REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-221/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, Ul. kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 62462242629, protiv tuženika LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan rasprave, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika LPI sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-8503/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1058/2024 od 25. lipnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 45,76 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom i to za:

-račun poziv na br. 100370-91578-05230 na iznos od 4,16 EUR od 21.06.2023. godine -račun poziv na br. 100370-114155-06233 na iznos od 4,16 EUR od 21.07.2023. godine -račun poziv na br. 100370-136580-07234 na iznos od 4,16 EUR od 22.08.2023. godine -račun poziv na br. 100370-159287-08231 na iznos od 4,16 EUR od 21.09.2023. godine -račun poziv na br. 100370-181965-09239 na iznos od 4,16 EUR od 21.10.2023. godine -račun poziv na br. 100370-205191-10238 na iznos od 4,16 EUR od 21.11.2023. godine -račun poziv na br. 100370-228395-11235 na iznos od 4,16 EUR od 21.12.2023. godine -račun poziv na br. 100370-251529-12230 na iznos od 4,16 EUR od 23.01.2024. godine -račun poziv na br. 100370-803-01243 na iznos od 4,16 EUR od 21.02.2024. godine -račun poziv na br. 100370-23930-02247 na iznos od 4,16 EUR od 21.03.2024. godine -račun poziv na br. 100370-47328-03249 na iznos od 4,16 EUR od 23.04.2024. godine pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika LPI sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-8503/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1058/2024 od 25. lipnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eur.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik LPI sa sjedištem u [adresa], donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-8503/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1058/2024 od 25. lipnja 2024. ., na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 19. svibnja 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45,76 Eur s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor kojim osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, ističe kako tužitelj potražuje plaćanje naknade za potrošenu vodu koju nema niti je ikada imao priključenu te da ne posjeduje brojilo, sadržajno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-221/2024-2 od 3. listopada 2010. stavljeno je van snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.

