijalnom pravnom smislu temelji na odredbi čl. 205. u vezi čl. 150. ZZK. Ujedno, tužiteljica, u slučaju da sud navedeni zahtjev nađe neosnovanim, postavlja eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem dosjelosti.

12. Ovaj prvostupanjski sud prije svega ukazuje da postupak obnove zemljišne knjige ima za cilj utvrditi stvarnog vlasnika, odnosno onoga tko može biti nositeljem knjižnog prava, a radi kojeg utvrđivanja zemljišnoknjižni sud može provoditi sve dokaze prema pravilima izvanparničnog postupka. Ovaj sud je stava da navedena posebna vrsta zemljišnoknjižnog postupka isto kao i pojedinačni ispravni postupak predstavlja postupak koji je u pravni sustav uveden sa svrhom učinkovitog sredstva za usklađenje zemljišnog i katastarskog stanja u onim slučajevima u kojima stvarno i katastarsko stanje ne odgovara upisanom zemljišno knjižnom stanju.

13. Ujedno, tužba za ispravak predstavlja jedino pravno sredstvo kojim osobe koje smatraju da su oštećene u svojim pravima upisom provedenim temeljem odluke donesene na raspravi za ispravak o prijavi ili prijedlogu mogu štiti svoja prava odnosno koje su oštećene odbijanjem prigovora ili prijave za upis u ispravnom postupku kao neosnovanog. Aktivno legitimirane na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja su i osobe koje nisu prethodno bile upisane kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, imajući u vidu da je to jedini pravni put kojim osobe čije je prigovore u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige, odnosno pojedinačnog ispravnog postupka, sud odbio provesti, mogu štititi svoja prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 2743/12-2 od 7. rujna 2016.).

14. Provedenim postupkom nesporno je utvrđeno da je ovosudni Zemljišnoknjižni odjel u provedbi postupka obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] naredbom izmijenio dotadašnji upis za nekretninu označenu katastarskim brojem čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je do tada bila upisana za korist prednika tužiteljice, njenog supruga LR (A) Šimanovića (stranica 6 spisa) i istu parcelirao na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] te potonju upisao za korist tuženika.

15. Iz dostavljene materijalne dokumentacije proizlazi da je Komisija za oduzimanje građevinskog zemljišta na sjednici održanoj 24.12.1987. donijela Djelomično rješenje o deposedaciji pa i predmetne nekretnine, a sve radi izgradnje nove ulice, pješačkih prijelaza i drugog između [adresa] i [adresa] u [adresa]. Međutim, navedeno rješenje ne sadrži potvrdu konačnosti, a tuženik, u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP, nije dostavio istu pa čak niti osporio navedenu činjenicu. Nastavno na utvrđeno nesporno je utvrđena i činjenica da predmetno zemljište nikada nije faktično izuzeto iz samostalnog i neposrednog posjeda posjednika pok. ARB i LR, niti im je data u zamjenu druga nekretnina, a isto su zatražili (utvrđeno uvidom u Djelomično rješenje) ili isplaćena naknada, a nije ostvarena niti svrha radi koje je deposedacija izvršena. Nadalje, na sve prethodno navedeno nadovezuje se i činjenica da je Gradski ured za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Velika Gorica, po službenoj dužnosti, donio 27. veljače 1996. Rješenje kojim se utvrđuje suvlasništvo pok. LR ARB i pok. LR (prednika tužiteljice) u predmetu utvrđivanja prava vlasništva, pozivajući se na čl. 4.a st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90. i 53/90.) i čl. 86. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92., 94/93.) upravo na predmetnoj nekretnini te da, prema čl. 4.a st.1. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88., 16/90. i 53/90.), po sili zakona prestaje društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni te se isto vraća kao što je u izreci navedeno u suvlasništvo pok. LR ARB i pok. LR (prednika tužiteljice).

