REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-2172/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja ANCONA GRUPA d.o.o. Đakovo, Industrijska zona bb, OIB: 65507156455 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o. Zagreb, Sveti Duh 28, protiv tuženika IN LUX d.o.o. Zagreb, Zavrtnica 17 (ranije: KAMENIČKI d.o.o. Zagreb, Marijana Čavića 1A), OIB: 21295124407 kojeg zastupaju punomoćnice Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 5 i Helena Kugler, odvjetnica u Zagrebu, Dragutina Domjanića 13, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj Ovrv-353/2020 od 09. studenog 2020. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.116,69 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.545,81 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba donijela je dana 09. studenog 2020. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa br. 4/01/2 od 16. siječnja 2019., rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-353/2020. Utuženi račun prileži spisu na listovima 10 do 12.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremeni prigovor kojim potraživanje tužitelja u cijelosti osporava kako po osnovi tako i po visini. Pojašnjava da se tužitelj natjecao za izradu namještaja te da je zadovoljio uvjetu za odabir izvođača (kvaliteta izrade ogledne sobe).

3. Nadalje navodi da su po odabiru tužitelja kao izvođača parnične stranke krenule u pregovore oko bitnih sastojaka ugovora, i to predmeta, cijene i rokova početka te završetka radova. Međutim, kako rok izvođenja radova kao bitan sastojak ugovora tuženiku nije odgovarao, pregovori su prekinuti. Tuženik smatra da ugovor o djelu nikada nije sklopljen jer se radilo samo o vođenju pregovora koji kao takvi ne obvezuju kao i to da svaka strana snosi svoje vlastite troškove (npr. troškovi putovanja, dopisivanja, angažiranja stručnjaka, izrada projekata i sl.) jer oni ulaze u poduzetnički rizik svakog poduzetnika koji sudjeluje u pregovorima. Slijedom navedenog, a imajući u vidu stavke utuženog računa, tuženik tvrdi da priprema projekta koja je uključivala komercijalni i nabavni proces te priprema projekta koja je uključivala izradu tehničke dokumentacije - izrada radioničkih nacrta u ukupnom iznosu od 65.600,00 kn/8.706,62 EUR ulazi u vlastiti trošak tužitelja, dok je stavka koja se odnosi na izmjere na objektu previsoko odmjerena. Prigovoru prileže e-mail dopisi od 26. studenog 2018., 27. studenog 2018., 29. studenog 2018., 30. studenog 2018., 20. prosinca 2018., 21. prosinca 2018., 07. siječnja 2019. te 10. siječnja 2019. (list 19 do 29 spisa).

4. Uslijed izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 02. prosinca 2020. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 6. kolovoza 2024. U istom u bitnom navodi da je, nakon što je na natječaju izabran za izvođača radova na objektu tuženika - hotelu (izradom ogledne sobe), posvetio mjesece dodatnog angažmana potrebnog za realizaciju projekta u razdoblju od obavijesti o izboru do obavijesti o prekidu pregovora i odustanku od sklapanja ugovora, i to isključivo zbog neprihvatljivih rokova isporuke i ugradnje. Tvrdi da mu tuženik od početka pregovora do obavijesti o odustanku nije zadao krajnji rok niti je na bilo koji način komunicirao te da nije imao jasnu viziju oko toga što želi ugraditi. Vezano uz utuženi račun za nastale troškove u razdoblju od osam mjeseci u ukupnom iznosu od 137.125.00 kn/18.199,62 EUR navodi da mu je tuženik po opomeni zbog neplaćanja poslao dopis u kojem spori naznačenu visinu, ali ne i osnovu, te nudi plaćanje dijela troškova ogledne sobe u iznosu od 25.972,50 kn/3.447,14 EUR. Nadalje ističe da su se u vrijeme vođenja pregovora kao i nakon prekida istih na objektu tuženika još uvijek izvodili grubi građevinski radovi, slijedom čega nisu postojale pretpostavke za ugradnju i opremanje objekta do travnja 2019. odnosno da je tuženikov razlog prekida pregovora iz siječnja 2019. koji se sastoji u neodgovarajućem roku isporuke neistinit i neosnovan. Stoga smatra da su predstavnici tuženika zlorabili svoj položaj i da nisu pregovarali u dobroj vjeri.

