Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: Pn-79/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, OIB: 85077656753, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ČA isplati iznos od 1.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČA u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ČA isplati iznos od 2.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024. pa do isplate prema stopi određenoj uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ČA naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 491,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj ČA, podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete.
2. U tužbi tužitelj navodi da je rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020 od 11.ožujka 2020. protiv tužitelja određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva KP-DO-378/20, a koji teče od dana uhićenja 10.ožujka 2020. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Sisku posl.br. Kv II-67/2020 od 25.ožujka 2020. godina. Rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-180/2020 od 8.travnja 2020. godine odbijen je prijedlog za produljenje istražnog zatvora protiv tužitelja, te su mu određene mjere opreza. Rješenjem Županijskog suda u Sisku Kv II-84/20,Kir-180/20 od 27 travnja 2020. odbijena je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku protiv rješenja Županijskog suda u Sisku br. Kir-180/2020 od 8.travnja 2020. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-587/2021 od 28.rujna 2023. odbijena je optužba protiv tužitelja u predmetnom kaznenom postupku jer je državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona. Dakle, u ovom kaznenom postupku tužitelj je neosnovano proveo skoro mjesec dana u istražnom zatvoru te ima pravo na naknadu štete temeljem čl. 573. Zakona o kaznenom postupku/2009 vezano uz čl.480. st.1. t.1. Zakona o kaznenom postupku /1997 (dalje: ZKP/97). Stoga tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode i time prouzročene povrede prava osobnosti - prava na slobodu i time prouzročenih duševnih bolova. Naime, pored duševnih bolova koje kod svake osobe nastaju zbog gubitka slobode, tužitelj je u istražnom zatvoru neosnovano boravio u vrijeme najjače epidemije COVID-19 i najstrožih mjera lock-downa, zbog čega je bio u stalnom strahu za svoje zdravlje zbog činjenice da bi se u istražnom zatvoru mogao zaraziti i razboljeti. Stoga tužitelj smatra da bi pravična novčana naknada za neimovinsku štetu koju je pretrpio trebala iznositi 3.000,00 €. Prije podnošenja tužbe, tužitelj se 1. srpnja 2024. obratio Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije sa odštetnim zahtjevom sukladno čl. 477. st.2. ZKP/97. Svojim dopisom od 5. rujna 2024. MPUDT je ponudilo pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.114,80 eur, za koju naknadu tužitelj smatra da je preniska, te stoga, temelje čl. 478 ZKP/97 podnosi ovu tužbu. Stoga tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu od 1. srpnja 2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da se u ovom predmetu primjenjuje Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009 i 80/2011, dalje ZKP/97), obzirom da je odredbom čl. 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013. i 152/2014., dalje ZKP/08) propisano da odredbe ZKP/97 prestaju važiti osim, između ostalog, odredaba iz glave XXX ZKP/97, dok se ne donese poseban zakon. Odredbom članka 480. stavak 3. ZKP/97 je propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Isto tako, isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz čl. 95. istog Zakona. Člankom 95. stavak 2. točka 2. ZKP/97 određeno je da su redarstvene vlasti ovlaštene uhititi osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a kada postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz čl. 102. Zakona. Člankom 102. stavkom 1. točkom 2. ZKP/97 propisano je da se pritvor može odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače, a člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97 ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti kazneno djelo kojim prijeti. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj Kir-148/2020-3 od 11. ožujka 2020., utvrđeno je da je tužitelju pritvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 2. i 3. ZKP/08, a s obzirom da je utvrđeno da bi osumnjičeni, ovdje tužitelj boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke za koje se osumnjičeni osnovano sumnjiči da im je prodavao drogu, odnosno da postoji opasnost da bi osumnjičeni u slučaju puštanja na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo budući da je isti već osuđivan, a izrečena kazna nije utjecala na osumnjičenika da uskladi svoje ponašanje sa zakonom već je i dalje nastavio sa protupravnim ponašanjem. Navedeno proizlazi i iz rješenja Županijskog suda u Sisku broj: Kv II-67/2020-3 od 25. ožujka 2020., kojim je odbijena žalba osumnjičenog, ovdje tužitelja, i potvrđeno je gore navedeno rješenje te u