4. Podneskom od 31. listopada 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te je naveo kako je tuženik time što je vlasnik nekretnine koja je priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada [adresa] obveznik plaćanja vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje sve sukladno čl. 3. stavak 1. točka 6., članak 42. stavak 1. i 2. te članak 55. Zakona o vodnim uslugama (NN, br. 66/19.), čl. 4. stavak 1. i članak 112. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, br. 4/2014), Odluci o priključenju na komunalne vodne građevine Gradskog vijeća Grada Velika Gorica (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, br. 9/2013.) te Zaključku o načinu obavljanja komunalnih djelatnosti opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanje otpadnih voda na području Grada Velike Gorice od 01. siječnja 2007. godine (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, br.17/2006). Cijena vodnih usluga javne vodoopskrbe obračunata je tuženiku temeljem Odluke o cijeni vodnih usluga. sukladno čl. 43. stavak 1. i članak 109. stavak 2. do 5. Zakona o vodnim uslugama (NN, br. 66/19.), Odluci o cijeni vodnih usluga sa primjenom od 01.01.2022. godine - za područje Grada Velika Gorica i okolnih Općina (Ur. broj: V-8978-21). Ističe kako s tuženikom već godinama vodi sudske sporove u mnogobrojnim predmetima, sve na ime dugovanja za isporučene vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje te da tuženik u istima opetovano na identičan način prigovara. Naime, tuženik konstantno ulaže prigovore na apsolutno svako izdano Rješenje o ovrsi te većinom ovako paušalnog sadržaja „zbog nepotpunog, pogrešnog i netočnog činjeničnog stanja“, a potom isti kontinuirano izbjegava, ignorira odnosno evidentno odbija svaki tužiteljev pokušaj dobre volje da se onda i udovolji tom zahtjevu tuženika, odnosno da se napokon utvrdi točno činjenično stanje. Kao dokaz svemu navedenome, tužitelj prilaže Rješenje te pravomoćne i ovršne Presude kojima se održao na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrhama te prepisku tužitelja s tuženikom. tuženik namjerno paušalno ističe prigovore usmjerene isključivo na odgađanje podmirenja svojih obveza te odugovlačenje i iskorištavanje samog smisla parničnih postupaka, pa tako i ovog konkretnog postupka, tužitelj predlaže da nadležni Sud u ovom slučaju primijeni stavak 3. i 4. izmijenjenog članka 461.a Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) kojima je sada propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, odnosno da će Sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Ističe se kako među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik prostora kao zasebne cjeline unutar zgrade (odnosno kako tuženik tvrdi: garaže) koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa]. Predmetna zgrada priključena je na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada [adresa], a za koju se isporuka vodnih usluga vrši preko dva glavna vodomjera, od kojih je jedan montiran za cijelu zgradu (preko istog se isporučuje voda koja ulazi u toplinsku stanicu u kojoj se zagrijava te isporučuje cijeloj zgradi kao „topla voda“) dok je drugi montiran za svaki ulaz zasebno (preko istog se isporučuje voda kao „hladna voda“). Tužitelj ovdje posebno ističe da je od 01.04.2007. godine (od kada je tužitelj postao javni isporučitelj vodnih usluga na području grada [adresa]) preuzeo Bazu korisnika vodnih usluga od dotadašnjeg isporučitelja vodnih usluga t.d. KOMUNALNA INFRASTRUKTURA d.o.o. u stečaju, u kojoj je već tada bio zadužen 1 član na predmetnoj zasebnoj cjelini, a 1 član je bio zadužen i u službenim evidencijama tužitelja sve do 01.09.2017. godine, znači punih 10 godina. Dakle, dok je bio prijavljen i samo 1 član kao korisnik vodnih usluga, neupitno je da je u predmetnoj zasebnoj cjelini u zgradi, suprotno navodima tuženika, isti „imao vodu“ te je evidentno kako je netočan navod tuženika kako „vodu nemam te istu kao takvu nisam imao ni priključenu“. Tome opet ide u prilog i činjenica da tuženik uporno odbija utvrditi stvarno činjenično stanje uslijed kontinuiranih ignoriranja svakog pokušaja tužitelja za dogovor konkretnog termina za zajednički obilazak predmetne nekretnine. Naime, tužitelj je u prijašnjim parničnim postupcima dao i mogućnost tuženiku da se njegovi navodi provjere neposrednim pregledom predmetne nekretnine od strane ovlaštenih osoba tužitelja i tuženika, međutim takve prijedloge tuženik uporno izbjegava na način da se ili ne javi povratno za dogovor ili se ne usluglašava sa ponuđenim terminima pregleda prostora niti iste predlaže sam. Ovdje nastavno treba istaknuti kako je u članku 42. stavku 2. Zakona o vodnim uslugama jasno određeno da se cijena vodnih usluga sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela: varijabilnog dijela, koji je vezan uz potrošnju vodnih usluga te fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga, koji nije vezan uz potrošnju vodnih usluga. Dakle, bez obzira što je trenutno u službenim evidencijama tužitelja na predmetnoj zasebnoj cjelini u zgradi, koja je u vlasništvu tuženika, zaduženo 0 članova, isti je dužan plaćati fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga, a koji temeljem čl. 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN, br. 112/10.), služi pokriću sljedećih troškova:– očitanja vodomjera,– obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga,– umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima,– tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje,– redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga,– ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće. Zaključno, a vezano za tuženikov status korisnika, a time i za opseg prava i obveza nastalih između tužitelja i tuženika, odnosno česti tuženikov navod kako isti sa tužiteljem nije nikad imao ugovor o pružanju vodne usluge, valja imati u vidu odredbu čl. 4. OTU, a kojim je pod točkom 1. definiran korisnik vodnih usluga kao „svaka fizička ili pravna osoba koja je (su)vlasnik građevine odnosno (su)vlasnik druge nekretnine i/ili koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor, odnosno sporazum iz članka 67. OTU-a. Također, korisnik jest i smatra se da je s Isporučiteljom sklopila ugovor o isporuci vodnih usluga, i svaka fizička ili pravna osoba koja koristi nekretninu priključenu na komunalne vodne građevine, …“. Kao što je gore navedeno, OTU sadrže odredbu (čl. 4. st. 1.) kojom je određen krug osoba za koje se smatra da su sklopile ugovor o isporuci vodnih usluga (svaka fizička ili pravna osoba koja koristi nekretninu priključenu na komunalne vodne građevine). Navedena definicija je u skladu s odredbom članka 2. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN, br. 112/10.), a kojom se korisnikom vodnih usluga smatra „svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik, odnosno drugi zakoniti posjednik nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s isporučiteljem vodne usluge sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga.“. Nadalje, sukladno članku 73. stavak 1. OTU-a smatra se da je korisnik vodnih usluga s isporučiteljem vodnih usluga, u ovom slučaju tužiteljem, sklopio Ugovor o isporuci vodnih usluga, samom činjenicom da je nakon stupanja na snagu istih Uvjeta nastavio koristiti vodne usluge. Također, i člankom 3. stavka 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama kojim je korisnik vodnih usluga definiran kao je kao „vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje...“. Nastavno, u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, prihvatom vodnih usluga koje tužitelj isporučuje, nastao je ugovorni odnos između tužitelja kao javnog isporučitelja i tuženika kao korisnika. Sukladno svemu navedenom, nema govora o obveznoj pisanoj formi ugovora te uz primjenu članaka 286. i 294. Zakona o obveznim odnosima, između tužitelja i tuženika kao korisnika vodnih usluga sklopljen je usmeni ugovor. Dakle, nesporno je da je temeljem članka 9. i 65. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje te da je na temelju obveze vjerovnik (ovdje: tužitelj) ovlašten zahtijevati od dužnika (ovdje: tuženika) njezino ispunjenje, a isti je dužan u cijelosti ispuniti je.

5. Tuženik se premda uredno pozvan i upozoren očitovati se u smislu odredbe čl. 461. a st. 4. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 135/23 – dalje: ZPP) na podnesak tužitelja s priležećom dokumentacijom nije očitovao niti ga je osporio.

6. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR to se postupak proveo prema odredbama ZPP-a koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti. Odredbom čl. 461.a st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, pa kako nijedna od stranaka nije predložila obrazloženim prijedlogom održavanje ročišta i kako po mišljenu ovog suda to nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka to je sud donio ovdje predmetnu presudu bez održavanja ročišta.

7. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), utužene račune (list 47-57 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, br. 4/2014), Odluku o priključenju na komunalne vodne građevine Gradskog vijeća Grada Velika Gorica (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, br. 9/2013.), Zaključak o načinu obavljanja komunalnih djelatnosti opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanje otpadnih voda na području Grada Velike Gorice od 01. siječnja 2007. godine (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, br.17/2006) (list 58-71 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga sa primjenom od 01.01.2022. godine - za područje Grada Velika Gorica i okolnih Općina (Ur. broj: V-8978-21) (list 71-75 spisa), zapisnike sa ročišta i očitovanja tužitelja u drugim istovrsnim predmetima (list 155-168 spisa), Uredbu o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN, br. 112/10.) (list 168-176 spisa).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 45,76 eur na ime fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od mjeseca svibnja 2023. do travnja 2024. i to za zasebnu cjelinu unutar zgrade (u naravi garažu) koja se nalazi na adresi u [adresa].

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog prostora, budući da tuženik u prigovoru navodi isključivo kako u tom prostoru nema priključak na vodnu mrežu, ali ne osporava činjenicu da je on vlasnik tog prostora.

11. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li tuženik u predmetnom prostoru ima priključak za vodu.

12. Sukladno odredbi čl. 42. Zakona o vodnim uslugama, propisano je da je korisnik vodnih usluga obveznik plaćanja istih, a po pravnom shvaćanju ovog suda, tuženik je korisnik vodnih usluga samom činjenicom što je vlasnik predmetne nekretnine, odnosno u naravi garaže.

13. U odnosu na navode da u predmetnom prostoru tuženik nema priključak za vodu, ovaj sud ocjenjuje takav prigovor paušalnim i usmjerenim isključivo ka odugovlačenju predmetnog postupka, budući da je tužitelj kao pružatelj usluge isporuke vode u svom podnesku od 31. listopada 2024. razložno objasnio da je predmetna zgrada u kojoj se nalazi tuženikova garaža priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Velike Gorice te da se isporuka vodnih usluga vrši preko dva glavna vodomjera, od kojih je jedan montiran za cijelu zgradu, dok je drugi montiran za svaki ulaz zasebno.

14. Ovdje je potrebno istaknuti da tuženik, kojemu je uredno dostavljen prethodno opisani podnesak tužitelja, nije podnio očitovanje na isti, niti je na bilo koji način obrazloženo osporio navode tužitelja o tome da u predmetnom prostoru postoji priključak za vodu, odnosno da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni prostor uredno spojena na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje.

15. Pored toga, potrebno je istaknuti kako obveza tuženika za plaćanje fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga proizlazi iz same činjenice da je predmetna zgrada uredno spojena na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje, a navodi tuženika o tome da on u predmetnom prostoru nema priključak za vodu, nisu niti relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da tužitelj u ovom postupku niti ne potražuje naknadu po osnovi potrošnje vode, već isključivo za svaki mjesec iz utuženog razdoblja potražuje fiksni dio cijene vodnih usluga, a zakonska je obveza isporučitelja javnih vodnih usluga da naplaćuje tu naknadu.

16. Tuženik tijekom postupka nije osporio da je upravo on vlasnik predmetne garaže.

17. Tuženik nije podnio niti bilo kakve dokaze o tome da je ikada prigovorio na utužene račune, tako da i iz te činjenice ovaj sud izvodi zaključak da je cjelokupno postupanje tuženika bilo isključivo usmjereno ka odugovlačenju predmetnog postupka i izbjegavanju obveze podmirenja utuženog iznosa, a posebno uzevši u obzir da se između stranaka vodi cijeli niz sudskih postupaka koji se odnose na fiksnu cijenu vodnih usluga za predmetni prostor.

18. Visina utuženog potraživanja proizlazi iz predmetnih računa, a isti su u svemu sukladni Odluci o cijeni vodnih usluga od 1. siječnja 2022. koja se primjenjuje na području Grada Velike Gorice i okolnih općina.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan tužiteljev zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 45,76 Eur, na ime fiksnog dijela cijene vodnih usluga za utuženo razdoblje.

20. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na ukupni iznos glavnice sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) i to na pojedinačno određene iznose od dana nakon dospijeća svakog od tih iznosa, a po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

21. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

22. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, stoga je tužitelju priznat trošak predujma naknade javnog bilježnika iz čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine", broj 9/21, dalje Pravilnik) u iznosu od 12,50 Eur s uračunatim PDV-om. Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu ostatka naknade javnog bilježnika iz čl. 7. st. 2. Pravilnika u iznosu od 12,50 Eur s uključenim PDV-om te pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur prema Tbr. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18, dalje: ZOSP). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u sveukupnom iznosu od 38,27 eur.

23. Sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od donošenja prvostupanjske presude do isplate i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO).

U Sesvetama 23. svibnja 2025.

Sudac

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku