REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2074/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Mučnjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kuželički i Mučnjak, d.o.o. iz Zagreba, Nova Ves 3, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljici PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan iznos od 143,55 EUR bruto s osnova neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe:

- na iznos od 2,05 EUR bruto tekućom od 16.11.2017., godine pa do isplate,

- na iznos od 2,90 EUR bruto tekućom od 16.12.2017., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,08 EUR bruto tekućom od 16.01.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 4,38 EUR bruto tekućom od 16.03.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 10,00 EUR bruto tekućom od 16.05.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 5,33 EUR bruto tekućom od 16.06.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR bruto tekućom od 16.07.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 7,06 EUR bruto tekućom od 16.08.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 7,00 EUR bruto tekućom od 16.09.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,76 EUR bruto tekućom od 16.11.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR bruto tekućom od 16.01.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 5,39 EUR bruto tekućom od 16.02.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,34 EUR bruto tekućom od 16.03.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 11,22 EUR bruto tekućom od 16.04.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 4,22 EUR bruto tekućom od 16.05.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR bruto tekućom od 16.06.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR bruto tekućom od 16.07.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 3,94 EUR bruto tekućom od 16.08.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,65 EUR bruto tekućom od 16.09.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 5,28 EUR bruto tekućom od 16.10.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR bruto tekućom od 16.11.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR bruto tekućom od 16.12.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 2,10 EUR bruto tekućom od 16.01.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 10,89 EUR bruto tekućom od 16.03.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR bruto tekućom od 16.04.2020., godine pa do isplate,

II/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljici PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan iznos od 21,82 EUR bruto s osnova manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad na koji tužiteljica ima pravo, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe:

- na iznos od 3,16 EUR bruto tekućom od 16.07.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR bruto tekućom od 16.09.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR bruto tekućom od 16.04.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 3,87 EUR bruto tekućom od 16.07.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 4,62 EUR bruto tekućom od 16.09.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,71 EUR bruto tekućom od 16.01.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR bruto tekućom od 16.02.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,88 EUR bruto tekućom od 16.07.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR bruto tekućom od 16.09.2020., godine pa do isplate,

III Odbija se tužiteljica u dijelu tužbenoga zahtjeva za zateznu kamatu na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće

VI/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba,

Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljici PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove u iznosu od 577,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra te mu je rad organiziran u dežurstvima.

Na snazi su Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18, kao i Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 35/19 i Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: KU i njihovi dodaci), a kojima je tužiteljeva plaća regulirana na slijedeći način:

„Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

Osim navedenih KU i njihovih dodataka, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/17, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/17, kao i Dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama NN 123/19 (dalje: TKU i dodaci), koji se paralelno primjenjuju na tužitelja te na jednak način kao i Kolektivni ugovor definiraju plaću tužitelja .

U odredbama čl. 51. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, odnosno odredbama čl. 49. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 te u odredbi čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koje se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata.

Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (npr. za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost toga sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost uvećava se za 25%.....). Tužitelj je u tom razdoblju kao medicinska sestra, radio u otežanim uvjetima rada, pa mu sukladno članku 94. pročišćenog teksta Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19-dalje ZOR) pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme paralelno je na snazi i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 koji u članku 57. odnosno 55. Propisuju da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%.

U utuženom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

U vremenskom razdoblju unazad 5 godina (a i ranije) tuženik nije plaćao tužitelju dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima svog radnog mjesta i u svakom trenutku je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo temeljem čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015) odnosno čl. 58. KU (NN 29/18, 92/19).

Nadalje, budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaću po gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Tako je recimo čl. 36. st. 2. KU propisano da: “ Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“

Nadalje, odredbom čl. 59. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 121/12) propisano je da : “Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom utuženom periodu. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom periodu i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU-kao lex specialis).

Sukladno svemu navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za period od 13. 5. 2020. godine do dana podnošenja tužbe i to na način da:

- nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada, a čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 94. pročišćenog teksta ZOR-a, a sve u vezi s čl. 57. st. 2., odnosno čl. 55. st.2. KU, a od dana 14. svibnja 2020.g. pa do dana podnošenja ove tužbe

- nije plaćao tužitelju dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima svog radnog mjesta i u svakom trenutku je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo temeljem čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015) odnosno čl. 58. KU (NN 29/18, 92/19 ), a u periodu od 15. listopada 2017.g. pa do dana podnošenja ove tužbe

- je pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, a čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st.1. TKU, zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće.

Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskoga vještačenja, tužitelj je sukladno istom uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 15.11.2024.g na način opisan u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu.

Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi:

Članak 47.

„Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU.

Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće.

Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19 st. 6. KU: „Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“

Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106:

Pitanje:

Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju?

Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću?

Zaključak broj 106:

Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama.

Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća.

Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisani je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen:

- Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11), u primjeni do 19.04.2014.

Članak 83.

(1)Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

(2) Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

- Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.04.2014.

Članak 73.

(1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. (2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u isplatne liste, sudsku prasku i ostalu dokumentaciju u spisu, te financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu dodataka na plaću i to zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada koje bi ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u razdoblju od listopada 2017. do ožujka 2020

6. Iz navoda stranaka i dokumentacije u spisu proizlazi nespornim da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao medicinska sestra. Nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista i da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je sporno je pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

8. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer je najstarije utuženo potraživanje dospjelo u studenom 2015.g., a tužba je podnesena 26.10.2020., stoga nije protekao petogodišnji rok iz odredbe čl. 139. u vezi s čl. 232. ZR-a računajući od najstarijeg potraživanja do podnošenja tužbe.

10. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje: KU) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice (prvostupnik sestrinstva) za koje joj pripada dodatak od 25%.

11. Sukladno odredbi čl. 59.a Dodatka KU-a ("Narodne novine" broj 96/15) koja je u primjeni od 1. listopada 2015. i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

12. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je ista čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je imala posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. KU definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. KU. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljici svakog mjeseca. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca. Prema tome, u pravu je tužiteljica kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, s obzirom da je tužiteljica i u tom periodu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

13. Sud je mišljenja da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a.

14. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Petre Blašković, iz kojeg proizlazi da sveukupni iznos neobračunatih dodataka na plaću u razdoblju od 1. listopada 2017.g do 1.kolovoza 2020.g. iznosi bruto 165,37 eura, pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju.

15. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila u skladu s izračunom financijskog vještaka, a budući da niti jedna stranka nije prigovorila ispravnosti izračuna financijskog vještaka, sud je prihvatio navedeni izračun vještaka.

16. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka ponavljajući prigovore pravne naravi iznesene tijekom postupka, a što je sud ranije u presudi otklonio. Valja reći da dostavljena sudska praksa kao i razna tumačenja na koje se stranke pozivaju nisu odlučna za predmet spora.

17. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i donio presudu kao u izreci.

18. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 15-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je sa tim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14) prema vrijednosti predmeta spora od 165,37 eura s kojim iznosom je tužiteljica u cijelosti uspjela, stoga istoj trošak sastava tužbe u iznosu 50 eura, sastava podnesaka od 12.12.2022.g i 15.11.2024.g u iznosu 50,00 eura svaki, pristupa na ročište 9.11.2023.g i 15.04.2025.g svako po 50,00 eura, sveukupno uz 25% PDV iznosi 312.50 eura što uz trošak financijskoga vještačenja od 265,49 eura iznosi 577,99 eura, dok je u ostalom dijelu tužitelj u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troška jer je isti neosnovan.

Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14) koja propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja oduke pa do naplate.

20. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku