Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14

Poslovni broj: Povrv-214/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Eve Nekić, u parničnom predmetu tužitelja STIPIĆ-GRADNJA d.o.o. za građevinarstvo i usluge, OIB 95090828737, iz [adresa], zastupan po direktoru MU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika GU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vlasti Šteher, odvjetnici iz Našica, radi isplate 1.420,13 eur , nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. travnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 23. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić iz Našica, poslovni broj: Ovrv-451/2019 od 10. rujna 2019. godine kojim je naloženo tuženiku GU iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju STIPIĆ-GRADNJA d.o.o. za građevinarstvo i usluge, OIB 95090828737, iz [adresa]. isplati iznos od 1.420,13 eur sa zateznom kamatom koja teče od 14. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Tuženik GU iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju STIPIĆ-GRADNJA d.o.o. za građevinarstvo i usluge, OIB 95090828737, iz [adresa]. n aknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.118,72 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić iz Našica, poslovni broj: Ovrv-451/2019 od 10. rujna 2019. godine određeno je da ovršenik-tuženik plati ovrhovoditelju-tužitelju iznos od 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća računa 14. kolovoza 2018. do isplate, te troškove ovršnog postupka i to nastale u iznosu od 450,00 kuna sada 59,73 eur, predvidive troškove u iznosu od 118,50 kuna sada 15,73 eur sa kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Na navedeno rješenje ovršenik-tuženik je uložio prigovor, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru je ovršenik-tuženik naveo kako nije u novčanoj a niti u bilo kakvoj obvezi prema ovrhovoditelju. Iz poslovnog odnosa ovršenik-tuženik prema ovrhovoditelju-tužitelju nema obvezu od 10.700,00 kuna (1.420,13 eur) po računu broj: 5/1/1 od 30. srpnja 2018. za radove koje je ovrhovoditelj naveo u prijedlogu za ovrhu jer račun koji prileži uz ovrhu predstavlja krivotvorinu. Ovršenik je u prigovoru istaknuo da je sa zakonskim zastupnikom ovrhovoditelja sklopio usmeni dogovor o zidarskim radovima na kući i objektima uz kuću za iznos od 130.000,00 kuna (17.253,97 eur) koje radove je ovaj izveo u vrijednosti pogodbe. Osoba ovlaštena za zastupanje ovrhovoditelja MU isplaćen je od strane ovršenika u ukupnom iznosu od 130.000,00 kuna (17.253,97 eur) koje iznose je ovršenik napisao samo na običnom papiru vjerujući ovrhovoditelju, a od ovoga nije tražio ni potpis da je u tom iznosu isplaćen. Isplata je izvršena osobno uz prisustvo svjedoka IUsupruge tuženika. Zakonski zastupnik MU je ovršeniku nakon isplate dao račun samo na iznos od 46.000,00 kuna (6.105,25 eur) bez obzira što je primio isplatu u iznosu od 130.000,00 kuna (17.253,97 eur) pod izgovorom da to ne treba nitko znati. Svi radovi koji su navedeni u računu priloženom uz prijedlog za ovrhu su izvedeni i plaćeni u ukupnom iznosu od 130.000,00 kuna (17.253,97 eur), tako da nema osnova račun koji je priložen uz prijedlog za ovrhu. U prigovoru je ovršenik naveo da će ukoliko ne bude povučen prijedlog za ovrhu protiv ovrhovoditelja podnijeti tužbu zbog nestručno i nepotpuno obavljenih radova na kući i pokrenuti kazneni postupak zbog krivotvorine računa.