obrazloženju stoji: „Ovo vijeće smatra kako egzistira zakonski osnov za određivanjem istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odnosno postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke…, pa bi boravkom na slobodi mogao utjecati na iste radi otklanjanja tj. umanjenja svoje kaznene odgovornosti. Također egzistira i razlog za određivanjem istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, tj. postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao nastaviti sa činjenjem kaznenih djela ili počiniti teže kazneno djelo, jer je isti do sada osuđivana osoba, a do sada izrečena kazna nije utjecala na osumnjičenika da uskladi svoje ponašanje sa zakonom već je i dalje nastavio sa protupravnim ponašanjem iz čega se zaključuje kako postoji realna opasnost da bi puštanjem na slobodu mogao nastaviti sa činjenjem kaznenih djela.“ Obzirom da iz naprijed navedenih rješenja jasno proizlazi da je postojala osnovana sumnja da je tužitelj počinio kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti te da je postojao razlog za određivanje pritvora iz članka 102. ZKP/97, ističe se da je isključeno pravo na naknadu štete. Radi navedenog, nesporno je da je postojala zakonska osnova za određivanje pritvora, a radi kojeg uhićenja i lišenja slobode tužena nikako ne može odgovarati. Nadalje, tužena smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 480. stavak 3. ZKP/97 u vezi s člankom 95. stavak 2. istog Zakona, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu štete odnosno da su temeljem članka 480. stavak 3. ZKP-a ispunjene negativne pretpostavke u kojem slučaju je isključeno pravo na naknadu štete. U presudi Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-675/11 od 18. listopada 2011. je zauzeto stajalište: "Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke temelji djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva na osnovi postojanja objektivne odgovornosti tužene za nastalu štetu tužitelju, ističući da se osnovanost lišenja slobode imajući u vidu krajnji ishod postupka, a ne s obzirom na pravnu osnovu pritvaranja, bez obzira što je ono u vrijeme njegova određivanja možda bilo zakonito. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir negativne pretpostavke, a na koje je tijekom cijelog postupka upirala tužena, kao nesporne činjenice čije postojanje isključuje pravo na naknadu štete i pored toga što su ispunjene pozitivne pretpostavke. Naknada štete zbog neutemeljenog uhićenja, nezakonitog ili neutemeljenog pritvora ne pripada osobi ako su ispunjene negativne zakonske pretpostavke." "Kako je u ovom konkretnom slučaju predmet spora naknada štete zbog neutemeljenog pritvora tužitelja, naknade štete neće pripasti oštećenome iako su ispunjene pozitivne pretpostavke u slučaju kada su ispunjene negativne pretpostavke temeljem članka 480. stavak 3 ZKP-a prema kojoj odredbi naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. U slučajevima iz točke 1. stavka 1. ovog članka isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. ovog zakona." Nadalje, tijekom trajanja epidemije izazvane virusom COVID-19 poduzet je čitav niz mjera, radnji i aktivnosti usmjerenih na sprječavanje širenja epidemije. Tužitelj ne navodi razloge zbog kojih bi strah za zdravlje u vrijeme boravka u istražnom zatvoru bio veći od straha da je u navedenom razdoblju bio na slobodi, slijedom čega tužena osporava navedene navode tužitelja. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan te tužena posebno osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode ukupan iznos od 3.000,00 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024. (kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete) do isplate, i to za 30 dana provedenih u pritvoru/zatvoru iznos od 100,00 eura po danu. Tužena ističe da visina tužbenog zahtjeva ne može biti umnožak broja dana provedenih u pritvoru/zatvoru i novčanog iznosa od 100,00 eura, već da je potrebno utvrditi je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i u kojoj mjeri. Također, navedeni iznos kao previsok odstupa od prakse Ministarstva pravosuđa i uprave, kao i od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, naknada štete procjenjuje se od strane sudova u smislu odmjeravanja visine iznosa pravične novčane naknade uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, razlog lišenja slobode, trajanje lišenja slobode odnosno značaj povrijeđenog dobra, u razmjeru s ciljem kojem naknada štete služi, kako se kod odmjeravanja naknade štete ne bi pogodovalo težnjama koje su nespojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, uzevši u obzir da visina dosuđenog iznosa naknade ne pogoduje tužitelju u smislu poboljšanja njegovog materijalnog stanja, već isključivo za pretrpljene duševne bolove. Također, prilikom utvrđivanja visine novčane naknade treba uzeti u obzir okolnost da nisu ispunjene pretpostavke postojanja neosnovanog uhićenja. Podredno naprijed navedenom tužena ističe, a vezano za previsoko