6. U prilog svojih navoda tužitelj dostavlja u spis e-mail dopise od 25. listopada 2018., 02. studenog 2018., 05. studenog 2018., 06. studenog 2018., 09. studenog 2018., 26. studenog 2018., 30. studenog 2018., 04. prosinca 2018., 05. prosinca 2018., 14. prosinca 2018. 18. prosinca 2018., 19. prosinca 2018., 20. prosinca 2018., 21. prosinca 2018., 02. siječnja 2019., 03. siječnja 2019., 04. siječnja 2019., 08. siječnja 2019., 08. veljače 2019., 4. lipnja 2019., sa prilozima – izmjere i tlocrti (list 46 do 81 spisa te 88 do 161 spisa), nacrt Ugovora o izradi, isporuci i montaži opreme od 30. studenog 2018. (list 82 do 87 spisa), dopis tuženika od 30. siječnja 2019. (list 162 i 163 spisa), očitovanje tužitelja na navedeni dopis koje datira od 16. travnja 2019. (list 165 do 167 spisa) te fotodokumentaciju (list 168 do 171 spisa).

7. Tuženik se ponovno pisano očitovao podneskom koji datira od 21. siječnja 2021. U istom, uz već ranije iznesene navode, ponovno ističe da je tužitelja dopisom od 27. studenog 2018. obavijestio o tome da je izabran za izvođača radova, nakon čega su otpočeli pregovori oko bitnih sastojaka ugovora, da bi potom dopisom od 10. siječnja 2019. obavijestio tužitelja kako slijedi: ˝zbog naprasno promijenjenih termina izrade i isporuke te uvjeta koji su nam neprihvatljivi, morat ću vam se zahvaliti na suradnji˝. Dakle, ističe da su od jedne do druge obavijesti protekla 43 dana odnosno da tužitelj netočno navodi da su pregovori trajali preko osam mjeseci. Neosnovanim drži i navod tužitelja o tome da mu nije zadao krajnji rok niti ga na bilo koji način komunicirao kao ni to da nije imao jasnu viziju što uopće želi ugraditi, a što je vidljivo iz e-mail dopisa dostavljenih u prilogu prigovora protiv rješenja o ovrsi te na tu okolnost predlaže izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka. Tuženik se osvrnuo i na navode tužitelja koji se odnose na grube građevinske radove na objektu te pojašnjava da se radilo o betoniranju dvorišta, a što nije od nikakvog utjecaja na opremanje unutrašnjosti objekta. Podnesku prileže e-mail dopisi i prilozi uz iste (list 178 do 184 spisa).

8. Dopisom od dana 27. siječnja 2021. ovaj sud je od nadležne ispostave porezne uprave zatražio podatak da li je tuženik koristio pravo odbitka pretporeza po računu tužitelja utuženom u ovom postupku. Na opisano traženje očitovala se Porezna uprava – Ispostava Peščenica dopisom od 15. veljače 2021. iz kojeg proizlazi da tužitelj predmetni račun nije evidentirao u knjizi ulaznih računa u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019. (list 188 spisa).

9. Na ročištu održanom dana 14. listopada 2021. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje TĆG, dok je na ročištu održanom dana 2. prosinca 2021. saslušan svjedok TĆ.

