REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-188/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damjanu Kriviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. iz Zagreba te po punomoćniku Alemu Rufatiu, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika KV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Zagreba, II-tuženika ĆV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženika EUROING d.o.o., iz Zagreba, X. Vrbik 2, OIB: 62576900177, zastupanog po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I. i III. tuženika, 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se I-tuženiku KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tuženiku ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tuženiku EUROING d.o.o., OIB:62576900177, Zagreb, X. Vrbik 2 solidarno naknaditi tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos naveden u nalazu i mišljenju vještaka, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana."
II. Odbija se kao neosnovan prvi eventualno kumuliran tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se I-tuženiku KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tuženiku ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknaditi tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos naveden u nalazu i mišljenju vještaka, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana."
III. Odbija se kao neosnovan drugi eventualno kumuliran tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se I. tuženiku KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos naveden u nalazu i mišljenju vještaka uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana."
IV. Odbija se kao neosnovan treći eventualno kumuliran tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se II. tuženiku ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos naveden u nalazu i mišljenju vještaka uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana."
V. Odbija se kao neosnovan četvrti eventualno kumuliran tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se III-tuženiku EUROING d.o.o., OIB:62576900177, Zagreb, X. Vrbik 2 naknaditi tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos naveden u nalazu i mišljenju vještaka uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana."
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 79.875,00 Eur.
VIII. Nalaže se tužitelju naknaditi III-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev III-tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 39.312,50 Eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: Ovr-190/2019 od 11. veljače 2022., u svojstvu treće osobe, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj ovom tužbom traži da mu pruži zaštitu od nezakonite ovrhe koju I. i II. tuženici provode na nekretninama III. tuženika upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi DVORIŠTE, površine 185,5 čhv, 667 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 86 m2, a na kojoj nekretnini tužitelj ima pravo koje sprječava ovrhu, odnosno da je isti suvlasnik nekretnine. Navodi kako je predmetni ovršni postupak pokrenut je od strane I-tuženika, kao ovrhovoditelja, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.366.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.466.000,00 kn od 07.03.2006. pa do isplate te na iznos od 1.900.000,00 kn od 30.10.2010. pa do isplate i to temeljem sudske nagodbe od 09.09.2014., sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-197/11 i to temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj, Ovr-7353/15, od 15. rujna 2015. II-tuženik je pokrenuo ovršni postupak prijedlogom radi promjene predmeta i sredstava ovrhe na nekretnini III- tuženika dana 20.03.2019. radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 2.926.577,41 kn sa pripadajućim zateznim kamatama sve temeljem ovršnih isprava, rješenja o ovrsi, posl. br. Ovrv-14/2015, od 21.01.2015., izdano od strane javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1 te rješenja o ovrsi Ovrv-1497/2017, od 24.02.2017. izdano od strane javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1 te je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1756/19 od 27. ožujka 2019. Oba ovršna postupka spojena su te se vode pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini pod poslovnim brojem Ovr- 190/2019. Predmetni ovršni postupak vodi se radi prodaje nekretnine, namirenja I- tuženika iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te predaje nekretnine kupcu na temelju zaključka o prodaji nekretnine. Navodi kako su III. tuženik i tužitelj 31.03.2010. sklopili dva ugovora o kupoprodaji nekretnine, i to Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba, Poljička 27, broj ovjere OV- 5366/10, (u daljnjem tekstu: Ugovor 1) kojim je III. tuženik prodao, a tužitelj kupio odgovarajuće suvlasničke dijelove nekretnine s kojima se III. tuženik obvezao povezati vlasništvo posebnog dijela nekretnine: - stan oznake A u razizemlju koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, kupaonice, balkona, kompletnog vrta koji se nalazi sa istočne strane zgrade iznad svih garaža te dijela vrta s južne strane zgrade, sve u ukupnoj površini od 58,73 čm te garažu oznake broj 4 sa dva parkirna mjesta, površine 16.84 čm; te (II) Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba, Poljička 27, broj ovjere OV-5364/10, (u daljnjem tekstu: Ugovor 2) kojim je III. tuženik prodao, a tužitelj kupio odgovarajuće suvlasničke dijelove nekretnine s kojima se III. tuženik obvezao povezati vlasništvo posebnog dijela nekretnine: - podrumsko spremište sa posebnim ulazom koji se sastoji od prostorije 1 površine 29,85 m2 i prostorije 2 površine 29,80 m2. Dakle, temeljem gore navedenih ugovora, tužitelj je stekao suvlasnički dio na Nekretnini koja je predmetom ovršnog postupka, a koja činjenica svakako nije nepoznata tuženicima. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 3235/13, od 9. svibnja 2019. u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev III. tuženika koji je glasio na utvrđenje da su raskinuti predmetni Ugovori 1 i 2 kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev III. tuženika za raskidom navedenih ugovora. Predmetna presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Karlovcu, Gž-551/2019, od 20. siječnja 2021. te je postala ovršna dana 16.03.2021. Slijedom navedenog, predmetni Ugovor 1 i Ugovor 2 su još uvijek na snazi te proizvode valjane pravne učinke i to prije svega u smislu da je tužitelj zakoniti suvlasnik Nekretnine koja je predmet ovršnog postupka. III. tuženik se Ugovorom 1 i Ugovorom 2 obvezao dovršiti zgradu te uspostaviti vlasništvo nad posebnim dijelovima nekretnine koja je predmet ovrhe, odnosno provesti postupak etažiranja, ali to do današnjeg dana nije učinio, a što je razvidno i temeljem isprava koje se nalaze u ovršnom spisu. Dakle, tužitelj je temeljem navedenih ugovora postao vlasnik, odnosno suvlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela, a koji suvlasnički dio bi trebao (sukladno ugovorima) biti povezan uspostavom vlasništva s posebnim dijelovima nekretnine. S obzirom da III. tuženik nije ispunio navedene obveze, tužitelj nije u mogućnosti upisati se kao vlasnik posebnih dijelova, niti je u mogućnosti temeljem Ugovora 1 i Ugovora 2 upisati se kao suvlasnik u zemljišnim knjigama, što svakako ne znači da tužitelj nije stekla pravo (su)vlasništva na predmetu ovrhe. Također, tužitelj ističe i činjenicu da III. tuženik, tijekom izgradnje stambenog objekta isti nije gradio sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, a što potvrđuje i sama ovršna isprava I. tuženika, odnosno točka 4. Sudske nagodbe, sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pos.br. P-197/11, dana 9. rujna 2014., u kojoj se navodi da je tužitelj (ovdje I. tuženik) u potpunosti upoznat i suglasan s postupkom ishođenja rješenje o izvedenom stanju sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i koji se vodi pod oznakom klasa: UP/I-350-05/12-007/674. Tužitelj ukazuje i na činjenicu da je i sam ovršni sud u ovršnom postupku utvrdio da je nekretnina koja je predmet ovrhe u naravi stambena zgrada u izgradnju sa 8 stanova i 6 garaža, a što je navedeno i u samom zaključku o prodaji. tuženik se temeljem založnog prava, upisanog pod poslovnim brojem Z-32393/10 ima pravo namiriti isključivo na 1/3 dijela nekretnine, a ne na cijeloj nekretnini. Nadalje, u točki 7. Sudske nagodbe navodi se: „Tužitelj je ovlašten naplatiti od Tuženika svoju tražbinu u iznosu od 3.366.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.466.000,00 kn od 07.03.2006.g. pa do isplate, te na iznos od 1.900.000,00 kn od 30.10.2010.g. pa do isplate, i to ovrhom isključivo na nekretnini upisanoj u zk.č.br. 1072/48 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake: DVORIŠTE, površine 667 m2, temeljem založnih prava upisanih u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z- 32393/10“. Dakle, i temeljem ovog razloga, nije dopuštena ovrha na cijeloj Nekretnini. I. tuženik i III. tuženik sklopili su dana 26.10.2009. četiri ugovora, ugovor o uređenju međusobnih odnosa, ugovore o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini te ugovor o zajmu. U članku 1. ugovora o zajmu ugovorne strane su suglasno utvrdile kako su 06.02.2006. sklopile ugovor o zajmu kojim je I. tuženik III. tuženiku isplatio iznos od 1.466.000,00 kuna te da su sklopile ugovor o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim je zajmoprimac (ovdje III. tuženik) dao u zalog nekretninu i to 1/3 dijela zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 667 m2. U članku 2. stavku 2. Ugovora o zajmu ugovorne strane suglasno su utvrdile da je na nekretnini započeta gradnja stambenog objekta, sve u skladu s pravomoćnom građevinskom dozvolom klasa:
UP/I-361-03/06-01/1137, Ur. broj: 251-13-22/102-07-5 od 17.07.2007 te da je rješenjem o promjeni investitora (nekretninu je od društva INING d.o.o. i IVAR d.o.o. u vlasništvo stekao III. tuženik) Grada Zagreba, klasa: UP/I-361-03/07-01/02059 od 06.11.2007. III. tuženik imenovan novim investitorom. U članku 3. stavku 3. zajmodavac (ovdje I. tuženik) se obvezao financirati radove naviše do iznosa 1.900.000,00 kuna na način da će u roku od 3 dana po primitku poziva zajmoprimca i to isključivo po istome, u ime i za račun zajmoprimca, isplaćivati izravno izvođačima radova na nekretnini koja je predmet ovrhe. U odnosu na ugovore o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini predmetnim ugovorima založni dužnik (ovdje III. tuženik) je založio nekretninu koja je predmet ovrhe i to za iznos od 1.900.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sa rokom dospijeća 30.10.2010.godine te ostalim uvjetima iz Ugovora te za iznos od 1.446.000,0 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.03.2006 godine do 321.12.2007.godine odnosno zateznim kamata obračunatim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena tekućim od 01.08.2008.godine pa do isplate, sa rokom dopijeća 06.03.2006.godine te ostalim uvjetima iz Ugovora. Navedene hipoteke upisane su u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Rješenjem pod poslovnim brojem Z- 32393/10 te se ugovori nalaze u zbirci isprava pod tim poslovnim brojem. U članku 1. ugovora o uređenju međusobnih odnosa ugovorene strane (I. i III. tuženik) suglasno su utvrdili da je I. tuženik III. tuženiku isplatio iznos od 1.466.000,00 kuna i iznos od 1.900.000,00 kuna. U članku 2. stavku 1. navedeno je: „…a pod uvjetom da je zajmodavac u cijelosti ispunio obveze iz čl. 1. st. 3. ovog ugovora, ugovorne strane ugovaraju fakultativno potraživanje na strani zajmodavca i to na način da može zahtijevati: - s jedne strane isplatu iznosa danog na ime zajma prema ugovorima navedenim u čl. 1. st. 1. i st. 3. ovoga ugovora, ili s druge strane uzimanje u vlasništvo one suvlasničke i s njima povezane posebe dijelove koji se imaju izgraditi na nekretnini koja se sastoji od zk.č.br. 1072/48 k. o. [katastarska općina], površine 727 m2 i to posebne dijelove koji predstavljaju: • stan C na prvom katu desno koji se sastoji od hodnika, kuhinje, degažmana, dnevnog boravka s blagovaonicom, dvije sobe, WC-a, kupaonice, balkona, loggie i pripadajućeg vrta C, ukupne površine 96,99 m2, u visokoj „roh-bau“ izvedbi što podrazumijeva potpunu dovršenost stana osim keramike, sanitarija, aprketa i zadnje ruke ličenja, • stan D na prvom katu lijevo koji se sastoji od hodnika, kuhinje, degežmana, dnevnog bravka s blagovaonicom, dvije sobe, WC-a, kupaonice, balkona, loggie i pripadajućeg vrta D, ukupne površine 97,41 m2m u visokoj „roh-bau“ izvedbi što padrazumijeva potpunu dovršenost stana osim keramike, sanitarija, aprketa i zadnje ruke ličenja • garaža 1 s dva parkirna mjesta površine 16,73 m2 u podrumu građevine • garaža 2 s dva parkirna mjesta površine 16,73 m2 u podrumu građevine“ U članku 2. stavku 2. navedeno je: “… zajmoprimac obveze isplate – povrata zajma uvijek se može osloboditi na način da u vlasništvo zajmodavcu preda one suvlasničke dijelove i s njima povezane posebne dijelove koji se imaju izgraditi na nekretnini koja se sastoji od zk.č.br. 1072/48 k. o. [katastarska općina], površine 727 m2 i to one posebne dijelove koji su navedene i prethodnom stavku“ Nadalje, u članku 2. stavku 5. navedeno je: „…suglasne su da bilo koja od ugovornih strana može zahtijevati da ovlašten sudski vještak građevinske struke EV dipl.ing., u slučaju spora o kvaliteti i stupnju dovršenosti navedenih stanova, pregleda suvlasničke i s njima povezane posebne dijelove nekretnine… te izradi nalaz i mišljenje o stupnju dovršenosti…“ Iz gore citiranih ugovora i njihov odredbi proizlazi da su I. i III. tuženik sklopili su prividni pravni posao te su u odnosu na tužitelja zajedno investitori i prodavatelji nekretnine, u ovom slučaju stanova, odnosno odgovarajućih suvlasničkih dijelova na kojima je trebalo biti uspostavljeno etažno vlasništvo. Iz odredbi ugovora nedvojbeno proizlazi da je ugovor o uređenju međusobnih odnosa sklopljen nakon ugovora o zajmu koji zapravo predstavlja prividni pravni posao i kao takav nema pravnog učinka između I. i III. tuženika. Ugovorom o uređenju međusobnih obveza ugovorena je fakultativna tražbina i alternativna obveza čiji sadržaj nije predaja zamjenjivih stvari već suvlasnički dio na nekretnini odnosno odgovarajući suvlasnički dio koji bi nastao uspostavom etažnog vlasništva. S obzirom da se navedenim ugovorima jasno navodi građevinska dozvola, rok u kojem se III. tuženik obvezuje završiti radove na građevini, suglasno se određuje osoba koja će vršiti nadzor te da će u konačnici stanovi prijeći u vlasništvo I. tuženika i to za iznos od 1.900.000,00 kn i iznos od 1.446.000,0 kn nedvojbeno je da se u ovom slučaju radi o ugovoru o građenju te da su I. i III. tuženik u odnosu na tužitelja prodavatelj i investitor te su kao takvi i solidarno odgovorni za neispunjenje obveze prijenosa odgovarajućih suvlasničkih dijelova u vlasništvo tužitelja. Također, tužitelj ističe da mu je I. tuženik u nekoliko navrata na jasan i nedvosmislen način izričito naveo kako je on financirao radove radi stjecanja stanova u vlasništvo i da je to bio cilj sklapanja svih ugovora. U 2. paragrafu sudske nagodbe potvrđena je obveza predaje suvlasničkih dijelova u vlasništvo III. tuženika što dodatno potvrđuje navode o prividnom poslu, odnosno da su isti sklopili ugovor o građenju. Nadalje u 4. paragrafu se navodi kako je tužitelj u potpunosti upoznat i suglasan s postupkom ishođenja Rješenja o izvedenom stanju što ukazuje da je isti upoznat i s činjenicom da građevina nije građena u skladu s građevinskom dozvolom čime je otežano (moguće i onemogućeno) ispunjenje obveze III. tuženika prema tužitelju iz ugovora o kupoprodaji koji su navedeni ranije u tužbi. Prvenstveno, tužitelj skreće pozornost sudu da su direktor i jedini član društva III. tuženika i II. tuženik braća što je moguće dokazati izvatkom iz matice rođenih ukoliko će isti sporiti navedenu činjenicu. II. tuženik je podnio prijedlog radi promjene sredstava ovrhe 21.03.2019., temeljem gore navedenih rješenja o ovrsi i potvrda FINA-e od 01.02.2016. i 01.09.2017. o nemogućnosti izvršenja osova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava. Tužitelj ukazuje na nekoliko nelogičnosti i potencijalno prijevarno postupanje II. i III. tuženika, a svakako je izvjesno kako je postupanje II. tuženika usmjereno na onemogućavanje tužitelja u ostvarenju svoje tražbine, odnosno da je ovrha nedopuštena. Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-14/2015 doneseno je na temelju vjerodostojne isprave, izvoda otvorenih stavki III. tuženika (ovršenika). Dakle, II. tuženik je kao ovrhovoditelj ishodio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave ovršenika (III. tuženika) koju mu je dostavio ovršenik (III. tuženik). Također, na izvodu otvorenih stavki se kao osoba vjerovnik navodi odvjetnik Marko Ramljak, a ne ovrhovoditelj (ovdje II. tuženik). II. tuženik je naime, ugovorom o cesiji od odvjetnika Marka Ramljaka preuzeo navedena potraživanja, a s obzirom da je II. tuženik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, isti nije mogao ishoditi rješenje o ovrsi na temelju svoje vjerodostojne isprave stoga mu je III. tuženik dostavio svoj izvod iz poslovnih knjiga kako bi ga II. tuženik mogao ovršiti. Valja ukazati i na činjenicu da se većina potraživanja odvjetnika Marka Ramljaka odnosi na pružanje pravih usluga u vezi s nekretninom koja je predmet ovrhe što dodatno dokazuje da i II. tuženik upoznat s pravom tužitelja na nekretnini. Također, i drugo rješenje o ovrsi je doneseno na temelju vjerodostojne isprave ovršenika. Za tražbinu Ovrv-14/2015 II. tuženik je ishodio rješenje o osiguranju novčane tražbine pred Općinskim sudom u Zadru, poslovni broj Ovr-31/2017, zasnivanjem založnog prava na nekretninama III. tuženika i to na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar, k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška], ukupne površine 10901 m2 te zk. ul. [broj ZK uloška] ukupne površine 2585 m2. Iako je za svoju tražbinu ishodio rješenje o osiguranju, odnosno prisilno založno pravo II. tuženik je namjerno propustio namiriti svoju tražbinu. Da je predmetnu tražbinu, osiguranu založnim pravom namjerno propustio ostvariti dokazuje i činjenica da je povukao prijedlog za osiguranje kako bi III. tuženiku dopustio prodaju nekretnina u Zadru za iznos koji višestruko premašuje iznos njegove tražbine i tako namjerno propustio ostvarenje tražbine osigurane založnim pravom. Naime, III. tuženik je ugovorima o kupoprodaji nekretnina na kojima je II. tuženik imao prisilno založno pravo prodao za iznose veće od 2.500.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Navedeno dokazuje da je i II. tuženik upoznat s pravom tužitelja ta da je i njegovo postupanje usmjereno isključivo u onemogućavanju ostvarivanja prava tužitelja. Ugovorima iz točke II. tužbe III. tuženik se obvezao predati u vlasništvo posebne dijelove nekretnine što samo po sebi podrazumijeva dovršetak izgradnje građevine te uspostavu etažnog vlasništva, a što nesporno nije učinjeno. Tužitelj je iznos kupoprodajne cijene isplatio još prije 13 godina, a što je utvrđeno u više pravomoćnih presuda koje je donio Naslovni sud. Tako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno da je tužitelj isplatio iznos od 120.