Poslovni broj: Povrv-107/2024-27

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja RUMAT d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, kojeg zastupa FJ i drugi odvjetnici iz OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, protiv tuženika ZOYA d.o.o. [adresa], OIB: 52199207369, kojeg zastupa Igor Bezjak, odvjetnik iz ZOU Matković & Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5/1, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja DJ i zamjenice punomoćnika tuženika JJ, odvjetničke vježbenice, a objavljene dana 23. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-176/2023 od 3. veljače 2023. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.285,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče kako slijedi:

-31,42 EUR od dana 26.08.2021. pa do isplate

-36,28 EUR od dana 26.09.2021. pa do isplate

-10,08 EUR od dana 26.09.2021. pa do isplate

-36,26 EUR od dana 26.10.2021. pa do isplate

-33,13 EUR od dana 26.11.2021. pa do isplate

-37,66 EUR od dana 26.12.2021. pa do isplate

-39,70 EUR od dana 26.01.2022. pa do isplate

-38,23 EUR od dana 26.02.2022. pa do isplate

-39,66 EUR od dana 26.03.2022. pa do isplate

-34,57 EUR od dana 26.04.2022. pa do isplate

-37,05 EUR od dana 26.05.2022. pa do isplate

-35,61 EUR od dana 26.06.2022. pa do isplate

-28,36 EUR od dana 26.07.2022. pa do isplate

-42,21 EUR od dana 26.08.2022. pa do isplate

-48,61 EUR od dana 26.09.2022. pa do isplate

-47,12 EUR od dana 26.10.2022. pa do isplate

-28,26 EUR od dana 26.11.2022. pa do isplate

-11,63 EUR od dana 26.12.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.08.2021. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.09.2021. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.10.2021. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.11.2021. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.12.2021. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.01.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.02.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.03.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.04.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.05.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.06.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.07.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.08.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.09.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.10.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.11.2022. pa do isplate

-39,38 EUR od dana 26.12.2022. pa do isplate

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 – ostali odnosi ZOO-a) koje na taj iznos teku od 3. veljače 2023. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 615,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a (ostali odnosi) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl.br Povrv-98/2023 od 21. lipnja 2024. godine naložena je tuženiku isplata iznosa od 1.285,30 EUR sa sporednim potraživanjem s osnova zakonskih zateznih kamata uz nadoknadu nastalih troškova ovrhe (211,56 EUR) i parničnih troškova u iznosu od 678,09 EUR.

2. Povodom tuženikove žalbe, Visoki trgovački sud RH ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje (rješenje od 2. prosinca 2024. godine Pž-3600/2024- str spisa 585-591).

3. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva čiju osnovanost visine temelji na izvodima iz poslovnih knjiga na ime zajedničke pričuve (str. spisa 34) i naknade pogonskog troška (str. spisa 35) za vremensko razdoblje od srpnja 2021. do studenoga 2022. godine za stan oznake 406 u vlasništvu tuženika. Naveo je da je tuženik suvlasnik zgrade u [adresa] na adresi [adresa] i da je dužan plaćati zajedničku pričuvu pozivajući se na zakonsku obvezu. Svoju legitimaciju temeljio je na Ugovoru o upravljanju zgradom od 1. srpnja 2020. godine koji da je sklopljen na temelju Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2020. godine po kojem su, u čl. 12. Međuvlasničkog ugovora, poslove upravljanja suvlasnici zgrade povjerili tužitelju. Pričuva da je obračunata u iznosu od 4,00 kn/m2, a što da je u skladu s čl. 17. Međuvlasničkog ugovora. U vezi s time pozvao se i na čl. 18. Međuvlasničkog ugovora kojim da je određeno da se udio vlasnika posebnog dijela zgrade u poslovima upravljanja određuje na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine samostalne uporabne cjeline koja je u njihovom vlasništvu prema zbroju korisnih površina svih samostalnih uporabnih cjelina u drugim samostalnim prostorijama u zgradi. Osim toga da su se suvlasnici čl. 14. Ugovora o upravljanju zgradom od 1. srpnja 2020. godine obvezali da za poslove redovnog održavanja, hitnih radova, nužnih popravaka, osiguranja zgrade i naknade upravitelju plaćaju doprinos u mjesečnim obrocima. Člankom 15. ugovora da je određena naknada za rad upravitelja koja iznosi 0,353 kn/m2 korisne površine svakog posebnog dijela zgrade uz mogućnost korekcije za promjenu tečaja EUR-a za više od 5%. Pozvao se i na odredbu čl. 380. ZVDSP-a prema kojoj su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje. Utuženi pogonski trošak za gorivo da je obračunat prema čl. 23. Međuvlasničkog ugovora i da predstavlja fiksni trošak za utuženo razdoblje.

4. Tuženik je u postupku osporavao činjenicu da bi imao dospjelih i nepodmirenih dugovanja prema tužitelju, osporio je postojanje valjanog međuvlasničkog ugovora između suvlasnika zgrade kao i ugovora o upravljanju zgradom. Također je osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Učinio je nespornom činjenicu vlasništva nad stanom u predmetnoj zgradi kao i postojanje zakonske obveza plaćanja pričuve. Osporio je međutim učinke čl. 17. Međuvlasničkog ugovora po kojem je ugovorena mjesečna naknada za održavanje zajedničkih dijelova zgrade (pričuva) u iznosu od 4,00 kn/m2 površine posebnog dijela zgrade pri čemu je za samostalnu uporabnu cjelinu E-3, u naravi garaža br. 1, udjela 59964/100000 sveukupne površine od 19.867,13 m2 određen koeficijent pričuve od 0,084 zbog čega je mjesečno zaduženje pričuve 5.000,00 kn. Pozvao se na odredbu čl. 89. st. 3 ZVDSP-a te naveo da se odluka o raspodjeli troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi može odrediti po drugačijem ključu raspodjele ali da je za to potrebna suglasnost svih suvlasnika u pisanom obliku. Kako za drugačiji ključ raspodjele nije postojala suglasnost svih suvlasnika u pisanom obliku odredba čl. 17. Međuvlasničkog ugovora da je ništetna. Dodatno je istaknuo da je stan br. 406 trajno isključen iz sustava grijanja i hlađenja zbog čega da osporava obračun s osnova pogonskih troškova. Na iznijetu činjenicu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka LJ te očevid na licu mjesta. Dodatno je osporio i osnovanost visine obračunatih pogonskih troškova i naveo da tuženik nije zaprimio račune.

5. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Nesporno je da je tuženik imatelj suvlasničkog dijela s kojim je povezano etažno vlasništvo (stan oznake 406) na predmetnoj nekretnini - stambeno-poslovnom objektu i dvorištu, na adresi [adresa], a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka na str. spisa 77-473.

8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja.

9. Sporna je osnovanost visine pričuve zbog navoda da odluka o visini pričuve odnosno drugačijem ključu raspodjele nije bila donijeta odlukom svih suvlasnika (čl. 89. st. 3 ZVDSP-a).

10. Sporna je osnovanost zahtjeva za naknadom fiksnih troškova pogonskog goriva s obzirom na navod da je stan br. 406, u vlasništvu tuženika, isključen iz sustava grijanja i hlađenja.

11. U postupku je utvrđeno da je tužitelj aktivno legitimiran sudskim putem zahtijevati isplatu pričuve i pogonskih troškova budući da mu svojstvo upravitelja zgrade proizlazi iz čl. 12. Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2020. godine (str. spisa 474-534) i čl. 2. Ugovora o upravljanju zgradom od 1. srpnja 2020. godine (str. spisa 535,541) prema kojem je određeno da upravitelj zastupa suvlasnike pred sudom u postupcima naplate koji proizlaze iz upravljanja zgradom. Navedeno uostalom proizlazi i iz odredbe čl. 378. st. 5 ZVDSP-a.

12. Obveza plaćanja pričuve predstavlja zakonsku obvezu suvlasnika propisanu odredbom čl. 85. st. 2 ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14,81/15,94/17). Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici dužni uplatiti na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (čl. 90. st. 2 ZVDSP-a).

13. Za pričuvu utvrđenu čl. 17. Međuvlasničkog ugovora koja je obračunata tuženiku u iznosu od 4 kn/m2 mjesečno utvrđeno je da je obračunata na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova u smislu čl. 90. st. 2 ZVDSP-a budući da iz Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2020. godine (str. spisa 474-534) proizlazi da ima potpise većine računajući po suvlasničkim dijelovima. Tuženik se u ovom postupku ne može s uspjehom pozivati na prigovor da međuvlasnički ugovor nema suglasnost svih suvlasnika za drugačiji ključ raspodjele troškova i doprinosa za prostor garaže koji je ugovoren čl. 17. Međuvlasničkog ugovora budući da već sama činjenica postojanja većine računajući po suvlasničkim dijelovima stvara na strani tuženika obvezu. Osim toga, utvrđeno je da je drugačiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi u skladu s odredbom čl. 89. st. 3, alineja prva ZVDSP-a zbog čega, po stavu ovoga suda, nije potrebna suglasnost svih suvlasnika, a kako to navodi tuženik u postupku. To osobito stoga što prostor garaže nije u podjednakom omjeru koristan svim suvlasnicima. Stoga je zahtjev za isplatom pričuve u mjesečnom iznosu od 39,38 EUR za stan broj 406 u nespornom vlasništvu tuženika za površinu od 74,17 m2 (str. spisa 224) po cijeni od 4 kn/m2 ocijenjen osnovanim.

14. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

15. U pogledu obračuna pogonskog goriva po čl. 23. Međuvlasničkog ugovora (str. spisa 474-534), tuženikov prigovor da se ne koristi grijanje i hlađenje je pravno irelevantan budući da se radi o obračunu fiksnih troškova od 30% koji se raspodjeljuje na sve suvlasnike nevezano za to koriste li suvlasnici uslugu grijanja i hlađenja. Isti je trošak doveden u vezu s ukupnim troškovima grijanja i hlađenja. Kako iz sadržaja odredbe čl. 23. Međuvlasničkog ugovora (str. spisa 474-534) proizlazi da se radi o obračunu koji je povjeren specijaliziranoj tvrtci za obavljanje takvih usluga i s obzirom na okolnost da nema dokaza da bi tuženik osporavao takav način obračuna za utuženo razdoblje izvan ovog postupka, osporavanje obračuna pripisano je pokušaju izbjegavanja plaćanja novčane obveze koji je bez temelja. Imajući u vidu da se radi o obvezi utvrđenoj Međuvlasničkim ugovorom tuženik je u obvezi platiti i obračunati fiksni trošak pogonskog goriva neovisno od činjenice koristi li tu uslugu. Pritom je sud ispravu – izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na str. spisa 35, za stan oznake 406, u vezi obračuna pogonskog troška, prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu imajući u vidu okolnost da je na strani tužitelja, kao upravitelja, postojala obveza da obračuna ovaj trošak na temelju ulaznih računa, a prema ugovorenoj raspodjeli između suvlasnika zgrade i da taj obračun povjeri specijaliziranoj tvrtki za tu vrstu usluge prema čl. 23. Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2020. godine (str. spisa 474-534). Nema osnove za sumnju da tužitelj svoj obračun iz izvoda nije utemeljio na stručno izrađenom obračunu sukladno dogovoru suvlasnika. Pritom je sud uzeo u obzir i okolnost da izvod iz poslovnih knjiga podrazumijeva okolnost knjiženja isprava koje jasno, potpuno i istinito odražavaju činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj. U prilog navedenom ističe se da se svako knjiženje provodi imajući u vidu obvezu da se poslovne knjige moraju voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju sukladno Zakonu o računovodstvu. Imajući navedeno u vidu, sud je povjerio vjeru podacima o visini obračuna pogonskog troška zgrade koji otpada na tuženika za predmetni stan oznake 406. Tužitelj, naime, u svom radu mora postupati s pažnjom dobrog stručnjaka budući da se radi o upravitelju zgrade. Stoga je odluku o osnovanosti visine fiksnog pogonskog troška sud temeljio na podacima sadržanim u izvodu na str. spisa 35. Zbog toga je zahtjev i po toj osnovi ocijenjen pravno osnovanim. Slijedom iznijetih utvrđenja, tužbeni zahtjev je ocijenjen pravno osnovanim, zbog čega je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

16. S obzirom da su sve bitne činjenice utvrđene uvidom u dostavljene pisane isprave, sud je ocijenio nepotrebnim provođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka LJ koji je predložen na okolnost dokazivanja činjenice da tuženik ne koristi uslugu grijanja i hlađenja koju je sud ocijenio pravno irelevantnom.

17. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 2 ZOO-a (ostali odnosi) i utvrđenju da se radi o obvezama koje dospijevaju mjesečno i to pričuva na temelju čl. 17. Međuvlasničkog ugovora (str. spisa 474-534), a troškovi grijanja/hlađenja na temelju ulaznih računa po čl. 23. Međuvlasničkog ugovora.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su priznati nastali troškovi ovrhe zbog čega je primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 15. siječnja 2024. godine 150,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu od 15. svibnja 2024. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 9. travnja 2025. godine 150,00 EUR, PDV 25% 112,50 EUR te troškovi sudske pristojbe za presudu 53,09 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 23. svibnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).