4. Tužitelj se podneskom od 11. listopada 2019. (strana 15 do 17 spisa) očitovao na prigovor ovršenika u kojem je naveo da je prigovor u cijelosti neosnovan. Istaknuo je da je tuženik dužan tužitelju platiti račun broj 5/1/1 od 30. srpnja 2018. na iznos od 10.700,00 kuna (1.420,13 eur) na ime naknadno izvedenih radova od strane tužitelja. Stranke su bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj za tuženika izveo građevinske radove na kući tuženika. Pregovore za izvođenje poslova vodili su tuženik i zakonski zastupnik tužitelja MU. Za izvođenje građevinskih radova tužitelj je tuženiku dao nekoliko ponuda. Ponude su bile različite i to: ponuda od 11. siječnja 2018. na iznos od 113.500,00 kuna (15.064,04 eur) po kojoj tužitelj snosi i rad i materijal, ponudla od 25. siječnja 2018. na iznos od 48.000,00 kuna (6.370,69 eur) i dopuna na iznos od 69.500,00 kuna (9.224,24 eur) po kojoj tužitelj snosi rad i materijal, ponuda od 7. veljače 2018. na iznos od 50.000,00 kuna (6.636,14 eur) po kojoj tužitelj snosi rad i materijal, ponuda od 14. veljače 2018. na iznos od 55.000,00 kuna (7.299,75 eur) po kojoj tužitelj snosi posao i dovoz materijala kojeg je tuženik platio i ponuda od 11. siječnja 2018. na iznos od 46.000,00 kuna (6.105,25 eur) po kojoj tužitelj snosi posao i dovoz materijala kojeg je tuženik platio (prihvaćena ponuda). Tuženik je prihvatio ponudu tužitelja od 11. siječnja 2018. na iznos od 46.000,00 kuna (6.105,25 eur) po kojoj tužitelj snosi posao i dovoz materijala kojeg je platio tuženik, te je po istoj ponudi tužitelj izveo sve radove tuženiku i za iste radove mu izdao račun broj 4/1/1 od 30. srpnja 2018. koji račun je tuženik platio tužitelju. U tijeku izvođenja radova po prihvaćenoj ponudi tuženik je od tužitelja zahtijevao izvođenje dodatnih radova koji nisu bili obuhvaćeni prihvaćenom ponudom. Te naknadne radove koje je zahtijevao tuženik, tužitelj je odradio prema opisu naknadno obavljenih radova u iznosu od 10.700,00 kuna (1.420,13 eur) i za taj iznos mu je tužitelj izdao predmetni račun broj 5/1/1. Tužitelj je i za naknadno izvedene radove izveo samo rad, a materijal je osigurao tuženik. Tužitelj je prvotno dogovorene radove i naknadno izvršene radove obavio u trajanju od mjesec i pol dana (tijekom mjeseca lipnja i srpnja 2018.) a tuženik je svakodnevno bio prisutan izvođenju radova. Sve radove prema prihvaćenoj ponudi, te naknadno zatražene radove tužitelj je izvršio u cijelosti, a tuženik nije imao nikakve primjedbe. Tužitelj je poslao tuženiku oba računa. U nekoliko navrata zvao je tuženika i pitao ga kada će mu platiti predmetni utuženi račun, što je isti obećavao. Prije pokretanja postupka u dva navrata poslao je tuženiku izvod otvorenih stavaka jer je smatrao da će isti platiti predmetni račun. Suprotno navodima tuženika, predmetni račun ne predstavlja krivotvorinu već redovan račun za obavljene naknadne radove koje je zatražio tuženik. U tijeku izvođenja radova tuženik je kupovao i osiguravao materijal sukladno prihvaćenoj ponudi ali se znalo dogoditi da je tuženik dao određeni iznos tužitelju koji je potom otišao kupiti materijal i dovesti isti na gradilište obzirom da je imao u vlasništvu kamion za prijevoz građevinskog materijala. Tužitelj spori da je tuženik njemu predao iznos od 130.000,00 kuna (17.253,97 eur) za izvedene radove. Tuženik je njemu platio račun u iznosu od 46.000,00 kuna (6.105,25 eur). Prigovore tuženika smatra paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka, predložio je da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić od 10. rujna 2019. i obveže tuženika na naknadu parničnog troška. Tijekom postupka na ročištu održanom 21. veljače 2020. (strana 36 spisa) punomoćnik tužitelja osporavao je da je ponuda koju je tuženik predao u spis (strana 38 do 43 spisa) prihvaćena od strane tuženika jer se ne radi o ponudi koja je prihvaćena jer je bilo više ponuda, a u konačnici je prihvaćena ponuda na 46.000,00 kuna (6.105,25 eur), a koja se odnosi samo na izvođenje radova od strane tužitelja. Daljnja dokumentacija koju je zaprimio tužitelj smatra da nije relevantna obzirom da se radi o obračunima od strane tuženika koje nije niti ovjerio niti prihvatio tužitelj, a u odnosu na potvrdu o primitku iznosa od 41.000,00 kuna (5.441,64 eur, strana 40 spisa) naveo je da se radi o novčanom iznosu kojime je tužitelj za račun tuženika kupovao materijal za izvođenje radova, o čemu saznanja ima svjedok LU.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u otvorene stavke tužitelja i račun broj 5/1/1 od 30.07.2018., ponude tužitelja, račun tužitelja broj 4/1/1 od 30.07.2018., popis naknadno obavljenih radova od 25.07.2018. i dokaze o slanju preporučene pošiljke tuženiku, dokumentaciju predanu od strane tuženika i to ponudu, ručno pisani obračun tuženika, potvrda od 09.02.2018., nalaz i mišljenje vještaka CU od 28. rujna 2020., kao i dopunu nalaza od 14.01.2025., iskaz vještaka CU, svjedoka LU i IU kao i iskaz tužitelja i tuženika, pregled prometa računa tužitelja kod Addiko bank d.d. o izvršenim plaćanjima i financijsku karticu do 31.12.2018. i financijsku karticu do 31.12.2019., uvid u preslike naloga o plaćanju usluga po računu koja je izvršio tuženik tužitelju.

6. Uvidom u otvorene stavke tužitelja (strana 5 spisa) i račun broj 5/1/1 od 30.07.2018. (strana 6 spisa) vidljivo je da tužitelj temeljem naprijed navedenog računa duži tuženika za iznos od 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur. U računu su navedeni građevinski radovi i njihova cijena i to: 1. Na napravljeni betonski treger nad cijelom dužinom predsoblja, zidan i postavljen još jedan treger, napravljena tri kraća nadvoja i zid u podrumu kako bi se postavila vrata, 2. Ugradnja dva prozora, 3. Zidani stupovi s malom ciglom na tavanu ispod drvenih vjenčanica, 4. Okrečena jedna soba i na jedan zid u boravku navučen bavalit, 5. Postavljen laminat i lajsne u sobi, 6. Izvađen beton iz zemlje bagerom od strane ograde, te odvoz nastalog betonskog otpada kamionom, a vrijednost izvedenih radova ukupno iznosi 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur.

7. Uvidom u ponude tužitelja (strana 19 do 30 spisa) vidljivo je da je prva ponuda od 11.1.2018. dana na iznos od 113.500,00 kuna sada 15.064,04 eur, ponuda /2/2018 od 25.1.2018. na iznos od 48.000,00 kuna sada 6.370,69 eur, ponuda 02/2018 od 25.1.2018. na iznos od 69.500,00 kuna sada 9.224,24 eur, ponuda 02/2018 od 7.2.2018. na iznos od 50.000,00 kuna sada 6.636,14 eur, ponuda od 14.2.2018. na iznos od 55.000,00 kuna sada 7.299,75 eur i ponuda od 11.1.2018. na iznos od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur, ponuda za koju tužitelj tvrdi da je prihvaćena od strane tuženika. Račun tužitelja broj 4/1/1 od 30.07.2018. (strana 31 spisa) vidljivo je da cijena izvedenih radova po ponudi od 11.1.2018. (strana 29 i 30 spisa) iznosi 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur, dospijeće računa je 14.8.2018.

8. Uvidom u popis naknadno obavljenih radova od 25.07.2018. (strana 33 spisa) i dokaze o slanju preporučene pošiljke tuženiku (strana 34 spisa) vidljivo je koji su naknadno obavljeni radovi obavljeni, te da ukupna vrijednost posla iznosi 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur, a što odgovara računu broj 5/1/1 od 30. srpnja 2018.

9. Uvidom u dokumentaciju predanu od strane tuženika i to ponudu (strana 38 i 39 spisa) koja glasi na iznos od 113,500,00 kuna sada 15.064,04 eur, a koju je dao tužitelj, ručno pisani obračun tuženika (poleđina strane 39 spisa, 41, 42 i 43 spisa) vidljiv je interni obračun i vođenje evidencije tuženika o izvođenju radova i troškova. Iz potvrde od 09.02.2018. (strana 40 spisa) vidljivo je da tužitelj kao izvođač radova potvrđuje da je primio od GU za izvođenje radova na objektu [adresa] iznos od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur.

10. Iz nalaza i mišljenje vještaka CU od 28. rujna 2020. (strana 54 do 64 spisa) vještak je utvrdio da su svi radovi po ponudama izvedeni i izvršeni i smatra da postoji opravdanost za traženje dodatnih sredstava jer u osnovnim ponudama sporni radovi prema dodatnoj ponudi nisu bili navedeni (fotografija broj 3 u nalazu) osim stavke 6 dodatne ponude. Iz dopune nalaza od 14.01.2025. (str. 135 spisa) je vidljivo da je vještak utvrdio da je vrijednost radova iz obje ponude, odnosno osnovne ponude i dodatne ponude opravdana u ukupnom iznosu od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur + 9.200,00 kuna sada 1.221,05 eur (osim stavke 6 dodatne ponude u iznosu od 1.500,00 kuna sada 199,08 eur za koju se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je odrađena), a što sveukupno iznosi 55.200,00 kuna sada 7.326,30 eur.

11. Vještak CU saslušan na ročištu 10. ožujka 2021. Ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Naveo je da je usluga pod točkom 1. iz računa broj 5/1/1 izvršena, te da se radi o tregeru koji je bio potrebno napraviti da bi krov bio izveden takav kakav je. Isti treger je bilo nužno napraviti da bi se izveo takav krov. Nije ulazio u pitanje kada su stranke dogovorile tu uslugu, ali je ona napravljena. Da nije izveden treger na način kako je na licu mjesta utvrđeno, tada bi krov izgledao drugačije, te se ne bi mogao uklopiti s drugim dijelom kuće. Izvedeni treger morao je biti izveden prije postavljanja krova. Vještak je izjavio da su i sve druge usluge iz predmetnog računa izvršene. Ponude koje prileže spisu nisu detaljno razrađene po materijalu i cijenama, tako da se ne može utvrditi da li cijene iz računa odgovaraju ponudi. Niti jedna ponuda nije ovjerena od strane investitora, a što bi uobičajeno trebalo biti. Vještak je naveo da usluga 6 iz predmetnog računa znači prethodne radove za betoniranje ploče u dodatnoj prostoriji. Na licu mjesta se nije moglo utvrditi na koji način su izvršeni ti radovi, jer je prostorija uzidana, a beton koji je eventualno bio na tome mjestu, mogao je biti iskorišten i za podlogu nove ploče. Nije se mogao izjasniti da li je beton iskorišten na taj način ili odvezen. Vještak je izjavio da za sada ne može odgovoriti da li su iz točke 1. predmetnog računa napravljena 3 kraća nadvoja, ali je istaknuo da se radi o neznatnoj stavci u odnosu na ostalu uslugu iz ove točke računa. Istaknuo je da se zbog toga što je na kuću stavljena fasada ne može utvrditi da li su nadvoji postavljeni.

12. Svjedok LU je izjavio kako mu je poznato da je otac izvodio radove na kući tuženika. Ponude za radove osobno je izrađivao on prema uputama svoga oca. Nije sudjelovao u tim radovima ni na koji način. S tuženikom je prethodno bio u kontaktima, ali ne vezano za radove već za druge okolnosti. Što se tiče potvrde koja prileži na listu 40 spisa izjavio je da mu je poznato iz očeve priče da je GU njemu posudio 41.000,00 kn sada 5.441,64 eur, a otac je to trebao vratiti kroz materijal. Dalje mu nije poznato što se tiče radova na kući tuženika. Novac koji je naveden u potvrdi iskorišten je za nekretninu koju je svjedok sebi osposobljavao u Feričancima i u kojoj sada živi.

13. Svjedok IU je navela da joj je poznato kako je njezin suprug platio sve radove koje je tužitelj izveo na njihovoj kući. Izjavila je da potvrda koja prileži na listu 40 spisa predstavlja kaparu i da se ne radi o pozajmici. Što se tiče usluge iz računa pod brojem 1. a odnosi se na gradnju tregera, radi se o radovima koje je tužitelj napravio prije krova da može spojiti krovove u jedan. Što se tiče stavke pod brojem 2. odnosi se na ugrađena dva prozora. Potvrdila je da je to napravljeno, ali je tuženik za tu uslugu tužitelju dao materijal koji je ostao iza gradnje. Radilo se o raznom građevinskom materijalu koji je tužitelj odvezao a pristao je da se to kompenzira s ugradnjom prozora. Što se tiče radova pod stavkom 4. istina je da su oni izvršeni, ali je išlo u cijenu spavaće sobe koja je iznosila 8.500,00 kuna sada 1.128,14 eur, a plaćeno je u konačnom obračunu. Isto se odnosilo i na radove pod točkom 5. računa, jer se radi o spavaćoj sobi. Što se tiče usluge pod točkom 6. sav beton koji je izvađen od stare ograde, korišten je za betoniranje spavaće sobe, a kamionom je odvezeno smeće i to u dva navrata. Stari beton je iskorišten po preporuci tužitelja koji je rekao da će se na taj način uštedjeti na materijalu. Tužitelju je vršeno plaćanje u više navrata i to prema potvrdi koja prileži spisu, zatim 20. srpnja 2018. godine 39.000,00 kuna sada 5.176,19 eur, te 19. kolovoza 2018. godine 59.000,00 kuna sada 7.830,65 eur. Sve naplate vršene su gotovinom u kunama. Tužitelj nije izdao potvrde za zadnju uplatu, jer je rekao da ako izda račun, da će cijena biti veća. Izjavila je da tužitelj nije krečio niti jednu sobu. Nije joj poznato zbog čega je tužitelj naknadno izdao račun koji je predmet ovoga postupka. Kada su dobili račun, zvali su tužitelja, ali se on nije htio javiti. Svjedokinja je izjavila da su radove dogovarali tužitelj i tuženik, plaćanje je vršio tuženik. Materijal je nabavljao tužitelj, jer je govorio da će tako biti jeftinije, a i da ima kod kuće dosta materijala. Sveukupno su tužitelju dali 139.000,00 kuna sada 18.448,47 eur. Prije isplata su novac podizali u banci, imali su i ušteđevine kod kuće, a dio im je novca posudio i tuženikov sin. Od navedenih ponuda prihvaćena je ona od 113.500,00 kuna sada 15.064,04 eur. Na pitanje svjedoku zašto je onda plaćeno 139.000,00 kuna sada 18.448,47 eur tužitelju, svjedokinja je odgovarila da je bilo još dodatnih radova. Pojasnila je da su se dodatni radovi odnosili na "napuštanje krova" iza kuće za 5.000,00 kuna sada 663,61 eur, za napuštanje krova kod ljetne kuhinje i garaže tražio je 15.000,00 kuna sada 1.990,84 eur, a 8.500,00 kuna sada 1.128,14 eur je bila spavaća soba. Sobna vrata su bila 1.300,00 kuna sada 172,54 eur, električar je bio 2.800,00 kuna sada 371,62 eur, dok su 2.000,00 kuna sada 265,45 eur bile rine na garaži i terasi. Odustali su od betoniranja ograde u iznosu od 9.000,00 kuna sada 1.194,51 eur.

13. Tuženik saslušan kao stranka je izjavio da je preporukom došao do firme tužitelja jer je ista adaptirala jednu sličnu kuću kao što je njegova u Feričancima. Tužitelj mi je dao više ponuda, on je prihvatio ponudu od 11.01.2018. na iznos od 113.500,00 kuna sada 15.064,04 eur. Nakon što je prihvatio ponudu tužitelj je tražio kaparu u iznosu od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur. Kaparu mu je dao u nazočnosti njegove supruge IU i tužitelju nikada nije dao nikakvu pozajmicu niti je o istoj bilo govora. Dana 01. travnja 2018. tužitelj se obvezao započeti s izvođenjem radova. U 03. mjesecu 2018. dovezen je crijep. Crijep je platio tužitelj, za isti nije dobio račun niti mi je predana garancija za isti. Tužitelj je radove započeo 15. svibnja 2018. i radilo se sve po dogovoru. Prvo je kopan temelj za sobu koja se gradila do stare kuće. Dogovor je bio da se iskoristi kamen koji je imao od ranije. Materijal od staze i ograde je utrošen za temelj i podnu podlogu sobe. Na prijedlog tužitelja prihvatio je njegov prijedlog da se napravi jedan krov koji će pokriti sve, sobu koja je građena, nusprostorije tj. cijelu zgradu u dužini 20 metara. Tužitelj je dva puta odvozio smeće s kombijem a nikakav građevinski otpad nije odvozio. U osnovnoj ponudi tužitelj je trebao napraviti šupu za drva 4,20 x 4,70 m s temeljem, donjom dekom ali mu je predložio da napravi garažu s ispustom na dvije vode što je on prihvatio. Nije tužitelju dao niti jednu lipu za materijal. Tužitelj mu po prihvaćenoj ponudi nije obavio radnju izgradnje ograde u dužini od 28 metara s kopanjem, betoniranjem u zemlji, šalovanjem, te betoniranjem van zemlje jer mu je rekao da to neće napraviti jer bi izgradnja iznosila 15.000,00 kuna sada 1.990,84 eur. Tužitelj nije obavio krečenje uzidane sobe. Istjerao je tužitelja van kada mu je rekao da treba kupiti valjak za krečenje. Zahtijevao je od njega da mu plati 1.000,00 kuna sada 132,72 eur za krečenje koje nije obavio i on mu nije platio, pa mu je tužitelj odgovorio "ja sam htio krečiti a ti mi nisi dao." Osobno je angažirao fasadera iz Markovca da mu postavi stiropor i fasadu kojeg je z.z. tužitelja izvrijeđao i rekao što radiš na mojoj baušteli. Dana 20. kolovoza 2018. napravio je konačni obračun sa LU kako bi ga isplatio u potpunosti. On mu je isplatu vršio u više navrata, prvi puta mu je dao 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur dana 09.02.2018., 39.000,00 kuna sada 5.176,19 eur dana 20.07.2018., 59.100,00 kuna sada 7.843,92 eur dana 19.08.2018. po konačnom obračunu koji je on sačinio. Prilikom dogovora, razgovora i isplati novca bila je prisutna njegova supruga. Dodatni radovi koji nisu obuhvaćeni ponudom koju je on prihvatio su 5.000,00 kuna sada 663,61 eur za napuštanje krova sa sjeverne strane, 15.000,00 kuna sada 1.990,84 eur za napuštanje krova i terasa, 8.500,00 kuna sada 1.128,14 eur za sobu koju je uzidao tužitelj (uključuje balkonska vrata s prozorom, izolacija poda, instalacija, probijanje vrata i zazidavanje prozora koji je zatvoren). Na mjestu gdje su probijena vrata sanirao je prozor i navukao bavalit. Za sobna vrata tužitelj mu je tražio 1.300,00 kuna sada 172,54 eur kao dodatne radove što je prihvatio, tužitelj je postavio laminat i nakon što se zidovi osuše obvezao se doći okrečiti što nije učinio jer ga je on otjerao. Tužitelj je obavio i dodatne električarske poslove u prostoriji garaže, tavana i prebacivanje sata, to je iznosilo 2.800,00 kuna sada 371,62 eur s njegovim materijalom. Tužitelj je naknadno napravio na tavanu zidane stupove s malom ciglom, ispod drvenih vjenčanica jer je bilo očito da ne mogu nositi toliki teret, a što je tužitelj učinio nakon njegove reklamacije. Tužitelj mu za naknadno obavljene radove nije izdao račun koji je on tražio od njega, već mu je rekao što će ti račun. Tužitelj mu nije htio izdati račun jer je rekao da će onda biti druga cijena, a on je račun zahtijevao zbog reklamacije. Ugradnja dva prozora tužitelju plaćena su na način da je isti za cijenu dva prozora prihvatio spojnice za skelu cca 15 komada i 70 komada žabica za šalovanje. Izjavio je da su izvedeni radovi iz računa broj 5 u toč. 1., te da su navedeni i u ponudi koju je on prihvatio. Izjavio je da tužitelju na njegov račun nije platio račun broj 4 u iznosu od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur jer ništa nije plaćao na račun tužitelja. Nakon što je primio račun broj 5 na iznos od 10.700,00 kuna sada 1.412,13 eur kontaktirao je tužitelja ali mu se isti nije htio javiti. Ponudu i račun na iznos od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur nije vidio niti primio sve dok nije pokrenut ovršni postupak. Nije reagirao na opomene tužitelja. Izjavio je da su obavljeni svi radovi iz ponude - po računu broj 5, osim radova krečenja i usluge pod brojem 6 – odvoz betona. Izjavio je da na račun broj 5 nije stavio primjedbe jer nije znao da mora prigovoriti iznosu u pisanom obliku. Izjavio je da ne zna koji iznos je od plaćenog 139.000,00 kuna, sada 18.448,47 eur utrošen za materijal. Tužitelju nikada nije dao niti jednu lipu za kupnju građevinskog materijala, sve je bilo njegovo. Izjavio je da nema dokaz da je isplatio tužitelju 139.000,00 kuna sada 18.448,47 eur, tražio je račun od tužitelja, ali je isti izjavio da će onda biti druga cijena.