određen tužbeni zahtjev, da pravna praksa Ministarstva pravosuđa i uprave za naknadu štete zbog vremena provedenog u zatvoru do 30 dana predviđa 200,00 kuna/26,54 eura po danu, od 30 do 90 dana 160,00/21,24 eura kuna po danu, a od 90 dana i nadalje u iznosu od 120,00/15,93 eura kuna po danu. Istu praksu zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev 1815/1996 od 30. kolovoza 2000. Slijedom svega iznesenog, visina tužbenog zahtjeva je previsoko postavljena, te bi usvajanje postavljenog tužbenog zahtjeva bilo protivno odredbi članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., 145/2023. i 155/2023.). Isto tako, zakonske zatezne kamate su u tužbenom zahtjevu tražene od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, međutim obzirom da se radi o nematerijalnoj šteti, sukladno odredbi članka 277. stavak 1., a u vezi s člankom 394. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996, 112/1999., i 88/2001), iste teku od donošenja presude do isplate. Ovo iz razloga što novčana obveza s naslova nematerijalne štete izražene brojem novčanih jedinica ne može početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, a broj novčanih jedinica bit će određen tek presudom. Identično pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev-1145/09-2 od 28. travnja 2010. Radi navedenog, a kako u ovom predmetu nisu ispunjene pretpostavke postojanja neosnovanog uhićenja, radi čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, već u odnosu na tužitelja postoje negativne pretpostavke koje otklanjaju odgovornost tužene, predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u predmete Županijskog suda u Sisku br. Kir-180/2020, predmet ovog suda br. K-587/22021, u rješenje Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020-3 od 11.3.2020. (str. 5-8 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku br. Kv II-67/2020-3 od 25.3.2020. (str. 9-11 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku br. Kir-180/2020 od 8. 4. 2020. (str. 12-15 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku br. Kv II-84/20-4 od 27.4.2020. (str. 16-18 spisa), presudu ovog suda br. K-587/2021-30 od 28.9.2023. (str. 19- 21 spisa), zahtjev za naknadu štete (str. 23-25 spisa), dopis (str. 26-27 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.
5. Tužitelj ČA iskazao je da je u vrijeme uhićenja bio u ugostiteljskom objektu koji drži te je došla policija i izvršila pretres, a njemu je određen istražni zatvor. Misli da je u istražnom u zatvoru bio oko mjesec dana i to u [adresa] i za to vrijeme se usporilo renoviranje njegova ugostiteljskog objekta. Ističe da je u istražnom zatvoru bio u vrijeme korona krize, zbog čega su posjeti bili prepolovljeni te je u tom periodu primio tri posjete i to posjetile su ga majka i cura. Sjeća se i da je zbog smanjenog rada suda duže trajalo da se dobije dozvola za posjete kao i da se odobri telefonski broj. Ističe da je u jednom tjednu imao mogućnost telefonirati i to maksimalno 30 minuta i to putem kartice koju je dobio u istražnom zatvoru, a koje telefonske razgovore je maksimalno iskoristio. Zbog toga mu je bilo otežano komuniciranje sa knjigovođom, a vezano za držanje toga ugostiteljskog objekta te je dio obveza za isto prenio na majku. Ističe da je tada bio dobrog zdravlja iako je bio u strahu od korone, obzirom da je bio u zatvorenom prostoru, a i kada su odlazili u šetnju većinom su hodali jedan iza drugoga. Nije se razbolio u istražnom zatvoru te ga je više bilo strah za tatu da se ne razboli od korone, obzirom da je isti šećeraš i već ima narušeno zdravstveno stanje. Ističe da je prije korone bilo odobreno 15 minuta telefonskog razgovora u tjednu, a zbog korone i manje posjeta je povećano na 30 minuta. Ističe da je policija prilikom njegova uhićenja pretres obavila u njegovom ugostiteljskom objektu, njegovom stanu, kao i u kući njegovih roditelja. Ističe da je to bilo u 10,00 sati ujutro i to su njegovi susjedi mogli vidjeti. U istražnom zatvoru bio je smješten u jednoj prostoriji u kojoj su osim njega bile smještene još tri osobe i koja je po njegovoj procjeni bila velika 7-8 m2. Sjeća se još nekih mjera vezano za koronu i to paketi koji su dolazili morali su prvo biti 10 dana u karanteni, zatim sjeća se da su maske morali nositi prilikom posjete te se za vrijeme njegova boravka u istražnom zatvoru promijenila samo jedna osoba u prostoriji u kojoj je bio. Ističe da u njegovoj prostoriji se nije razboljela, odnosno dobila koronu niti jedna osoba, a sjeća se da su koronu dobile jedna ili dvije osobe s kojim osobama on nije bio u kontaktu. Nakon odlaska u istražni zatvor prvih deset dana je bio sam u sobi, što je također imalo veze sa mjerama korone, odnosno radilo se o izolaciji zbog korone. Tada je prvi puta bio u istražnom zatvoru, a nakon toga je bio u istražnom zatvoru u još jednom navratu. Ističe da je to bila jedina pretraga u njegovom ugostiteljskom objektu i stanu te prije toga, a niti poslije nije imao nikakvu pretragu.