10. Iz iskaza TĆG, voditeljice projekta u društvu tužitelja, u bitnom proizlazi da je ista odrađivala operativne radnje te je bila u kontaktu sa GĆ, osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika. Pojasnila je da je tužitelj krajem 2018., za potrebe natječaja tuženika, napravio uzornu sobu. Dodala je da je tužitelj odabran za izvođača te da je po uzoru na oglednu sobu trebao za tuženika opremiti ostalih 75 soba u hotelu u Novalji. Također je dodala da je tuženik tražio određene preinake, ali se nije mogla sjetiti koje su to preinake bile. Nadalje je navela da je tužitelj otpočeo sa pripremnimm radnjama za izradu soba, a koje su uključivale izmjeru objekta, izradu radioničkih nacrta, komunikaciju s investitorom oko raznih detalja koji nisu definirani u uzornoj sobi, usklađivanje boja, dezena i dr. Iskazala je i to da je pravna služba tužitelja napravila nekoliko prijedloga ugovora koje je ona osobno slala GĆ, ali da tuženik prijedloge nije prihvatio, nakon čega je e-mail porukom prekinuo daljnju suradnju. Nije se mogla sjetiti koji rokovi su bili ponuđeni tuženiku od strane tužitelja, ali je navela da je u konačnici rok bio od 1. ožujka do 1. travnja 2019. Na poseban upit što je bilo dogovoreno za troškove uzorne sobe i jesu li ti troškovi plaćeni, svjedokinja je odgovorila da je dogovoreno da će troškovi uzorne sobe biti plaćeni ako tužitelj ne bude odabran kao izvođač, a ako bude, da će troškovi biti uključeni u ukupnu cijenu svih radova. Svjedokinja je potvrdila da je e-mail porukom od 29. studenoga 2018. (list 214. spisa) bila pozvana na dostavu ugovora s određenim rokovima.

11. Nadalje se prisjetila da je obavijest o prekidu pregovora zaprimila od tuženika početkom siječnja 2019. te da je tu poruku proslijedila TĆ. Na poseban upit da li joj je poznato zašto su pregovori prekinuti, svjedokinja je odgovorila da su pregovori prekinuti zbog naprasno promijenjenih uvjeta iz ugovora te da su se u prijedlozima ugovora mijenjali rokovi isporuke. Poznata joj je e-mail poruka od 21. prosinca 2018. kojom je GĆ poslala prijedlog ugovora nadopunjen rokovima. Također je odgovorila kako je točno da je 7. siječnja 2019. poslan tužiteljev prijedlog ugovora s izmijenjenim rokovima. Prema njezinom iskazu izmjera na objektu izvršena je 5. prosinca 2018. nakon čega je tuženiku poslana konačna ponuda, ali ne zna točno kada.

12. Svjedok TĆ, predstavljen kao savjetnik uprave tužitelja, u svom je iskazu u bitnom naveo da je tužitelj po izradi uzorne sobe i odabiru za izvođača dana 27. studenoga 2018., unatoč tome što ugovor nije sklopljen, poduzimao daljnje radnje kao što su izmjere na objektu, izrada kompletne radioničke dokumentacije za opremanje objekta te aktivnosti u organizaciji poslovanja (nabava repromaterijala, predrezervacija proizvodnih i logističkih kapaciteta). Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da je pravna služba tužitelja sastavila 30. studenoga 2018. prijedlog ugovora. Tvrdi da je GĆ (zz tuženika) rekla da će pregledati ugovor i da će napraviti neke sitne korekcije te da je mjesec dana kasnije odnosno 21. prosinca 2018. komentirala ugovor u odnosu na rokove i dinamiku izvođenja radova koje su oni uzeli u obzir i pročitali nakon kolektivnog godišnjeg odmora koji je trajao do 6. siječnja 2019. Pojašnjava da su izradili novi prijedlog ugovora s novim rokovima izvođenja radova, ali da je gđa GĆ **.**.2019. naprasno prekinula daljnju suradnju. Vezano uz saznanje o rovovima, svjedok je naveo da su usmeno razgovarali o nekim rokovima koji nikada nisu pisano potvrđeni. Ne sjeća se kada je napravljena prva izmjera na objektu.

13. Saslušanje svjedoka TĆ ponovljeno je na ročištu održanom 11. travnja 2025. Unatoč prvotnom iskazu, prilikom ponovljenog saslušanja svjedok je naveo kako nema saznanja koliko je vremena proteklo od saznanja da je tužitelj odabran za izvođača do prekida suradnje. Naveo je da su sa radnjama krenuli šest mjeseci prije odluke o odabiru. Svjedok nije razumio pitanje da li su i na koji način bili upoznati sa rokovima važnim za tuženika i potrebom poštivanja istih. Po njegovim riječima rok nikada nije bio definiran. Iako se poziva na izvršene izmjere, svjedok nema saznanja kada su one bile niti koliko su trajale. Naveo je da su visine u utuženom računu naznačene na temelju kalkulacija (što to u praksi znači za izradu jedne uzorne sobe).

14. Na ročištu održanom dana 4. veljače 2022. izveden je dokaz saslušanjem FĆ, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja. Iz iskaza istog u bitnom proizlazi da nije sudjelovao u neposrednim pregovorima sa tuženikom. Nije bio prisutan kada je bila izmjera na objektu niti je usmeno dogovarao rokove s tuženikom. Dodao je da tuženik nije niti postavio rokove te da su oni u prijedlogu ugovora definirali rokove u kojima se mogu izvesti radovi, uz pretpostavku da su prethodno ispunjeni uvjeti (potpis ugovora, uplata definiranog avansa i ovjera radioničkih crteža), ali da ništa od toga nije napravljeno. Tvrdi da su im u pripremi projekta nastali određeni troškovi koje su fakturirali tuženiku utuženim računom, a to su tehnička i operativna priprema proizvodnje, trošak odlaska tužiteljevih radnika na objekt radi izmjere zajedno s troškom njihovog noćenja, angažiranje službe nabave u svrhu prikupljanja informacija o dostupnosti materijala za izradu uzorne sobe te dostava i montaže uzorne sobe. Na upit da li bi u slučaju da je ugovor potpisan svi nabrojani troškovi bili sadržani u ukupnoj cijeni ili bi bili zasebni, zakonski zastupnik tužitelja je odgovorio da bi svi troškovi bili sadržani u ukupnoj cijeni. Zakonski zastupnik tužitelja FĆ nije nikada neposredno razgovarao sa zakonskom zastupnicom tuženika GĆ, već je samo dobivao informacije o tijeku pregovora.

15. Osoba ovlaštena za zastupanje tuženika GĆ saslušana je dva puta, i to na ročištima održanim 2. prosinca 2021. i 11. travnja 2025., uslijed promjene raspravnog suca. Iz iskaza iste u bitnom proizlazi da je tužitelj kao izvođač putem e-maila obaviješten o tome da je ušao u uži izbor za izradu i opremanje soba u hotelu u Novalji. Dodala je i to da je tužitelj obaviješten i o tome da će mu trošak uzorne sobe biti plaćen u slučaju da ne bude izabran kao izvođač, a u slučaju da bude izabran, bit će mu plaćen u ukupnom obračunu izrade svih soba. Gđa GĆ tijekom svog prvotnog iskaza nije osporila da je tuženik u obvezi platiti tužitelju trošak uzorne sobe, a što je tijekom postupka i učinjeno. Međutim, izrijekom je osporila ostale stavke utuženog računa u iznosu od 87.600,00 kn/11.626,62 EUR uvećano za PDV tj. troškove pripreme projekta. Nadalje je pojasnila kako je točno da je 27. studenoga 2018. tužitelj odabran i točno je da je 30. studenoga 2018. poslao prijedlog ugovora, ali je dodala da isti nije sadržavao cijenu pa se nije mogao potpisati. Također je navela kako je tužitelja prethodno upozorila na rokove i na to da ih je potrebno korigirati. Pojasnila je da su usmeno dogovorili 26. siječnja 2019. za postavu vrata, a 1. veljače 2019. za početak isporuke i montaže namještaja. Isto tako je navela da je finalnu ponudu s iznosom koji je predmet ugovora zaprimila 19. prosinca 2018. te da je 21. prosinca 2018. poslala svoj odgovor sa spomenutim izmjenama i dogovorenim rokovima. Naglasila je da ju nitko nije upozorio na problem kao niti na kolektivni godišnji odmor kod tužitelja. Tvrdi da je 07. siječnja 2019. dobila odgovor na e-mail od 21. prosinca 2018. s drastično promijenjenim rokovima koje je detaljno navela (list 274 spisa). Nakon svega je istakla kako nije bilo izvjesno da će radovi biti izvršeni do predviđenog roka za tehnički pregled koji je bio predviđen za 1. svibnja 2019. i otvaranja hotela. Nadalje je navela da je tužitelja obavijestila o prekidu suradnje dopisom od 10. siječnja 2019. te dodala da je tužitelj o namjeravanom roku otvaranja hotela bio obavješten prilikom prvog upoznavanja. U svom iskazu tvrdi da je sve bilo spremno za ugradnju početkom prosinca 2018., što je i sam tužitelj vidio prilikom prve izmjere na objektu. Iz njezinog iskaza također proizlazi da je tužitelj već krajem kolovoza 2018. bio upoznat sa time da je namjeravano otvaranje hotela u svibnju 2019., a već je tada dobio i arhitektonske nacrte kako izgleda koja soba u hotelu. Ističe da je na rokove upozoravala već prilikom zaprimanja prvog prijedloga ugovora.