14. Zakonski zastupnik tužitelja MU, izjavio je da je s tuženikom postigao usmeni dogovor po ponudi koja je iznosila 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur na način da bi tužitelj osigurao obavljanje svih radova po ponudi od 11. siječnja 2018. a koja prileži na strani 29 i 30 spisa i to na način da bi tužitelj snosio posao i dovoz materijala koji bi tuženik platio. 2018. godine obavljeni su radovi po prihvaćenoj ponudi. Za obavljene poslove po prihvaćenoj ponudi tuženik mu je platio uplatom na žiro račun tužitelja i to iznos od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur. Tijekom izvođenja radova u fazi izgradnje ukazala se potreba za dodatnim radovima koje je izveo sukladno dogovoru s tuženikom jer se radilo o adaptaciji stare kuće. S tuženikom je dogovorio da će za naknadno obavljene radove ispostaviti poseban račun što je i učinio. Tuženik je dobio i ponudu koja je obuhvaćala vrstu naknadno obavljenih radova i koliko isti iznose. Tuženik kompletno na navedene radove nije imao primjedbi. Tuženiku je dostavio račun za naknadno izvedene radove i dvije opomene ali se isti oglušio nakon čega je bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak i tražiti isplatu iznosa od 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur. Tijekom izvođenja radova tuženik mu nije nikada davao na uvid niti su zajednički vodili evidenciju obavljenih radova i koliko iznose troškovi gradnje već je to bila isključivo interna evidencija tuženika. Sastavio je potvrdu koja prileži spisu na strani 40. Naveo je da ona predstavlja pozajmicu tj. tuženik mu je pozajmio iznos od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur za kupnju sinove kuće, iako na potvrdi stoji da je iznos primio za izvođenje radova na objektu u [adresa]. On je iznos od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur vratio tuženiku i to na način da je za navedeni iznos kupio crijep po povoljnijoj cijeni koji je postavljen na kući tuženika i ostali materijal. Od tuženika je dobio za rad iznos od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur i smatra netočan navod supruge tuženika da je dobio iznos od 139.000,00 kuna sada 18.448,47 eur. Tuženik mu je nekoliko dana prije nego što je potvrda ispisana dao iznos od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur, a on je nakon par dana donio tuženiku napisanu potvrdu i ovjerenu pečatom firme. Što se tiče vađenja betona iz zemlje bagerom od stare ograde te odvoza nastalog betonskog otpada kamionom izjavio je da je navedene radove obavio u cijelosti, te da izvađeni materijal nije utrošen za betoniranje spavaće sobe kako je to iskazala svjedokinja IU. Navedeni materijal odvezao je nekoliko kilometara u šumu kako mu je rekao tuženik. Prilikom usmenog dogovora s tuženikom, tuženik nije imao projekt ili troškovnik već se tuženik s njim dogovarao tijekom izvođenja radova koje poslove treba obaviti. Pregovore oko izvođenja radova vodili su on i tuženik. Supruga tuženika nije bila prisutna usmenom dogovoru koji su vodili i postigli on i tuženik. Naknadni radovi nisu mogli biti prikazani u prvotnoj ponudi već naknadno iz razloga što su naknadno dogovoreni. Tuženik je sam plaćao materijal koji je ugrađen temeljem naknadno dogovorenih radova, on mu je samo pomogao da po povoljnijoj cijeni nabavi crijep. Crijep na gradilište dovezla je firma CE-MA dok sam je dovozio ostali materijal. Tijekom izvođenja radova znao je ići kupiti građevinski materijal koji bi dovezao na gradilište i predao tuženiku koji mu je odmah sve platio, to je bila samo njegova usluga prijevoza da se ne bi gubilo vrijeme. Naveo je da je tuženik znao za naknadno obavljene radove jer je sam iste i zahtijevao. Pojasnio je da potvrda za koju tvrdi da je bila pozajmica, istu je nakon par dana donio tužitelju i stavio pečat trgovačkog društva i naveo da je pozajmica bila privatna za kupnju kuće z.z. tužitelja iz razloga što je dogovoreno da će se pozajmica vratiti kroz materijal-crijep koji je nabavljen po povoljnijoj cijeni. Izjavio je da je crijep po povoljnijoj cijeni kupio od vlastitih novčanih sredstava a ne putem računa firme. Račun za crijep glasio je na ime tuženika, a ne na tužitelja i nije mogao reći koliko je iznosio ali je plaćen gotovinom. Od pozajmice je osim crijepa vršena i kupnja drugog građevinskog materijala i to USB ploče u CE-MI i trgovini u Orahovici i ne zna koliko je iznosila cijena ostalog materijala. Izjavio je da je obračun kupljenog različitog građevinskog materijala za iznos od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur vršen usmeno zajedno s tuženikom i na isti obračun tuženik nije imao primjedbi. Račun od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur s danom dospijeće 14.08.2018. mu je platio tuženik uplatom na žiro račun, a isti je izdao knjigovođa. Ne zna zašto su izdana dva računa isti dan 30.07.2018. jer je račune izdao njegov knjigovođa. Supruga tuženika nije bila prisutna za stolom kada je vršena isplata pozajmice već je bila u prostoriji. Vezano za dogovor stranaka da za ugradnju dva prozora će dobiti od tuženika 74 žabice za šalovanje i 18 spojnica za skelu i na takav način platiti ugradnju dva prozora izjavio je da iste nije dobio od tuženika. Cijena laminata nije bila uračunata u cijenu izgradnje kompletne sobe st. 5 računa br. 5 u iznosu od 8.500,00 kuna sada 1.128,14 eur jer prostorija još nije bila ni uzidana kada je dana ponuda. Izjavio je da s tuženikom nije sačinio konačni obračun svih navedenih radova i utrošenog materijala jer za tim nije bilo potrebe. Naveo je kako je svoje poslove obavio i nije ga zanimalo koliko je materijala potrošeno jer je materijal kupovao tuženik. Izjavio je da može dostaviti u spis izvadak iz računa tužitelja iz kojeg bi bilo vidljivo da je račun broj 4/1/1 od 30.07.2018. plaćen od strane tuženika na žiro račun tužitelja. Kamen od ograde nije vadio prvi dan kada je došao na gradilište. Obavio je krečenje prostorije.

15.A Uvidom u pregled prometa računa tužitelja od 01.01. do 28.02.2019. kod Addiko bank d.d. o izvršenim plaćanjima (strana 111 spisa ) vidljivo je kako je tuženik na račun tužitelja uplatio dana 25.01.2019. dva iznosa od po 5.000,00 kuna sada 663,61 eur, dana 22.02.2019 iznos od 5.000,00 kuna sada 663,61 eur i iznos od 6.000,00 kuna sada 796,34 eur, dakle u tom mjesecu uplaćeno je ukupno 21.000,00 kuna sada 2.787,18.

15.B Iz pregleda prometa računa tužitelja od 01.10. do 31.12.2018. kod Addiko bank d.d. o izvršenim plaćanjima (spisa 112 spisa) vidljivo je kako je tuženik na račun tužitelja uplatio dana 18.10.2018. dva iznosa od po 5.000,00 kuna sada 663,61 eur, dana 20.11.2018. iznos od 5.000,00 kuna sada 663,61 eur i dana 20.12.2018. dva iznosa od po 5.000,00 kuna sada 663,61 eur, dakle u tom mjesecu uplatio je tuženik ukupno 25.000,00 kuna sada 3.318,07 eur.

15.C Iz financijske kartice-kartice partnera do 31.12.2019. godine (str. 114 spisa) vidljivo je da potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur što predstavlja utuženi iznos.

15.D Iz preslike naloga o plaćanju usluga po računu koja je izvršio tuženik tužitelju (strana 121-130 spisa) vidljivo je su uplate tuženika izvršene tužitelju tijekom 2018. i 2019., a to su iznosi evidentirani na kartici partnera tužitelja.

16. Cijeneći utvrđene činjenice, provedene dokaze, iskaze stranaka sud je utvrdio da su stranke odnosno zakonski zastupnik tužitelja i tuženik u usmenom obliku ugovorile izvođenje radova na obiteljskoj kući i objektima uz kuću tuženika na način da je tužitelj u prvoj fazi obavio građevinske radove temeljem ponude od 11. siječnja 2018., te da je vrijednost izvedenih radova bila 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur koji radovi su plaćeni tužitelju, te da su stranke u tijeku izvođenja radova u usmenom obliku dogovorile i dodatne radove koji su predmet ovog postupka, a vrijednost izvedenih radova je iznosila 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur, za koji iznos je tužitelj tuženiku izdao utuženi račun broj: 5/1/1 od 30. srpnja 2018. Nesporno je između stranaka da su obavljeni građevinski radovi na kući tužitelja i objektima uz kuću (prvotno dogovoreni i dodatni radovi) međutim sporno je temeljem koje ponude jer tužitelj tvrdi da je prihvaćena ponuda od 11.1.2018. na iznos od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur po kojoj je tužitelj snosio posao i dovoz materijala kojeg je platio tuženik, a s druge strane tuženik u prigovoru tvrdi da je tužitelj s njime sklopio usmeni ugovor o zidarskim poslovima na kući i objektima uz kuću na iznos od 130.000,00 kuna sada 17.253,97 eur koje radove je tužitelj izveo u vrijednosti pogodbe, te da su radovi plaćeni u iznosu od 130.000,00 kuna sada 17.253,97 eur koje iznose je tuženik napisao samo na običnom papiru vjerujući tužitelju i nije tražio potpis da je u tome isplaćen. U iskazu je tuženik izjavio da je za obavljene radove tužitelju platio ukupno 139.100,00 kuna sada 18.461,74 eur. Tuženik spori da bi bio dužan tužitelju utuženi iznos od 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur na ime naknadno obavljenih radova.

17. Da bi sud utvrdio jesu li osnovni građevinski i dodatni radovi na kući i objektima uz kuću za koje z.z. tužitelja tvrdi da ih je obavio i kolika je vrijednost izvedenih radova, sud je proveo građevinsko vještačenje. Građevinski vještak CU u svom je nalazu od 28. rujna 2020. utvrdio da su prethodno navedeni svi radovi po ponudama izvedeni i izvršeni i vještak smatra da postoji opravdanost za traženje dodatnih sredstava jer u osnovnim ponudama sporni radovi prema dodatnoj ponudi nisu bili navedeni (osim stavke 6 dodatne ponude). U dopuni nalaza od 14. siječnja 2025. koja je bila i prvotni zadatak vještaka, vještak je utvrdio da je vrijednost izvedenih radova iz obiju ponuda, osnovne i dodatne ponude opravdana u ukupnom iznosu od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur, plus 9.200,00 kuna sada 1.221,05 eur (osim stavke 6 dodatne ponude u iznosu od 1.500,00 kuna sada 199,08 eur za koju se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je odrađena) što sveukupno iznosi 55.200,00 kuna sada 7.326,30 eur. Sud nalaz vještaka, kao i njegov iskaz na ročištu smatra logičnim, stručnim, uvjerljivim, izrađenim po pravilima struke i u skladu sa stvarnim stanjem obavljenih radova koje je utvrdio na licu mjesta. Vještak je dakle u svom nalazu utvrdio opravdanje dodatnih radova u iznosu od 9.200,00 kuna sada 1.221,05 eur od zatraženih 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur.

18. Opravdanost dosude utuženog iznosa tužitelju vidljiva je i iz financijsko knjigovodstvene dokumentacije tužitelja i dokumentacije pribavljene od FINE. Tako je tužitelj iz pregleda prometa po svom računu (strana 112 i 113 spisa) i nalozima za plaćanje (strana 121 do 130 spisa) dokazao da mu je tuženik za radove po ponudi koji su iznosili 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur platio tijekom 2018. iznos od 25.000,00 kuna sada 3.318,07 eur i tijekom 2019. iznos od 21.000,00 kuna sada 2.787,18 eur, što ukupno iznosi 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur i predstavlja iznos za obavljene radove po ponudi od 11. siječnja 2018. Kako je tužitelj za tuženika obavio i dodatne radove za koje je vještak utvrdio da su obavljeni u vrijednosti od 9.200,00 kuna sada 1.221,05 eur sud zaključuje da postoji opravdanost za dosudu tužitelju vrijednosti tj. iznosa za obavljene radove. Iznos od 1.500,00 kuna sada 199,08 eur za koje vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li su obavljeni, a to je vađenje betona iz zemlje bagerom od stare ograde, te odvoz nastalog betonskog otpada kamionom sud je po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223 st. 1 ZPP-a utvrdio da su isti obavljeni jer je to vidljivo iz iskaza z.z. tužitelja kojemu sud poklanja vjeru, dok je i svjedokinja IUsupruga tuženika potvrdila da je obavljeno vađenje betona (ograde) iz zemlje bagerom, pa je logično da je tužitelj imao trošak tj. da je obavio odvoz nastalog betonskog otpada kamionom na deponiju koju mu je predložio tuženik. Dakle, sud je sukladno nalazu vještaka i slobodne ocjene utvrdio da je tužitelj tuženiku obavio dodatne radove u utuženom iznosu od 10.700,00 kuna sada 1.412,13 eur.