6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
7. U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete za duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode – boravka u istražnom zatvoru u periodu od 11. 3. 2020 do 8. 4. 2020., određenog rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020-3 od 11. 3. 2020., i to iz razloga što je kazneni postupak koji se vodio protiv ovdje tužitelja u kaznenom predmetu ovog suda br. K-587/2021, za počinjenje kaznenog djela u odnosu na koje je postojala osnovana sumnja da ga je tužitelj počinio prilikom određivanja istražnog zatvora, u konačnici okončan donošenjem presude br. K-587/2021-30 od 28.9.2023., kojom je odbijena optužba.
8. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020-3 od 11. 3. 2020. utvrđeno je da je na temelju čl. 127. st. 1. i čl. 130. st. 1. iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 određen istražni zatvor protiv okrivljenog ČA, uhićenog **.**.2020., te je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati najduže mjesec dana, a teče od dana uhićenja 10. 3. 2020. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da ODO u Sisku provodi istraživanje pod br. KP-DO-378/2020 protiv osumnjičenog ČA zbog sumnje da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom dogama – iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11. Nadalje, u rješenju je navedeno da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio navedeno kazneno djelo, da ista proizlazi iz priloga kaznenoj prijavi (zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta), te sadržaja posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP. Sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora iz čl. 123. st .1. toč. 2. ZKP/08 jer je potrebno ispitati svjedoke te sudac istrage smatra da bi na njihove iskaze u slučaju puštanja na slobodu osumnjičeni mogao utjecati i time ometati kazneni postupak kao i da je ispunjen i uvjet iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jer postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio produljeno kazneno djelo, da je ranije osuđivan iz čega je sud zaključio da izrečena kazna na istog nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa zakonom te da više ne čini kaznena djela. Sud zaključuje o da postoji realna opasnost da će osumnjičenik u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo.
9. Rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kv II-67/2020-3 od 25.3.2020. odbijena je kao neosnovana žaba osumnjičenika ČA podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020-3 od 11. 3. 2020.
10. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-180/2020 od 8. 4. 2020. odbijen je prijedlog za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenog ČA iz zakonske osnove u čl. 123. st. toč. 3. ZKP/08, temeljem čl. 125. st. 1. toč. 3. ZKP/08 ukinut je istražni zatvor i određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu. Istim rješenjem je temeljem čl. 98. st. 2. toč. 3. u vezi čl. 99. st. 3. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 okrivljenom ČA određena mjera opreza-javljanja djelatnicima policije putem telefona.
11. Rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kv II-84/20-4 od 27.4.2020. odbijena je kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Sisku br. Kir-180/2020 od 8. 4. 2020.
12. Nadalje, presudom ovog suda br. K-587/2021-30 od 28.9.2023., koja je postala pravomoćna 28. 10. 2023., na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/1.1, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08), protiv okrivljenika ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadimak Č, sin Z i ZA, djev. D, rođenog **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, po zanimanju konobar, zaposlenog, direktora i vlasnika firme "Virtus cupreme"j.d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura/ 7.534,50 kn, neoženjenog, bez djece, vlasnika kuće u [adresa], odbijena je optužba da je dana 11. siječnja 2020., od 12,43 sati do 20,00 sati, u [adresa], unutar ugostiteljskog objekta „Ivančica“, protivno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), iako svjestan da je promet drogama zabranjen, putem više djelomično kriptiranih telefonskih razgovora dogovorio i izvršio prodaju 2,7 grama droge tipa kokain DA, za neutvrđeni novčani iznos, a droga kokain se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga nalazi u Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu 1., Odjeljku 1., a koju drogu je prethodno pribavio od nepoznate osobe, dakle, nabavio i prodao tvari koje su propisom proglašene drogom, a koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano u članku 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku 6. srpnja 2020. podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-1366/2020 protiv okrivljenog ČA zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano u članku 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11., da je na raspravi 28. rujna 2023. zastupnica optužbe odustala od kaznenog progona protiv okrivljenog ČA budući da do sada svi izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je okrivljeni ČA počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret te da je, s obzirom da je tužitelj tijekom rasprave odustao od optužbe, na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08 donesena je presuda kojom se odbija optužba protiv okrivljenog ČA.