16. Iz navedenog se izvodi zaključak kako predmetno zemljište nikada nije izuzeto iz samostalnog i neposrednog posjeda prednika tužiteljice budući rješenje o deposedaciji nikada nije niti postalo konačno pa niti faktično izvršeno odnosno nikada nije ostvarena pretpostavka za stjecanje posjeda tuženika iz točke III. izreke Djelomičnog rješenja, a navedenu činjenicu osim materijalnih potvrđuju i personalni dokazi izvedeni u ovom postupku. Nadalje, isti zaključak potvrđuje i činjenica da je isti organ – Općina Velika Gorica donio 27. veljače 1996. Rješenje kojim se utvrđuje suvlasništvo prednika tužiteljice dakle ista općina je 9 godina poslije priznala prednicima tužiteljice pravo vlasništva na prethodno oduzetim nekretninama.

17. Nadalje, tuženik nije dokazao da bi prednicima tužiteljice bila isplaćena naknada za navedeno oduzimanje u postupku eksproprijacije ili temeljem sporazuma, a iz obrazloženja Djelomičnog rješenja je razvidno da su prednici tužiteljice postavili takav zahtjev. Budući tuženik, na kojem je teret dokaza navedene činjenice, nije dostavio dokaz da bi takvo postupanje bilo izvršeno to se ima smatrati da oduzimanje nije cjelovito i propisno provedeno te ista činjenica utječe na, u ovom postupku, sporno poštenje prednika tužiteljice.

18. Naime, po ocjeni ovog prvostupanjskog suda, deposedacija zemljišta i određivanje naknade za tu deposedaciju čine jedinstvenu upravnu stvar (a što je u skladu i sa relevantnom upravnopravnom praksom), o kojoj se odlučuje u jednome upravnom postupku, koji se, prema pravnoj prirodi instituta deposedacije uređenog odredbama ZGZ-a, vodi po službenoj dužnosti. U prilog tom zaključku ide činjenica da je zakonodavac deposedaciju vezao uz pravo prijašnjeg vlasnika zemljišta na naknadu, pa se upravna stvar deposedacije ne može smatrati riješenom prije donošenja odluke o naknadi. Nadalje, u prilog navedenom zaključku ide i analogija s odredbom članka 25. točke 7. Zakona o izvlaštenju (kao zakona koji je zamijenio Zakon o eksproprijaciji) odnosno s odredbom čl. 37. danas relevantnog Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kojom je kao sastavni dio rješavanja upravne stvari izvlaštenja propisano određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu. Iako ZGZ. ne sadrži takvu izričitu odredbu, stajalište je ovog suda da, uzevši u obzir naročito odredbu članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – proč. tekst, 113/00., 124/00. – proč. tekst, 28/01., 41/01. – proč. tekst, 55/01.-ispr., 76/10. i 85/10. – proč. tekst) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, u stvarima javnopravne intervencije u vlasništvo u kojima je propisano pravo prijašnjeg vlasnika nekretnine na naknadu, određivanje naknade ne može činiti zasebnu upravnu stvar u odnosu na odluku o oduzimanju nekretnine.

19. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da bi posjed prednika tužiteljice, pa i tužiteljice nakon njih, bio nepošten jer upravni postupak deposedacije, osim što nije postalo konačno, nije niti cjelovito provedeno niti na način da bi za deposediranu nekretninu bila data odgovarajuća naknada niti da bi bila ostvarena svrha/namjena radi koje je postupak deposedacije pokrenut pa proizlazi da je nekretnina predniku tužiteljice deposedirana samo oduzimanja radi čime je predniku tužiteljice odnosno tužiteljici povrijeđeno pravo vlasništva kao legitimno očekivanje iz čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Prvog protokola Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji garantira da svaka fizička ili prana osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nezakonitim oduzimanjem nekretnine povrijeđeno načelo vladavine prava kao temeljne vrijednosti ustavnog poretka RH (odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske i Carbonara i Ventura protiv Italije).

20. S druge strane, stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti predstavlja stjecanje vlasništva na temelju zakona, što znači da određena osoba stječe navedeno pravo trenutkom ispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki, i onda kada iste nisu u skladu sa stvarnim zemljišno – knjižnim stanjem. Za takvu vrstu stjecanja prava vlasništva je nužno utvrditi i ispuniti zakonom propisane uvjete za stjecanje vlasništva, a koji su kao takvi propisani odredbom čl. 159. ZV te se odnose ne samo na različite rokove stjecanja već i kvalitetu posjedovanja koja je različita za kvalificiranog posjednika u odnosu na posjednika koji je samo pošten i čije poštenje se kao takvo presumira.