16. Ponovnim svojim iskazom na ročištu održanom **.**.2025. GĆ je dodano detaljno pojasnila svoje viđenje poslovne suradnje sa tužiteljem i razloge prekida iste (list 400 do 403 spisa).

17. U predmetnoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka CĆ, nadzornog inženjera na objektu tuženika. Isti je u svom iskazu u bitnom naveo da su rokovi izvođenja radova bili određeni operativnim planom te da su radovi ovdje tužitelja, koji je prvotno bio zadužen za ugradnju vrata i namještaja, trebali uslijediti odmah nakon prve ruke soboslikarskih radova, odnosno u razdoblju od 15. siječnja do 15. veljače 2019. Dodao je da su on i nadzorni inženjer građevine T dolazili dva puta tjedno na gradilište i utvrdili da radovi ugradnje vrata i namještaja nisu niti započeli. Svjedoku je poznato da je tužitelj izrađivao uzornu sobu, dok je za interijer bila zadužena ŽĆ. Tvrdi da su radovi oko objekta, kao što je betoniranje ispred hotela, izvođeni tijekom ožujka i travnja 2019., što predstavlja posebnu stavka koja nije u povezanosti s uređenjem interijera. Svjedoku nije poznato tko je zamijenio tužitelja na poslovima izrade vrata i namještaja i kada su ti radovi završeni, ali je naveo da su radovi izrade i ugradnje vrata završeni do 10. ožujka 2019., dok za ugradnju namještaja svjedok ne zna točan datum. Iz njegovog iskaza također proizlazi da se radovima uređenja interijera moglo pristupiti u skladu s dinamičkim planom odnosno 15. siječnja 2019.

18. Uvidom u nacrte Ugovora o izradi, isporuci i montaži opreme (1/19 i 2/19) sastavljene od strane tužitelja utvrđeno je što je tužitelj predložio glede cijena i rokova, pri čemu je naznačen predviđeni završetak radova zaključno sa 1. travnja 2019. (list 234 i 235 spisa). Iz spisa predmeta proizlazi da ugovor među strankama nije sklopljen prvenstveno iz razloga jer tuženiku kao naručitelju nisu odgovarali rokovi izvršenja ugovorne obveze predviđeni u dostavljenim nacrtima. Dakle, među strankama nije došlo do suglasnosti volja o bitnim sastojcima ugovora što je nužan preduvjet za njegovo valjano nastajanje.

19. Tuženik je dana 16. listopada 2024. izvršio plaćanje tužitelju u iznosu od 3.666,47 EUR, a u potvrdi o nacionalnom plaćanju na listu 391 spisa naznačeno je da se plaćanje odnosi na trošak ogledne sobe. Međutim, tužitelj nije disponirao tužbenim zahtjevom i nije u odnosu na plaćeni iznos povukao tužbeni zahtjev.

20. Spisu prileži i zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 02. svibnja 2019. te Uporabna dozvola od 22. svibnja 2019., obje izdane od strane Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Ispostava Novalja (list 357 do 367 spisa).

21. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da potraživanje tužitelja nije osnovano.

22. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem računa br. 5/01/2 od 16. siječnja 2019. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2019. do isplate.

23. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj izabran kao dobavljač namještaja i unutarnje stolarije na objektu (hotelu) tuženika, a obavijest o tom izboru datira od 27. studenog 2018. Također nije sporno da su nakon toga otpočeli pregovori parničnih stranaka oko sadržaja ugovora koji bi sklopili, ali je izostala realizacija sklapanja ugovora jer je tuženik dopisom od 10. siječnja 2019. obavijestio tužitelja da mu se zahvaljuje na suradnji zbog nezadovoljstva terminima izrade i isporuke kao i uvjetima ponuđenim od tužitelja, a koji su mu neprihvatljivi. Sporna je osnovanost i visina računa koji je tužitelj izdao tuženiku (stavke 2, 3, 4 i 5), dok je tuženik podmirio trošak ogledne sobe, uključivo njezinu dostavu i montažu.

24. Temeljem isprava u spisu i provedenih dokaza ovaj sud zaključuje kako tužitelj neosnovano navodi da mu tuženik od početka pregovora do obavijesti o odustanku nije zadao krajnji rok niti je na bilo koji način komunicirao o važnosti rokova te da nije imao jasnu viziju oko toga što želi ugraditi. Uvidom u e-mail dopis od 10. siječnja 2019. sud je utvrdio da je tužitelj još 30. studenog 2018. bio upoznat sa terminskim planom i potrebnim rokovima ugradnje, a koji nije potvrdio niti potpisao. Također je još i prije nego je izabran za izvođača bio upoznat sa namjerama tuženika oko datuma otvaranja hotela. Činjenica postojanja komunikacije parničnih stranaka i jasne namjere tuženika u svojim traženjima vidljiva je kako iz brojnih e-mail dopisa koji prileže spisu tako i iz iskaza saslušanih svjedoka, sve kako je to ranije navedeno u obrazloženju ove odluke.

25. Prema ocjeni ovog suda obveza plaćanja stavki utuženog računa, osim troškova uzorne sobe koji su podmireni, poput troška odlaska tužiteljevih radnika na objekt radi izmjere zajedno s troškom njihovog noćenja ili angažiranja službe nabave u svrhu prikupljanja informacija o dostupnosti materijala za izradu uzorne sobe, ne terete tuženika. Naime, obzirom da ugovor u kojem bi to bilo izričito navedeno nije sklopljen ne postoji pravna obveza naručitelja da nadoknadi troškove izvođaču, osim ako je to prethodno bilo izričito dogovoreno ili proizlazi iz okolnosti koje ukazuju na takav dogovor (npr. putem mailova ili natječajne dokumentacije), a čega u konkretnom slučaju nema. Troškovi poput izmjera, idejnog rješenja i sl. padaju pod natječajni rizik onoga tko sudjeluje u natječaju. Raspon vremena od dana kada je tužitelj obaviješten o tome da je odabran kao izvođač (27. studenog 2018.) do dana kada se tuženik tužitelju zahvalio na suradnji jer nije postignut konsenzus oko rokova koji bi objema strankama odgovarali (10. siječnja 2019.) nije osmomjesečni kako to tužitelj tvrdi. Iz stavki utuženog računa razvidno je da se isti odnose na troškove koji su prethodili izradi uzorne sobe ili su nastali prilikom njezine realizacije, a koja je kao takva bila nužna za pristupanje samom natječaju.

26. Naime, ovaj sud smatra da kada se radi o natječaju za izradu uzorne sobe za hotel izvođač najčešće preuzima određeni rizik i dio troškova koji su dio vlastitih ulaganja u natječaj tj. nastup na tržištu. To su troškovi koje izvođač sam snosi, osim ako nije drugačije ugovoreno te ih snosi čak i ako ne dobije posao. Takvi troškovi uključuju pripremu ponude i koncepta dizajna (idejna rješenja, arhitektonsku ili dizajnersku podršku, konzultacije s kooperantima - npr. rasvjeta, materijali), izmjeru prostora (terensku izmjeru, putne troškove, dnevnice), dostavu i montažu elemenata (transport namještaja ili prototipova, radne sate montažera, po potrebi najam opreme), povrat robe (demontaža i zbrinjavanje) te interne operativne troškove (komunikacija, administracija, izrada dokumentacije, angažman zaposlenika). Ovaj sud smatra da se svi ti troškovi smatraju dijelom poslovnog rizika. Naime, u natječajnoj fazi izvođač se natječe vlastitim sredstvima da bi dobio posao te se sve što nije izričito dogovoreno kao trošak naručitelja smatra vlastitim ulaganjem. Obzirom da je ogledna soba plaćena, to samo znači da je naručitelj preuzeo dio odgovornosti, ali sve ostale povezane troškove snosi izvođač. U slučaju da je ugovor potpisan i da je tako ugovoreno, tada bi troškovi nabrojani od tužitelja bili eventualno sadržani u ukupnoj cijeni koju plaća naručitelj.