13. Prema odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, dalje ZKP/97), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe č. 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, dalje: ZKP/08), pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.
14. Dakle, utoliko što je pravomoćnom presudom ovog suda br. K- 587/2021-30 od 28.9.2023., odbijena optužba protiv ovdje tužitelja radi počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisanog u članku 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 190. stavku 2. KZ/11, dakle, zbog kaznenog djela za koje je postojala osnovana sumnja da ga je tužitelj počinio, a na temelju koje osnovane sumnje je, iz zakonskih osnova propisanih čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, tužitelj temeljem rješenja Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020- 3 od 11. 3. 2020. bio u istražnom zatvoru 29 dana, tužitelj po ocjeni ovog suda sukladno odredbi čl. 480. st. 1. ZKP/97, u vezi s odredbom čl. 1100. st. 1. . Zakona o obveznima odnosima Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ima pravo na naknadu štete za duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode.
15. Pri utvrđivanju obima štete sud uzima u obzir da je tužitelj u istražnom zatvoru bio 29 dana, te vodeći računa o cilju kojemu služi pravična novčana naknada, o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO) i da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi smještajni uvjeti za vrijeme boravka tužitelja u istražnom zatvoru bili takvi da nadilaze neizbježan stupanj trpljenja zbog same činjenice lišenja slobode, pa stoga sud, temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO u svezi čl. 223. st. 1. ZPP, smatra primjerenom pravičnu novčanu naknadu tužitelju za duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu od 1.000,00 eura. Navodi tužitelja u odnosu na posebne mjere za vrijeme boravka u istražnom zatvoru vezano za smanjenje širenja zaraze korona virusom ne odstupaju od preporuka i preventivnih mjera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, očito učinkovitih jer tužitelj kako to proizlazi iz njegova iskaza nije obolio od bolesti Covid 19, pa stoga nisu od utjecaja na odluku suda o visini pravične novčane naknade dosuđene tužitelju.
16. U odnosu na navode tuženice valja reći da je točno da je odredbom čl. 480. st. 3. ZKP/97 pripisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. U slučajevima iz točke 1. stavka 1. ovog članka isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. ovoga Zakona.
17. Nadalje, prema odredbi čl. 95. st. 1., 2. i 3. ZKP/97 redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, te osobu protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru i redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi: osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, i osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz članka 102. ovoga Zakona.
18. Međutim, utoliko što u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva naknadu štete zbog boravka u pritvoru u trajanju od 29 dana, kraj činjenice da je u kaznenom postupku pravomoćnom presudom optužba protiv njega odbijena, o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja odlučeno temeljem odredbe čl. 480. st. 1. ZKP/97 te nema mjesta primjeni odredbe čl. 480. st. 3. ZKP/97 jer tužitelj niti ne zahtijeva naknadu štete prema odredbi čl. 480. st. 1. ZKP/97, a zbog postupanja redarstvenih vlasti u slučaju uhićenja (čl. 95. ZKP/97). Iz navedenog razloga nisu od utjecaja niti razlozi zbog kojih je protiv tužitelja rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-148/2020-3 od 11. 3. 2020. određen pritvor, a niti navodi tuženice kojima obrazlaže postojanje zakonske osnove za određivanje pritvora odnosno utemeljenost navedenog rješenja na zakonu.
19. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena od dana podnošenja zahtjeva tuženici – 1. 7. 2024., prema priloženoj preslici povratnice, a temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO.
20. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude, u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (toč. II. izreke)
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.
22. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi uspio 100%, a po visini 33 %, pa je u konačnici uspio u omjeru od 66,5 % (100%+33%=133%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 67 %, odnosno u konačnici 33,5 % (67%:2). Stoga uspjeh tužitelja iznosi 33% (66,5%-33,5%).
23. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32.), sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 10. 2. 2025. i 10. 4. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podneska od 24. 10. 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.3.), PDV u iznosu od 275,00 eur, te na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,23 eur te na presudu u iznosu od 76,45 eur, ukupno 1.489,68 eur, no obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 33 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 491,59 eur .
24. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Sisku, 23. svibnja 2025.
Sutkinja
Sanda Navara Sladović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
Dostavna naredba:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženici po zakonskom zastupniku