21. U odnosu na osporeno poštenje tužiteljice i njenih prednika, pored navedenog u točki 19. ovog obrazloženja, ističe se pravno shvaćanje VSRH u odluci Rev-494/21 od 11. svibnja 2021., prema kojem: ,,činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno

- da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim

- ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice: u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja - u vidu bitnog ulaganja u nekretnine, u obnovu objekta, a upisani je vlasnik svo vrijeme, pa čak i preko 60 godina - bio potpuno pasivan u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da je vlasnik

- pa nije vodio niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze, to tim više ili pogotovo kada su posjednici i iz sadržaja pismena upisanog vlasnika imali razumnih razloga vjerovati da on nije vlasnik ili da im vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojom posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za nekretnine) imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.''

22. Temeljem rezultata provedenog postupka je utvrđeno da je posjed tužiteljice zakonit, pošten i istinit, pri čemu se naglašava da je pošten budući je imala razumnih razloga (nedovršen i neizvršen upravni postupak oduzimanja nekretnine) vjerovati da tuženik nije vlasnik, a koji je to upravo svojom posvemašnjom nezainteresiranosti za nekretninu i potvrdio, koju činjenicu su potvrdili i saslušani svjedoci kada su izjavili da tuženik nikada nije vršio nikakve posjedovne čini niti je itko tužiteljicu ili njene prednike u posjedu smetao ili ograničavao pa se izvodi zaključak da se zapravo posjed tuženika sastojao samo donošenju odluke o deposedaciji predmetne i susjednih nekretnina.

23. Iz rezultata postupka proizlazi i da je prednik tužiteljice još od najmanje 1930. bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a koja je od tada do danas u faktičnom posjedu obitelji tužiteljice.

24. Stoga je upravo takvo utvrđenje, o postojanju neprekidnog posjeda tužiteljice i njenih prednika kroz vremenski period u trajanju od više od 80 godina, kao i kvaliteta tog posjedovanja, od utjecaja na pitanje osnovanosti postavljenog glavnog tuženoga zahtjeva odnosno ukazuje na osnovanost istog u okviru kojeg je, kao prethodno pitanje, utvrđeno tužiteljičino stjecanje prava vlasništva dosjelošću slijedom čega sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

25. Iz iznesenog proizlazi kako dokazi koje je tužiteljica dostavila u ovom postupku predstavljaju opravdane razloge za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja, obzirom da postupak obnove zemljišne knjige predstavlja usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem temeljem isprava i svjedoka koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja te obzirom je u tom postupku naredbom zemljišnoknjižnog odjela suda izmijenjen dotadašnji upis kčbr. [katastarska čestica].

26. Stoga je temeljem svega navedenoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

27. U odnosu na troškove postupka tužiteljici sukladno činjenici uspjeha u sporu pripada pravo na isti u smislu čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), a koji trošak se odnosi na:

- sastav tužbe – 100bodova (Tbr. 7./1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 28. veljače 2024.- 100bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- zastupanja na ročištima 11. prosinca 2024., 26. veljače 2025. i 10. travnja 2025.

- 100 bodova svaki, odnosno ukupno 300bodova (Tbr. 9./1. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. Tarife)

- sastav podneska od 17. veljače 2025. – 25 bodova (Tbr. 8./4. Tarife u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

što zbrojeno čini ukupno 525 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda 2,00Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška postupka od 1.050,00Eur, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.312,50Eur. Navedenom iznosu valja pribrojiti i osnovano zatražen iznos u visini 146,46Eur na ime naknade troška sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku odluku (50% iznosa iste sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 3. Zakona o sudskim pristojbama).

27.1. Neosnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 17. veljače 2025. preko dosuđenog iznosa, odnosno za vrijednost 75 boda (s pripadajućim PDV-om) budući isti nije zatražen sukladno Tarifi, a uvažavajući činjenicu da se ne radi o obrazloženom podnesku. Neosnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 28. ožujka 2025. u visini 250,00Eur (uvećano za PDV) jer je sadržaj istog (kratko očitovanje na dopis Katastra) mogao biti iznesen na ročištu koje se održalo 12 dana poslije odnosno 10. travnja 2025.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

Velika Gorica, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DN-a:

1. Tužiteljici, po punomoćnici

2. Tuženiku