Poslovni broj: P-2105/2023-24
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 15.04.2025., dana 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužitelju AF isplati iznos 1.877,60 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 0,91 EUR od 01.04.2008. do isplate;
- na iznos 8,42 EUR od 01.11.2008. do isplate;
- na iznos 0,62 EUR od 01.12.2008. do isplate;
- na iznos 8,95 EUR od 01.01.2009. do isplate;
- na iznos 10,22 EUR od 01.02.2009. do isplate;
- na iznos 10,78 EUR od 02.03.2009. do isplate;
- na iznos 9,09 EUR od 02.04.2009. do isplate;
- na iznos 9,30 EUR od 01.05.2009. do isplate;
- na iznos 7,02 EUR od 01.06.2009. do isplate;
- na iznos 5,07 EUR od 01.07.2009. do isplate;
- na iznos 5,51 EUR od 01.08.2009. do isplate;
- na iznos 6,63 EUR od 01.09.2009. do isplate;
- na iznos 6,50 EUR od 01.10.2009. do isplate;
- na iznos 5,43 EUR od 01.11.2009. do isplate;
- na iznos 7,44 EUR od 01.12.2009. do isplate;
- na iznos 8,90 EUR od 01.01.2010. do isplate;
- na iznos 11,26 EUR od 01.02.2010. do isplate;
- na iznos 10,64 EUR od 01.03.2010. do isplate;
- na iznos 13,68 EUR od 01.04.2010. do isplate;
- na iznos 15,38 EUR od 13.05.2010. do isplate;
- na iznos 14,41 EUR od 01.06.2010. do isplate;
- na iznos 22,11 EUR od 11.07.2010. do isplate;
- na iznos 21,64 EUR od 01.08.2010. do isplate;
- na iznos 26,95 EUR od 01.09.2010. do isplate;
- na iznos 25,24 EUR od 01.10.2010. do isplate;
- na iznos 21,63 EUR od 01.11.2010. do isplate;
- na iznos 28,62 EUR od 01.12.2010. do isplate;
- na iznos 37,32 EUR od 01.01.2011. do isplate;
- na iznos 32,19 EUR od 02.02.2011. do isplate;
- na iznos 33,08 EUR od 02.03.2011. do isplate;
- na iznos 30,57 EUR od 01.04.2011. do isplate;
- na iznos 31,01 EUR od 01.05.2011. do isplate;
- na iznos 40,15 EUR od 11.06.2011. do isplate;
- na iznos 53,45 EUR od 01.08.2011. do isplate;
- na iznos 50,10 EUR od 02.09.2011. do isplate;
- na iznos 43,22 EUR od 01.10.2011. do isplate;
- na iznos 42,55 EUR od 01.11.2011. do isplate;
- na iznos 42,31 EUR od 02.12.2011. do isplate;
- na iznos 44,43 EUR od 01.01.2012. do isplate;
- na iznos 46,91 EUR od 01.02.2012. do isplate;
- na iznos 46,97 EUR od 02.03.2012. do isplate;
- na iznos 45,44 EUR od 01.04.2012. do isplate;
- na iznos 45,84 EUR od 02.05.2012. do isplate;
- na iznos 47,04 EUR od 01.06.2012. do isplate;
- na iznos 45,80 EUR od 02.07.2012. do isplate;
- na iznos 46,22 EUR od 01.08.2012. do isplate;
- na iznos 45,35 EUR od 02.09.2012. do isplate;
- na iznos 43,76 EUR od 01.10.2012. do isplate;
- na iznos 45,47 EUR od 02.11.2012. do isplate;
- na iznos 46,27 EUR od 02.12.2012. do isplate;
- na iznos 46,29 EUR od 01.01.2013. do isplate;
- na iznos 42,30 EUR od 01.02.2013. do isplate;
- na iznos 45,70 EUR od 01.03.2013. do isplate;
- na iznos 45,44 EUR od 03.04.2013. do isplate;
- na iznos 45,87 EUR od 03.04.2013. do isplate;
- na iznos 44,44 EUR od 01.05.2013. do isplate;
- na iznos 40,53 EUR od 30.06.2013. do isplate;
- na iznos 40,53 EUR od 01.07.2013. do isplate;
- na iznos 41,66 EUR od 02.08.2013. do isplate;
- na iznos 42,89 EUR od 01.09.2013. do isplate;
- na iznos 45,42 EUR od 02.10.2013. do isplate;
- na iznos 43,97 EUR od 02.11.2013. do isplate;
- na iznos 44,76 EUR od 01.12.2013. do isplate,
i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj: 9012100229 od 17.11.2006. sklopljenog između tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditora i tužitelja AF kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za odobrenje kredita u visini 1,50% iznosa kredita.
III. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužitelju AF isplati iznos 140,69 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17.11.2006. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužitelju AF naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 2.050,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 14.06.2023., koja je konačno specificirana podneskom od 23.01.2025., tužitelj AF zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naložilo da mu isplati iznos 1.877,60 EUR na povrata .onog što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu te da su utvrdi ništetnom ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita, uz isplatu 140,69 EUR na ime onoga što je tuženik primio po toj osnovi.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Privredna banka Zagreb d.d. osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, osporavajući tužitelju status potrošača i ističući prigovor zastare te navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita nisu ništetne.
3. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 6-13 spisa), otplatni plan (str. 67-69 spisa), knjigovodstvena kartica (str. 70-88 spisa), Opći uvjeti poslovanja s građanima (str. 111-119 spisa), Bilten (str. 120-121 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 156-163 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 152-153 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet parnice su zahtjevi tužitelja za:
- isplatu 1.877,60 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF;
- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita;
- isplatu 140,69 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita.
6. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu od 17.11.2006. sa valutnom klauzulom u CHF te da je tuženik tužitelju isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg je on potom u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF.
7. Sporno je prije svega je li ugovorna odredba navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, a podredno je li nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva. Sporno je i je li ništetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita.
U odnosu na valutnu klauzulu
8. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bila i Privredna banka Zagreb d.d., ovopredmetni tuženik.
9. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditu sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. kao valutu uz koju je vezana glavnica ugovarao švicarski franak, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
11. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Uvidom u Ugovor o kreditu od 17.11.2006. (str. 6-13 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i tužitelja AF kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 15.368,82 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 1.), uz rok otplate 7 godina (čl. 6.1.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja (čl. 6.2.), s time da se radilo o kreditu za kupnju vozila (čl. 2.).
13. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on, osim paušalne konstatacije o tome da je korisnik kredita upoznat sa valutnom klauzulom i mogućnosti promjene tečaja CHF, u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.
14. Iz iskaza tužitelja AF (str. 152-153 spisa), kojem sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je predmetni kredit podigao za osobne potrebe radi kupnje automobila, s time da je kredit podigao kod tuženika jer su ga tako uputili iz auto kuće preko koje ga je kupovao. Po njegovom iskazu u banci mu nije nuđen nikakav drugi kredit osim u CHF koji je tada bio najpovoljniji, a bankar ga je čak nagovarao da podigne taj kredit, bez da mu je išta objašnjeno o kretanju tečaja CHF.
15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u studenome 2006. sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane tuženika kao banke nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.
15.1. U vezi dopisa HNB-a od 25.08.2006. (str. 120 spisa) u kojem se spominju rizici kredita u CHF, tuženik ničim nije dokazao da je tužitelja prilikom dogovaranja kredita konkretno upoznao sa tim rizicima niti sa sadržajem tog dopisa HNB-a.
16. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 9.-10. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna.
17. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 17.11.2006. koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.
18. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.
19. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.
20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
21. Stoga je tuženik u dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču prilikom ugovaranja kredita, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 07.01.2025. (str. 156-162 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 1.877,60 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,598348 HRK).
23. Sud navedeno mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilno jer je jasno, obrazloženo i neproturječno, sačinjeno je po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.
24. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je prilikom otplate kredita tužitelj tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio 1.877,60 EUR, pa mu je tuženik na temelju čl. 323. ZOO taj iznos dužan vratiti.
25. Na navedeni iznos tužitelju u skladu sa čl. 1115. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana preplate svakog pojedinačnog anuiteta, jer se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
26. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 14.06.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.
27. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
U odnosu na naknadu za naknadu za obradu kredita
28. Člankom 11. st. 3. Ugovora o kreditu od 17..11.2006. (str. 8 spisa) bilo je predviđeno plaćanje naknade za obradu kredita, i to u visini 1,5% iznosa kredita, što se naplaćuje prilikom isplate kredita.
29. Nije sporno da je tužitelj prilikom ishođenja kredita platio navedenu naknadu za obradu kredita.
30. Po čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
31. S druge strane, po čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
32. Po stavu ovog suda, konkretna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita je jasna i lako uočljiva, ali za potrošača nije razumljiva, jer se iz njenog sadržaja ne može utvrditi na koje troškove se odnosi ta naknada, odnosno u čemu bi se sastojali troškovi obrade kreditnog zahtjeva koji se plaćaju tom naknadom. Tuženik ni u ovom postupku nije objasnio ni dokazao na koje stvarne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, a navedeno nije vidljivo ni iz priloženih Općih uvjeta poslovanja s građanima (str. 111-119 spisa).
33. Stoga se navedena ugovorna odredba za tužitelja kao potrošača nije mogla smatrati razumljivom, pa je sukladno čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati njenu poštenost u smislu čl. 81. ZZP.
34. Nema nikakve dvojbe da konkretni Ugovor o kreditu 17.11.2006. predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor banke, pa se stoga sukladno čl. 81. st. 2. ZZP presumira da se o ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu tuženik u tijeku postupka niti jednim dokazom nije oborio tu presumpciju u smislu čl. 81. st. 4. ZZP.
35. Nadalje, navedena ugovorna odredba predstavlja ugovornu odredbu koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, zbog same nerazumljivosti te odredbe tužitelji kao potrošač je bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom da je jedino mogao znati kolika je visina naknade koju je dužan platiti, no ne i shvatiti na što se ova naknada odnosi odnosno što se njome naknađuje te postoji li preklapanje različitih troškova po ugovoru, a notorno je da bez prihvaćanja takve ugovorne odredbe – jer je bila sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu – tužitelj ne bi uspio ishoditi kredit koji mu je bio potreban. Iz tih razloga radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
36. Stoga konkretna ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP, pa je ništetna kako to propisuje čl. 87. ZZP
37. Na temelju čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je od njene prednice stekao temeljem te ništetne ugovorne odredbe.
37.1. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan ni u ovom dijelu, jer je ništetnost konkretne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita po prvi puta ustanovljena ovom presudom, pa stoga u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020. zastara restitucijskog zahtjeva do sada nije mogla nastupiti.
38. Budući da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je tužitelj naknadu za obradu kredita platio 17.11.2006. u iznosu 140,69 EUR, sud utvrđuje da je po toj osnovi tuženik tužitelju dužan vratiti taj iznos 80,92 EUR, i to sa zateznim kamatama od dana plaćanja (17.11.2006.) u skladu sa čl. 1115. ZOO jer se u okolnostima konkretnog slučaja banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
39. Stoga je odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.
U odnosu na odluku o trošku postupka
40. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 2.018,29 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa) pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podnesaka od 17.10.2023., 13.05.2024. i 23.01.2024. – po 250,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 03.10.2024., 05.12.2024. i 15.04.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);
- financijsko vještačenje – 300,00 EUR,
što sveukupno iznosi 2.050,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), pri čemu tužitelju u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak preliminarnog izračuna preplate u iznosu 100,00 EUR, jer taj izračun nije dostavljen u spis. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.
U Zagrebu 23. svibnja 2025.
Sudac:
Ivo Đuratović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. odvjetnik Hrvoje Kardum;
2. odvjetnik Andrej Šooš Maceljki.