19. Sud iskazu tuženika kojemu ne poklanja vjeru jer je isti iskonstruiran i usmjeren na izbjegavanje plaćanja utuženog iznosa. Nelogičnost njegovog iskaza vidljiva je u njegovoj izjavi da je prihvatio ponudu na iznos od 113.500,00 kuna sada 15.064,04 eur (što bi obuhvaćalo i radove koje je tužitelj naknadno obavio) jer je to protivno materijalno-financijskoj dokumentaciji u spisu i dokazima da je za obavljene radove tužitelju platio iznos od 46.000,00 kuna sada 6.105,25 eur, a ne 139.100,00 kuna sada 18.461,74 eur kako je to tvrdio u svom iskazu ističući da je tužitelju prvi puta dao 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur dana 9.2.2018., 39.000,00 kuna sada 5.176,19 eur dana 20.7.2018. i 59.100,00 kuna sada 7.843,92 eur dana 19.8.2018. po konačnom obračunu koji je sam sačinio. Sud smatra da interni obračun tuženika o izvršenom plaćanju tuženika nije dokaz jer je u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom. Tuženik je u svom iskazu tvrdio da ništa nije plaćao na račun tužitelju, što nije točno, pa sud zaključuje i cijeni da je njegov iskaz iskonstruiran, neuvjerljiv, kao i iskaz njegove supruge IU koja je pogodovala svom suprugu- tuženiku, iako je sama potvrdila da je tužitelj obavljao dodatne radove na kući. Što se tiče predmetne povrde koja prileži spisu (strana 40) kojom je izvođač radova M pečatom i potpisom ovlaštene osobe potvrdila da je primila od GU za izvođenje radova na objektu [adresa] iznos od 41.000,00 kuna sada 5.441,64 eur, sud smatra da nije od važnosti za predmet ovog postupka jer se radilo o pozajmici koju je z.z. tužitelja iskoristio za kupnju kuće svome sinu, a nakon toga je od vlastitih novčanih sredstava kupio crijep po povoljnijoj cijeni za tuženika kojim su pokrivena kuća i objekti o čemu je iskazao i svjedok LU i tužitelj kojem iskazu vezano za svrhu i namjenu te pozajmice sud poklanja vjeru i prihvaća da je ista vraćena tuženiku kroz građevinski materijal crijep, USB ploče i dr. koji su upotrebljeni na kući tuženika.

20. Tuženik je odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 29 st. 1 ZOO propisano je da dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Slijedom citirane odredbe sud je obvezao tuženika da tužitelju plati utuženi iznos s kamatom koja teče od dana dospijeća računa.

21. Na temelju utvrđenih činjenica i provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da tuženik nije platio tužitelju utuženi iznos. Radi izloženog, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić iz Našica broj:

Ovrv-451/2019 od 10. rujna 2019. godine, kako je to navedeno u izreci pod toč. I., u pogledu glavnog duga u iznosu od 10.700,00 kuna sada 1.420,13 eur sa zateznom kamatom tekućom od 14. kolovoza 2018., a što je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a. Sud nije prihvatio prigovore i primjedbe punomoćnika tuženika istaknute na ročištu održanom 11. travnja 2025. na nalaz i mišljenje vještaka i dopunu nalaza iz razloga što je isto usmjereno na odugovlačenje postupka i iz razloga što je vještak usmeno saslušan na ročištu 10. ožujka 2021. na čiji iskaz stranke nisu imale primjedbe, a i iz razloga što se tuženik u danom roku nije očitovao da ima primjedbe na dopunu nalaza vještaka.

22. Odredbom čl. 164 st. 4. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud odlučuje o zahtjevu za naknadu troškova postupka u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

23. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. godine u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude ali isključivo u situaciji ako je stranka zatražila isplatu kamata na troškove parničnog postupka.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Punomoćnik tužitelja je zatražio trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.243,72 eur. Zatraženi trošak odnosi se na trošak ovršnog postupka u iznosu od 59,72 eur, trošak sastava podneska od 10. listopada 2019. iznos od 200,00 eur, trošak zastupanja na ročištima 24. siječnja 2020., 21. veljače 2020., 09. rujna 2020., 10. ožujka 2021., 05. prosinca 2022. i 11. travnja 2025. godine iznos od po 200,00 eur za svaki pristup, na ime PDV-a 350,00 eur, na ime pristojbe na presudu 53,00 eur i za trošak građevinskog vještačenja 381,00 eur.

25. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.118,72 eur koji obuhvaća trošak ovršnog postupka u iznosu od 59,72 eur (javnobilježnička nagrada 54,75 eur s PDV-om, trošak dostave s PDV-om 4,97 eur), trošak sastava podneska od 10. listopada 2019. iznos od 200,00 eur (Tbr. 8 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje OT), za trošak pristupa na 5 ročišta iznos od po 200,00 eur za svaki pristup (Tbr. 9 toč. 1 OT), za pristup ročištu 24.1.2020. sud je priznao tužitelju iznos od 100,00 eur sukladno Tbr. 9 toč. 2 OT iz Tbr. 7. toč. 1 OT umjesto zatraženih 200,00 eur, trošak građevinskog vještačenja iznos od 381,00 eur, na ime sudske pristojbe na presudu 53,00 eur i na ime PDV-a iznos od 325,00 eur umjesto zatraženih 350,00 eur. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadnom troška tužitelj je odbijen.

26. Sud tužitelju nije priznao zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak jer tužitelj nije zatražio isplatu zateznih kamata na troškove parničnog postupka, sukladno Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. godine.

27. Radi izloženog riješeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 23. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Anica Wolf

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Pun. tuženika