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti kao kupoprodajnu cijenu za Ugovore 1 i 2. Navedena presuda postala je pravomoćna 28.05.2019. i ovršna 30.07.2021. Nadalje, tužitelj i III. tuženik su, pored Ugovora 1 i 2, sklopili i ugovor o kupnji još jednog suvlasničkog dijela koji je također trebao biti povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom, ali tužitelj navedeni iznos nije isplatio zbog očite namjere III. tuženika u neispunjavanju svojih obveza. Tako je i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3234/13 od 2. ožujka 2020., a koja je postala pravomoćna 26.05.2021. i ovršna 09.08.2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje III. tuženika) na isplatu iznosa od 250.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uz obrazloženje kako je utvrđeno da III. tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu u dijelu koji se odnosi na izgradnju objekta. Također, utvrđeno je i da III. tuženik nije ispunio niti ugovornu obvezu koja se odnosi na promjenu kulture u zemljišnim knjigama i upis objekta te provedbu prijavnog lista u zemljišnim knjigama, kao i na brisanje založnih prava i provedbu etažiranja. Slijedom navedenog, sud je u obrazloženju presude naveo: „Sve navedeno ukazuje da tužitelj kao ugovorna strana Ugovora od 31.03.2010. godine ovjerenog kod javnog bilježnika pod brojem OV-5374/10, nije ispunio svoje ugovorne obveze niti u ugovorenom roku, a niti nakon toga, tijekom trajanja ovoga postupka. Prema tome, tužitelj je prekršio temeljna načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja u ispunjenju preuzetih obveza te načelo dužnosti obveza sadržano u odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima.“ Tužitelj ukazuje i na činjenicu da je vještak, u ovršnom postupku, u svojoj procjeni od 28. rujna 2017. naveo kako stupanj dovršenosti i opremljenosti u odnosu na standarde s obuhvaćenim nužnim popravcima i sanacijama postojećih izvedenih radova na zgradi iznosi 72,10% te je zbog navedenog vrijednost nekretnine procijenio na 7.847.782,00 kuna, odnosno da bi ista, u slučaju stupnja dovršenosti 100% iznosila 10.884.580,00 kuna. III. tuženik je podneskom od 11.11.2019. u spis dostavio račune i fotografije kojima dokazuje da je od procjene do podnošenja podneska u nekretninu uloženo, odnosno da su izvedeni radovi u vrijednosti od 3.455.420,17 kn, stoga bi stupanj dovršenosti zgrade trebao biti 100%. Također, ovršni sud je i u zaključku o prodaji nekretnine naveo da se prodaje stambena zgrada od 8 stanova i 6 garaža. Tužitelj ističe ove navode jer iz istih proizlazi da je stambena zgrada zapravo podobna za ishođenje uporabne dozvole po navodima III. tuženika, ali isti to odbija učiniti kako bi spriječio tužitelja u ostvarenju svoje tražbine, a što će svakako postići dovršetkom ovrhe. Tužitelj je izvršio i uvid u predmet upravnog postupka radi ishođenja rješenja o izvedenom stanju, koji se vodi pred Gradom Zagrebom, KLASA: UP/I-350-05/18-007/6691. U navedenom postupku je ovršenik dana 31.07.2020. godine od nadležnog tijela tražio prekid postupka uz obrazloženje kako je protiv treće osobe podnio tužbu na raskid ugovora te da će se tek pravomoćnošću presuda pod poslovnim brojem P-3235/2013 utvrditi pravni interes u postupku ishođenja rješenja o izvedenom stanju te u spis dostavio tada nepravomoćnu presudu kojom se odbija njegov tužbeni zahtjev. Dakle, postoji jasna namjera stranke u postupku da se ovršni postupak provede hitno, očito izbjegavanje ispunjenja obveza preuzeti ugovorom kako bi se tužitelj onemogućio u ostvarivanju svojih prava i time počini nenadoknadiva šteta. Također, zbog činjenice da je III. tuženik pokrenuo sve gore navedene sudske postupke, da nije proveo postupak legalizacije i uspostave etažnog vlasništva kao i činjenice da je pokretanjem ovrhe onemogućeno raspolaganje nekretninom (pa tako i prijenos suvlasničkog dijela na tužitelja) tužitelj nije u mogućnosti ostvariti svoje pravo, stoga i podnosi ovu tužbu. Zaključno, a s obzirom na sve gore navedeno, tužitelj je dokazao pravo koje sprječava ovrhu, odnosno dokazao je pravni temelj za stjecanje prava (su)vlasništva na nekretnini koja je predmet ovrhe te je dokazao da su tuženici znali za njegovo pravo kao i za činjenicu da bi provedbom ovrhe tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju prava provedba ovrhe na način kako je određena u ovom ovršnom postupku pravno je nemoguća, jer je očito da se radi propusta ovršenika kao suvlasnika nekretnine nisu mogli upisati svi oni koji imaju takvo pravo te raspolažu valjanim ispravama za upis prava vlasništva.
2. I-tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako je nesporno da je I. tuženik pokrenuo ovršni postupak u svojstvu vjerovnika/založnog vjerovnika na imovini III. tuženika iz razloga jer mu isti nije vratio dužan iznos. Tužitelj navodi kako je sa III. tuženikom zaključio 2 ugovora, a temeljem kojih je trebao steći vlasništvo posebnih dijelova buduće zgrade. Ističe se da u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, zgrada nije bila niti izgrađena, pa tako niti etažirana. I-tuženik je temeljem ugovora o zajmu od 26.listopada 2009. uknjižio založno pravo na 1/3 dijela nekretnine zk.vlasnika Euroing d.o.o. X.Vrbik 2, Zagreb (OIB:62576900177) radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.900.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sa rokom dospijeća 30.10.2010. te ostalim uvjetima iz Ugovora, te na temelju ugovora o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 26.listopada 2009. uknjižio na istoj nekretnini založno pravo na dodatnoj 1/3 dijela nekretnine radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.446.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.03.2006. do 31.12.2007. odnosno zateznim kamata obračunatim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena tekućim od 01.08.2008. pa do isplate, sa rokom dospijeća 06.03.2006. te ostalim uvjetima iz Ugovora. Dakle, I. tuženik je svoje tražbine osigurao založnim pravom, a što je svima bilo poznato, budući da je isto upisano u zemljišnoj knjizi i bilo je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka – javne isprave. Tužitelj je također temeljem Sporazuma o načinu rješenja međusobnih odnosa i zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranju novčane tražbine od 24. srpnja 2009. godine, uknjižio svoje pravo zaloga na 1/3 dijela nekretnine EUROING d.o.o. radi osiguranja novčane u iznosu od 120.