27. Nadalje, iz sadržaja neplaćenog dijela utuženog računa proizlazi da se isti odnosi na pripremu projekta, i to razvoj uzorne sobe, izmjere na objektu, komercijalne i nabavne procese te na izradu tehničke dokumentacije/izrada radioničkih nacrta. Tužitelj je u sklopu podneska od 08. kolovoza 2024. dostavio tablični prikaz specifikacije troškova za koje tvrdi da su obuhvaćeni svakom osporenom stavkom računa. Međutim, usporedbu te tablice i utuženog računa nije moguće sa sigurnošću izvršiti. Ne samo da je prisutna razlika u valuti već tužitelj nije dostavio u spis ni dokaze iz kojih bi bila vidljiva osnovanost i točnost podataka navedenih u toj tabeli kao ni naznačene visine pojedinih troškova. Čak štoviše, niti uz utuženi račun nije dostavljena popratna dokumentacija koja bi opravdavala njegov sadržaj. Iz iskaza svjedoka TĆ sa ročišta održanog 11. travnja 2025. proizlazi da je visina stavki na utuženom računu pisana na temelju kalkulacija (priprema projekta, razvoj uzorne sobe) te na osnovi stvarnih troškova (priprema projekta, izmjera na objektu, priprema projekta, komercijalni i nabavni procesi), iako spisu ne prileži pisana dokumentacija koja bi te stvarne troškove opravdavala. Iz iskaza svjedoka TĆ proizlazi i navod da ukoliko se ne ugovori opremanje objekta, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, cijena ogledne sobe se naplaćuje puta 3. Prema ocijeni ovog suda za zauzimanje takvoj stajališta i za takav način obračuna ne postoji valjana pravna osnova. Čak štoviše, utvrđeno je da u uvjetima natječaja nije bilo predviđeno ni plaćanje ogledne sobe. Također, iz stanja spisa, posebice zadnjeg izvedenog personalnog dokaza, proizlazi da tužitelj ne bi nikada ispostavio ovakav račun da je zaključio ugovor sa tuženikom. Glede ugovora na listovima 289 do 295 spisa napominje se da je tužitelj iste sklapao nakon 10. siječnja 2019. odnosno nakon obavijesti tuženika o prekidu suradnje. U cijelosti je neosnovan navod tužitelja sadržan u podnesku od 8. kolovoza 2024. da nikakav rok nije postojao te da je tuženik pregovore prekinuo ˝nesavjesno i mala fide te je stoga odgovoran za troškove koje je time prouzročio˝.

28. Glede činjenice da ugovor među strankama nije sklopljen valja napomenuti i to da niti jedna strana nije dužna izvršiti ono što je eventualno bilo predlagano nacrtom, ponudom ili pregovorima te da sama činjenica da su strane razmjenjivale nacrte, vodile pregovore ili bile blizu dogovora ne stvara ugovor. U skladu s načelima obveznog prava Ugovor nastaje kada postoji valjana ponuda, valjano prihvaćanje ponude te suglasnost volja o bitnim sastojcima Ugovora (npr. cijena, rok, predmet). Ukoliko jedna od strana nije prihvatila bitni element kao što su ovdje ključni rokovi izvršenja, to znači da nije došlo do sklapanja ugovora.