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, uvećano za zatezne kamate od 25.07.2009. godine do isplate obračunate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sa rokom dospijeća 24.07.2010. godine. Netočni su i pravno neutemeljeni navodi tužitelja da bi I-tuženik i III-tuženik bili suinvestitori i zajednički odgovorni za neispunjenje. Naime, I-tuženik je 06.02.2006. uistinu pozajmio III- tuženiku iznos od 1.446.000,00 KN sa rokom dospijeća 06.03.2006, a koji iznos je trebao biti uložen u predmetnu zgradu. Međutim tadašnji direktor III. tuženika pok. CV, novce je umjesto u zgradu uložio u kupnju drugog zemljišta, te nije imao daljnja sredstva za dovršetak zgrade, te je ponovno tražio zajam od I-tuženika s objašnjenjem da mu jedino izgradnjom i prodajom stanova može vratiti sav novac. I-Tuženik nije imao previše izbora i odlučio je vratiti svoj novac, te pristao na zajam, ali pod uvjetom da ne daje novac ŠV nego direktno izvođačima radova, a kako ga ne bi ponovno izigrao i prevario. I-tuženik uistinu nije znao za poslove i dogovore tužitelja i III-tuženika osim da tužitelj ima potraživanje prema III-tuženiku u visini 120.000,00 eur koje je osigurano založnim pravom na 1/3 dijela nekretnine, a tuženik je svoja potraživanja osigurao založnim pravom na preostale 2/3 nekretnine. Kao i svaki drugi zajmodavac, kreditor, I-tuženik je osigurao svoje potraživanje, tako npr. i poslovna banka kada kreditira investitora projekta, vrši plaćanja direktno izvođačima, što je uobičajena praksa, pa opet ta banka nije suinvestitor, isto kao što nije niti I- tuženik. Da je I-tuženik investitor na navedenoj zgradi, tada ne bi upisivao založno pravo nego bi kao III-tuženik imao pravo na zaradu od prodaje svih stanova. Kako III-tuženik nije vraćao dug, I-tuženik je pristao da mu se umjesto novaca predaju stanovi u vrijednosti dužnog novčanog iznosa, pa se stoga radi o klasičnom vraćanju duga. Isto tako I-tuženik nije niti osnivač, niti ovlaštena osoba za zastupanje III-tuženika niti je u bilo kojem svojstvu sudjelovao, ili potpisao bilo kakav pravni posao sa tužiteljem, te ne može biti solidarno odgovoran tužitelju za neispunjenje ugovorne obveze III-tuženika. Međutim, točan je navod da je III- tuženik izbjegavao poduzimati radnje u cilju legalizacije objekta i etažiranja, a kako se pokazalo na kraju, s jasnim ciljem prevare tužitelja i I-tuženika. Zaključno, I- tuženik ističe da je ovrhu pokrenuo i kao založni dužnik, i da bez obzira na vlasničku strukturu, odnosno njenu promjenu, isti uvijek ima pravo pokrenuti naplatu na založenom dijelu nekretnine ako mu dug nije vraćen. Tako i u ovom konkretnom slučaju, I-tuženik još 2010. Imao upisano založno pravo na 2/3 predmetne nekretnine i kako mu dug nije vraćen, sukladno zakonskim odredbama pokrenuo je postupak ovrhe. Ostali navodi iz tužbe sadržajno predstavljaju tvrdnje kojima se dovodi u pitanje zakonitost pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr- 190/2019. Takve tvrdnje tužitelj nije ovlašten iznositi jer je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti. Pitanje njegove zakonitosti može biti postavljeno jedino u tom istom ovršnom postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova, ali ne u ovom, niti bilo kojem drugom sudskom postupku. Ovdje valja ukazati i na sadržaj rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ovr-402/17-2 od 07.04.2017. kojim je odbijena žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi u kojem je navedeno kako okolnost da su stranke ugovorile naplatu tražbine isključivo na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem založnih prava upisanih u zemljišnoj knjizi (dvije uknjižbe na po 1/3 dijela nekretnine) nije zapreka u smislu odredbe čl. 91. OZ za ovrhu na preostalom njenom dijelu i za ovrhu na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] jer nisu u pitanju nekretnine koje bi zakonom bile izuzete od ovrhe, založno pravo na nekretnini nije pretpostavka dopuštenosti ovrhe na toj nekretnini već je svrha tog prava osiguranje novčane tražbine s učinkom da se ovrha na nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja tu nekretninu kasnije stekne (čl. 83. OZ), da se u postupku ovrhe na nekretnini namiruju i založni vjerovnici koji nisu predložili ovrhu (čl. 86. st. 1. OZ) trenutak upisa založnog prava odlučan je i za redoslijed namirenja (čl. 114. OZ), Iz zapisnika o sudskoj nagodbi proizlazi da su stranke u toč. 7. Nagodbe ovlastile ovrhovoditelja da naplati novčanu tražbinu u iznosu od 3.366.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom ukoliko ovršenik do 31.05.2015. ne ishodi pozitivno završno izvješće glavnog nadzornog inženjera iz toč. 5. Nagodbe te ukoliko do 31.12.2015. ovrhovoditelju ne preda vlasništvo nekretnina opisanih u toč. 2 nagodbe. Nije sporno da ovršenik nije ishodio pozitivno završno izvješće pa je već samim tim novčana tražbina ovrhovoditelja dospjela u smislu toč. 7. Nagodbe. Pored toga nesporno je da ovršenik nije predao u vlasništvo ovrhovoditelju nekretnine iz toč. 2. Nagodbe. Slijedom svega navedenoga, predlaže sudu da po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.
3. II. tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj se osvrće na ugovore sklopljene s III-tuženikom za koje II-tuženik nije znao niti morao znati, svoje navodno suvlasništvo na nekretnini tužitelj ne precizira o kojoj je nekretnini riječ niti se navodi koliki je njegov suvlasnički omjer. II-tuženik je upoznat s time da je tužitelj pokrenuo hipotekarnu tužbu radi naplate svog potraživanja za povrat kupovnina po tim istim ugovorima te ishodio za sebe povoljniju presudu, a kako je zabilježeno pod posl. br. Z-64003/11 priloženo ovršnom spisu. Tužitelj u tužbi opisuje ovrhu na osam stanova i šest garaža dok je predmet ovrhe isključivo onaj koji je opisan u zk ulošku a to je dvorište iz tužbe proizlazi da je obveza III-tuženika bila da dovrši zgradu pa kako je tužitelj mogao steći suvlasništvo nekretnine ako je predmet ugovora bila obveza da se dovrši zgrada. Uvidom u povijesni zk izvadak vidljivo je da se tada i danas radi o dvorištu. Tužitelju nije kriv II-tuženik što se ne može upisati kao vlasnik posebnih dijelova jer njegov ugovor, čak i da su posebni dijelovi izgrađeni nije podoban za upis prava vlasništva iz razloga što nekretnina koju je "kupio" uopće ne postoji. II-tuženik je suglasan s navodima iz tužbe da se I-tuženik ima pravo namiriti isključivo iz 1/3 nekretnine dok se ovrha provodi na cijeloj nekretnini. Tužitelj nije onemogućen u svojim pravima i pokušava ih ostvariti kroz obračun potraživanja na ročištu za diobu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane uz naknadu troškova postupka II-tuženiku.