29. Također, ukoliko je ocjena suda da određeni dokazni prijedlog nije potreban za utvrđenje relevantnih činjenica, tada će se kroz obrazloženje odluke koja je donesena izložiti razlog takvog postupanja i primijeniti odgovarajuća pravna norma na konkretno činjenično stanje. Tako je ovaj sud na ročištu održanom dana 11. travnja 2025. zaključio glavnu raspravu odbivši dalje dokazne prijedloge. Naime, uz stanje spisa kao takvo i predmet odlučivanja, ocjena je suda da bi provođenje predloženog građevinskog vještačenja sa zadatkom vještaku specificiranom u podnesku tužitelja od 8. kolovoza 2024. (˝utvrđivanje svih radnji i troškova koje je obavio i isporučio tužitelj temeljem naloga tuženika, te utvrđivanje da li fakturirani troškovi predstavljaju stvarni utrošak vremena i sredstava potrebnih za izvršenje naloga koje je tužitelju izdao tuženik u sklopu njihove poslovne suradnje˝) doprinijelo produljenju trajanja samog postupka i povećanju troškova istog, a što nije u skladu s načelom ekonomičnosti, pri zaključku da provođenje vještačenja nije odlučno za pravilno i potpuno razrješenje spora.

30. Imajući u vidu sve navedeno, na temelju provedenih dokaza, ovaj sud ne može izvesti zaključak o osnovanosti neplaćenih stavki predmetnog računa, slijedom čega je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ponovno se ističe da tužitelj u odnosu na plaćeni dio utuženog računa nije povukao tužbeni zahtjev pa mu ne pripada pravo na parnični trošak.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka.

32. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 21. siječnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 20. svibnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 2. lipnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 15. srpnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 14. listopada 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 27. listopada 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 2. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 4. veljače 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 8. travnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 11. svibnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 26. lipnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 11. srpnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te pristup ročištu održanom 11. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na prigovor ukupno iznosi 7.116,69 EUR.

33. Neosnovanim je ocijenjen zahtjev tuženika za trošak sastava podneska od 4. prosinca 2020., 15. ožujka 2022., 22. travnja 2022., 3. ožujka 2023. 14. studenog 2023. i 8. ožujka 2024. jer isti ne predstavljaju parnične radnje za koje je predviđeno pravo na nagradu (obavijest o plaćenoj sudskoj pristojbi, dostava punomoći za zastupanje, zahtjev za produljenje roka, zahtjev za odgodom ročišta). Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za sastav podneska od 2. lipnja 2021. budući da su navodi iz istog u pretežitoj mjeri već izneseni u podnesku od 21. siječnja 2021. za koji je priznata puna nagrada. Tuženik je odbijen i sa dijelom zahtjeva za pristup ročištima održanim 15. srpnja 2021., jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Naime, da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja je predmet raspravljanja. Samo izjave stranaka da ostaju kod dosadašnjih navoda te prilaganje u spis ili razmjena međusobnih pisanih podnesaka ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za sastav podneska od 27. listopada 2021. jer se isti ne smatra vrstom podneska u smislu Tbr. 8/1 Tarife. Podnesak od 31. ožujka 2022. za koji tuženik traži trošak u visini od 25 bodova ne prileži spisu.

34. U cijelosti je neosnovan zahtjev tuženika za sastav podneska od 3. travnja 2024. jer se istim traži izuzeće uređujućeg suca koji zahtjev je rješenjem predsjednika Trgovačkog suda u Zagrebu od 16. travnja 2024. odbijen kao neosnovan. Odbijen je zahtjev tuženika za pristup ročištu 04. travnja 2024. budući da isto nije održano, i to upravo iz razloga tuženikovog neosnovanog zahtjeva za izuzeće uređujućeg suca. Također je neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sudske pristojbe za presudu budući da sukladno čl. 3 Zakona o sudskim pristojbama (˝Narodne novine˝ broj 118/18 i 51/23) za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti osoba koja pokreće postupak, dok je zahtjev za naknadu troška na ime plaćene sudske pristojbe za prigovor zatražen u previsokom iznosu (plaćeno je 241,69 EUR, a troškovnikom je zatražena naknada u visini od 300,00 EUR). Ocijenjen je neosnovnim zahtjev tuženika za pristup ročištu za objavu presude obzirom tuženik tom ročištu nije bio nazočan.

Zagreb, 23. svibnja 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

DNA:

1. Odvj. Hrvoje Nikolić, OD Balatinec i Nikolić d.o.o. Zagreb, Sveti Duh 28

2. Odvj. Jadranka Sloković, Zagreb, Đorđićeva 5

3. Odvj. Helena Kugler, Zagreb, Dragutina Domjanića 13