4. III. tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako osporava postojanje bilo kakvog tužiteljevog prava na nekretnini koja je predmet ovrhe. Činjenica je da su tužitelj i III-tuženik sklopili veći broj ugovora no cilj niti jednoga od njih nije bio prijenos prava vlasništva s ovdje III-tuženika kao prenositelja na ovdje tužitelja kao stjecatelja vlasništva ili suvlasništva nekretnine. U pogledu ugovora za koje tužitelj u tužbi tvrdi da je temeljem njih stekao pravo vlasništva/suvlasništva na nekretninama koje su predmet ovrhe ističe se kako opis nekretnine u ugovoru ne odgovara opisu nekretnine u zemljišnim knjigama, osoba prenositelja se s obzirom na ovršni postupak promijenila te Ugovor ne sadrži tabularnu ispravu te nema dokaza o tome da je tužitelj isplatio III-tuženiku kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Tužitelj ujedno od III-tuženika nikada nije zatražio da mu izda tabularnu ispravu, dok sam tužitelj navodi da ništa nije platio po "trećem" ugovoru s rokom plaćanja od 30 dana (a svi ugovori su sklopljeni istovremeno što je razvidno iz ovjera javnog bilježnika). Tužitelj ne čini ništa u ostvarenju svojih navodnih suvlasničkih prava. Ako je tužitelj vlasnik zašto je njegovo držanje u pogledu te nekretnine pasivno, u neku ruku je tužitelj opstruirao svojim radnjama izgradnju zgrade i ometao III-tuženika da ispuni obvezu prema njemu počev od neizvršenja obveza po ugovorima pa do hipotekarne tužbe. Ovrha se provela na zgradi u građenju, odnosno nema nikakve zgrade, stanova i garaža jer je predmet ovrhe nekretnina-dvorište. Kupac nekretnine u ovršnom postupku stoga je kupio dvorište, a ako je želio zgradu mora je dovršiti sukladno pravilima struke, ishoditi dozvolu nadležnog tijela za uporabu nekretnine, provesti upis promjena izgrađenosti u katastru i gruntovnici i potom provesti eventualno etažiranje. Pa tako u točki IV. tužbe tužitelj navodi da III-tuženik do danas nije dovršio zgradu no neovisno o tome smatra da je suvlasnik/odnosno vlasnik etažnih jedinica/stanova dovršene zgrade. Ne postoji niti jedna presuda na koje se tužitelj poziva u kojima bi bilo utvrđeno da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu. Tužitelj konstruira priču da je onemogućen u svojim pravima koja ne specificira u tužbi, a istovremeno spominje hipoteku kojom su osigurana sva njegova prava. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
5. Tužitelj je u podnesku od 26.03.2025. preinačio tužbu na način da je postavio glavni tužbeni zahtjev te eventualno kumulirane tužbene zahtjeve kojima potražuje naknadu štete a koji iznos predstavlja razliku tržišne vrijednosti nekretnina navedenih u ugovorima dostavljenim uz tužbu i iznosa dobivenog u ovršnom postupku, a koji tužbeni zahtjev će specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja. U činjeničnim navodima ističe kako zbog nemogućnosti ishođenja presude sukladno prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu i to zbog činjenice da je ovrha dovršena i da je nekretnina prodana trećoj osobi u sudskom (ovršnom) postupku, ovim podneskom preinačuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika sada potražuje iznos naknade štete do pune vrijednosti nekretnina koje su bile predmetom ugovora koji su dostavljeni uz samu tužbu. Tužitelj ističe kako su I. do III. tuženik bili svjesni i bile su im poznate činjenice da je tužitelj s III. -tuženikom sklopio ugovore navedene u tužbi. Također, radi nepotrebnog ponavljanja činjenica i dokaza, tužitelj ukazuje na navode i dokaze koje se već nalaze u spisu i koji su navedeni u tužbi. S obzirom da tužitelj, zbog dovršetka ovršnog postupka, više nije u mogućnosti ishoditi presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom te u konačnici tražiti i ispunjenje ugovornih obveza, tužitelj od tuženika potražuje iznos naknade štete, a koji iznos predstavlja razliku tržišne vrijednosti nekretnina navedenih u ugovorima dostavljenima uz tužbu i iznosa dobivenog u ovršnom postupku.
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-595/2020 od 26. svibnja 2021. (list 14-18 spisa), 2. Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.12.2018. (list 19-23 spisa), 3. Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.12.2018. (list 25-30 spisa), tabularna izjava od 25.09.2020. (list 31 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 30.11.2017. (list 33-37 spisa), prijedlog radi uknjižbe upućen Općinskom sudu u zadru od 2.12.2016. (list 38 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27.08.2012. (list 39-46 spisa), tabularna izjava od 17.01.2020. (list 47-49 spisa), zk izvadak (list 50-67, 99-121 spisa), prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini u predmetu OS Zadar posl. br. P-1987/22 (list 68-75 spisa), rješenje OS Zadar posl. br. Ovr-31/2017 od 29.06.2017. (list 76-78 spisa), rješenje OS Zadar posl. br. Ovr-31/17 od 22.01.2021. i od 23.08.2021. (list 79 i 86 spisa), Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 26.10.2009. (list 89 spisa), Sudska nagodba (list 95-98 spisa),Ugovor o zajmu od 26.10.2009. (list 123-127 spisa), Ugovor o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 128-130 spisa), preslika podneska III. tuženika u postupku ishođenja rješenje o izvedenom stanju koji se vodi pred Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-350-05/18-007/6691 (list 132 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: Ovr-190/2019 od 11. veljače 2022. (list 133-135 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3234/13 od 02.03.2020. (list 137-141 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 3235/13 od 9.05.2019. (list 142-152 spisa), presudu Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-551/2019 od 20.01.2021. (list 183-159 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2001/19 od 28.05.2019. (list 160-162 spisa), Ugovor od 31.03.2020. (list 163-167 spisa), Ugovor od 31.03.2010. (list 168-177 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-350/13 od 31.12.2018. (list 178-189 spisa), rješenje o namirenju i dovršetku ovrfhe Ovr-1330/24 (list ), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-1826/24 (), zaključak Ovr- 1330/24 od 14.2.2024. (list ), obavijest Financijske agencije o provedenom namirenju od 20.2.2025. (list 285 spisa) te je izvršen uvid u spis Ovr-1330/24 (ranije posl. br. Ovr-190/19).
7. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu ZPP), kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nije proveden dokaz saslušanjem stranaka te predloženih svjedoka od strane stranaka u postupku kao niti financijskim i građevinskim vještačenjem, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a jer je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora provođenjem dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu, a kako je nastavno obrazloženo. Iz istih razloga nisu pribavljani na priklop spisi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-197/2011, P-350/13, P-3234/13 i P-3235/13, a u koje je ujedno od strane suda i bez pribave moguće izvršiti uvid putem sustava e-spis.
8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini posl. br. Ovr-190/2019 od 11. veljače 2022. upućen je ovdje tužitelj kao treća osoba u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja pokrenuti parnicu protiv stranaka tog postupka, ovdje I-III tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 60. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ).
10. Tužitelj je pokrenuo konkretan postupak tužbom kojom traži proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. Ovr-190/2019 od 15. rujna 2015. te ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1756/2019 od 27. ožujka 2019., a koja ovrha se vodi pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, pod poslovnim brojem Ovr-190/2019. na nekretninama u vlasništvu III-tuženika upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi DVORIŠTE, površine 185,5 čhv, 667 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 86 m2, po prijedlogu za ovrhu ovdje I-tuženika, kao ovrhovoditelja, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.366.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.466.000,00 kn od 07.03.2006. pa do isplate te na iznos od 1.900.000,00 kn od 30.10.2010. pa do isplate i to temeljem sudske nagodbe od 09.09.2014., sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-197/11 i to temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj, Ovr-7353/15, od 15. rujna 2015. II-tuženik je pokrenuo ovršni postupak prijedlogom radi promjene predmeta i sredstava ovrhe na nekretnini III-tuženika dana 20.03.2019. radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 2.926.577,41 kn sa pripadajućim zateznim kamatama sve temeljem ovršnih isprava, rješenja o ovrsi, posl. br. Ovrv-14/2015, od 21.01.2015., izdano od strane javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1 te rješenja o ovrsi Ovrv-1497/2017, od 24.02.2017. izdano od strane javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1 te je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1756/19 od 27. ožujka 2019. Oba ovršna postupka spojena su te se vode pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini pod poslovnim brojem Ovr- 190/2019.
11. Uvidom u spis posl. br. Ovr-1330/2024 (ranije posl. br. Ovr-190/19) utvrđeno je kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Ovr-1330/2024-22 od 26. ožujka 2025. utvrđeno da je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Općinskog građanskog suda Zagrebu, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: Ovr-7353/15-6 od 15. rujna 2015. dovršena 19. veljače 2025. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako je rješenje o namirenju posl. broj Ovr-1330/2024-3 od 12. studenog 2024. Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.broj Gž Ovr-1826/2024-2 od 29. siječnja 2025. potvrdio pod točkama I-IV izreke te je isto rješenje postalo pravomoćno 29. siječnja 2029. te su stranke namirene sukladno pravomoćnom rješenju o namirenju dana 19. veljače 2025. o čemu je Fina obavijestila sud dopisom od 20. veljače 2025.
12. Rješenjem o namirenju ovoga suda posl. broj Ovr-1330/2024-3 od 12. studenog 2024. u točki I. izreke odlučeno je kako iz ukupne kupovnine u iznosu od 829.835,87 eura1 (ranije u kunama 6.252.398,40 kuna) položene na poseban račun Financijske agencije (FINA) nakon prodaje nekretnina ovršenika (kao jedinstvene cjeline) na elektroničkoj javnoj dražbi i to: - upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: dvorište površine 185,5 čhv, 667 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb, te k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: dvorište površine 23,9 čhv, 86 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb. namiruju se u sljedeće tražbine osoba koje ostvaruju pravo na namirenje: I.I. Tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka (prvenstveno namirenje) koji se tiču plaćenih sudskih pristojbi i predujmova za provedbu ovršnih radnji - prvoovrhovoditelja KV u cijelosti, u iznosu od 2.089,67 eura (ranije u kunama 15.744,72 kuna), I.II. Tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koje prestaju prodajom (ostale tražbine koje se namiruju); I.II. a) založnog vjerovnika SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iz vrijednosti odgovarajućeg suvlasničkog dijela (1/3 naprijed opisanih nekretnina (točka I izreke) i to : - tražbina po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 25.798,09 eura, u dijelu; - tražbina po osnovi zateznih kamata u iznosu od 149.021,90 eura, u dijelu – tražbina po osnovi glavnice, u iznosu od 101.095,40 eura, u dijelu. I.II. b) založnog vjerovnika-prvoovrhovoditelja KV OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz vrijednosti odgovarajućeg suvlasničkog dijela (2/3 naprijed opisanih nekretnina (točka I izreke) i to: - tražbina po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 28.033,00 eura, u dijelu, - tražbina po osnovi zateznih kamata u iznosu od 299.478,58 eura u dijelu – tražbina po osnovi glavnice, u iznosu od 224.319,22 eura, u dijelu. U točki II. izreke naloženo je Financijskoj agenciji (FINA) sa sjedištem u [adresa], po pravomoćnosti tog rješenja, iz iznosa kupovnine položene na poseban račun FINA – e (identifikator nadmetanja 33602) isplatiti: a) založnom vjerovniku – SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 275.915,90 eura, na broj računa (IBAN) : [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d., b) prvoovrhovoditelju/založnom vjerovniku – KV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 553.920,47 eura na broj računa (IBAN) koji je ovrhovoditelj/založni vjerovnik dužan dostaviti u spis u roku 8 dana od primitka ovog rješenja. U točki III. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev Ministarstva financija- Porezne uprave , PU Zagreb, Službe za naplatu i ovrhu, za namirenjem tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka (prvenstveno namirenje) koji se tiču poreza i drugih pristojbi dospjelih za posljednju godinu koji terete prodanu nekretninu na ime poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 165.967,17 eura (ranije u kunama 1.250.479,68 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na obračunati porez na dodanu vrijednost od dospijeća iznosa od 165.967,17 eura (ranije u kunama 1.250.479,68 kuna) pa do isplate, kao neosnovan. IV. Odbija se zahtjev drugoovrhovoditelja MYSENDER SOFTWARE d.o.o. za namirenjem iznosa od 849,43 eura na ime troškova ovršnog postupka (prvenstveno namirenje) koji se tiču plaćenih sudskih pristojbi i predujmova za provedbu ovršnih, kao neosnovan. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako založni vjerovnici SV i KV imaju pravo namirenja samo iz suvlasničkih dijelova nekretnine na kojoj su upisana založna prava na odgovarajućem suvlasničkom dijelu, a što je j nesporna činjenica jer isto prozlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka kao i Zakona, a navedeno ne osporavaju ni spomenuti založni vjerovnici. Nakon donošenja zaključka o prodaji predmetnih nekretnina (list 395-398) sud na prijedlog samog ovršenika iz podneska od (423-426) ispravio zaključak o prodaji na način da je iskazao u istome vrijednost procijenjenih nekretnina kao jedinstvene cjeline, koje su prodane i u konačnici pravomoćno dosuđene društvu Magdan d.o.o. rješenjem o dosudi posl.broj: Ovr-190/2019-137 od 14. veljače 2022. (list 554-559). Iz navedenog razloga sud je namirio tražbinu svakog od založnih vjerovnika ograničivši namirenje na vrijednost 1/32 ukupne kupovnine koja obuhvaća obje nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica]) koja iznosi 276.611,96 eura (ranije u kunama 2.084.132,08 kuna), obzirom na to da su prodane kao jedinstvena cjelina sa zajedničkom početnom cijenom, iako založna prava nesporno terete samo nekretninu upisanu u kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. U ovakvoj situaciji je takav način namirenja iz obje nekretnine bio jedino moguć, a niti jedna od stranaka nije u tijeku postupka nakon prodaje predmetnih nekretnina kao jedinstvene cjeline prigovarala takvom načinu prodaje, iako su navedene nekretnine različito opterećene. Osim navedenog, a imajući u vidu utvrđen redoslijed namirenja, pregledom dostavljenih obračuna tražbina i usporedbom s iznosom kupovnine iznos kupovnine nije dovoljan da bi se iz njega namirivao i drugoovrhovoditelj. U svakom slučaju, drugoovrhovoditelj jednako kao i ovršenik ima mogućnost podnošenja pravnog lijeka protiv ovog rješenja o namirenju.
13. Iz obavijesti FINA-e od 20.02.2025. o provedenom namirenju u spisu Općinskog suda u Sesvetama posl.br. OVR-190/2019 (KV, ĆV c/a EUROING d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i turizam)Financijska agencija (u daljnjem tekstu: Agencija) proizlazi kako je ista zaprimila pravomoćno Rješenje o namirenju Naslovnog suda poslovni broj Ovr- 1330/2024-3 (ranije posl.broj: Ovr-190/2019) od 12. studenog 2024. godine i Zaključak Naslovnog suda poslovni broj Ovr-1330/2024-19 od 14. veljače 2025. Sukladno odredbi čl. 28. st. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku (NN 156/2014, 1/2019, 28/2021, 9/2023 u daljnjem tekstu: Pravilnik) te je provela namirenje na način da je 19.02.2025. godine sukladno navedenim sudskim odlukama izvršila isplatu: iznosa od 553.920,47 EUR na račun prvoovrhovoditelja/založnog vjerovnika KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i iznosa od 275.915,40 EUR na račun založnog vjerovnika Enimark Ponjević iz Zagreba, GV OIB: [osobni identifikacijski broj].
14. Naime, kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj rješenjem kao treća osoba upućen na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretninama III tuženika te da je rješenjem poslovni broj Ovr- 1564/2010 od 21. svibnja 2012. utvrđen dovršetak ovrhe i to u odnosu na cijele predmetne nekretnine, dakle i u dijelu zbog kojeg je tužitelj rješenjem upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom to više ne postoji osnova za provođenje postupka u kojem bi se utvrdila nedopuštenost ovrhe u smislu odredbe čl. 55. st. 1. i 2. OZ. Riječ je, naime, o deklaratornoj tužbi tj. tužbi kojom se traži utvrđenje sadržaja postojećeg pravnog odnosa ili prava (čl. 187. ZPP-a), ovdje nedopustivosti ovrhe na temelju određene ovršne isprave. Stoga, u situaciji kada je ovrha provedena i utvrđen dovršetak ovrhe, kao u konkretnom slučaju, ishod pokrenute parnice ne može imati utjecaja na ovršni postupak, pa parnica postaje suvišna (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod brojem Rev x- 982/16-2 od 19. listopada 2016. godine), pri čemu treba imati u vidu i da OZ u odnosu na treće osobe ne propisuje mogućnost naknade štete (u smislu odredbe članka 56. OZ), niti mogućnost protuovrhe (u smislu članka 62. OZ), jer se te odredbe odnose samo na ovršenika, pa kako ishod predmetne parnice više nije od utjecaja na ovršni postupak, to za donošenje odluke u ovom predmetu nisu relevantni navodi tužitelja kojima se isti referira na činjenice i dokaze glede stjecanja vanknjižnog vlasništva te uslijed promašene aktivne legitimacije od strane suda nisu ocjenjivano ostvarenje pretpostavki za naknadu navodne štete tužitelju.
15. Odredba čl. 56. OZ-a definira pravo ovršenika, a ne treće osobe, na naknadu štete u slučaju kad je ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba provedena prije nego što je glavna rasprava u prvostupanjskome predmetu zaključena. U tome slučaju ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu (čl. 56. st. 1. OZ-a). Takav zahtjev ovršenika kao tužitelja predstavlja u parničnome postupku zahtjev za povratom stečenoga bez osnove. Šteta na čiju naknadu ovršenik ima pravo obuhvaća i razliku između vrijednosti unovčenoga predmeta ovrhe i cijene po kojoj je on unovčen (čl. 56. st. 2. OZ-a). Na novčane iznose ovršenik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine, odnosno od unovčenja dijelova imovine ovršenika (čl. 56. st. 3. OZ-a).
15. Dakle kod tužitelja ne postoji aktivna legitimacija za preinaku tužbe te podnošenje tužbenog zahtjeva za naknadom štete u konkretnom postupku jer tužitelj kao treća osoba koja je upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije ovlašten preinačiti tužbu i tužbeni zahtjev i zatražiti naknadu štete obzirom na unovčenje njegovog navodnog suvlasničkog dijela na predmetu ovrhe (ne dolazi do primjene pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom primjerice u odluci Rev x-987/2013 i Rev x-982/2016.) obzirom na to da navedeno pravo pripada samo ovršeniku u ovršnom postupku koji je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude te su temeljem prethodnih utvrđenja odbijeni iz istih razloga kao neosnovani kako glavni tako i eventualni kumulirani tužbeni zahtjevi.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tužitelj koji nije ostvario uspjeh u sporu dužan naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka.
18. Sud je temeljem prigovora tuženika na naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi kao suviše nisko naznačenom (VPS 1.327,36 Eur) navodeći kako ista treba biti naznačena u iznosu od 778.551,99 Eur, raspravnim rješenjem od 13.02.2024., vrijednost predmeta spora u predmetnoj parnici utvrdio u iznosu od 1.327,36 Eur jer ZPP ne sadrži posebne odredbe o vrijednosti predmeta spora u slučaju kada je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva proglašenje ovrhe nedopuštenom uz analognu primjenu odredbe čl. 25. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23) koja propisuje da kada se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi prema posebnim propisima i prema odredbama toga Zakona, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos od 1.327,23 Eur.
19. Naime, odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio dok je u st. 3. istog članka propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Uzimajući u obzir podatke u tužbi i podatke koji proizlaze iz spisa prigovor tuženika u pogledu označivanja vrijednosti predmeta spora u tužbi je ocijenjen neosnovanim te je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu od 1.327,23 Eur. U konkretnom slučaju radi se o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje - deklaraciju nedopuštenosti ovrhe, ukazujući u tužbi na nepostojanja pravne utemeljenosti tog postupka. Predmet ove parnice nije naime činidba kojom bi se ostvarila tražbina tužitelja u navedenom iznosu.
20. I-tuženik, stoga, osnovano potražuje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 155/23; dalje: Tarifa) uvažavajući VPS naznačen u tužbi (1327,36 Eur) te određen rješenjem suda na pripremnom ročištu od 13.02.2024. u istom iznosu (u zahtjevu za naknadom troška je neosnovano za svaku radnju potraživan trošak u iznosu od 10.750,00 Eur) te je I-tuženiku dosuđena naknada troška sastava odgovora na tužbu te podneska od 27.02.2024. i 25.02.2025. u iznosu od po 200,00 Eur sukladno Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 13.02.2024., 16.01.2025. i 10.04.2025. za svako ročište u iznosu od po 200,00 Eur sukladno Tbr. 9/1 Tarife, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (PDV 25%) ukupno iznosi 1.500,00 Eur i na koji iznos teku kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. OZ. U preostalom iznosu iznad dosuđenog zahtjev I-tuženika je odbijen kao neosnovan.
21. III-tuženik osnovano potražuje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 155/23; dalje: Tarifa) uvažavajući VPS naznačen u tužbi (1327,36 Eur) te određen rješenjem suda na pripremnom ročištu od 13.02.2024. (u zahtjevu za naknadom troška je neosnovano za svaku radnju potraživan trošak u iznosu od 10.750,00 Eur) u istom iznosu te je III-tuženiku dosuđena naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 Eur sukladno Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 13.02.2024., 16.01.2025. i 10.04.2025. za svako ročište u iznosu od po 200,00 Eur sukladno Tbr. 9/1 Tarife, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (PDV 25%) ukupno iznosi 1.000,00 Eur i na koji iznos teku kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. OZ. U preostalom iznosu iznad dosuđenog zahtjev I-tuženika je odbijen kao neosnovan.
U Sesvetama 23. svibnja 2025.
Sudac:
Iva Raos
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po pun
2. I-tuženiku po pun.
3. II-tuženiku
4. III-tuženiku po pun
